ZLOČIN U LORI - Documenta

ili su čuvari. Pristup pritvorenicima imali su pripadnici kriminalističke službe, te tajnih
službi. Svjedok je rekao da su neki zatvorenici bili povrijeđeni već pri dovođenju
Na pitanje zamjenika ŽDO-a iz Splita je li mu poznato što je bilo sa pritvorenikom
koji je pokušao bježati, svjedok je odgovorio, da što bi bilo sa čovjekom koji je propucan, da
je umro. Doznao je to dan ili dva nakon događaja. Ne zna što je bilo sa drugim pritvorenikom.
Na upit, kako su izgledali pritvorenici u vrijeme kada ih je on viđao, ili pohodio, svjedok je
izjavio da su uhićenici u času dovođenja praktično bili «zgužvani», a kasnije, za vrijeme
boravka u pritvoru, da su izgledali bolje nego pri dolasku. Na upit, kako to da je tijekom
ranijeg iskazivanja između ostaloga naveo da su neki od pritvorenika viđeni povrijeđeni,
svjedok izjavljuje da su pritvorenici svakakvi dolazili, zbog čega je i danas naveo da su bili
«zgužvani»..
Branitelj optuženoga. Dujića pitao je svjedoka da li su osobe, koje su dovedene u
pritvor, bile u vojnim odorama ili u civilu? Svjedok je rekao da su bile pretežno u vojnim
uniformama, te da su te osobe dovođene sa bojišta.
Svjedok Damir PERIŠIĆ, bio je zapovjednik jedne smjene kada ne bi bilo
upravitelja ni njegovoga zamjenika. Uz suglasnost stranaka pročitani su njegove izjave: od 24.
rujna 1992. godine, 8. veljače 2002. godine.
Iz iskaza: svjedok je rekao da je došao u smjenu u 14,oo sati, datuma se ne sjeća,
zatekao je Bulovića, Kneževića i druge. Kneževića je poznavao od ranije, bavili su se judom.
Slao ga je da prošeta, na što je ovaj rekao da neće «sa četnicima». Zvao ga je na kavu, a nakon
što mu je završila smjena ne zna što se događalo. Pričalo se, ali on nije bio prisutan. Za
Bulovića je također čuo da je umro, ali tek nakon 3 – 4 dana.
Opt. Gudić pitao je svjedoka je li bio dežuran 15. lipnja 1992. godine, u vremenu od
8,00 do 14,00 sati, te da li je tu smjenu preuzeo od svoga brata Davora? Svjedok je izjavio, da
se niti uz najbolju volju danas toga više ne sjeća. Također se ne sjeća je li, prilikom
preuzimanja smjene, obilazio pritvorenike.
Na upit predsjednice Vijeća u kojem dijelu zatvora je bio smješten Knežević Nenad,
svjedok je rekao da se toga ne sjeća, ali da ga je viđao kako se slobodno šeće u krugu zatvora,
odnosno ispred prostorije gdje je bila dežurna služba.
Svjedok Davor PERIŠIĆ, od 1. travnja 1992. godine radio je u 72. bojni Vojne
policije na osiguranju Vojno-istražnoga centra «Lora». Pročitani su iskazi od: 27. travnja
1993. godine, 24. rujna 1992. godine, 26. rujna 2001. godine, 14. lipnja 2002. godine.
Iz iskaza: svjedok je rekao da je sredinom lipnja 1992. godine, u VIC-u «Lora», dovedena
jedna grupa Srba iz Splita, među kojima su bili Knežević i Bulović. Knežević je bio smješten
sa pritvorenicima HV-a, a Bulović u drugomu bloku, gdje su smješteni «četnici» dovedeni sa
terena u zarobljeništvo. Sa Srbima iz Splita korektno se postupalo, jer se znalo da su oni tu
kratko, kako bi se utvrdila njihova eventualna odgovornost. Došavši u smjenu, zatekao je
optuženoga Duića, optuženoga Vrkića, te još nekoga iz SIS-a, vršen je uviđaj. Ponudio je
pomoć, no upućen je da primi smjenu. U jednoj ćeliji je bio Bulovićkoji nije mogao ustati.
Vidio je kako su ga dvojica vukli prema umivaoniku, čuo je hropac, nakon čega je pristupio
reanimaciji, ali je bilo kasno. Bilo je to oko 23,00 sata. Ostavio je tu Bulovića, otišao je po
upravnika ili zamjenika, no nije ih našao. Tek nakon 2 sata našao je optuženoga Vrkića, koji
je došao, a nakon njega došao je i Abram. Nastavio je raditi svoj posao, ne zna što se dalje
događalo. Kad je završio smjenu optuženi Vrkić mu je rekao da može ići kući.
Nakon što mu je pročitan iskaz od 26. rujna 2001. godine, rekao je da u iskazu ima,
iako ih je on potpisao, puno stvari koje on nije rekao. U policiji je bio više od 12 sati, nije ni
jeo ni pio, nije pitao u kojemu svojstvu ga ispituju. Nakon što su mu pročitani svi iskazi,
rekao je da ostaje pri ovomu zadnjemu, odnosno iskazu pred Županijskim sudom.