ZLOČIN U LORI - Documenta

smijenjen Galić, postojao je izvještaj MCK, no, o tome više zna Mate Laušić. Za Maria
Barišića je rekao da nije dolazio na sastanke, nije poštovao pretpostavljene, tražio je njegovu
smjenu. Tvrdi da Paić i Barišić nisu mogli ići ni u kakvu kontrolu u Loru, on osobno nije
primio nikakav dopis od Barišića, rekao je da mu se Barišić želio osvetiti, jer mu je odbio
potpisati potvrdu o ranjavanju, nakon čega je počeo otkrivati vojne i državne tajne. Rekao je
da su u VIC Lora privedeni KOS-ovci, SDB-ci, te pripadnici JNA, a ne civili. Rekao je da mu
nije jasno zašto nadležni organi nisu ništa poduzeli ako su znali da je bilo nešto sporno. Rekao
je da je na prošloj glavnoj raspravi bio uvrijeđen postupanjem policije, on i supruga su bili
pretreseni, potom su morali sjediti u izdvojenom prostoru, uz vod interventne policije, a on je
časnik hrvatske vojske. Tvrdio je da su sve osobe, koje su se nalazile u VIC Lora, imale sva
prava po konvencijama, nije bilo prisilnog rada, radio je samo onaj tko je to želio, stalno je
bio nazočan MCK, bio je tu i OSCE, Amnesty International, pisma su dolazila i odlazila. Za
opt. Duića je rekao da je bio časnički namjesnik, izašao je posljednjeg dana prije pada
Vukovara. Nadalje, rekao je da je bio upoznat sa slučajem ubojstva zarobljenika. Nije vođen
stegovni postupak protiv opt. Tonča Vrkića i drugih, jer su zaključili da je kritične zgode
spriječen bijeg zatvorenika i da su postupili po pravilima službe. Osobe, koje su bile
privedene u VIC Lora, bile su opasne po sigurnost RH, bile su naoružane. Po nalogu dežurnog
intervenotnog dovodili su ih i smještali prema težini djela. Pripadnici interventnog voda mogli
su po nalogu dovoditi samo u Loru, nikako na Bilice. U Lori nije bilo neidentificiranih osoba,
nije bilo civila, već osobe dovedene po nalogu vojno-istražnog suca, oni koji su radili protiv
sigurnosti RH. Ratni zarobljenici su bili u istom krugu iz koga su odvođeni na razmjenu.
Spomenuo je Slavišu, koji je u više navrata odbio razmjenu, sada je poduzetnik u Šibeniku,
Zadru ili ne zna gdje. Na pitanje punomoćnika obitelji Knežević tko je određivao duljinu
pritvora, svjedok je rekao da je to činila Uprava vojne policije u Zagrebu, da bi se kasnije
ispravio i rekao da to Uprava nije radila. Rekao je da je svakodnevno, više puta, bio u
kontaktu s Upravom. Odluku o duljini pritvora Kneževića donio je vojni istražni sudac.
Zamjenik ŽDO iz Splita pitao je svjedoka radi čega je zatražio, kad je preuzeo mjesto
zapovjednika 72. bojne, izvode iz kaznene evidencije za sve zaposlenike 72. bojne vojne
policije. Svjedok je rekao da se u vojnu policiju primalo "onako". U zapovjedi o preuzimanju
72. bojne stajalo je da treba izvršiti preustroj rukovoditelji, upravnik i zamjenik zatvora, te svi
zaposlenici. Zamjenik je, potom, pitao nakon koliko vremena, od njegova imenovanja
zapovjednikom je došlo do te smjene, na što je svjedok rekao da se ne može sjetiti, no, sve je
to evidentirano i postoji u Državnom arhivu RH, te je moguće zatražiti uvid u to. Zamjenik
ŽDO iz Splita pitao je svjedoka da li on zna i za jedan slučaj za koji je istražni sudac odredio
pritvor, da je osoba bila u Lori, na što je svjedok rekao da zna, no, da poimenično ne može
reći, jer je veliki odmak godina. Zamjenik ŽDO iz Splita nastavio je s pitanjem: ako je istražni
sudac naložio da se zatvorenik stavi u zatvor na Bilicama, da li je moguće da se zatvorenik
stavi u Loru. Svjedok je rekao da su to medijske špekulacije, postavivši pitanje: "što mislite
da su samoinicijativno bili zatvoreni u Loru?".Rekao je da su pritvoreni samo oni za koje su
imali nalog za pritvaranje, i to u Lori, ne u Bilicama. Na daljnji upit zamjenika ŽDO iz Splita
da li je bilo moguće da na nalogu piše da se zatvorenici imaju smjestiti u Bilicama, a oni
završe u Lori, svjedok je rekao da to nije bilo moguće. Na pitanje da li je kroz kriminalističku
obradu 72. bojna vojne policije utvrdila uzrok smrti Kenževića, na što je svjedok rekao "ne
mogu se sjetiti". Na pitanje da li je kriminalistička obrada rezultirala podnošenjem kaznene
prijave proti koga, svjedok je rekao da to ne zna, zna da je postupak završen 1994. godine, te
dodao: "očito nije prestao 2000. godine". Na daljnje pitanje da li ima saznanja o zatvoreniku
Đorđu Katiću svjedok je rekao da nema saznanja, osim onoga što je pročitao u novinama.