ZLOČIN U LORI - Documenta

pitao da li se može sjetiti gdje je točno sačekao suca istražitelja, na što je svjedok rekao da se
ne može sjetiti zbog velike vremenske distance. Optuženik ga je nadalje pitao da li ga je kao
kriminalističkog službenika, par dana nakon slučaja, što o tome pitao šef kriminalističke
službe, na što je svjedok ponovio da se ne može toga sjetiti.
Opt. Anđelko Botić primijetio je da su se u istrazi, kad je postojala opasnost da ih se može
optužiti, svi svega sjećali, a sada se nitko ničega ne sjeća.
29. rujna 2005. godine
Vijeće je donijelo Rješenje da se uz suglasnost strana u ovom postupku pročitaju iskazi
svjedoka Edija Šantića, Borisa Radoševića i Marka Ivčevića, dok će se o potrebi izvođenja
dokaza ispitivanjem svjedoka Zvonimira Cigića i ostalih prijedloga od strane obrane odlučiti
naknadno.
Predsjednica vijeća pročitala je iskaz svjedoka Edija Šantića, koji je on dao u istrazi dana 7.
veljače 2002. godine i na glavnoj raspravi 26. rujna 2002. godine.
U navedenim iskazima svedok je rekao da je 1992. godine bio vojni policajac 72. bojne vojne
policije, radio je na općim poslovima, u proljeće te godine bio je čuvar u Lori. U to vrijeme
upravnik je bio Tadija Bokalović. Rekao je da opt. Tomislava Duića ne poznaje, a od
optuženika poznaje jedino opt. Antu Gudića i opt. Davora Banića, i to iz kruga vojarne u Lori.
Vidio je zatvorenike, no, nema saznanja odakle su. Obilazio je ćelije, "ništa što je vrijedno
spomena" tamo nije zamijetio. Za vrijeme dok je on radio kao čuvar u Lori, nije bilo pokušaja
bijega iz zatvora, niti je ikada dolazio sudac na očevid. Rekao je da nema saznanja o Katiću,
Buloviću i Kneževiću. U zatvoru nije vidio žene i djecu, zatvorenici su bili u civilu. U zatvoru
je bilo i pripadnika hrvatske vojske, koji su bili zatvoreni.
Na iskaz ovoga svjedoka strane u ovom postupku nisu imale primjedbi.
Predsjednica vijeća pročitala je iskaz svjedoka Borisa Radoševića, koji je svoj iskaz dao
pred vojnim istražnim sucem 19. travnja 1993. godine, pred istražnim sucem Županijskog
suda u Splitu 7. veljače 2002. godine, te na glavnoj raspravi 13. lipnja 2002. godine.
U navedenim iskazima svedok je rekao da je bio pripadnik vojne policije kad je građanin
Katić bio u zatvoru. Svjedok je tada bio čuvar. U njegovoj smjeni nitko nije tukao Katića, nije
na Katiću vidio povrede, niti ima saznanja da ga je netko odvozio u bolnicu. U Lori je radio 5
mjeseci. Od optuženika poznaje opt. Duića, za opt. Bikića, opt. Bajića i opt. Banića je rekao
da su radili u patrolnoj službi, slabo poznaje opt. Bungura, dok se opt. Gudića i opt. Botića ne
sjeća. Nije čuo za Kneževića i Bulovića. U vrijeme kad je on radio kao čuvar u Lori,
upravitelj je bio opt. Duić, a opt. Vrkić je bio zamjenik. Rekao je da su dolazili pripadnici SIS
službe, u jednoj prostoriji su obavljali razgovore sa zatvorenicima.
Na iskaz ovoga svjedoka strane u postupku nisu imale primjedbi.
Predsjednica vijeća pročitala je iskaze svjedoka Marka Ivčevića, iz istrage dana 17. siječnja
2002. godine, te glavne rasprave, dana 23. listopada 2002. godine.
Od optuženika poznaje samo opt. Josipa Bikića i opt. Davora Banića. Godine 1992. radio je
na razvoženju stražara – čuvara u Lori. Nema nikakvih saznanja što su točno radili opt. Bajić i
opt. Bikić. Rekao je da je samo jednom navratio u Loru, da je bila vrućina, i po tome
pretpostavlja da je bio srpanj ili kolovoz 1992. godine. U Loru je navratio jer je čuo priče o
otkinutim ušima i nosevima zatvorenika u pritvoru. U zatvor ga je pustila jedna osoba, koja je