ZLOČIN U LORI - Documenta

IZVJEŠTAJI S PRAĆENJA SUĐENJA
17. siječnja 2006. godine
Nastavljen je dokazni postupak saslušanjem svjedoka..
Svjedok Tvrtko Pašalić, zamjenik Zapovjednika 72. bojne Vojne policije izjavljuje da ostaje
pri svojoj ranijoj izjavi danoj pred Sudom. Iskazuje da je žalostan što pred hrvatskim
sudovima svjedoči četnik Živković koji je zapovjedio strijeljanje hrvatskog vojnika. Nakon
što ga je Predsjednica Vijeća upozorila da njegove prosudbe o svjedocima za Sud nisu važne,
svjedok je rekao: «Žalosno je to, ja sam tužan zbog toga». Nadalje, smatra da je svjedok
Mario Barišić bolesnik a da je u ovom postupku krunski svjedok. Predsjednica Vijeća
upozorila je svjedoka da ne prosuđuje tko je krunski svjedok u ovom postupku, o tome će
odlučiti Vijeće. Rekla mu je da razumije njegovu frustriranost, cijeni njegov doprinos u
Domovinskom ratu.
Nakon što su se sve stranke ovoga postupka suglasile s prijedlogom Predsjednica Vijeća je
pročitala iskaze svjedoka iz istrage i s glavne rasprave.
U izjavi iz istrage (16. siječnja 2002. godine) : svjedok poznaje optuženike iz Domovinskog
rata. U ožujku, ili travnju, 1992. godine postavljen je za Galićeva zamjenika u Splitu, na kojoj
je funkciji bio do kolovoza iste godine, kada je otišao za načelnika Sigurnosno - informativne
službe (u daljnjem tekstu SIS) u Šibenik. U vrijeme njegovog dolaska u „Loru“ upravnik
zatvora je bio Tomislav Duić, koji ga je i proveo kroz prostor zatvora. Viđao je Vrkića, no, ne
zna koje poslove je Vrkić obavljao a ne sjeća se je li viđao ostale optuženike. Djecu i žene u
zatvoru nije vidio. Ne zna tko mu je otvorio vrata jedne od ćelija u kojoj je vidio 2 ili 3
osobe, ležajeve, uniforme bivše JNA. Ne zna je li tko radio popis zatvorenika ali ne vjeruje da
je u zatvoru bilo neevidentiranih zatvorenika. Ispitivanje zatvorenika vršio je IPD,
(Informativno-politička djelatnost!)a ne Vojna policija i upravnik zatvora. U IPD-u su bili
pravnici koji su sve uredno bilježili o tijeku ispitivanja. On nije ispitivao zatvorenike. Sjeća se
dolaska predstavnika Međunarodnog crvenog križa (u daljnjem tekstu MCK) u zatvor «Lora».
Posjetili su zatvorenike i o zatvoru govorili pohvalno. U zatvoru je, osim zarobljenika, bilo i
hrvatskih vojnika. O Kneževiću i Buloviću nema nikakvih saznanja.
Poznaje Maria Barišića i Milorada Paića ali nije s njima išao u «Loru», nema saznanja da li su
oni, i s kakvim zadatkom, dolazili u «Loru», niti su mu dali pismo o stanju u zatvoru «Lora».
Nema saznanja o premještanju zatvorenika iz Splita u Zadar. Za Maria Barišića kaže da
govori laži i da je psihički bolesnik. Tužio ga je te mu se je Mario Barišić, na sudu u Zagrebu,
ispričao.
U izjavi s glavne rasprave (22. srpnja 2002. godine): svjedok navodi da u zatvoru «Lora»
nije bilo civila nego samo terorista koji su ugrožavali teritorijalni integritet Republike
Hrvatske. Svjedok je naveo da su Mario Barišić i Milorad Paić mogli odobrenje za odlazak u
zatvor «Lora» tražiti od zapovjednika kriminalističke službe Vojne policije. Ne sjeća se da je
Maria Barišića vidio kod Galića. Galić je izvjesno kraće vrijeme bio odsutan, no, ne zna kada
je to bilo. Po odobrenju upravnika ispitivanje pritvorenih osoba ponekad bi radili vojni
policajci ili temeljna policija. I sam je davao takva odobrenja. Bilo je preseljenja zatvorenika
iz Splita u Šibenik. On osobno zna za više takvih preseljenja. U prostoru zatvora «Lora» je
bio 2 do 3 puta. Nije čuo za blok «C». Za Bulovića i Kneževića zna da su «ta dva terorista»
pokušala bježati. Iz medija je saznao da su umrli. Izvješća o tome događaju slana su u Zagreb,