ZLOČIN U LORI - Documenta

7. studenoga 2005. g.
Svjedok BRANKO BOROVIĆ je izjavio da su u jutro, 13. lipnja 1992. godine, u njegov
stan došla dva vojna policajca i rekli mu da pođe sa njima na informativni razgovor. Ponašali
su se korektno, odmah su ga odveli u Vojno-istražni centar (u daljnjem tekstu: VIC) "Lora".
Tamo je smješten u jednu ćeliju, u kojoj je bilo još 5 ili 6 ljudi. Nakon jednog sata došli su po
njega i odveli ga na ispitivanje. Sjeća se da su ga pitali poznaje li ljude sa spiska koji su mu
predočili, poznaje li neke brojeve telefona. Ispitivanje je trajalo nekih 5 minuta, nakon čega su
ga odveli u ćeliju, u kojoj je bio sam. Sutradan je opet vođen na ispitivanje i ponovo vraćen u
ćeliju. Nakon 3 ili 4 dana, možda 18. ili 19. lipnja 1992. godine, prebačen je kombijem, sa
grupom od, možda, 8 ljudi u zatvor na Bilicama, gdje je ostao do 9. listopada 1992. godine,
kada je pušten. Za sve vrijeme boravka u VIC "Lora" nije bio tučen niti maltretiran.
Na pitanje zamjenika Županijskog državnog odvjetnika (u daljem tekstu: ŽDO), svjedok je
rekao da ne zna da li su se ćelije u kojima se nalazio i prostorija u kojoj je ispitivan, nalazile u
istoj zgradi; zna da je bio izveden van, a potom na kat gdje je ispitivan. Nije čuo nikakvo
zapomaganje ni jauke. Nije mu poznat neki poseban događaj, niti je čuo pucnjeve. Tek
kasnije, na Bilicama, čuo je neke priče, ali ga to nije zanimalo. Poslije svega bio je u hrvatskoj
gardi. Na pitanje tužitelja, što se pričalo i tko je pričao, svjedok je dogovorio da ne zna. Od
osoba, koje su sa njim prebačeni na Bilice, kasnije da je upoznao Šuška, Miljkovića i neke
ljude s Neretve, nikoga od njih prije nije poznavao.
Upoznao je Uglješu Bulovića, no, malo su pričali jer je Bulović bio dosta povučen. Svjedok je
rekao da nije čuo da bi se Bulović na nešto žalio. Imena, Gojko Bulović i Nenad Knežević, ne
znače mu ništa, niti je o njima čuo da sada iz novina. U vrijeme privođenja bio je u radnom
odnosu, nije bio naoružan.
Na pitanje braniteljice opt. Bungura, izjavio je da je tek na Bilicama saznao zašto je priveden i
da se "protiv njega vodi postupak za nekakvu oružanu pobunu". Zgrada, u koju je bio
doveden, nalazila se nekih 500 m od glavnog ulaza u VIC "Lora". Kad je prebačen na Bilice
pregledao ga je liječnik, za vrijeme boravka u VIC "Lora" nije bio izvođen u krug zatvora,
stalno je boravio u ćeliji. U vrijeme privođenja, kao i cijeli svoj život, imao je hrvatsko
državljanstvo, što se vidi iz dokumenata.
Na pitanje Predsjednice Vijeća, svjedok je rekao da je tek kasnije saznao da je osoba koju su,
na dan njegova privođenja, priveli iz Vojne bolnice, bio, upravo, Dušan Parpura.
Na pitanje člana Vijeća, da se okrene i kaže da li je nekoga od optuženika vidio u VIC "Lora",
svjedok je rekao da nikoga od prisutnih optuženika nije vidio. Od ranije je poznavao opt.
Banića, i to kao dobru i poštenu osobu.
Uz suglasnost stranaka pročitan je iskaz svjedoka Dušana Parpure, zapisnik u istrazi od 8.
listopada 2000. godine, zapisnik s ranije rasprave od 14. listopada 2002. godine.
Svjedok DUŠAN PARPURA, u istrazi iz 2000.g. je rekao da se sjeća da je uhićen u subotu,
13. lipnja 1992. godine, nakon što su mu prethodno dolazili u stan, kako mu je supruga rekla.
Odveden je, s radnog mjesta u Vojnoj bolnici, u VIC "Lora". Osobno ne poznaje ni Bulovića
ni Kneževića, no, sjeća se da su u njegovu ćeliju, 14. lipnja 1992. godine, u jutro, doveli
dvojicu ljudi, koji su izgledali kao blizanci, pa pretpostavlja da su to bili Gojko i Uglješa
Bulović. Njega su premjestili iz te ćelije. Svjedok je rekao da nije bio maltretiran niti tučen.