ZLOČIN U LORI - Documenta

predsjednica vijeća, uz suglasnost strana u ovom postupku i učinila. Pročitani su zapisnici s
istrage od 15. siječnja 2002. godine, te s glavne rasprave održane dana 19. srpnja 2002.
godine.
U navedenim iskazima, svedok Mesendžić je rekao da je u ljeto 1992. godine, skoro tri sata
boravio u Lori. U njegov stan je došla vojna policija i tražila oružje. Bio je vojni umirovljenik,
imao je oružje i uredne dokumente za posjedovanje oružja. Jedan od vojnih policajaca je
našao metalnu kutiju u kojoj je bio njegov revolver marke "Crvena zastava", kalibra 7,65 mm,
te 72 komada pripadajućeg streljiva, kao i dokumentacija uz to oružje. Taj vojni policajac mu
je rekao: "ovo ćete vi meni pokloniti", na što je svjedok rekao da mu neće pokloniti, već će
predati oružje zapovjedniku, uz potvrdu o oduzimanju oružja. Svjedok je rekao da je siguran
da je zapovjednik vojnih policajaca, koji su došli u njegov stan, koji su ga odvezli u Loru i
tamo bili sa njim, Damir Šimić. Naveo je da mu je Šimić izdao potvrdu o oduzetom oružju i
da potvrda nije imala datum. Na prethodnom postupku, 2002. godine, svjedok je predočio
potvrdu na uvid predsjedniku vijeća. Rekao je da mu je Damir Šimić rekao, u njegovom
stanu, da mora ići sa njima, da nemaju kod sebe potvrdu o oduzimanju oružja. U Lori mu je
izdana potvrda o oduzetom oružju, nakon čega je pušten kući. U vozilu, kojim je prevožen do
Lore, bio je i njegov susjed Katić. U početku su bili u istoj prostoriji, no, Katić je odveden u
drugu prostoriju, i više ga u Lori nije vidio. Ponovo ga je vidio 2 do 3 dana nakon što je bio
vođen u Loru. Vidio je da je Katić imao modrice na jednoj strani lica, dok je na drugoj strani
lica imao ogrebotine, bio je sav otečen. Pitao ga je što se dogodilo, a Katić mu je rekao da je
pao preko bodljikave žice. Desetak dana nakon toga je čuo da je Katić i njegova obitelj, uz
pomoć jedne humanitarne organizacije, otišao u London. Nakon toga više ga nikada nije
vidio. Svjedok je rekao da je u Lori, iza svojih leđa, čuo da je Katić rekao: "ne udarajte me i
ne zavrćite mi ruku". Čuo je da su pitali Katića zna li pjevati hrvatsku himnu. Od grupe
vojnika, na ulasku u Loru, je čuo riječi: "dajte ih nama". Rekao je da nakon izlaska iz Lore, a
niti kasnije, u vezi s davanjem iskaza o ovom događaju, nije imao nikakvih kontakata s
humanitarnim organizacijama. Rekao je da oko zgrade u kojoj je ispitivan nije bilo bodljikave
žice. Prilikom dolaska u njegov stan vojni policajci nisu imali nalog za pretres, a nisu imali
niti vidljive oznake da se radi o pripadnicima vojne policije.
Svjedok je nakon što su prčitani navedeni iskazi rekao da ostaje pri njima. Branitelj opt.
Banića, pitao je svjedoka da li je još netko iz zgrade vidio Katića nakon povratka iz Lore.
Svjedok je rekao da on nema takvih saznanja da li ga je još netko od susjeda vidio ili ne.
Branitelj opt. Gudića, pitao je svjedoka kojeg je sada državljanstva, a kojeg je bio u vrijeme
kritičnog događaja. Svjedok je rekao da je sada hrvatski državljanin, a da je tada bio
državljanin Bosne i Hercegovine, no, već je bio podnio zahtjev za stjecanje hrvatskog
državljanstva.
Predsjednica vijeća pitala je svjedoka što je radio Katić, na što je svjedok rekao da je bio
zaposlen u Poreznoj upravi u Splitu. Na pitanje sa kim je Katić živio, svjedok je rekao da je
živio sa suprugom i dvoje djece. Na daljnje pitanje da li poznaje vojnog policajca Damira
Šimića, svjedok je rekao da ga osobno ne poznaje, no, da poznaje drugu obitelj prezimenom
Šimić. Predsjednica vijeća predočila je iskaz svjedoka Damira Šimića, koga je vijeće
saslušalo, i koji je nijekao da je saslušavao svjedoke, te da mu ime ovoga svjedoka ništa ne
govori.
Članica vijeća, sutkinja Ljiljana Stipišić, pitala je svjedoka da li je Katić imao pištolj, na što je
svjedok odgovorio da mu to nije poznato. Nadalje, pitala je da li je Katić prilikom odvođenja
u Loru imao po sebi kakve povrede, na što je svjedok rekao da Katić nije imao povrede.