ZLOČIN U LORI - Documenta

Svjedok Željko Maglov je od ožujka do rujna 1992. godine bio zapovjednik voda vojne
policije 113. brigade u Šibeniku. Uz suglasnost strana, predsjednica vijeća pročitala je
zapisnike: iz istrage od 17. siječnja 2002. godine, te s glavne rasprave održane dana 24. rujna
2002. godine.
U tim iskazima svedok je rekao da poznaje sve optuženike. U travnju 1992. godine navratio je
u zapovjedništvo 72. bojne vojne policije, u Dračevac. Zapovjednik 72. bojne vojne policije,
tada, je bio Zdravko Galić. Misli da je to bilo 6. travnja 1992. godine, kada je priveo jednog
zastavnika bivše JNA, imenom Filipović. Predao ga je u službu dežurstva zapovjedništva 72.
bojne, gdje je tada radila Tanja Duić. U to vrijeme je Galić bio na školovanju, u Dračevcu ga
je mijenjao Tvrtko Pašalić. Dana 10. ožujka 1993. godine postao je zapovjednik 73. bojne
vojne policije. Te 1993. godine vidio je ćelije, zarobljenike, među kojima je bilo hrvatskih
vojnika. Govorio je o svom angažmanu oko sprovođenja grupe od 50 zarobljenika u
Kerestinec, gdje su se pripremali za razmjenu. U to vrijeme je zapovjednik Lore bio Tadija
Bokanović. Autobusima su prevezli zarobljenike u Kerestinec. Rekao je da poznaje i Maria
Barišića i Milorada Paića. Za Maria Barišića je rekao da je to "bolesnik", koji nije imao
nikakve ovlasti, kao niti Paić, nisu bili ovlašteni za vršenje kontrole. Rekao je da on ne zna za
leševe, zlostavljanje ili mučenju zatvorenika.
Predsjednica vijeća je nakon čitanja iskaza pitala svjedoka kako pojašnjava razlike u svom
iskazu u istrazi i na glavnoj raspravi, glede broja ulaza u kompleks Lora. Na istrazi je rekao da
ima dva ulaza, a na raspravi da ima jedan ulaz. Istakao je da je 1996. godine postao
zapovjednik cijelog kompleksa Lora i od tada zna da Lora ima dva ulaza, a te 1992. godine to
nije znao. Na pitanje koliko je bilo ćelija, svjedok je rekao da ima šest ćelija, sa svake strane
tri, no, ne zna tko je imao ključeve od ćelija.
Zamjenik ŽDO iz Splita pitao je svjedoka zašto je odlazio u ćelije, kad 73. bojna vojne
policije, prema iskazu svjedoka, nije imala ovlasti nad zatvorom Lora. Svjedok je rekao da je
u Loru dovodio svoje zarobljenike, htio se uvjeriti gdje ih se smješta. Na daljnje pitanje
zamjenika ŽDO iz Splita kako objašnjava navode svj. Maria Barišića, koji je tvrdio da je
svjedok Maglov najodgovorniji za događaje u Lori, svjedok je odgovorio da je Mario Barišić
bolesnik, koji izmišlja. Svjedok je rekao da se to može lako dokazati, jer on niti fizički u
vrijeme događaja u Lori nije bio u Hrvatskoj, bio je u Slovačkoj. .
Svjedok Boris Milas rekao je da on nema niti izravnih, a niti neizravnih saznanja o
događajima u Lori. Godine1992, kraće vrijeme, radio je na prijavnici zapovjedništva 72.
bojne vojne policije, a nakon toga je prešao na rad na općim poslovima. Od optuženika
poznaje opt. Davora Banića, Josipa Bikića, a ostale optuženike je viđao u prolazu, no ne sjeća
se da li ih je viđao na Dračevcu (gdje je bio prvi smještaj zapovjedništva), ili gdje drugdje.
Predsjednica vijeća pročitala je iskaz svjedoka, koji je dao kod istražnog suca Županijskog
suda u Splitu, na zapisnik od 15. siječnja 2002. godine, te iskaz, koji je dao tijekom
prethodnog postupka, na raspravi dana 19. srpnja 2002. godine.
Branitelj opt. Ante Gudića, predočio je svjedoku da je kod istražnog suca rekao da je ispitivao
jednog zatvorenika, koji je bio u neprijateljskoj vojsci. Svjedok je rekao da se sjeća da je
jednu osobu ispitivao, ali ne zna ime te osobe. Odvjetnik mu je predočio ime "Slaviša
Zurovac", na što je svjedok rekao da mu to ime ništa ne govori. Na daljnje pitanje u kojoj je
prostoriji ispitivao zatvorenika, svjedok je rekao da je to bilo u istočnom dijelu pritvora, kod
glavnog ulaza s juga, misli 1993. godine, u jednoj kancelariji s desne strane.
Svjedok Dejan Mesardžić, rekao je da je davao iskaz već dva puta, da je dosta vremena
proteklo, stoga je nešto i zaboravio. Zamolio je da se pročitaju njegovi iskazi, što je