ZLOČIN U LORI - Documenta

Iskaz svjedoka koji slijedi je detaljan, precizan i opširan, te predsjednica Vijeća konstatira da
se, do u detalje, poklapa sa iskazom koji je ovaj svjedok dao pred Prvim općinskim sudom u
Beogradu 19.02.2002.godine. Svjedok je izjavio da je radio u restoranu ˝Stefanel˝ kada su
19.08.1992. tamo došli neki, njemu nepoznati, ljudi sa Sevićem, koji je bio pripadnik 141.
brigade i odveli ga u «Loru». Rekli su mu da radi na crno, da stanuje u stanu HV-a i da mora
iseliti za 24 sata. Došli su i drugi policajci, provocirali ga: sjeća se da mu je jedan mahao oko
glave pištoljem 7,62 mm, a drugi ga je udarao nekom antenom. Nakon što se branio da nema
pravo odlučivati o stanu, jer nije samo njegov, morao je stajati rukama uza zid i batinama je
prisiljen da potpiše izjavu da će iseliti za 24 sata. Poslije toga su ga odveli u njegov stan
jedan policajac 72. bojne( bio je albanske narodnosti), te Sević i Jadrijević. Preturali su sve,
uzeli su harmoniku, 8-milimetarsku kameru, razbili su mu naočale i natjerali ga da potpiše
hrpu praznih papira, tako da ni sam nije znao što je potpisao. Izmijenili su tom prilikom
uložak od brave, cilindar, i rekli da će dolaziti dok se ne iseli. Pristali su, nakon što je molio,
da mu daju 48 sati vremena i zaprijetili mu da nikome ne smije o ovome reći ni riječi.
Sutradan se požalio u restoranu, uzeo je broj odvjetnika Topića i konačno otišao kod
predsjednika Vojnog suda, gdje je zatekao i glavnog tužioca, ali ne Bajića Bio je to jedan
stariji, sijedi čovjek, i oni su mu savjetovali da kod nekoga prenoći.
Prekosutra, kad je prošlo 48 sati, oko 18 sati, u restoran su upali Sević, Jadrijević i Čović, pa
kad im je rekao da se obratio predsjedniku Vojnog suda, rekli su da će sada sa njima u
«Loru», u logor i na razmjenu. Oteli su mu ključeve od stana, stavili lisice i ponovo ga odveli
u «Loru».
Tamo je proveo 5 dana, dok nije odveden na Vojni sud. Za to vrijeme doživio je svakakova
maltretiranja, kako od strane one trojice koji su ga doveli, tako se sjeća i Ante Dolića koji ga
je udarao šakom po licu, tako da bi zahvatio oko, uho, vilicu, sa obje strane. Udarao ga je
pendrekom po prstima, po donjem dijelu stopala, sipao mu je vodu na glavu i tjerao ga da je
liže sa poda, a kada bi se slegnuo bio je udaran sa svih strana čizmama Njih 30 bi se
izmjenjivalo na njemu.Tamo je bio i Šimić, oba puta kad je doveden, onaj Sule, koji ga je
prije udarao antenom, šutirao ga je iz zaleta i okreta, zatim bi ga neki čovjek, za koga misli da
je iz Hercegovine, i ne zna mu ime, uhvatio za ramena i udarao u rebra. Udarali su ga pozadi
đonom čizama, gurali mu pištolj u grlo kako bi priznao da je njegova neka ručna bomba za
koju su rekli da su je pronašli u njegovom stanu. Spajali su ga na struju, udarali bejzbol
palicom. Odveli su ga u ćeliju gdje su bili Novica, Dobrivoje, neki civil Kojić ili slično, te
Katalina koji je bio izobličen, bez zubi, modar i natečen. Žalio se na želudac. Neki ˝Mali˝,
koji ga je doveo u ćeliju, udarao je Novicu u donji dio stomaka, i ovaj civil, koji je navodno
bio u Crvenom križu, dobivao je batine. Misli da se to događalo u dijelu zatvora koji su zvali
«A». Kako ga je boljela cijela kičma, noge su mu bile natečene od udaraca i stajanja uza zid
cijeli dan, a nije uzeo lijek za tlak, koji je morao redovno uzimati, požalio se dežurnomu, te su
ga odveli na Firule, gdje ga je pregledao internista, dao mu lijekove za tlak (za snižavanje
otkucaja srca), koje je trebalo uzeti u ljekarni, na povratku u «Loru», ali su rekli da ih nema.
Kada su ga odveli na sud, tamo su bili sudac i odvjetnik. Tražili su od Sevića, koji ga je
doveo, kaznenu prijavu, ali je ovaj nije imao. Odveli su ga kod vještaka- Zvao se Jakša, bio je
star čovjek, koji ga je pregledao i napisao nalaz. Napravili su snimanja i sve je to bilo
predano istražnom sucu. Sutradan je Sević donio i krivičnu prijavu i bio je pripreman za
razmjenu. Svjedok izjavljuje kako mu je poznato da nije bio evidentiran u «Lori», stavili su
mu natpis RZ, kao «ratni zarobljenik», na što se on bunio da on to nije. Na Bilicama je u ćeliji
zatekao Uglješu Bulovića, Mirka Šuška, Branka i nekoga Kojića iz Ploča, koji su pričali da ih
je jedan optužio da su nosili oružje. Bili su procesuirani, a poslije amnestirani. Nije se tamo
liječio, samo su mu ovi ljudi davali voće, koje su im donosili njihovi.