ZLOČIN U LORI - Documenta

Na pitanja zamjenika ŽDO-a svjedok izjavljuje da su tu ljudi pričali da su bili u
«Lori», vodili su ih na razmjenu i vratili. Spominjali su stalno nekog Vukovarca, koji da ih je
tukao, da je bio opasan i da je bio šef zatvora, te da je ubijen Bulovićev brat.
Miljenka Bajića poznavao je privatno, kao civila, znao je da radi u Vojnoj policiji, ali mu taj
čovjek nije ništa učinio. Jednom mu je došao u ćeliju, u «Lori» i pitao ga: ˝Što je to, Drago˝?
Na traženje tužitelja, svjedok se okreće prema optuženicima i kaže da te ljude, ne samo da ne
poznaje, nego ih nije vidio niti u prolazu. Također nije vidio niti Duića.
Na pitanje punomoćnika oštećenoga Kneževića, svjedok odgovara da, u onih 5 dana
provedenih u «Lori», nije izlazio u šetnju.
Na pitanje branitelja optuženoga Bajića svjedok pojašnjava da su Zoran i Zlatko
Sulejmanović bili braća. Ovoga prvoga kaže da poznaje od ranije i da je bio problematičan,
svuda se nalazio, a za Zlatka zna da je bio u policiji, ne zna da li je bio stražar, povremeno se
pojavljivao.
Kada je govorio o onome Suletu, koji ga je tukao, mislio je na Zorana. Taj ga je tukao
antenom prvu večer, a nogom mu je slomio rebreni luk, vrhom čizme.
Na pitanje branitelja optuženoga Gudića, svjedok odgovara da je prvi put priveden u
«Loru» 19.08. 1992., kada je dobio rok od 48 sati da se iseli iz stana. Kad je to isteklo, 21.08.
ponovo su došli po njega i odveli ga u «Loru», gdje je ostao 5 dana, do onda kada ga je Sević
odveo na sud Sve je to zapisano, ne zna više je li to bio 26.08. ili 25.08.
Na pitanje optuženoga Botića svjedok potvrđuje da je Sevića poznavao od ranije, jer je
taj stanovao na ulazu 28, a svjedok na ulazu 30, u ulici R. Boškovića. Otac mu je bio Srbin iz
Bosne, a majka iz Rogoznice, Hrvatica. Doselili su se iz Sarajeva.
Vijeće donosi rješenje kojim prihvaća prijedlog obrane, pa se pregledava osobna
dokumentacija svjedoka, koju on predaje Sudu u spis kao dokazni materijal i to se pregledava
10. rješenje o dodjeli stana od 09.11.1979.
11. presuda Vojnog suda u Splitu br. K-540/92 od 19.07.1993. sa Rješenjem o
određivanju pritvora, preslikom sudskog ročišta o ukidanju pritvora, te sa
specijalističkim nalazima o zdravstvenom stanju svjedoka. Po ovoj presudi svjedok se
oslobađa optužbe za kazneno djelo pripremanja terorističkog akta protiv RH-a
Na pitanje braniteljice optuženoga Bungura svjedok izjavljuje da je tada imao hrvatsko
državljanstvo.Dalje objašnjava da se radi o Rješenju kojim se oslobađa pritvora i šalje na
razmjenu, a koje mu nije uručeno jer nije bio u Splitu.
Na pitanje punomoćnika oštećenog Kneževića, da li je još neki put bio u «Lori», svjedok
odgovara da je bio i drugi put, i to 04.11.1992., te da su ga i tada tukli.
.
Svjedok GORAN PANTIĆ
Svjedok izjavljuje da je bio pilot JNA, te da je oboren u travnju 1992. u Čapljini. U
«Loru» je doveden iz Metkovića, zajedno sa kolegom, pilotom Nikolom Đerfijem, koji je bio
povrijeđen pri iskakanju. Tu prvu noć u ćeliji nije ih nitko dirao, a sutra su prebačeni u blok
C, u ćeliju bez kreveta, u kojoj je bilo krvavih tragova. Nikola se žalio na kičmu, pa su
pozvali stražare, koji su ga odveli u bolnicu i odmah vratili. Počela su prebijanja i tortura se
nastavila iz dana u dan, osim kada je 19 dana boravio u KBC-u Firule, nakon što je isprebijan
01.05.
Stražarima nije nedostajalo ideja. Općepoznato je mučenje strujom, batinanje policijskim i
bejzbol palicama, tjeranje zatvorenika da trče goli u zatvorskom krugu i da stoje uza zid dok
se oko njih pucalo. U bloku C je bilo još gore. Bilo je vezivanja uz radijator, a o verbalnom