ZLOČIN U LORI - Documenta

Svjedok je, nadalje, pokazao na opt. Vrkića, za koga je rekao da je imao svoj specijalitet kada
bi mu došli prijatelji, tjerao bi zatvorenike da se tuku međusobno, a onoga koji ne bi dovoljno
jako udarao on bi sam tukao. Dopuštao je osobama, koje su dolazile, da ih tuku i još bi im
morali zahvaliti i reći im da dođu opet. On je bio taj, kada je svjedok tražio vode, koji je
naredio da ga ˝osvježe˝ krpama kojima su prali WC, po licu i očima, tako da još ni danas nije
uspio izliječiti oči od stalnih infekcija.
Za opt. Gudića i opt. Botića, svjedok je rekao da ih ne prepoznaje.
Na pitanje branitelja opt. Banića, svjedok je rekao da ga je onaj ˝Bokser˝ stavljao uza zid i
tukao i u zatvoru, a i u betonskom dvorištu, gdje su ga polijevali šmrkom. Rekao je da ga je
Bokser podigao uz taj zid i udarao svom snagom. Bilo je tamo desetak osoba, stajali su u
krugu i gledali, ne zna im imena, niti odakle su bili, nikoga od tih osoba da nije poznavao od
prije, a ni poslije toga. Rekao je da je nakon izlaska iz zatvora imao ozljede svuda po tijelu,
nije mogao hodati, a kada je tražio da kćerka dođe po njega nisu dopustili. Doslovno je
četveronoške došao do svoga stana na 12. katu, po stepeništu, jer nije bilo struje. Ne zna da li
ga je tko vidio, poslije je postojao sistem u zgradi da, kada bi netko ulazio, morao je reći
kamo ide. Napominje da je dobio i kilu zbog uključivanja u struju. Jedna osoba mu je posebno
pomogla po pitanju tih ozljeda, ako bi rekao tko je to bio, zna da su neki krivci na slobodi, pa
ne bi htio izlagati te ljude. Može samo reći da se radi o liječniku. Čuo je za ime Đorđa Katića,
no nema nikakvih saznanja o njemu.
Na pitanje članice vijeća svjedok je rekao da je o svim onim prijetnjama prvo javio Bajiću,
jedino se njemu i mogao povjeriti, a on bi javio policiji. Poslao mu je jednog inspektora koji
ga je počeo ispitivati, a on ga je uputio da ide tražiti onoga koji ga je napao. Bajić mu je
objasnio da oni već znaju tko je to bio.
Opt. Banić ustao je i rekao sudu da on ovoga čovjeka ne poznaje i da ga nije nikada vidio,
ponovio je da mu je smiješan i rekao: "Ne znam te, barba, ja te prvi put vidim".
Svjedok je na to rekao da onda ne vidi, ili nije vidio onda kada ga je tukao.
Opt. Vrkić pitao je svjedoka da li ima sina Miroslava, starog negdje oko 45 godina, što je
svjedok potvrdio. Dalje ga je pitao da li mu je sin fizički jak i da li je bio izbacivač po disco
klubovima, što je svjedok potvrdio. Optuženik je pitao svjedoka kako to da ga ne poznaje,
kada je živio 100 m od njega, da se družio sa njegovim sinom, da su bili prijatelji i da je s
njim dolazio kod svjedoka u stan. Svjedok je rekao da sigurno zna da ga nikada nije viđao.
Optuženik je i nadalje govorio da je sa djevojkom dolazio kod svjedoka, s njegovim sinom i
njegovom tadašnjom djevojkom, Snježanom ili Svjetlanom. Rekao je da je, baš zbog toga što
je prijatelj s njegovim sinom i što ga poznaje, zapovjedio da ga nitko ne dira, kada je doveden
u VIC "Lora". Na to ga je svjedok pitao što mu se onda dogodilo, što onda nije zapovjedio da
ga puste, nego su ga onako ubili. Optuženik je rekao da to nije bilo do njega.
Opažanja promatrača
Vrijeme i okolnosti održavanja ročišta
U ovom dijelu suđenja zamijećena je mnogo manja medijska popraćenost nego do sada.
Raspravi su prisustvovali troje ili četvero novinara, dvoje fotoreportera, a televizijskog
snimanja nije ni bilo.
Rasprava je zadnja dva dana suđenja počinjala sa zakašnjenjem. Dana 9. studenoga 2005.
godine, Predsjednica Vijeća pojasnila je da se čeka svjedok Zvonimir Cigić. Nakon 15 minuta
konstatirano je da svjedok nije pristupio i nastavilo se sa radom. Dana 10. studenoga 2005.