ZLOČIN U LORI - Documenta

Iz izjave s istrage: dana 23. prosinca 1991. godine formirala se 72. bojna vojne policije, čije
Zapovjedništvo je, do ljeta 1992. godine, bilo na «Dračevcu.» Svjedok je bio prvi
zapovjednik bojne. Prvi upravnik zatvora bio je optuženi. Tomislav Duić. U to vrijeme
optuženi Tonči Vrkić i ostali optuženi, osim optuženoga. Botića, radili su u Vojnoj policiji. U
72. bojni Vojne policije ostao je do 02. rujna 1992. godine, nakon čega je otišao u Upravu
Vojne policije u Zagreb, i bavio se kriminalitetom. U kontrolu u VIC «Lora» navratio je
svega 3 puta. Osobno je za zamjenika upravnika postavio optuženoga Vrkića, za ostale ne zna
koju su dužnost vršili. Zapovijedi o tome su bile usmene. U Zagrebu, na tečaju, je proveo 21
dan. U to vrijeme, u pritvor su dovedeni ročni vojnici iz Gabele, uslijedio je i pad Kupresa,
pa su dovedeni neki zarobljenici. Svjedok tvrdi kako je dobio nalog o privođenju civila srpske
nacionalnosti, ali nije bilo navedeno koje osobe treba privesti. On je odbio to učiniti bez
sudskoga naloga, pa kad su ga dobili, postupali su po njemu vojni policajci i djelatnici
kriminalističke Službe. Ne zna tko je točno bio zadužen za to. Na «Bilicama» je upravnik
odbio primiti ove pritvorenike, pa su odvedeni u «Loru». Misli da je to bilo u lipnju 1992.
godine, no ne zna tko je bio taj zapovjednik. Ne zna ni jedno ime tih uhićenih civila, tek je
poslije saznao iz ovih slučajeva o komu se radi. Upravo iz lipnja se sjeća, da ga je optuženi
Duić izvijestio da je jedan pritvorenik počeo bježati, da je pokušao pobjeći preko žice, te ga je
stražar ranio. Ne sjeća se da li mu je rekao ime zatvorenika, a niti stražara. Svjedok je rekao
optuženomu Duiću da ranjenoga hitno treba prevesti u bolnicu. Ujutro je bio kolegij gdje je
bio i optuženi Duić. Ovaj mu je rekao da je jedan pritvorenik umro, ali ne onaj koji je bio
ranjen. Svjedok je tražio da se obavijesti istražni sudac Vojnoga suda. Prvi put je tada čuo
imena Bulović i Knežević. Poslije se pisalo još o imenu Đorđa Katića. Ne sjeća se da li je od
optuženog Duića tražio pismeno izvješće, a ako je, onda bi se ono trebalo nalaziti u spisu.
Njegov zamjenik je bio Tvrtko Pašalić, koji ga je mijenjao dok je on bio na tečaju u Zagrebu,
no nije mu bio pomoćnik u rangu, već mu je podnosio izvješća. Poznavao je i Tanju Duić,
radila je u operativnomu dežurstvu, no ne zna gdje je poslije bila, nakon njegove suspenzije.
U zatvoru je moglo biti maksimalno 50-60 zatvorenika, uključujući i hrvatske vojnike. Uvjeti
su bili odlični, za sve isti, bolji nego njegovim vojnicima na «Dračevcu». Nakon događaja oko
Kneževića i Bulovića suspendirao je optuženoga Duića kao upravnika, i stražare, ne sjeća se
koje, ali su brzo vraćeni na posao. Smatra da je optuženi Duić postupio po pravilima,
izvijestio ga je i poslije postupio po naređenju.
Što se tiče Maria Barišića, svjedok je rekao da ne zna da li ga je uopće poznavao. Zna
da je bio u Šibeniku, ali ne zna što je radio. Tvrdi da nije istina da je primio Barišića, jer je
tada bio u Zagrebu.
Iz zapisnika s rasprave: upravnik zatvora svako jutro je podnosio dnevno izvješće. Ne
zna je li Mate Laušić dolazio u zatvor, ali postoji Knjiga dežurstava, gdje bi trebalo biti
upisano tko su dežurni, privedeni i posjetitelji. Na pitanje, zašto Knežević nije priveden u
Okružni zatvor, kaže da je dobio obavijest da tamo nema mjesta. Osim toga, pretpostavljene
osobe iz Zagreba, ne može se sjetiti da li civilne ili vojne strukture, tražile su od njega da
smjesti civile u «Loru». Sa Zagrebom je održavao kontakte kroz pisana izvješća, ali po
potrebi i telefonom. Koliko je upoznat, nije bilo prisilnoga rada, niti tjelesnoga kažnjavanja,
ni ponižavanja. U VIC «Lora», u kontrolu su dolazila povjerenstva, on ih je primao prije
odlaska u kontrolu, ali nije išao sa njima. Dolazili su predstavnici Međunarodnoga Crvenoga
križa i mogli su ući u sve prostorije zatvora. Oni su se strogo držali naloga koje su imali o
načinu vršenja kontrole. Nije bilo pisanih primjedbi, niti dojava o nehumanom postupanju.
Mario Barišić je dolazio u «Dračevac» radi tehničkih detalja, ali je razgovarao sa njegovim
zamjenikom Tvrtkom Pašalićem. Tijekom 1992. godine ga je upoznao, kad je došao sa
Pašalićem. Barišić je prvi put došao krajem ožujka 1992. godine. Svjedok kaže da ne može
odgovoriti, što je konkretno radio zamjenik upravnika zatvora, optuženi Vrkić, jer tada nije