ZLOČIN U LORI - Documenta

ekli su im: ˝umirat ćete, a umrijeti nećete moći˝. Rekli su im da ako ih netko pita za modrice
da kažu da su pali s trećega kreveta u ćeliji, što su i učinili.
Svjedok je rekao da su u Lori ostali 12 do 15 dana, do 12. lipnja 1992. godine, nakon toga su
odvezeni u zatvor u Kerestinac.
Iz vremena provedenog u Lori svjedok se posebno sjeća Sulejmanovića- Sule i Tanje, bila
je plava, visoka, jaka žena,da je sa zapovjednikom režirala mučenja. , Sjeća se da bi ih skinuli
gole, šmrkovima ih šibali, odjeću od zatvorenika bi pobacali na bodljikavu žicu, gađali su ih
raznim predmetima po cjevanicama, morali su trčati u krug noseći jedan drugoga, a da bi
pritom, pola metra pred njima pucali Gudić i Tanja, morali pjevati razne pjesme.
Svjedok je rekao da od civila ne zna nikoga i da ne želi govoriti o onome koga ne poznaje, ali
da je sigurno tamo bilo civila, koji su dolazili i odlazili.
Svjedok je rekao da je bio smješten u ćelijama do kojih se dolazilo kroz hodnik, gdje su bile
dvije kancelarije i neki restoran, s lijeve i desne strane tog hodnika nalazile su se ćelije. On je
bio u predzadnjoj ćeliji na desnoj strani, misli da je imala oznaku 7. , s pogledom na ono
dvorište gdje su ih najviše mučili. Sa njim u ćeliji su bili Milorad Oro, Dragan Kržić, dvojica
pilota i jedan koji nije bio iz njihovih krajeva, njih šestorica.
Rekao je da se sjeća kada ga je opt. Gudić prozvao i pitao tko je Babić. Kada se Babić , javio,
opt. Gudić je opsovao i nazvao ga četnikom, odveo ga do WC-a i tukao do iznemoglosti,
polio ga vodom za vrat, a ako ne bi ustao lomio bi mu rebra. Opt. Gudić slomio je Babić u7
rebara i ozlijedio desnu ruku. Svjedok je rekao da ga opt. Botić nije puno tukao, da bi znao
umirivati Gudića, Tek kasnije su doznali da je Duić zapovjednik zatvora, da je Vrkić
njegov zamjenik. Za Botića i Gudića svjedok je rekao da su bili vojni policajci, obično su bili
zajedno u smjeni, kada je bio užas.
Svjedok se sjeća jednog stražara nadimkom Rambo, bio je human, davao im je cigarete i
dopuštao da piju vode, nije ih tukao.
Svjedok je prepoznao i imenovao opt. Gudića, Opt. Botića, opt. Vrkića, pokazujući na
pravosudnog policajca koji sjedi između opt. Gudića i opt. Vrkića, rekao je da je to izvjesni
Bokser.
Na pitanje branitelja opt. Duića svjedok je rekao da je viđao u zatvoru neke civile, ali da ne
zna da li su bili zatvorenici, znali su dolaziti i odlaziti.
Nakon što mu je branitelj opt. Vrkića pročitao imena civila iz Lore: Šuška, Ostojića,
Borovića, Tomu i Radu Krivića, U. Bulovića, Galića, Prkuta, Kataline i Katića svjedok je
rekao da mu ta imena ništa ne znače. Za imena Knežević i Bulović je čuo, ali kasnije, a ne za
vrijeme boravka u zatvoru.
Svjedok je rekao da je u Trebinje, u Crveni križ gdje su oni evidentirani, došao Tonči Majić iz
Dalmatinskog komiteta za ljudska prava. Svi su se okupili, ali s nekom sumnjom i ipak su
dali svoje izjave, jer su bili zainteresirani da se dokažu strahote, odlučili su doći na
svjedočenje u Split, ako im se osiguraju mjere sigurnosti. Iz medija si saznali da se priprema
suđenje, i to iz ˝Slobodne Dalmacije˝, a da je nešto šturo bilo i na njihovoj televiziji.
Svjedok je rekao da mu je, zbog ozljeda koje je zadobio u Lori, utvrđen 60%, trajni
invaliditet.
Na pitanje branitelja opt. Gudića svjedok je rekao da ga je MCK registrirao 05.06.1992.
godine, kao i druge Trebinjce, osim Bjelice, Koprivice, Deretića i Ratkovića, koji nisu
registrirani taj dan.