ZLOČIN U LORI - Documenta

Na raspravu se odazvao svjedok Uglješa Bulović.
Svjedokinja Marija Knežević, je putem svojih punomoćnika ispričala svoj izostanak.
Za svjedoka Mirka Šuška, predsjednica Vijeća je rekla da je, od Policijske uprave Splitskodalmatinske
u Splitu, dobila izvještaj iz kojega slijedi da svjedok ima adresu u Splitu, te je
dobila njegov broj telefona. Rekla je da je nazvala taj broj telefona, da se javila ženska osoba,
koja se predstavila kao supruga svjedoka Mirka Šuška i izvijestila je da je g. Šušak bolestan,
da je doživio moždani udar, te da je u teškom psihičkom stanju.
Za svjedoka Lazara Ostojića predsjednica Vijeća je rekla da je dobila, od PU Splitskodalmatinske
u Splitu, izvještaj da se svjedok, vjerojatno, nalazi u SiCG-u.
Svjedok Uglješa Bulović
Svjedok je rekao da je mnogo toga već zaboravio, da nema što dodati u odnosu na ono što je
rekao već dva ili tri puta. Predsjednica Vijeća zapisnički je konstatirala suglasnost stranaka u
postupku, o čitanju iskazi svjedoka, koje je dao na zapisnike od 8. studenoga 2000. godine, 1.
ožujka 1994. godine i 11. studenoga 2002. godine, što su stranke ovoga postupka suglasno
potvrdile.
U zapisniku od 8. studenoga 2000. godine, (iskaz svjedoka dan u istrazi), svjedok stanuje na
Brdima, u istoj kući stanovao je i njegov brat blizanac Gojko Bulović. On i brat su
jednojajčani blizanci. Rekao je da neće nikada zaboraviti, bio je sv. Ante, kada su došla četiri
naoružana čovjeka. Njega i brata odveli su u vojarnu Dračevac, gdje su ostali pola sata, nakon
čega su odvezeni u vojno - istražni zatvor, u «Loru». U «Lori» su bili smješteni u istu ćeliju.
Bilo je to jutro 13. lipnja 1992. godine. Na ispitivanje je prvo išao Gojko, ispitivanje je trajalo
oko jedan sat. Nakon toga Gojko je vraćen u drugu ćeliju. Prema iskazu svjedoka oštećenika
Uglješe Bulovića, odveli su ga na ispitivanje koje je trajalo pola sata, a ispitivala su ga dva
čovjeka. Tijekom ispitivanja bio je priključen na struju. Kad su ga nešto pitali, a on bi
pokušao odgovoriti, pustili bi struju, nakon čega ne bi mogao razgovijetno govoriti. Za
Nenada Kneževića je rekao da ga od ranije nije poznavao; da je vidio jednoga čovjeka u ćeliji,
plavokosoga, za kojega je kasnije čuo da je Nenad Knežević. Vidio je da je Kneževiću hranu
donosio jedan manji, crnokosi čovjek. Na vratima ćelija, gdje su bili manji otvori, čule su se
prijetnje, pokazivano je oružje, no, svjedok ne zna tko je prijetnje izricao. Nakon pola noći,
čuo je one koji su došli po brata u ćeliju, čuo je bratov jauk. Rekao je da se sjeća, kada su
stigli u «Loru», da je Gojko pitao: "Kako to da ovdje nema struje?", na što mu je jedan
odgovorio: "Vidjet ćeš ti, zašto ovdje nema struje". Rekao je da je čuo udarce i bratove jauke,
te riječi da mu se izvadi jezik, da se ne zadavi. Čuo je da su izvodili zatvorenike na hodnik i
tukli ih. Čuo je da je bratu rečeno: "Što spavaš?"
U «Lori» je bio dva dana nakon čega je odvezen u zatvor Bilice. Za bratovu smrt čuo je od
odvjetnika, pokojnoga Petra Šunjića, koji mu je to rekao treći dan: "Brata su ti ubili , dolje na
«Lori»". Ne zna tko ga je ubio, ne prepoznaje glasove, niti likove. On je bio 100 dana u
pritvoru.
U zapisniku od 1. ožujka 1994. godine, svjedok je rekao da je došlo u njegovu kuću 7 vojnih
policajaca. Rekli su da moraju izvršiti pretres radi oružja. Oružje niti on, a niti brat, nisu imali.
Pretres je trajao pola sata. Nakon deset dana došlo je deset policajaca, u rano jutro, polovica ih
je otišla bratu, a polovica k njemu u stan. Rečeno je da ih vode u «Loru». Njegova supruga je
tražila nalog, no, jedan od vojnika ju je odbio na grub način. Odvezeni su u vojarnu
Dračevac, gdje je bio popis, na kojemu su bili on i brat. Nakon kraćeg zadržavanja kombijem
su odvezeni u «Loru». Bilo je to oko 7 sati u jutro. Smješteni su u ćelije, koje su bile prljave.
Oko 15 sati poslijepodne počelo je saslušavanje. Njega su ispitivali o oružju, radio stanici,
zašto njegova majka sprema hranu za neprijatelja, na što je odgovorio da mu je majka mrtva