ZLOČIN U LORI - Documenta

postavlja sugestivna pitanja, a tužitelj odgovara da je već ranije sam svjedok spominjao te
načine maltretiranja.
Predsjednica Vijeća prekida i opominje svie da im je to posljednja opomena i da slijedi
kažnjavanje, ukoliko se ne budu držali reda i tražili riječ.
Na pitanje branitelja optuženoga Duića, svjedok izjavljuje da nije imao nikakve
prijelome, ali i danas pati od bolnih leđa i ne može spavati. Kada je razmijenjen, u Nemetinu,
bio je pregledan od strane liječnika i utvrđeno je da nema značajnijih ozljeda ni prijeloma,
samo ozljede po leđima i nesanicu. Nije mu poznato da li je netko od onih iz Gabele imao
kakve povrede.
Na pitanja braniteljice optuženoga Bungura, kada je prvi put bilo kome govorio o
ovome, svjedok odgovara da se ne sjeća. Svjedok izjavljuje da nikomu nakon razmjene nije
prijavljivao svoje ozljede. Neki su ih ljudi pregledavali, ali otkud da zna čiji su bili.
Na ovo braniteljica komentira da nitko nije tada imao ozljede, da su se one javile nakon 7
godina. Svjedok dalje odgovara na pitanja, kako je odlazio u blok C i to više puta, ali ne može
reći koliko je prostorija tamo bilo, nije brojio ćelije. Većinom je bio zaključan u ćeliji. Na oko
pola sata bi ih stražari pustili iz ćelija da nešto očiste ili da dobiju neko drugo zaduženje, a
koji put nisu ni bili fizički u stanju obaviti to što su morali, ali se moralo. Da je bilo
neevidentiranih zatvorenika zna po tome što bi ih odvajali kada bi dolazila delegacija MCK-a,
a nije vidio nikakve spiskove zatvorenika. Osim toga su pričali i stražari o tome, ispred njih,
ali ne zbog nekog odnosa povjerenja. Jednostavno su pričali, a oni bi čuli. Zna za onoga
momka, što je imao rane na butinama, da je umro Previjali su ga, čistili su mu rane, iz njih su
crvi izlazili. Čučak je radio sanduk za njega i on je to rekao. Svjedok kaže kako on nije vidio
ni sanduk, niti kada je odnesen, a ni mrtvo tijelo. Ovaj zatvorenik, Čučak, već je bio u «Lori»
kada su oni došli, ne zna mu ime.Udruzi «Veritas» nikad nije davao izjavu, a niti
Dalmatinskom komitetu za ljudska prava, ali nekomu je u Beogradu davao izjavu, ne zna
komu. Na raniji poziv Suda se nije odazvao, jer mu nije bila osigurana bezbjednost, sada to
garantira «i njegova država i vaša».
Dževada Mekića poznaje, bio mu je zastavnik, a Rešid Hodžić je bio vojnik. Zarobljeni su sa
njim u isto vrijeme, misli da su obojica ostali tu, bili su živi 14.08., kada je bila razmjena.
Na pitanje branitelja optuženoga Gudića, svjedok izjavljuje da su civili bili smješteni u
blok gdje su i oni bili, ne zna mu slovo, ali nisu bili u bloku C. Može reći da su na razmjeni
bili svi iz Gabele, za one rezerviste iz bloka C ne može reći jesu li bili. Zna da je onaj Jelenko
ostao u «Lori». Nije mu poznato može li ići u postupak razmjene netko tko nije evidentiran
Zna da oni iz bloka C nisu bili evidentirani. Isto tako zna da su oni rezervisti iz Hercegovine
razmijenjeni i da se očekuje da svjedoče. Jesu li kasnije evidentirani, on ne zna. Kada mu
branitelj predočava da je, u izjavi pred Prvim općinskim sudom u Beogradu, izjavio da su ga
mučili strujom samo jednom i da je tamo imenovao samo Ramba, a ne i Botića i Gudića,
svjedok odgovara da je taj Rambo bio tamo, mijenjali su se, ne može znati točno, ali ostaje pri
tome da su ga izvodili na ˝telefoniranje˝, više puta, stražari koje je danas spomenuo. Zašto ih
nije imenovao ranije, ne može objasniti. U Splitu je od ponedjeljka, nije imao priliku
razgovarati sa ostalim svjedocima. Sjedi u sobi, vide se malo na ručku.
Na pitanje braniteljice optuženoga Botića, kako je uopće došlo do toga da bude
svjedok, odgovara da ne može objasniti Dobio je poziv i odazvao se kao i ranije Prvom
općinskom sudu u Beogradu i Specijalnom sudu.
Može reći da su Botić i Gudić cijelo vrijeme bili u «Lori» dok je on bio tamo, on ih je vidio.
Što se tiče pucanja, sjeća se da je čuo pucnjeve, ali mu nije poznato kojim povodom.
Optuženi Banić ustaje i obraća se Sudu i izjavljuje kako on ovoga pionira ne zna, ni
tko je ni što je, jer je bio na terenu. Branitelj ga upozorava da sjedne.