ZLOČIN U LORI - Documenta

svjedok izjavljuje da nikada nije bio tamo, ali je od stražara, kada su međusobno razgovarali
čuo da trebaju skloniti neke zatvorenike tamo, jer dolazi delegacija MCK-a. Ta kula se i vidi
od ulaza u blok C.
Koliko se sjeća tjerali su ih da pjevaju: ˝Evo zore, evo dana…˝, ˝E, moj druže beogradski˝,
˝Lili Marlen˝ i tako «po ceo božji dan». Svjedok izjavljuje da je tri puta do sada davao izjave
u vezi ovoga što priča i to prvi put pred Vojnim sudom u Beogradu, zatim u Palati pravde i
prije nekoliko mjeseci pred Specijalnim sudom za ratne zločine, kada je bio prisutan i tužitelj
koji je i danas prisutan u sudnici, a sve što je rečeno ušlo je u zapisnik. U periodu dok je bio u
«Lori», od 12.04.-12.08., što se tiče civila i pitanja jesu li ih stražari maltretirali, čuo je samo
za onoga koji je bježao, te da su ga ranili i ubili, za druge nije čuo.
Na pitanja branitelja optuženoga M. Bajića svjedok izjavljuje da prati suđenje, ali da je
ono kod njih slabo zastupljeno u medijima. Inače, V. Tomović se nalazi u sobi do njegove u
hotelu, pa je čuo da je jučer svjedočio, ali nisu razgovarali. Prije par mjeseci, možda i godinu,
dao je neku izjavu za film o «Lori» koji je radio gospodin Puhovski, osim toga nije davao
druge izjave.
Nakon inzistiranja branitelja da kaže, barem približno, koliko je stražara bilo u smjeni na
osiguranju zatvora, svjedok kaže da ih je možda bilo 5 ili 6, a ukupno ih se mijenjalo i rotiralo
na poslu, misli, nekih desetak ili 15, ali svjedok napominje da ih nije sve vidio i da ne može
precizno odrediti broj. Na upit branitelja izjavljuje, da je i Zlatko Sulejmanović tamo bio
čuvar, te da je i on tukao ljude.
Na pitanja branitelja optuženoga J. Bikića, zna li imena one braće Perišić, koje je
spominjao, svjedok kaže da se jedan zvao Davor, a zna da su jednoga zvali Rambo, pobliže ne
zna. Za vrijeme onih mjesec i pol dana, koliko je bio zadužen za trpezariju, možda je nekih 5
ili 6 puta nosio hranu u blok C, a za imena ljudi koji su se nalazili tamo saznao je kad bi čuo
stražare kada ih prozivaju, ili kako se oslovljavaju međusobno. Ona kula, u koju su sklanjali
zatvorenike, zaista je sličila na kulu, valjda su je zato tako zvali. Što se tiče hrane, može reći
da su oni, u bloku u kojem je on bio, dobivali nešto bolju hranu, imali su što da jedu, ali oni u
bloku C dobivali su drugačiju hranu, samo jednom ili dvaput dnevno i puno manje nego oni.
Braniteljica optuženoga E. Bungura pita svjedoka kako je iz Dračevca došao u
«Loru», na što ovaj odgovara da tko je rekao da je bio u Dračevcu. Tamo su ih znali odvesti iz
«Lore» radi čišćenja prostorija ili kopanja. Što se tiče imena Ivica Livaja, svjedok kaže da mu
se čini poznato, ali ne zna točno, kada bi ga vidio možda bi znao. Braniteljica se na ovo
obraća svjedoku pitanjem, kako da zna da i sada ne laže, kada je lagao međunarodnu
organizaciju, što predsjednica Vijeća prekida, upozoravajući je da tako ne može nastupiti
prema svjedoku.
e. Imena stražara saznao je iz njihovog međusobnog razgovora i dozivanja Njemu se
nisu predstavljali, osim Duića koji je rekao da je upravnik. Na taj način je čuo za imena
Zorana Doždora, Emilia Bungura i drugih koje je spominjao. Može reći da je dosta vremena
provodio vani, ali se uvijek radilo o nekom poslu, ili tjelovježbi, ili sjedenju na suncu. Na
provokaciju braniteljice: zar nije tjelovježbu radio i u JNA, svjedok odgovara da jest, ali nikad
nije morao trčati sa čovjekom dvaput težim od sebe na leđima, ili činiti sklekove tako da te
tuku kada ih više ne možeš činiti. Koliko je čuo, «Lora» je i ranije bila vojni objekt, misli,
mornarice bivše Jugoslavije, a misli da je tu i ranije bio vojni zatvor.
Ranije nije imao prilike vidjeti fotografije optuženih, osim što su u onom filmu, u jednoj sceni
prikazani kako ulaze u sudnicu, ali nejasno. Kada bi postavio stolove u trpezariji najprije bi
jeli stražari, zatim pritvorenici iz bloka A, u kojem je i on bio, a tek onda bi možda dopustili
da dođe poneki zatvorenik iz bloka C, jer su oni uglavnom jeli u ćelijama. Oni su jeli ono što
ostane njima, istu hranu, ali ostatke. Može reći da je svojim očima tri puta vidio kako je tučen
Milan Mičić U hodniku su ga vezali za radijator i tukli, leđa su mu bila sva modra, a stopala
crna od udaraca. Prvi put je gledao kroz otvor na vratima ćelije, a druga dva puta su ih stražari