ZLOČIN U LORI - Documenta

Na pitanje opt. Gudića svjedok navodi da je, negdje prošle godine, davao izjavu za ˝Globus˝,
ali da ne zna imena novinara, sigurno tada nije bio Tonći Majić. Svjedok je rekao da on nije u
svojoj izjavi rekao da ga je opt. Gudić tukao dana 12.06.1992. godine, on se uopće nije vezao
za datume, ako je tako napisano to je greška.
Predsjednica vijeća nije dozvolila svjedoku predočenje članak iz ˝Globusa˝.
25. studeni 2005. godine
Svjedok LJUBIŠA GERUN
Zarobljen je dana 13. svibnja 1992. godine u mjestu Žujina Gradina, između Ljubinja i Stoca,
sa još četvoricom svojih drugova. Najprije da su ih odveli u Ploče, gdje su bili vezani za
ogradu i tučeni cijelu noć, nakon čega je Milorad Čučaga bacao pjenu na usta. U takvom
stanju je ostao u Pločama. Svjedok je rekao da je Čučaga poslije podlegao tim ozljedama. U
Lori su smješteni u blok «C». Sutradan je po njih došao stražar Gudić i odveo ih jesti. Duško
Jelić bio je u jako lošem stanju i nije mogao ustati, Gudić se derao na njega. Jelić je zaostao
iza, nakon čega je svjedok čuo tup udarac iza sebe, a kada se okrenuo vrata ćelije su se
zatvorila. Sutra navečer opt. Gudić došao je po svjedoka i po Deretića, tražio je da iznesu
Jelića iz ćelije. Svjedok i Deretić iznijeli su Jelića na ćebetu ispred bloka C, stavili su ga u
sanduk napravljen od sanduka za granate. Tome je bio prisutan i opt. Duić, svjedoka je udario
po licu, tako da mu je slomio pločicu ispod lijevog oka.
Svjedok je rekao da su ih svakodnevno tukli i prebijali, sakrivali su ih kada bi dolazila
delegacija MCK.
Svjedok se sjeća i Bojana Vesovića, mladića iz Kragujevca, koga su zvali ˝beli orao˝. Bojan je
imao prostrijelnu ranu na butini. Opt. Gudić maltretirao je Bojana, znao je ulaziti u njegovu
ćeliju sa crnim rukavicama i iživljavati se na njemu.
Sjeća se osobe, koju su zvali Giljo, bio je nezgodan, tukao ih je. Sjeća i Zlatka Sulejmanovića,
skinuo je svjedoku zlatni lančić s vrata, a Vasi Deretiću veru. Sulejmanović im je rekao da su
mu to poklonili, da ih više neće tući, poslije toga više ih nije dirao.
Nakon dvadesetak dana prebačeni su u blok B, Ratković je prebačen u bolnicu. To je bilo
nekoliko dana prije dolaska delegacije MCK, par dana nitko ih nije dirao. No, zaprijetili su im
da ne smiju reći da smo tučeni, za ozljede trebaju reći da su pali sa kreveta, a za Jelića su
morali reći da nije bio sa njima. Dana 17. lipnja 1992. godine MCK ih je registrirao, od tada
je tretman bio puno bolji.
Svjedok je rekao da se sjeća dana kada su se na krugu pojavila dva civila, kaje ranije nisu
viđali, nisu ih poznavali. Jedan je bio mlađi, drugi stariji. Tada je na krugu «ispala neka frka»,
zatvorenici su vraćeni u ćelije. Na dvorištu se čula galama, udaranje, vika. Svjedok je rakao
da je gledao na prozor ćelije, vidio je da tuku nekoga na podu, vidio je samo noge, oko njega
je bilo možda 5-6, 7 ili 8 osoba, među njima su bili Ante i Anđelko, druge nije poznao. Netko
izvana vikao je prema srednjim ćelijama da spuste glavu dolje, povukao se i on unutra, tako
da je samo kratko gledao što se događa. Kasnije, te večeri dugo se čulo jaukanje, iz bloka C,
rečene civile više nisu vidjeli, tek kasnije su saznali tko su oni. Rekao je da je primijetio da
starijeg civila na krugu, mlađeg nije vidio.
Za one jauke koji su se čuli, vjerojatno iz bloka C, u toku noći, kaže da nisu tada ništa znali
čiji su, a da nije niti znao tada što se kasnije desilo sa onom dvojicom civila.