ZLOČIN U LORI - Documenta

Branitelj opt. Tomislava Duića, pitao je na kojoj je dužnosti bio Milorad Paić. Svjedok je
rekao da je bio zapovjednik prvog voda.
Branitelj opt. Tonča Vrkića, pitao je da li je kao zapovjednik 72. bojne kontaktirao sa
istražiteljima, državnim odvjetništvom, na što je svjedok rekao da su svaki dan bili skupa. Na
pitanje kome je dostavljen zapisnik o obdukciji, svjedok je rekao: "meni nije". Rekao je da su
državna tijela bila u tijeku s događanjem.
Braniteljica opt. Bungura je pitala tko bi odlučivao ranije o pritvoru, na što je svjedok rekao
da je to bilo u nadležnosti šefa kriminalističke policije u Lori, da je do njegova dolaska to bio
Josip Topić, a da je on postavio pravnika, Borisa Milasa na to mjesto, i to stoga što je bio
pravničke struke. Na pitanje kome šef daje zadatke, svjedok je rekao da zadatke daje patrolnoj
sužbi, koja to obavlja, a ne zatvorski čuvari. Nadalje, braniteljica je postavila sugestivno
pitanje: "kakav je bio posao službe SIS, suradnja sa Vojnim sudom, vojnom policijom, da li
su imali saznanja o Buloviću, Kneževiću, Katalini i Katiću kao nedužnim civilima ili kao o
kriminalcima, teroristima...". Ovo pitanje Predsjednica vijeća je preformulirala, upozorila
braniteljicu da ne može postavljati sugestivna pitanja. Svjedok je rekao da su te osobe bile
pripadnici tajnih službi drugih zemalja, radili su protiv RH, protiv njih su bile podignute
optužnice za kaznena djela protiv RH. Rekao je da je jedna osoba priznala pred policijom, i to
u PU Splitsko-dalmatinskoj i rekla za sve njih. Na pitanje tko je bila ta osoba, svjedok je
rekao izvjesni Novaković, dodavši da je normalno da se štiti takvog čovjeka. Braniteljica je
pitala da li ima saznanja da li je SIS i vojna policija obrađivala KOS, UDBU, JNA 1992.
godine, na što je svjedok rekao da je sigurno da su ih sve obrađivali, da su ih po nalogu
privodili, a o svemu tome postoje pisani tragovi. Na pitanje kako su tretirali te osobe, svjedok
je rekao da su ih tretirali kao teroriste, onako kako je državni odvjetnik napisao u optužnici,
dodavši: "ova dvojica da nisu pokušala bijeg ne bi im se ništa dogodilo". Rekao je da ih je
državno odvjetništvo teretilo za oružanu pobunu, pa su ih prebacili na vojnu policiju.
Zamjenik ŽDO iz Splita pitao je svjedoka zašto je rekao da ništa ne zna o Katiću i Katalini, a
sada govori da je imao saznanja o njihovoj neprijateljskoj djelatnosti. Svjedok je rekao neka
pogleda u dokumentaciju, činjenica je da su privedeni temeljem naloga, ne zbog imena i
prezimena. U Odjelu za terorizam PU Splitsko-dalmatinskoj u Splitu postoji o tome zapis.
Rekao je da je čitao u novinama ono što je Katić govorio.
Opt. Anđelko Botić pitao je svjedoka kako to da na prošlom postupku nije spominjao Darka
Šolića, koji do sada nije dao iskaz, na što je svjedok rekao da on to ne bi znao da mu to sam
Šolić nije rekao, da treba utvrditi što je Šolić radio. Na to je optuženik rekao da oni to 13
godina nisu uspjeli utvrditi. On je potom zamolio predsjednicu vijeća da ubuduće svjedoci,
koji još nisu svjedočili ne sjede zajedno na hodniku s onima koji su svjedočili, jer je očito da
oni jedni drugima pričaju što će ih se pitati i utječu na sljedećeg svjedoka. Predsjednica vijeća
predočila je optuženiku da je vijeće dalo nalog pravosudnoj policiji da obrati na to pažnju i
spriječi kontakte svjedoka.
Svjedok Boris Roščić je izjavio da nema saznanja o tome što se događalo u VIC Lora, radio
je na prometnim uviđajima, sa sucima i Bajićem iz DO, kasnije je bio na školovanju u
Zagrebu. Uz suglasnost strana u ovom postupku Presjednica vijeća pročitala je zapisnike o
saslušanju svjedoka: u istrazi dana 16. siječnja 2002. godine, te na glavnoj raspravi dana 19.
rujna 2002. godine.
U navedenim iskazima svedok je rekao da poznaje sve optuženike. Godine 1992. radio je kao
vojni policajac u 72. bojni vojne policije. Ne zna za događaje u Lori. Rekao je da je bio