ZLOČIN U LORI - Documenta

IZVJEŠTAJI S PRAĆENJA SUĐENJA
9. veljače 2006. godine
Na raspravi su odbrane iznijeli optuženi Ante Gudić i Anđelko Botić.
Optuženi Ante Gudić ostao je kod odbrane koju je iznio 13. studenoga 2002. godine na
prethodnom suđenju. Prigovora, također, na iskaze svjedoka iz Srbije i Crne Gore i BiH koji
su rekli kako su ga vidjeli, nakon što je Knežević vraćen u zatvor. Tvrdi da to nije istina već
da su on i optuženi Botić otišli u ambulantu. U pogledu ovlaštenja stražara u VIC «Lora»
optuženik se pozvao na iskaze svjedoka Galića i Budimira koji su objasnili da stražari nisu
mogli samovoljno privoditi osobe, ispitivati ih i zadržavati u zatvoru. Za to je bio potreban
nalog istražnog suca, ili naredba zapovjednika 72. bojne Vojne policije. Opuženik je, također,
tvrdio da nije istina da je svjedok Čučak prisustvovao premještanju zatvorenika iz južnog u
sjeverni dio zatvora, jer da u tom trenutku nitko od zatvorenika nije bio u šetnji. Po zahtjevu
stražara je jedino svjedok Žarković sudjelovao u premještanju.
U pročitanom iskazu od 13. studenoga 2002. godine, optuženi Gudić je naveo da su 14. lipnja
1992. godine, u večernjim satima, optuženi Botić i on, temeljem usmene naredbe optuženoga
Bungura, premještali zatvorenike Kneževića i Bulovića iz južnog u sjeverni dio zatvora. U
jednom trenutku, Knežević je napao optuženoga Botića, oborio ga na zemlju, preskočio
ogradu i počeo bježati. Optuženi Gudić, Botić i Vrkić su, uz pomoć drugih hrvatskih
vojnika, uspjeli pronaći Kneževića u nekom kanalu. Optuženi Botić je uzeo lovačku pušku i iz
nje ispalio nekoliko hitaca kako bi natjerao Kneževića da iziđe. Ubrzo nakon što su ga izvukli,
došlo je vozilo 73. bojne Vojne policije kojim je Knežević, u pratnji optuženoga Vrkića
vraćen u zatvor. Pri uhićenju nije primijetio nikakve povrede kod Kneževića. Nakon toga su
optuženi Gudić i Botić, koji je bio povrijeđen, otišli u ambulantu. Iz ambulante se vratio u
VIC «Lora». Optuženi Bungur ga je izvijestio da je Knežević odveden u bolnicu.
Gojka Bulovića je posljednji vidio prigodom premještanja zatvorenika. Kad se vratio u zatvor,
poslije uhićenja Kneževića, optuženi Bungur mu je rekao da je Bulovića i Žarkovića vratio u
ćelije. Oko 22,00 sata predao je smjenu i s optuženima Bungurom i Botićem napustio VIC
«Lora». Kad je sutradan došao u smjenu, čuo je da je Bulović preminuo od srca. Bulović niti
u jednom trenutku nije pokušao bježati, niti je pokazivao takvu namjeru. Za zatvorenike
Katića i Katalinu nije ni čuo, niti ih je vidio, jer nije radio u «Lori» u vrijeme kada su oni bili
u «Lori». Ne zna ništa ni o ostalim zatvorenicima koji se navode kao oštećeni u optužnici.
Protiv njega nikad nije vođen stegovni postupak povodom slučaja Kneževića i Bulovića. Nije
mu poznato da je protiv bilo koga vođen takav postupak. Optuženi Duić je pisao izvještaj o
slučaju Kneževića, a on, optuženi Bungur i optuženi Botić su o tome dali izjave u vojarni
Dračevac 15. lipnja 1992. Nema saznanja o dopisu u kome je navedeno koje su osobe mogle
dolaziti u zatvor i kontaktirati sa zatvorenicima, niti se takvog čega sjeća. Zna jedino da su
dolazili radnici SIS-a. Možda su u drugim smjenama dolazile i neke druge osobe. U lipnju
1992. u «Lori» su postojale četiri smjene stražara koje su se rotirale tako da su tri smjene
radile 8 sati, a jedna je bila slobodna.
Od upravnika zatvora optuženik je uvijek dobivao usmene, a nikada pismene naredbe. Bio je
zadužen brinuti o zatvorenicima i podijeli hrane te spriječiti eventualni pokušaj bijega nekog
od zatvorenika. Stražari u zatvoru su imali maskirne uniforme s oznakama Vojne policije. On
nije imao osobno naoružanje. Optuženi Botić je par dana prije događaja sa Kneževićem dobio
službeni pištolj. On i optuženi Botić su prigodom uhićenja Kneževića posudili puške od
stražara, pripadnika Hrvatske ratne mornarice i diverzanata, koji su tada radili na osiguranju
vojnog objekta «Lora». Oni su im pomogli kod uhićenja Kneževića, cijelo su vrijeme bili sa