ZLOČIN U LORI - Documenta

Nadalje, na pitanje braniteljice opt. Bungura, svjedok je rekao da ne zna gdje se nalazi arhiva
72. bojne, gdje bi se mogli nalaziti izvornici dokumentacije bojne, kao ni njegova izvješća.
Rekao je nije sačuvao niti jedan jedini dokument, ni jedno izvješće od onih koja je spominjao.
Svjedok se naknadno sjetio da se ne radi o izvješćima iz zatvora, nego iz postrojbe, izvješća iz
zatvora nikada nije dobivao, nije niti trebao dobivati, jer se nisu bavili time, imali su drugih
poslova na bojištu. Svjedok je demonstrativno upozorio sud da ga pitaju o onome radi čega su
ga zvali, ali da za borbena djelovanja, ovaj sud nema ovlasti postavljati pitanja, jer nije vojni
sud na što ga je Predsjednica vijeća prekinula i upozorila da će sud odlučiti o čemu će ga
pitati. Predložila je da se pročita izvješće pomoćnika zapovjednika za IPD prema načelniku
službe za IPD Split, o stanju u 72. bojnoj VP, od 21. rujna 1992. godine. Obrana optuženika
predložila je da se izvješće ne čita, s obzirom da je ranije čitano pa su svi upoznati sa
sadržajem.
9. studenoga 2005. godine
Za današnju raspravu su pozvani svjedoci Tvrtko Pašalić i Zvonimir Cigić.
Predsjednica vijeća izvijestila je prisutne da je svjedok Tvrtko Pašalić, neposredno prije
rasprave, telefonom ispričao svoj nedolazak, opravdavajući se visokom temperaturom.
Svjedok Zvonimir Cigić, unatoč urednoj dostavi, nije se odazvao niti opravdao svoj izostanak.
Kako je bilo predviđeno da se ovi svjedoci saslušaju zajedno, radi suočavanja u vezi nekih
ranije rečenih tvrdnji iz njihovih iskaza, vijeće je odlučilo da se svjedoke ponovo pozove.
Predsjednica vijeća izvijestila je nazočne da je zakazan očevid u VIC "Lora" dana 17.
studenoga 2005. godine u 9.00 sati. Za dan 29. studenoga predviđeno je da se, kao vještak,
ispita dr. Šimun Anđelinović; istoga dana, u 10.30 sati, bit će pozvana svjedokinja Tanja
Belobrajdić. Dana 30. studenoga bit će pozvani svjedoci Tvrtko Pašalić, Zvonimir Cigić i
Milorad Paić.
10. studenoga 2005. godine
Svjedok MILOSAV KATALINA, rekao je da je već jednom bio ovdje, rekao je što je
mogao reći, odnosno što je smio reći, s obzirom da je bio pod teškom represijom i prijetnjom,
zajedno sa članovima obitelji. Rekao je da niti danas nije siguran da smije sve reći, jer je
doživio razne stresove u Splitu, radi čega je i morao napustiti Hrvatsku, da bi našao mir.
Uz suglasnost stranaka pročitani su zapisnik iz istrage od 9. listopada i od 29. listopada 2001.
te zapisnik s rasprave od 07. studenoga 2002. godine.
U zapisniku od 9. listopada 2001.godine stoji kako svjedok nije sposoban svjedočiti nakon
svega što mu se dogodilo. Naime, kada je trebao dati iskaz pred istražnim sucem Markom
Brdarom, došao je nešto ranije, rečeno mu je da pričeka u hodniku do poziva. Nešto kasnije,
prišao je jedan visoki, mršavi momak i pitao ga je li on Milosav Katalina. Svjedok je, misleći
da je došao po njega, da bi dao iskaz, pošao za njim, u hodniku se, najednom, skupilo desetak
ljudi i počeli ga gurati i prijetiti mu. Nakon toga svjedok nije bio u stanju dati iskaz, rekao je
da nema povjerenja u državno odvjetništvo, niti u suca, s obzirom da je dopušteno ovakav
napad na njega.