Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
Dana 23.03.1992. godine, došla je vojna policija, kombijem ga je odvezla u Split, najprije u<br />
Dračevac, pa u Loru. Već u Dračevcu počelo je maltretiranje. Svjedok je rekao da je Gilji,<br />
čije ime je naknadno saznao, koji je bio bokser, i prema svjedoku se ponašao kao prema<br />
boksačkoj vreći. Po dolasku u Loru tukli su g i ispitivati Giljo i Livaja, stavljali su mu na uši<br />
i prste štipaljke i puštali struju putem induktorskog telefona. Kad se, uslijed strujnog udara,<br />
trzao, štipaljke bi spale s ušiju, nakon čega je Giljo osobno,žicama probušio svjedokove uši.<br />
Nakon par sati toga mučenja smjestili su ga u ćeliju br.2, koja se nalazila od ulaza na lijevu<br />
stranu, imala je pogled na malo dvorište. U ćeliji je ostao pet mjeseci, u 7. mjesecu prebačen<br />
je u ćeliju br. 5.<br />
u ćeliji nije bilo kreveta, zamotavao se u neko ćebe, a tek kasnije, dali su im dušeke, kasnije i<br />
krevete. Taj period, možda mjesec dana bio je najteži u njegovu životu, svakodnevno, i noću<br />
su ga tukli, pogotovo Giljo i Livaja. Svjedok je rekao da se sjeća pogibije Gorana Kriškića,<br />
nakon čega je u njegovu ćeliju dolazilo pola Splita, nema tko nije dolazio i iživljavao se na<br />
njemu tako da je bio doslovno slomljen. Stalno je morao raportirati sve o sebi, tko je, gdje je<br />
zarobljen, nakon čega bi ga tukli mlatili i ponižavali. Na kraju nije mogao niti ustati. Mučili<br />
su ga na način da bi mu zavezati oči i tako ga udarati, njih pet ili šest.<br />
Svjedok je rekao da je kasnije bio jedan period od dva ili tri mjeseca kada ga nitko nije ni<br />
pipnuo.<br />
Svjedok je rekao da je 4.04. trebala biti razmjena. Do tada su bili skrivani u jednu prostoriju,<br />
kada bi dolazila delegacija MCK. Tom prigodom čuvao ga je neki Budalić, stražar ili vojni<br />
policajac. Budalić mu je donio presudu napisanu po kojoj je osuđen na strijeljanje, stavljao<br />
mu je pištolj u usta i repetirao ga na prazno. Rekao je daje tek 13. dan po dolasku otišao u<br />
WC, prvo vrijeme nije dobivao hranu, no, da je i dobio hranu u takvom stanju je ne bi<br />
mogao jesti. ti. U to vrijeme upravnik je bio neki Nikša. Taj Nikša ili neki Bošnjak ili<br />
Bosanac iz Borova Naselja udarali su ga otraga tako da je pao i povratio ono što je uspio<br />
pojesti, zatim da su ga odveli do WC-a, skinuli ga i ponovo nastavili tretman sa strujom.<br />
Poslije razmjene, negdje početkom travnja, Duić je pozvao njega i Čučka i naredio im da da<br />
čiste kupatilo. Nakon što su 5 ili 6 sati ribali kupatilo, Duić ih je poslao da se okupaju, no,<br />
kada je vidio da su crni od batina rekao ja da ih nitko više neće tući, i zaista, on ili netko<br />
drugi zabranili su da ih tuku. Za opt. Duića svjedok je rekao da ga on nikada nije tukao.<br />
Rekao je da su od tada, on i Čučak bili u skoro privilegiranom položaju, obavljali su razne<br />
poslove po zatvoru, prali su auta, jednom je Doždor, kojemu su prali mercedesa, dao<br />
cigarete. Svjedok je rekao da su izradili kućice za pse, no, kasnije se uvjerio da su korištene<br />
za ljude, da se igraju sa zatvorenicima i tjeraju ih da laju i glume pse i mačke. Osim toga,<br />
svjedok je rekao da se sjeća da su tjerali zatvorenike da se međusobno šamarajuć, da pjevaju<br />
pjesme kao npr.˝evo zore, evo dana...˝<br />
Sjeća se dovođenja grupe od 68 ljudi s Kupresa, bilo je žena i starijih osoba, vojnika, većina<br />
su bili civili, među njima bio je pravoslavni svećenik. Zna da su u Lori proveli nekoliko<br />
dana, da su tukli i mučili tu grupu ljudi. Sjeća se jednog starca, zvao se Zubac, koga su<br />
pretučenoga doveli u njegovu ćeliju. On se stalno kretao po zatvoru. Jednom je išao sa<br />
Vrkićem po hranu u Dračevac, gdje je u restoranu morao pozdraviti ˝za dom spremni˝,<br />
Svjedok je rekao da je svašta proživio i svašta vidio, ubijenih, razvaljenih, osakaćenih.<br />
Jednom prilikom Sule ga je zvao i rekao mu da su oni dobro prošli. Rekao je da je vidio<br />
Crnogorce, bez ušiju, osakaćene, otečenih glava , među njima je bio sveštenik Perković sa<br />
Kupresa. Ti su ljudi bili u bloku Cm gdje je provođena užasna tortura.<br />
Svjedok je rekao da se sjeća jednog mladića, Bojana iz Kragujevca, koga su zvali ˝beli orao˝.<br />
Imao je ozlijeđenu nogu. Taj mladić nije ništa znao, nuždu je vršio u ćeliji, svjedok i Čučak<br />
da su ga izvodili, prali, čistili su i dezinficirali ćeliju u kojoj je bio Bojan.<br />
Rekao je da je jedno popodne došao opt. Vrkić i rekao da trebaju napraviti sanduk, da ga<br />
treba dobro utvrditi, jer će u njemu prebacivati neke betonske šipke. Svjedok i Čučak su