ZLOČIN U LORI - Documenta

imala baterijsku lampu kao i on. U jednoj ćeliji je vidio osobu, za koju mu je osoba, koja ga je
vodila, rekla da je Ostojić. Svjedok je rekao da je on poznavao osobu Lazu Ostojića, iz
susjednog sela, te da je vidio da je glava te osobe zavijena, da je zavoj bio krvav, a lice
modro. Svjedok je rekao da se nije javio Ostojiću, jer se bojao da će ovaj pomisliti da ga je on
tukao. Rekao je da je Ostojić bio u civilnoj odjeći. U krugu zatvora vidio je jednog
zatvorenika, koji je bio krvav na leđima, te je zaključio da ta osoba nema kožu. U blizini su
bila dva čuvara iz 73. bojne. Svjedok je rekao da je pitao toga zatvorenika što je to bilo, a da
mu je on odgovorio na način da si je psovao majku, da je pao sa bicikla. Od poznanika iz
vojne policije, Marka Bilača je čuo: "sve je to digla palica". Svjedok je rekao da na ulazu u
zatvor nije zatekao stražara, te je pretpostavio da je bio u lokalu preko puta.
Na glavnoj raspravi, svjedok je odbio svjedočiti, nakon čega ga je Predsjednik vijeća upozorio
na dužnost svjedočenja. Nakon toga, svjedok je rekao da ostaje pri iskazu danom u istrazi, da
zbog prijetnji ne smije više ništa reći, te da moli da se pročita njegov iskaz iz istrage.
Branitelji optuženika su se protivili čitanju njegova iskaza, dok je zamjenik ŽDO iz Splita bio
suglasan s čitanjem. Vijeće je donijelo odluku da se pročita njegov iskaz iz istrage. Nakon što
je pročitan iskaz svjedok je rekao da ostaje pri tom iskazu. Rekao je da ima još nešto što ne
smije reći, jer mu se prijeti iz Čondićeva stožera. Rekao je da je Policijska uprava Splitskodalmatinska
i njezina glasnogovornica pisala netočne napise da je on sklon uznemiravanju
javnog reda i mira. Nazvala ga je jedna osoba, koja se predstavila kao tajnik Čondićeva
stožera. No, svjedok misli da se radi o agentima UDBE, koji ga prate. Rekao je da nije riješio
niti civilni, a niti ratni status. Rekao je da je iz hrvatske vojske izašao 1994. godine, kada je
umirovljen, da je iz Lore izveden pod stražom. O svojim problemima i saznanjima je pisao
admiralu Letici. Rekao je da mu je obećano daljnje školovanje, no, pod uvjetom da ne govorio
o neredu, neradu, te o ostalom što je vidio u Lori. Rekao je da je podnio kaznenu prijavu radi
prijetnji iz Čondićeva stožera, i to stoga što se osoba predstavila kao tajnik. Na pitanje kako je
znao da je osoba s povezom na glavi Ostojić, svjedok je rekao da je osoba, koja mu je otvorila
vrata od ćelije rekla da je to Ostojić, da je on tada rekao da on jednog Ostojića poznaje. Na
pitanje da li je koga izvijestio o tome da je vidio povrijeđenoga Ostojića, svjedok je rekao da
je izvijestio admirala Leticu, kontraadmirala Kojića, te generala Stipetića. General Stipetić ga
je uputio da se obrati Vojnom tužiteljstvu, što je on i uradio, prijavu je zaprimio vojni tužitelj
Šimić, no, ništa nije po tome poduzeo.
Zamjenik ŽDO iz Splita rekao je da nema primjedbi na iskaz svjedoka.
Branitelj opt. Tonča Vrkića, prigovorio je pročitanim iskazima zbog niza kontradiktornosti i
proturječnosti, stoga je taj iskaz smatra nepouzdanim u odnosu na činjenice koje su bitne za
ovaj postupak.
Braniteljica opt. Emilia Bungura, odvjetnica Ankica Luetić, rekla je: "u odnosu na iskaz
svjedoka Marka Ivčevića, navodi, kako je isti smiješan ali je na žalost tragičan, jer na temelju
iskaza osobe koja očito konfabulira, opterećena vlastitim problemima, nastaje situacija, koja
tereti, ne samo njenog branjenika, nego i druge. U spisu prileži, na str. 1345, podatak o tome
kako je Lazo Ostojić bio u pritvoru 15. lipnja 1992. godine, na str. 354 da je primljen na
Bilice oko 1. srpnja 1992. godine, dakle, dan ili dva prije ili kasnije, dok svjedok tvrdi kako je
to bilo u srpnju. Nadlje, mjesto na kojemu tvrdi da ga je vidio u iskazima je različito; da
različito govori o osobi policajca ili vojnog policajca, koja da ga je dovela, itd. Ovakav iskaz,
ne samo s obzirom na svoj sadržaj, već i s obzirom na vjerodostojnost osobe, koja sudu, pa i
ovom branitelju, šalje neprekidno opširna pisma, za koja se teško može kazati da imaju
razumljiv sadržaj, nikako ne može biti dokaz na temelju kojega sud može donijeti odluku,
vodeći računa o tome da braniteljica u ovom trenutku, jer nije liječničke struke se neće usuditi
upotribiti izraz, koji bi opisao vrstu svjedoka, odnosno njegovu vjerodostojnost, kako bi,