ZLOČIN U LORI - Documenta

moglo bi se govoriti o kaznenom djelu teške tjelesne povrede, sa smrtnom posljedicom u
odnosu na Kneževića, odnosno teške tjelesne povrede u odnosu na oštećenog Bulovića. Ne
radi se o ratnom zločinu, kako je to predviđeno Ženevskim konvencijama o zaštiti građanskih
osoba i Protokola I i II. Konvencije nikada nisu imale u vidu zaštitu civilnih lica država čiji su
to građani, jer se Konvencije primjenjuju u slučaju rata, onda kada postoje dvije strane u
sukobu. Svjedok Mario Barišić je osoba koja je u sporu sa vrhom Hrvatske vojske. Čini se da
mu je ovaj postupak dobro došao da aktualizira taj sukob. On je naveo da je u "Lori" bio u
travnju 1992. godine, a predmet optužnice je iz kasnijeg vremenskog razdoblja. Kada se
usporedi, ono što je svjedok Barišić govorio pred sudom, i ono o čemu je navodno pismeno
obavještavao nadređene, vidi se nesklad. Pismeni izvještaji se bitno razlikuju od svjedočenja
pred sudom. Nije sporno da su Gudić, Botić i Vrkić krenuli za Kneževićem koji je bježao, da
su ga locirali, uhvatili i izveli na put, gdje je bio uveden u jedan automobil kojim je vraćen u
krug zatvora. Tu se završava svaki kontakt optuženoga Gudića sa Kneževićem. Za ostvarenje
kaznenog djela ratnog zločina bitno je utvrditi subjektivni odnos počinitelja prema djelu, a ne
samo objektivni doprinos ostvarenju krajnje posljedice. U ovom slučaju nigdje se ne vidi
učešće optuženoga Gudića, niti se može utvrditi tko je nanio ozljede Kneževiću. Svjedoci iz
SCG, koji su prethodno dali svoje iskaze pred I Općinskim sudom u Beogradu, tamo su
govorili o nečemu što im je navodno poznato a nisu govorili o tome po čemu im je to poznato,
a to je temeljno pravilo postupka. Ovi svjedoci, mahom ratni zarobljenici, govorili su o onome
što se njima događalo, a iz toga proizlazi i njihov stav prema ovom suđenju. Oni dolaze iz
državnog sistema u kojem je službeni stav da se u «Lori» dogodio genocid prema Srbima. Iz
toga razloga postoji skeptičnost u odnosu na njihova svjedočenja. U svemu tome određenu
ulogu imao je i Tonči Majić iz Dalmatinskog komiteta za ljudska prava, koji je kontaktirao sa
svjedocima a što se nije smjelo dogoditi. Njegova uloga je trebala biti dovršena u trenutku
pronalaženja svjedoka o događanjima u "Lori" a svaki daljnji kontakt je nepotreban i štetan.
Iz iskaza svjedoka iz SCG jasno je da oni, u pogledu bitnih okolnosti, drugačije svjedoče, pa
jedini zaključak suda može biti da okrivljeni Gudić nije sudjelovao u usmrćenju Kneževića, a
pogotovo Bulovića. Stoga predlaže oslobađanje Ante Gudića i ukidanje pritvora.
28. veljače 2006.
Braniteljica optuženoga Anđelka Botića suglasna je sa završnim riječima branitelja
optuženih Emilia Bungura i Ante Gudića u odnosu na pravni opis i kvalifikaciju kaznenog
djela. Smatra da se u konkretnom slučaju ne radi o ratnom zločinu, kako to predviđa Ženevska
konvencija o zaštiti građanskih osoba u vrijeme rata i Dopunski protokoli I i II. Rezultati
suđenja nedvosmisleno ukazuju da su svi civili - oštećeni u ovom kaznenom postupku
državljani RH, pa se shodno tome na njih ne odnose odredbe Ženevskih konvencija, jer nisu
civili - žrtve dviju strana u sukobu. U konkretnom slučaju može se raditi samo o kaznenom
djelu ubojstva, odnosno teške tjelesne ozljede. Suglasna je sa završnim riječima svojih
kolega/ica i u dijelu njihove analize iskaza svjedoka iz SCG. Za svog branjenika istakla je da
je dragovoljac Domovinskog rata od 20. 11.1991. godine, da je učestvovao u svim borbenim
akcijama Hrvatske vojske, da je ranjen u Domovinskom ratu, da je nositelj 5 odličja i
Medalje za hrabrost. Aktivno je učestvovao u postupku, tijekom cijelog postupka je na
istovjetan način, vrlo detaljno, opisao vlastito postupanje prilikom bijega Nenada Kneževića.
Navode njegove odbrane potvrđuju optuženi E. Bungur i Ante Gudić. Optuženi Anđelko
Botić bio je u VIC «Lora» nepuna 2 mjeseca, imao je ovlaštenja čuvara, što podrazumijeva
čuvanje pritvorenih, izvođenje i osiguranje uvjeta za normalnu šetnju, osiguranje podjele
hrane i sl. Botić nije učestvovao u privođenju osumnjičenih i ispitivanju pritvorenika. To su
potvrdili svjedoci: Rade Krivić, Dušan Parpura, Uglješa Bulović, Mirko Čolić, Tvrtko