moglo bi se govoriti o kaznenom djelu teške tjelesne povrede, sa smrtnom posljedicom u odnosu na Kneževića, odnosno teške tjelesne povrede u odnosu na oštećenog Bulovića. Ne radi se o ratnom zločinu, kako je to predviđeno Ženevskim konvencijama o zaštiti građanskih osoba i Protokola I i II. Konvencije nikada nisu imale u vidu zaštitu civilnih lica država čiji su to građani, jer se Konvencije primjenjuju u slučaju rata, onda kada postoje dvije strane u sukobu. Svjedok Mario Barišić je osoba koja je u sporu sa vrhom Hrvatske vojske. Čini se da mu je ovaj postupak dobro došao da aktualizira taj sukob. On je naveo da je u "Lori" bio u travnju 1992. godine, a predmet optužnice je iz kasnijeg vremenskog razdoblja. Kada se usporedi, ono što je svjedok Barišić govorio pred sudom, i ono o čemu je navodno pismeno obavještavao nadređene, vidi se nesklad. Pismeni izvještaji se bitno razlikuju od svjedočenja pred sudom. Nije sporno da su Gudić, Botić i Vrkić krenuli za Kneževićem koji je bježao, da su ga locirali, uhvatili i izveli na put, gdje je bio uveden u jedan automobil kojim je vraćen u krug zatvora. Tu se završava svaki kontakt optuženoga Gudića sa Kneževićem. Za ostvarenje kaznenog djela ratnog zločina bitno je utvrditi subjektivni odnos počinitelja prema djelu, a ne samo objektivni doprinos ostvarenju krajnje posljedice. U ovom slučaju nigdje se ne vidi učešće optuženoga Gudića, niti se može utvrditi tko je nanio ozljede Kneževiću. Svjedoci iz SCG, koji su prethodno dali svoje iskaze pred I Općinskim sudom u Beogradu, tamo su govorili o nečemu što im je navodno poznato a nisu govorili o tome po čemu im je to poznato, a to je temeljno pravilo postupka. Ovi svjedoci, mahom ratni zarobljenici, govorili su o onome što se njima događalo, a iz toga proizlazi i njihov stav prema ovom suđenju. Oni dolaze iz državnog sistema u kojem je službeni stav da se u «Lori» dogodio genocid prema Srbima. Iz toga razloga postoji skeptičnost u odnosu na njihova svjedočenja. U svemu tome određenu ulogu imao je i Tonči Majić iz Dalmatinskog komiteta za ljudska prava, koji je kontaktirao sa svjedocima a što se nije smjelo dogoditi. Njegova uloga je trebala biti dovršena u trenutku pronalaženja svjedoka o događanjima u "Lori" a svaki daljnji kontakt je nepotreban i štetan. Iz iskaza svjedoka iz SCG jasno je da oni, u pogledu bitnih okolnosti, drugačije svjedoče, pa jedini zaključak suda može biti da okrivljeni Gudić nije sudjelovao u usmrćenju Kneževića, a pogotovo Bulovića. Stoga predlaže oslobađanje Ante Gudića i ukidanje pritvora. 28. veljače 2006. Braniteljica optuženoga Anđelka Botića suglasna je sa završnim riječima branitelja optuženih Emilia Bungura i Ante Gudića u odnosu na pravni opis i kvalifikaciju kaznenog djela. Smatra da se u konkretnom slučaju ne radi o ratnom zločinu, kako to predviđa Ženevska konvencija o zaštiti građanskih osoba u vrijeme rata i Dopunski protokoli I i II. Rezultati suđenja nedvosmisleno ukazuju da su svi civili - oštećeni u ovom kaznenom postupku državljani RH, pa se shodno tome na njih ne odnose odredbe Ženevskih konvencija, jer nisu civili - žrtve dviju strana u sukobu. U konkretnom slučaju može se raditi samo o kaznenom djelu ubojstva, odnosno teške tjelesne ozljede. Suglasna je sa završnim riječima svojih kolega/ica i u dijelu njihove analize iskaza svjedoka iz SCG. Za svog branjenika istakla je da je dragovoljac Domovinskog rata od 20. 11.1991. godine, da je učestvovao u svim borbenim akcijama Hrvatske vojske, da je ranjen u Domovinskom ratu, da je nositelj 5 odličja i Medalje za hrabrost. Aktivno je učestvovao u postupku, tijekom cijelog postupka je na istovjetan način, vrlo detaljno, opisao vlastito postupanje prilikom bijega Nenada Kneževića. Navode njegove odbrane potvrđuju optuženi E. Bungur i Ante Gudić. Optuženi Anđelko Botić bio je u VIC «Lora» nepuna 2 mjeseca, imao je ovlaštenja čuvara, što podrazumijeva čuvanje pritvorenih, izvođenje i osiguranje uvjeta za normalnu šetnju, osiguranje podjele hrane i sl. Botić nije učestvovao u privođenju osumnjičenih i ispitivanju pritvorenika. To su potvrdili svjedoci: Rade Krivić, Dušan Parpura, Uglješa Bulović, Mirko Čolić, Tvrtko
Pašalić, Nikola Krišto i dr. U odnosu na svjedoke iz SCG osporava najprije svjedočenje Gorana Pantća koji je, tijekom suočenja sa optuženim Botićem, bio kategoričan da je u dvorišnom krugu vidio okrivljenoga Botića prilikom udaranja pokojnoga Kneževića. Smatra da je Pantić znatno izmijenio svoj iskaz u odnosu na onaj pred Prvim Općinskim sudom u Beogradu, od 22.02.2002. godine. On je od svjedoka "koji je nešto čuo, odjednom prerastao u svjedoka koji je iz ćelije bloka "B" vidio sve što je potrebno". Iz toga razloga njegovo svjedočenje nije vjerodostojno. Predlaže da sud, u odnosu na Anđelka Botića, donese oslobađajuću presudu. Objava presude biti će 2. ožujka 2006. godine Izvještaj napisala: Olivera Franjičević Iz Fonda za humanitarno pravo iz Beograda
- Page 1 and 2:
ZLOČIN U LORI IZVJEŠTAJI S PRAĆE
- Page 3 and 4:
- otpusno pismo KB-a Split, Klinike
- Page 5 and 6:
Na raspravu se odazvao svjedok Uglj
- Page 7 and 8:
Upitan što ima reći na ovaj prigo
- Page 9 and 10:
kada njezin branjenik, opt. Emilio
- Page 11 and 12:
ZLOČIN U «LORI» IZVJEŠTAJ S PRA
- Page 13 and 14:
Svjedok Mladen Tolušić bio je pri
- Page 15 and 16:
ili su čuvari. Pristup pritvorenic
- Page 17 and 18:
što je unutra, predao ju je patrol
- Page 19 and 20:
Još u dva navrata dolazio je u VIC
- Page 21 and 22:
Iz izjave s istrage: dana 23. prosi
- Page 23 and 24:
organizacije Crvenoga križa. Sva i
- Page 25 and 26:
26. rujna 2005. godine Optuženicim
- Page 27 and 28:
predsjednica vijeća, uz suglasnost
- Page 29 and 30:
ovlaštenje. Braniteljica je ponovo
- Page 31 and 32:
Branitelj opt. Tomislava Duića, pi
- Page 33 and 34:
pitao da li se može sjetiti gdje j
- Page 35 and 36:
zapravo, to trebalo uličnim žargo
- Page 37 and 38:
Zamjenik ŽDO iz Splita rekao je da
- Page 39 and 40:
24. listopada 2005. godine Glavna r
- Page 41 and 42:
Na pitanje braniteljice E. Bungura,
- Page 43 and 44:
Na pitanje zamjenika ŽDO-a, svjedo
- Page 45 and 46:
svjedoka, svjedok izjavljuje da je
- Page 47 and 48:
svjedok izjavljuje da nikada nije b
- Page 49 and 50:
gledao cijeli film pa ne može to t
- Page 51 and 52:
Na pitanja zamjenika ŽDO-a svjedok
- Page 53 and 54:
podu dok odvedu Kneževića. Poslij
- Page 55 and 56:
pretučen i završio u bolnici. Št
- Page 57 and 58:
postavlja sugestivna pitanja, a tu
- Page 59 and 60:
kreće, ali ih ne osjeća. Već 13
- Page 61 and 62: Vijeće donosi Rješenje kojim prih
- Page 63 and 64: Na ispitivanje su ga odvodili u dru
- Page 65 and 66: U zapisniku istrage od 29. listopad
- Page 67 and 68: Kroz cijelo vrijeme doživljavao je
- Page 69 and 70: godine, čekalo se 25 minuta, no Pr
- Page 71 and 72: svjedoku bio zapovjednik, tko je bi
- Page 73 and 74: Nakon ovoga pitanja branitelj opt.
- Page 75 and 76: koliko optuženika mu je rečeno da
- Page 77 and 78: prigovorili da se postavlja sugesti
- Page 79 and 80: da su tijekom njegova boravka te os
- Page 81 and 82: IZVJEŠTAJ SA PRAĆENJA SUĐENJA 23
- Page 83 and 84: mafijašima, rekao mu da ga neki č
- Page 85 and 86: Dana 23.03.1992. godine, došla je
- Page 87 and 88: Što se tiče interventnog voda, sj
- Page 89 and 90: Na pitanje opt. Gudića svjedok nav
- Page 91 and 92: IZVJEŠTAJI S PRAĆENJA SUĐENJA 17
- Page 93 and 94: smijenjen zbog nediscipline. Niti d
- Page 95 and 96: Optuženi Gudić je predložio da s
- Page 97 and 98: Na pitanje, je li sto posto siguran
- Page 99 and 100: njima, a dvojica ili trojica su ču
- Page 101 and 102: 20. veljače 2006. godine Na današ
- Page 103 and 104: Vezano za optužbe da je . Tomislav
- Page 105 and 106: značaj dviju smrti koje su se dogo
- Page 107 and 108: Nedostatak materijalnih dokaza bitn
- Page 109 and 110: određenim vrijednostima Republike
- Page 111: odnosu na oštećene Katića i Kata