ZLOČIN U LORI - Documenta

Velibor Tomović, on će to i učiniti. Na traženje branitelja optuženoga Banića ovo se unosi u
zapisnik.
Na pitanje zamjenika ŽDO-a svjedok izjavljuje za T. Duića, da je on bio glavni tamo-
Bio je upravnik logora, bio je poznat po tome što je maltretirao maltene sve- Mičića je npr.
vezao za radijator i tukao, ubi bože, bejzbol palicom. Osobno je to vidio. Cio dan gledate
kako neko nekoga tuče, ali ne bi mogao precizirati tko je koga i kada tukao. Njemu osobno
nije činio ništa. Za Emilia Bungura izjavljuje da je bio vođa smjene ili takvo nešto. Njemu
nije ništa činio, ali je druge, npr. Savića, tjerao da ulaze u pasju kućicu, da laju. U to je
siguran, zna , gledao je kako to čine. Za Miljenka Bajića i Josipa Bikića svjedok kaže da su
mu imena poznata, bili su tamo kao stražari, ali je prošlo dosta vremena. Kada bi vidio
njihovu fotografiju vjerojatno bi ih prepoznao, ali ovako se ne može sjetiti njihova izgleda ili
nečega više. Svjedok dalje izjavljuje kako su, osim glavnoga, postojala još dva ulaza, jedan od
njih je bio ulaz u blok C. Iz dijela zatvora u kojem se svjedok nalazio nije se moglo ući u blok
C, dijelio ih je zid, ali se ulazilo okolo na drugi ulaz. On je tamo bio kada je bio zadužen da
postavlja stolove u trpezariji, pa je i tamo nosio hranu. Zna da su tamo bili Pantić, svi
Trebinjci, Luka pokojni. Tamo su se nalazili dok ih ne upiše Crveni križ. Bili su plavi, crni od
batina. Nije sa njima razgovarao. U «Lori» je bio do 12.08. 1992., odakle je odvezen u
Kerestinac, a za to vrijeme dolazila je delegacija MCK-a. Koliko se sjeća bilo je to 2 ili 3
puta. Kaže da se nisu smjeli žaliti, jer su im stražari i sam upravnik zaprijetili da im slučajno
nije palo na pamet da to učine, a kada bi ih pitali od čega su im vidljive modrice i slično,
morali su reći da je to od pada ili da ih je ubola pčela. Ova delegacija nije obilazila blok C i
kulu, koja se nalazila iza zatvora, a tamo su sklanjani logoraši koje MCK nije trebao da vidi.
Kada ga tužitelj pita da li je čuo za neke smrtne slučajeve, dok je bio tamo, svjedok odgovara
da je čuo da je netko bježao, neki civil iz Splita, da je ranjen tokom bijega. Tukli su ga u WCu,
poslije ga izvukli van, a onda je nestao. Ne zna što je bilo s njim, a pričali su da je u nekoj
Kevinoj jami. Zna i za Savića, onoga što su ga tjerali u pasje kućice, i on je nestao kao i jedan
dečko za kojega se pričalo da je bio u «Belim orlovima», da je imao neke rupe od rana na
nogama. I on je nestao. To su pričali ljudi iz bloka C, zatvorenici, ali i stražari.
Na pitanje branitelja optuženoga T. Duića svjedok odgovara, da je od značajnih
ozljeda imao polomljene zube. Nije bio pregledan u Kerestincu prilikom razmjene, to su mu
tek nakon razmjene evidentirali na VMA u Beogradu. Sa njim je na razmjeni bio i Velibor
Tomović, ali poslije nisu bili u kontaktu, jer ne žive blizu Vidjeli su se tek sada, kada su
krenuli ovamo.
Na pitanja branitelja optuženoga T. Vrkića svjedok izjavljuje da je u jednom dužem
periodu, možda mjesec dana, imao zaduženje da pola sata prije ostalih iziđe i spremi stolove u
trpezariji koja se nalazila pored stražaarnice. Nije to bilo nikakvo slobodno kretanje.
Vidio je jednom prilikom, nekoliko dana prije razmjene, u dijelu zatvora gdje je onaj treći
ulaz, dosta ljudi u civilnoj odjeći, nisu bili u uniformama, a nije smio kontaktirati sa njima.
Koliko je vidio, nije među njima bilo žena niti djece, a ne može reći kakvo je bilo ponašanje
stražara prema njima, jer nije imao pristup tamo, niti je vidio.
Sjeća se da su doveli nekog vojnika u crnoj uniformi, nekog HOS-ovca, koji je činio «čuda»
po gradu, pa su ga zatvorili. Na šetnju su ih stražari izvodili kada bi htjeli, ili kada bi dobili
naređenje da ih puste. Nekad bi bili vani ljudi samo iz jednog bloka, nekada zajedno, što ne
znači da su svi bili pušteni. Zatvorenike iz bloka C dovodili su oko zgrade, a valjda su ih i
vraćali istim putem, svjedok to ne može reći, jer nije uvijek bio tamo da bi vidio. Rekao je da
civili nisu bili sa njima u krugu, a razgovora uglavnom nije bilo. Ovaj krug, u koji bi ih
izvodili, bio je opasan visokim zidom iznad kojega je bila bodljikava žica, a imao je ulazna
vrata kroz koja su dovozili automobile na pranje. Tako se sjeća da je Anti milijun puta prao
auto, a imao je «Škodu favorit». Giljo je imao neki džip, kojega su prali. Što se tiče one kule,