ZLOČIN U LORI - Documenta

Svjedok Ivica LIVAJA, od siječnja do travnja 1992. godine bio je na dužnosti
zapovjednika kriminalističkoga odjela Vojne policije, a od travnja do rujna 1992. godine bio
je pomoćnik zapovjednika za političku djelatnost.
Posebno se sjeća jednoga slučaja iz zatvora «Lora» 1992. godine, kada je zatekao
Tonča Vrkića, koji je bio zbunjen. Pitao ga je što mu je, na što je optuženi Vrkić objasnio da
su dvojica zatvorenika pokušali bijeg, da su bili upozoreni na uporabu vatrenoga oružja, ali da
nisu stali i da je morao uporabiti oružje, što mu je kao čovjeku teško palo. Na pitanje je li o
tome izvijestio zapovjednika, optuženi Vrkić je odgovorio da je izvijestio zapovjednika, te da
je već obavljen i očevid. Svjedok se sjeća da je nakon toga uslijedilo saslušanje pojedinih
osoba. U to vrijeme optuženi Duić je bio zapovjednik pritvora, a optuženi Vrkić je bio njegov
zamjenik, dok su se ostali optuženici smjenjivali na dužnostima. Rekao je da je puno pročitao
o tom događaju u novinama i na Internetu, da je 99% tih podataka i informacija netočno.
Smatra da je to što rade Centar «Veritas» i Savo Štrbac, zapravo stvaranje jednoga
prepariranoga stanja onoga što se stvarno događalo u «Lori», te da je očito trebalo stvoriti
jedan pandan njihovim logorima, pa su u tu svrhu našli «Loru». Po njegovim saznanjima,
prema pritvorenicima se postupalo sukladno konvencijama, koje i propisuju način postupanja
prema pritvorenima osobama, te ni u jednomu trenutku nije bilo grubih nasrtaja na
zatvorenike
Zamjenik ŽDO-a upozorio je svjedoka na razlike u njegovomu iskazu u istrazi i iskazu
na glavnoj raspravi, a odnose se na sadržaj onoga, što mu je optuženi Vrkić rekao, o
okolnostima pod kojima bi uporabio oružje u trenutku bijega zatvorenika. U istrazi je tvrdio
da mu je Vrkić rekao da je jedan zatvorenik pokušao bijeg i da ga je on napucao, dok je na
raspravi tvrdio da mu je Vrkić dao informaciju, da su ga tijekom noći dvojica pokušala
napasti, da je morao uporabiti oružje, te da je jedan od zatvorenika nastradao, a da je drugi
zalutao u minsko polje. Svjedok je rekao da nije pitao optuženoga Vrkića, što je bilo sa
jednim, odnosno sa drugim zatvorenikom. Rekao je da je bila zbrka u utvrđivanju identiteta
osobe koja je nastradala, kao i one koja je ranjena. Točno ono što je izjavio ranije, na glavnoj
raspravi. Od zapovjednika bojne dobio je izravan zadatak da ispita slučaj i da provede istragu
u dijelu koji se odnosi na ispitivanje dviju osoba, te da je postupio po nalogu i ispitao
navedene osobe o čemu je sastavio i izvješće koje je poslao upravi Vojne policije. Za priče da
je Gojko Bulović premlaćen u zatvoru, čuo je kod istražitelja 2001.godine. Na upit kako
objašnjava navode Marija Barišića da su se njih dvojica vidjeli u zatvoru u «Lori», svjedok je
rekao kako se Mario Barišić osvećuje i obračunava sa pojedinim osobama, iz razloga što je
uvjeren da je prikraćen u nekim svojim osobnim očekivanjima za napredovanje, te da su
navodi Marija Barišića, o onome što su navodno njegove riječi, zapravo riječi samoga Marija
Barišića.
Na pitanje predsjednice Vijeća, na osnovi čega je u istrazi izjavio da je mrtvo tijelo
Gojka Bulovića iz «Lore» bilo prebačeno u bolnicu, a da su taj prijevoz, s obzirom na
mogućnosti voznoga parka, mogli učiniti samo Miljenko Bajić, Josip Bikić i Davor Banić,
svjedok je rekao da je vjerojatno došao do toga zaključka na osnovi onih podataka iz
elaborata.
20. rujna 2005. godine – ispitivanje svjedoka – vojnih policajaca
Pozvani su svjedoci Maden Tolušić, Miroslav Buzov, Zlatko Sulejmanović, Olga
Sulejmanović i Hajrudin Sulejmanović. Raspravi su se odazvali svi pozvani svjedoci osim
Olge Sulejmanović, koja se sudu opravdala dostavom liječničke potvrdnice.