ZLOČIN U LORI - Documenta

Saslušani svjedoci iskazivali su da nemaju neposrednih saznanja o događajima, iako po
hijerarhiji nekih od svjedoka, njihovim zaduženjima i poslovima, koje su radili, teško može
biti moguće da nisu imali informaciju što se događalo u VIC-u «Lora». No, odredbom čl. 236.
ZKP-a propisano je da svjedoci nisu dužni odgovarati na pitanja kojima bi sebe, ili bliske
srodnike izložili teškoj sramoti, znatnoj materijalnoj šteti ili, pak, kaznenom progonu.
Iz iskaza se može vidjeti nesređeno stanje, koje je vladalo u VIC «Lora», o kome svjedoče i
neki svjedoci, koji jasno ukazuju da nije bila dovoljno razrađena organizacija posla, da se
radilo temeljem usmenih zapovjedi.
Posebno je interesantno svjedočenje Zdravka Galića, koji tvrdi kako je dobio nalog o
privođenju civila srpske nacionalnosti, ali nije bilo navedeno koje osobe treba privesti. On je
odbio to uraditi bez sudskoga naloga, pa kad su ga dobili, postupili su po njemu vojni
policajci i djelatnici krim službe.
Od svjedoka Maria Barišića, čulo se da je tražio da ga se uključi u program zaštite svjedoka.
On je, tijekom rasprave na prošlom suđenju, kao i tijekom davanja iskaza u istrazi, svjedočio
o stanju, koje je zatekao u VIC-u «Lora», o izgledu zatvorenika, o povredama na
zatvorenicima, koje je neposredno vidio.
Svojom odlukom da Marija Barišića ne uključi u program zaštite Glavni je državni odvjetnik
Republike Hrvatske implicite obezvrijedio važnost njegova iskaza, njega obeshrabio a ujedno
dao priliku braniteljima da pred javnošću negiraju njegovu vjerodostojnost kao svjedoka.
Za regionalni i nacionalni tim
Izvještaj pregledala i uredila
Veselinka Kastratović