ZLOČIN U LORI - Documenta

Na pitanje zamjenika ŽDO-a, svjedok odgovara da su bili smješteni u dvije ćelije,
veličine 2x3m, taj dio su nazivali blok B, a nalazio se sa lijeve strane u odnosu na glavni ulaz.
Zna da je bio još i blok C, a za te nazive je čuo tek nakon nekoliko dana, jer su ih stražari tako
nazivali. Ima jedan zid koji dijeli blok A i C, ne može se ući direktno u blok C iz ovog dijela
zatvora, jer se nalazi iza. Ulazilo se na poseban ulaz. U tome bloku C je bio jednom, kada
tamo nije bilo nikoga od zatvorenika Tamo je sa još jednim osuđenikom poslan da opere
ćeliju koja je bila puna krvi. Što se tiče tih Trebinjaca, vidio je Čučak Miroslava iz Čapljine i
Žarkovića. Sretao ih je u prostoru kamo su izlazili šetati. Razgovarali su, žalili su se da su
pretučeni, polomljenih rebara i nogu. Jednom je Miroslav pričao kako ga je neki čuvar trebao
ubiti- Pitao ga je odakle je i koga ima, pa kad mu je rekao da ima kćerku slučajno su otkrili da
je njegova kćerka rođena istog datuma kad i čuvarova, pa ga samo zbog toga nije ubio.
Pasje kućice je vidio, misli da ih je baš Čučak pravio Tjerali su ljude da ulaze unutra i laju,
bile su u prostoru gdje su svi izlazili na šetnju.˝Telefoniranje˝ znači da su ih vodili do
induktorskog telefona, morali su držati dvije ogoljene žice, pa kada se okreće ručica telefona
struja se spaja na onoga koji ih drži. Jednom je i on to doživio. Govorili su im pri tom «da se
jave kući, u Srbiju».
Svjedok iskazuje da se to «telefoniranje» odvijalo u kancelariji, gdje se nalazio taj
induktorski telefon, a koja se nalazila u prednjem dijelu zatvora, a to su radili Botić, za kojega
kaže da je bio nižega rasta, i Gudić koji je bio visok i snažan. Mogao bi ih prepoznati.
Na pitanje branitelja optuženoga Gudića, da li je ikada prije dolaska vidio fotografije
optuženih, svjedok izjavljuje da nije, te da je on i prvi put, kad je pozvan, odbijao da dođe
svjedočiti, jer ga nije toliko zanimalo. Branitelj se protivi prepoznavanju od strane svjedoka.
Svjedok je prepoznao i imenovao opt. Botića i opt. Gudića
Svjedok izjavljuje da su ga ova dvojica samo spajala na struju, a sjeća se jedne prilike
kada ga je Gudić slao da pliva. Tamo mu je more i da otpliva u Srbiju, da on to može.
Svjedok kaže kako misli da ga je time navodio da pravi probleme, da bježi, kako bi imao
razloga da ga kažnjava.
Na pitanje zamjenika ŽDO-a poznaje li još neke osobe, svjedok kaže da se sjeća
nekoga Gilje, koji ga je najviše maltretirao. Bio je jak, razvijen, atletske građe, možda nekih
40-tak godina, visine oko 185 cm. Također se sjeća upravnika Tome Duića, koji je bio crn,
visok, suhonjav. Sjeća ga se, jer je stalno bio tamo. Što se tiče zlostavljanja, a kako su ostali
zatvorenici pričali, bio je veoma opasan, ali njega osobno nije maltretirao. Svjedok kaže da je
zaboravio imena, ali se sjeća još nekih osoba, pa predlaže da pogleda, možda prepozna još
nekoga, što mu je i odobreno. Zatim se okreće i pokazujući na optuženoga Vrkića kaže da
njega poznaje, da misli da je on bio zamjenik upravnika i da on nije imao problema s njim. Za
optuženoga Banića izjavljuje da ga ne poznaje. Na pitanje do kada je bio u «Lori» svjedok je
rekao da je tamo bio od 14.04. do 14.08. 1992., odnosno do razmjene u Nemetinu, po principu
˝svi za sve˝.
Na upit tužitelja što je bilo sa onom osobom, koju je ranije spomenuo da je bila iz
Splita, svjedok je rekao da se sjeća, kada su bili u dvorištu, taj čovjek je nosio ćebe i dušek,
ispred njega je išao čuvar Botić, a iza Gudić. Najednom je odbacio to što je nosio, pokušao je
oteti pištolj Botiću, nakon čega je bježao, pa više nije bio u vidokrugu. Svi ostali su odmah
utjerani u ćelije, kako ne bi vidjeli što se događa, a on je, odmah sutradan, od M. Čučka čuo
da je dotični ubijen. To je bilo negdje u junu, ne sjeća se točnog datuma. Osim tog slučaja čuo
je da je bio neki momak, koji je bio pripadnik Belih orlova, pa su ga tako i zvali, a bio je
bačen sa kata da leti. Na pitanje tužitelja da li su osobe, koje je spominjao kao čuvare u
zatvoru, bile tamo za cijelo vrijeme njegovog boravka ondje, svjedok kaže da su se mijenjali,
ali da su većinom bili tamo cijelo vrijeme. Za ime Emilio Bungur kaže da mu je poznato, da
misli da je bio jedan od stražara, ali slabo zna o njemu.