ZLOČIN U LORI - Documenta

dijelu koji govori o dužini boravka stražara u zatvoru, jer je to vrijeme već utvrđeno i sud zna
da on nije radio kad je svjedok doveden.
Optuženi Gudić podržava Botićeve prigovore, te isto u cjelosti prigovara na iskaz
svjedoka, na dio gdje ovaj navodi da je on zlostavljao njega i druge zatvorenike, jer to nije
istina. Tako prigovara i na dio iskaza, kada svjedok spominje vrijeme rada stražara u zatvoru,
jer to nije istina, jer je točno utvrđeno kada je on radio u zatvoru.
27. listopada 2005. godine
Svjedok DARKO MILIJANOVIĆ
Na pitanje zamjenika ŽDO-a svjedok izjavljuje da je bio vojnik u Gabeli Zarobljen je
12.04.1992., zajedno sa još 15 vojnika i tri oficira, i sproveden u logor u «Lori».
Smješteni su u ćelije, tamo gdje su bili stražari. Bio je i neki blok C, išao je tamo prati i nosili
su zatvorenicima hranu. Da bi se došlo u taj blok C, trebalo je izići kroz dvorište. Nije se
moglo proći od ćelije gdje je on bio smješten do bloka C, postojao je drugi ulaz. Od
zatvorenika koji su bili smješteni tamo zna jednog dečka iz Kragujevca, kojega su zvali ˝beli
orao˝, i koji je imao rane na butinama. Ostala 2 ili 3 zatvorenika, koje je vidio da su bili tamo,
bili su plavi, izlomljeni.Svjedok, dalje, izjavljuje da su i njega maltretirali na razne načine,
mučili ga strujom, tukli bejzbol palicama, polivali šmrkom hladne vode, tjerali da trči po
krugu, a to su činili Anđelko i Ante, koji su bili stražari tamo, a može reći da je jedan bio
mali, a jedan visok, ali nema potrebe da ih opisuje kada ih može prepoznati. Dolazio je i neki
Giljo, a također su iz grada dolazili i drugi, koji su ih tukli. Ante i Anđelko su ih spajali na
struju. On sam je tako bio mučen 2 ili 3 puta. To su činili tako što bi im dali da drže žice, a
ono bi puštali struju. Bio je onaj telefon i tjerali bi te da brojiš, dok bi vrtili ručicu i pojačavali
struju. Svi su zatvorenici to prošli. Ova dvojica su ga tukla i bejzbol palicama. Za smrtne
slučajeve je čuo od kolega zatvorenika koji su tamo čistili Čuo je da je onaj dečko iz
Kragujevca preminuo od rana po kojima su ga stalno iznova tukli. Već je bio skrenuo, čulo se
kako sam pjeva u ćeliji, dozivao je brata.
Nije čuo za slučaj pokušaja bijega. Za delegacije MCK-a, može reći da su dolazili jednom
mjesečno, kontaktirao je sa njima, nije se požalio, jer je čuo da je jedan to učinio, pa su ga
poslije tukli. Zna da je on bio evidentiran, ali nisu svi bili, što mu je poznato otuda što su
neke ljude odvajali i sklanjali, kada bi trebala doći inspekcija.
Na pitanje tužitelja, da li je bio isti tretman prema njima i ostalim zatvorenicima iz
bloka C, svjedok odgovara da nije, tamo se svaku noć čula vriska od batina.
Što se tiče ostalih zatvorenika sjeća se jednoga Jelenka, Čučka, Žarkovića, a od onih što su sa
njim dovedeni sjeća se Tošića. Ne može mu se baš sjetiti imena, a bili su svi što su sa njim
dovedeni iz Gabele. Bio je i Bjelica i neki Paja.
Na traženje tužitelja, da se svjedok okrene i pokuša prepoznati nekoga od optuženih,
reagira obrana i traži da prethodno opiše onu dvojicu, na što svjedok ostaje pri tome da je
jedan manji, a jedan viši, a i zbog proteka vremena ne može ništa detaljnije reći. Nakon toga
se okreće i pokazuje, ovo je Anđelko, Ante, ovaj je Tomin zamjenik, a ovaj je Bokser, i
pokazuje pritom na optužene, kojima odgovaraju ta imena. Na pitanje tužitelja što može reći o
Tominu zamjeniku, a što o Bokseru, svjedok za ovoga prvoga izjavljuje da njega nije dirao
niti može reći da je bilo koga tukao, a Bokser nije njega dirao, ali je vidio kako tuče rezerviste
i to nogama, rukama, kao i drugi, bejzbol palicom, čime god su stigli. Za Tomu Duića zna da
je bio upravnik zatvora, čuo je da je došao iz Vukovara i da je tukao sve, a to je i osobno
vidio. Za Miljenka Bajića, kao i za Josipa Bikića, svjedok izjavljuje da su mu poznata imena,
ali ne može se sjetiti ničega o njima. Kada tužitelj postavi pitanje, da li je Duić koristio
bejzbol palicu, te je li priključivao struju zatvorenicima, branitelji uglas prigovaraju kako