ZLOČIN U LORI - Documenta

ovlaštenje. Braniteljica je ponovo predočila što piše u knjizi dežurstva: "u 11,00 sati odveden
zatvorenik Đorđe Katić, od strane krim službe, po naređenju g. Topića", te je tražila
pojašnjenje toga. Svjedok je tražio uvid u taj zapis. Nakon što ga je pogledao i pročitao,
svjedok je rekao: "ne znan o kojem je g. Topiću ovdi rič, ništa ne znan šta je sadržano u
tekstu". Na daljnje pitanje jesu li se, prema njegovu znanju, vodile knjige dežurstava, svjedok
je rekao da su se vodile knjige za svaku službu, od portirnice do ostalih službi. Rekao je da je
on bio zadužen za obradu vojnih lica, da je uz knjige radio i zabilješke, koje su se
priključivale. Svjedok je rekao da se uopće imena Katića ne sjeća, da se vodila rubrika u koju
se uvodio sadržaj obavijesnog razgovora, moguće da se to nalazi u arhivi u Dračevcu.
Branitelj opt. Ante Gudića, pitao je za pojašnjenje što znači upis: "po naređenju g. Topića", na
što je svjedok rekao: "ja nikoga nisan puštao, vjerojatno se radi o drugoj osobi". Branitelj je
stavio primjedbu da svjedok nije reagirao na iskaz, koji mu je pročitan, u kome se kaže da su
svi mogli privesti i pustiti zatvorenike.
Branitelja opt. Botića, pitala je da li je stražarska služba mogla nekoga zadržati, na što je
svjedok rekao da nije mogla, te je dodao: "tako ste me odmah mogli pitati".
Zamjenik ŽDO iz Splita pitao je svjedoka je li čuo ime Đorđe Katić, na što je svjedok rekao
da je to ime pročitao u novinama, da je osoba oštećena, no, da ne zna pojedinosti.
Svjedok Mihael Budimir, časnik je hrvatske vojske. Uz suglasnost strana u ovom postupku,
Predsjednica vijeća pročitala je iskaz iz istrage, od 16. siječnja 2002. godine i iskaz s glavne
rasprave, od 10. lipnja 2002. godine.
Svjedok je rekao da poznaje sve optuženike, bio je pripadnik 72. bojne vojne policije. Od 1.
rujna 1992. godine postavljen je za zapovjednika 72. bojne vojne policije u Splitu, koja je
tada imala sjedište u Lori. Po dolasku zatekao je opt. Duića na mjestu upravnika zatvora u
Lori, te opt. Vrkića, ali ne može se točno sjetiti na kojoj funkciji. Opt. Bikić bio je u patroli
vojne policije na Bilicama, kao i opt. Banić i opt. Bungur. Ne sjeća se točno što su radili opt.
Botić i opt. Gudić. Kad je stupio na dužnost zapovjednika 72. bojne obišao je cijeli kompleks,
zatekao je dobro uređene prostorije, svakog tjedna u Loru je dolazio MCK, gledali su ćelije s
pritvorenicima, pričali su sa njima. U više navrata ponovio je da su u posjetu zatvoru u Lori
bili predstavnici MCK, da su rekli da je Lora najbolje "prenoćište", da su izvještaji o tome išli
do Predsjednika RH. MCK nikada nije tražio dodatno izviješće. Jednom je primio jednu
delegaciju, koja je pričala da hrvatska vojska ima genocidne namjere, no odmah ih je udaljio
iz svoje kancelarije. Rekao je da se u medijima stvorila fama da je Lora "drugi Aušvic". No, u
taj prostor nije moglo stati više od 30 zatvorenika, bili su tu zatvoreni i pripadnici hrvatske
vojske. Rekao je da su tjedno imali 1000 zahtjeva za pritvor pripadnika hrvatske vojske.
Svakog tjedna bio je organiziran liječnički pregled zatvorenika, liječnik je bio u krugu Lore.
Zatvor Lora je jedinstvena cjelina, nema nikakvog "bloka C". U istim uvjetima su bili i
zatvorenici i zarobljenici. Rekao je da zna da je tijekom 1993. godine bilo preseljavanje
zatvorenika iz Splita u Zadar i Sinj. Na pitanje zašto je smijenjen Galić s mjesta zapovjednika
72. bojne vojne policije, svjedok je rekao da se to događalo oko Alke, kada ga je ministar
pozvao i rekao mu da će on preuzeti zapovjedništvo 72. bojne. Rekao je da Galić nije došao
na primopredaju, tako da nije sastavljen zapisnik. Govorio je da je o svakoj posjeti zatvoru
sačinjeno izvješće, koje je slano Upravi vojne policije u Zagreb, sastavljani su šestomjesečni i
godišnji izvještaji. Rekao je da je, kad je došao za zapovjednika, smijenio kompletno
rukovodstvo 72. bojne, da su svi morali proći edukaciju. Nitko od optuženika nije ostao raditi
u Lori, svi su otišli na ratište, i to krajem 1992. godine. Bio je jedan incident, radi koga je