ZLOČIN U LORI - Documenta

Bungura svjedok kaže da ih po imenima ne može znati, jer nisu govorili svoja imena. Kkada
bi ih vidio, možda bi ih prepoznao.
Na pitanje branitelja optuženoga Duića, svjedok izjavljuje da je Vuković Miloš bio
penzioner iz Livna. Razgovarao je sa njim i ovaj mu je rekao da su ga pokupili iz stana u
Livnu i doveli ga. Penzioniran je nekoliko godina prije rata, a radio je u policiji. On mu je sam
rekao da je civil i otuda to zna. Svjedok izjavljuje da mu nije poznato, je li netko umro ili je
ubijen za to vrijeme u «Lori», ali može reći da se svakodnevno čula galama iz dvorišnog
dijela zatvora, pogotovo noću, ali on nije mogao vidjeti što se zbiva, jer je njegova ćelija bila
okrenuta na drugu stranu.
Iz bloka C je išao na razmjenu, nije imao nikakvih lomova, fraktura ni slično, osim onih
ozljeda koje je spominjao na početku.
Branitelj optuženoga Vrkića, koji kaže da mu je žao, kao čovjeku, zbog toga što je
svjedok proživio, traži od njega objašnjenje. Ako je rekao tužitelju, da je ovo što je danas
rekao dodatak, što je onda prava izjava? Svjedok izjavljuje da je prvu izjavu dao 1996. godine
pred Okružnim sudom u Nišu, u postupku protiv Gidić Dušana, koji je predao vojnike iz
Gabele i koji je, također maltretirao zatvorenike u «Lori», zatim 2002. pred Prvim općinskim
sudom u Beogradu, te treći put pred Specijalnim sudom, kada je dao izjavu pred ovdje
prisutnim zamjenikom tužioca. Mora reći da je ona prva izjava, vjerojatno, bila najduža, ali
napominje da je izjava zavisila od onoga što je pitan.
Što se tiče Gorana Pantića, zadnji put ga je vidio kada su dolazili u Split, dakle u nedjelju, a
vidi ga i za ručkom, ali ne razgovaraju, jer se on nalazi za drugim stolom. Poznato mu je da je
on saslušan pred ovim sudom. Ne može reći zašto Pantić, u svome iskazu, nije spominjao da
je tjeran u pasju kućicu da laje, niti da je morao glumiti avion, ali zna da ni on ,osobno, nije
rekao neke stvari koje je radio u zatvoru i kojih se srami. Vjerojatno je to razlog i zašto je on
to prešutio, ali svjedok tvrdi da zna što je on vidio i da pri tome ostaje.
Na pitanje braniteljice opt. Bungura svjedok izjavljuje, da Dževada Mekića i Rešida
Hodžića poznaj iz «Lore», a Vojkana Živkovića je prvi put sreo sada kada su dolazili u Split,
na suđenje. Danju je viđao dva stražara, sigurno. Misli da su imali oznake jedinice kojoj su
pripadali, ali nije siguran, jer prvi put je vidio takve uniforme, a da li je možda bilo još nešto,
ne može se sjetiti. Nije mu poznato je li, prilikom pada aviona, Pantić zadobio neke ozljede.
Po tome, kada su ih odvodili i sklanjali u onu kulu, mogao je znati da dolazi MCK. Misli da je
to bilo jednom u dvije nedjelje, i to petkom. Prilikom razmjene pregledala ga je liječnica, dala
mu je tablete za bolove i vatu da začepi uši. Rekla je da on ionako ide na razmjenu i da može
tamo nastaviti liječenje. Kada braniteljica pita svjedoka, da li je imao troškove za dolazak
ovamo, predsjednica Vijeća odgovara kako je Sud tražio ove svjedoke, preko resornog
ministarstva, te ono snosi troškove, jer svjedoci dolaze na jednu vizu i jednu putovnicu.
Braniteljica objašnjava da to pita, jer je primijetila da predsjednica ne pita svjedoke za
troškove.
Branitelj opt. Banića u cijelosti prigovara iskazu svjedoka, pogotovo dijelu koji
govori o njegovom kontaktu sa optuženim Banićem, jer je očito da svjedok zamjenjuje osobe,
pa opisuje Banića kao čuvara, što ovaj nikada nije bio.
Branitelj opt. Vrkića prigovara jučerašnjem iskazu svjedoka Gorana Pantića, jer je
kontradiktoran sam sebi i ranijim iskazima, te osobito objektivno utvrđenim činjenicama u
ovom postupku. Branitelj opt Gudića, umjesto prigovora iskazu svjedoka Pantića, predlaže
Sudu da, radi provjere toga iskaza, sam iziđe na lice mjesta i provjeri je li moguće vidjeti
događaje onako kako ih svjedok opisuje, jer se tek nakon 13 godina javlja kao očevidac.
Braniteljica opt. Botića pridružuje se prigovorima kolega i prijedlogu odvjetnika Čeha.