ZLOČIN U LORI - Documenta

svjedoka, svjedok izjavljuje da je on i ranije dobio poziv i odbio je da dođe, jer se bojao za
sigurnost. Nikad nije davao izjave pod šifrom, niti udruzi «Veritas», a niti Dalmatinskom
komitetu za ljudska prava. Ovaj put je došao radi toga što se u međuvremenu promijenio stav
njegove države, koja je tražila sigurnost «za naše svjedoke» i dobivene su garancije u cilju
potpune zaštite svjedoka.
Na pitanja branitelja optuženoga A. Gudića svjedok izjavljuje, da je Dragan Arsovski
bio vojni pilot. Za Čučka i Žarkovića zaključio je da su civili, jer su uhvaćeni u civilu, na što
branitelj kaže, pa što ako su u civilu… Prekida ga predsjednica Vijeća i opominje kako ne
može vršiti pritisak na svjedoka, to je njegov rezon, on je tako gledao i razlikovao ih po tome.
Svjedok dalje izjavljuje da je bio registriran od MCK-a, nakon jedno 20-tak dana provedenih
u zatvoru, a da dosta njih iz bloka C nije bilo registrirano, a to zna po tome što su bili
prebačeni iz bloka C u blok B, pa su onda registrirani kod MCK-a.
Nakon što je predsjednica Vijeća pročitala imena Nenada Kneževića, Gojka Bulovića,
Milosava Kataline, Đorđa Katića, Mirka Šuška, Laze Ostojića, Branka Borovića, Rade i Tome
Krivića, Uglješe Bulovića i Duška Galića, svjedok odgovara da nije čuo ni za jedno od tih
imena.
25. listopada 2005. godine
Svjedok MILANČE TOŠIĆ
Ovaj svjedok dao je izjavu pred Specijalnim sudom u Beogradu, ali ako treba nešto
nadopuniti on je voljan to učiniti. Služio je vojni rok u Gabeli, gdje su osiguravali neki
magazin, koji su predali HVO-u, Njihov zapovjednik vodio je pregovore da se oni prebace na
slobodni teritorij. Svjedok je zarobljen 12.04.1992. godine, nakon čega je zajedno sa još 15
vojnika i tri oficira: kapetanom Gidić Dušanom, zastavnikom Dževadom Mekićem i
Veliboron Tomovićem prebačen u Ploče, a zatim u «Loru».Bio je tamo, u tom glavnom
bloku A, ili B, nije siguran, bilo je to tamo gdje je šetalište.
Na pitanja zamjenika ŽDO-a svjedok izjavljuje, kako može reći da je nekad bilo
dobro, i to se smatralo da je dobro, ako ga nitko nije dirao, a nekada loše, i to kada te biju,
spajaju na struju, tjeraju da nosiš čovjeka duplo težeg od sebe i trčiš, kada te kupaju šmrkom,
tjeraju da pjevaš nacionalističke pjesme i pozdravljaš ˝za dom spremni˝. Osim onoga Gilje,
kojega je ranije spominjao, zna i za ove momke iza sebe, za braću Perišić, Zorana Doždora.
Sjeća se Ante i Anđelka Botića, bili su tamo stražari i trenirali su ih trčanje i pjevanje. Ante ga
je, konkretno, puštao na telefon, dao bi mu da drži žice i da broji do 15. Što je on brže brojio
onaj bi brže okretao ručicu telefona, čime bi pojačavao struju i tako sve dok svjedok ne bi
pao, onesvijestio se. Za Anđelka može reći da mu je prijetio, između ostaloga, da će mu gasiti
cigaretu tamo gdje ima tetovažu Riblje čorbe On je bio niži rastom, crne kose, a Ante je bio
duplo viši od njega, mršav. Uz dopuštenje, svjedok se okreće i pokazuje, ovo je Ante, a ovo je
Anđelko, pokazujući upravo na optužene Gudića i Botića. Zatim pokazuje na Vrkića i kaže da
je i on bio tamo, da je bio zamjenik, a pokazujući na optuženoga Banića rekao je da je i ovaj
bio tamo, da je bio, valjda, vođa smjene ili čuvar, ne zna točno. Ova zadnja dvojica nisu ništa
radili, ali je za zamjenika čuo od drugih zatvorenika da je maltretirao, tukao druge ljude.Na
primjedbu obrane unosi se u zapisnik da je svjedok rekao, da je iz Dračevca dolazio
Giljanović ili Giljo, kako su ga zvali,i da ih je tukao, tjerao da trče.
Predsjednica Vijeća opominje branitelje da se suzdrže od komentara Ako smatraju da
je važno da se unese u zapisnik, da je svjedok izjavio, da mu je poznato kako je jučer saslušan