ZLOČIN U LORI - Documenta

Uz suglasnost strana u ovom postupku Predsjednica vijeća pročitala je iskaz dr Definis
Gojanović, koji je ona dala kod Županijskog suda u Splitu, dana 8. veljače 2002. godine.
U navedenom iskazu ona je istakla da je bila sudski vještak 1992. godine, no, da je u to
vrijeme bila na specijalizaciji u Zagrebu. KBC Firule su u to vrijeme jedine imale Odjel za
patologiju. Rekla je da je u slučaju nemogućnosti identifikacije,to tijelo bilo sahranjivano pod
oznakom NN. Groblje Lovrinac je mjesto gdje su sahranjivana NN tijela te od kuda su
odvožena na razmjenu tijela. Tu su sahranjena i tijela izvađena iz Neretve a za koja se ne zna
tko ih je bacio u rijeku. Svjedokinja je rekla da nema saznanja tko je odlučivao da se ta tijela
odvoze na razmjenu.
Zamjenik ŽDO iz Splita pitao je svjedokinju je li bilo slučajeva da su vršili obdukciju nad
mrtvim tijelom osobe koja nije identificirana, svjedokinja je izjavila da su takve obdukcije
obavljali praktično po vlastitoj savjesti. Za nepoznate osobe obavljao se samo vanjski pregled
tijela. Rekla je da je činjenica da nitko nije bio posebno zainteresiran za mrtva tijela koja nisu
identificirana. Da su tijela dovezena u Firule od različitih pogrebnih službi iz Hrvatske i
Hercegovine.
Svjedokinja je rekla da nema saznanja da bi na Firule, osim dva tijela, bilo dovezeno još neko
tijelo iz Lore.
Braniteljica opt. Bungura pitala je svjedokinju s kim su ta nepoznata mrtva tijela
razmjenjivana, na što je svjedokinja rekla da takvih saznanja nema. U to vrijeme djelovale su
komisije za žrtve rata u RH i ona u "hrvatskoj republici Herceg Bosni", ali sa kim su oni
razmjenjivali tijela nije joj poznato. Sama bolnica u tome nije imala nikakva udjela, samo su
dobili informaciju, i to usmenu, da su tijela otkopana i razmijenjena. Svjedokinja je rekla da
se ne sjeća da li je tijekom istrage o ovom predmetu donosila obdukcijski protokol.
Predsjednica vijeća je rekla da ima službena bilješka od policije, iz 2001. godine, iz koje se
vidi da nije bilo moguće naći sve knjige, posebno knjigu prijama. Svjedokinja je rekla da je
njoj osobno poznato da među knjigama koje se vode na Odjelu za patologiju, nema
obdukcijskog protokola za 1992. godinu. Ne zna zbog čega je to, no, zna da knjige naprosto
nema. Na pitanje Predsjednice vijeća da li postoji neki rok u kome se knjige moraju čuvati,
svjedokinja je rekla da ne zna za postojanje nekoga roka, da se, prema njezinu saznanju trajno
čuvaju.
Uz saglasnost stranaka pročitani su iskazi svjedoka vještaka dr Ante Petričevića na
istrazi dana 8. listopada 2001. godine, te na raspravi dana 19. lipnja 2002. godine.
Svjedok je u tim iskazima rekao da je na KBC Firule radio 1992. godine. Firule su imale hitni
kirurški prijam. Svjedok je donio i pokazao Predsjedniku vijeća i vijeću primjerak evidencija
koje su vođene. Pismeno postoji za svakog pacijenta na hitnom kirurškom prijamu. Sada se to
nalazi u arhivi. Svjedok je rekao da na njihovom odjelu postoje podaci iz 1991. 1992. i 1993.
godine o pacijentima. Svjedok je rekao da nije bio dežuran onoga dana kada je dovezen
Nenad Knežević, samo je čuo priču o tome. Rekao je da postoji dokumentacija, predao je u
spis (Predsjednica vijeća je pokazala tu kovertu). O Gojku Buloviću nije ništa znao. Znao je
da je sinovac Gojka Bulovića, Božo Bulović tražio Gojka po odjelima. Jedan dan mu je rekao
da ga je našao na Odjelu za patologiju.
Rekao je da je po dokumentaciji Nenad Knežević dovezen u Bolnicu 14. lipnja 1992. godine,
oko 21,45 sati. U trenutku dovoza nije bio pri svijesti, nije bio kontaktibilan, dovezen je u
pratnji, a to znači da se ne može točno vidjeti je li to bila vojna ili civilna policija.
Na pitanje braniteljice opt. Anđelka Botića, da li je bio pozivan od državnih tijela i davao već
neku izjavu, svjedok je rekao da nije bio pozivan, osim što je dao svoj iskaz tijekom istrage.