Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
odnosu na oštećene Katića i Katalinu. Dana 13. lipnja 1992. godine, u vremenu od 8-14,00<br />
sati, kada su prema knjizi dežurstva dežurali Bungur, Gudić i Botić dovedeni su oštećenici<br />
Parpura i Borović. Upravo ti oštećenici napominju da u odnosu na njih nije bilo ikakvih<br />
nedopuštenih radnji. Upis u knjigu dežurstva, od 14. lipnja 1992. godine, kako je Nenad<br />
Knežević pokušao bježati, suprotan je navodima svjedoka koji tvrde da su sa prozora ćelije<br />
mogli vidjeti bijeg. Bijeg se događa na izlaznim vratima a ne u krugu zatvora, a sve ovo<br />
potvrđuje i iste večeri obavljeni uviđaj istražnog suca. Optuženi Bungur detaljno je, još prije<br />
dolaska istražnog suca, opisao slijed događaja, pa nema razloga ne vjerovati mu. Optuženik<br />
između 20,30 i 21,00 podiže uzbunu, zatvara zarobljenike, odlazi po Duića, vraća Duića u<br />
«Loru», odlazi po Botića u ambulantu, pa se postavlja pitanje u kojem je vremenu fizički<br />
mogao bilo što drugo učiniti, a imajući u vidu da je njegova smjena završila u 22,00 sata.<br />
Svjedok Uglješa Bulović rekao je da je bratov glas čuo oko 3,00 sati noću, da mu se čini da je<br />
to bilo u hodniku. Prema tome, u to vrijeme Gojko Bulović je živ, a optuženi Bungur nije u<br />
zatvoru. Iskaz svjedoka Maria Barišića nije relevantan s obzirom na vrijeme koje je<br />
obuhvaćeno optužnicom. Ono o čemu je on pisao odnosi se na probleme u Vojnoj policiji a ne<br />
na zbivanja u "Lori". Jedina novina u ovom postupku bilo je saslušanje svjedoka iz Srbije i<br />
Crne Gore i Bosne i Hercegovine. Ona smatra da je ispitivanjem tih svjedoka nastupio<br />
vrhunac moralne i političke katastrofe pred ovim sudom. Kao svjedoci pozvani su pripadnici<br />
neprijateljske vojske koji ne kriju da su ubijali hrvatske vojnike i građane, koji ne kriju da su<br />
osuđeni u nekim postupcima, pa kao vrhunac njihovog cinizma jedan navodi kako ga je<br />
navodno zlostavljao četvorogodišnji dječak. Njihovi iskazi predstavljaju "simfoniju<br />
prilagođavanja" kada se usporede s iskazima koje su dali pred I Općinskim sudom u<br />
Beogradu. U prethodnom postupku nije bilo spomena o tome da je neko od pritvorenika vidio<br />
Kneževićev bijeg, da bi se sada odjednom pojavili svjedoci koji su to navodno vidjeli s<br />
prozora. Zanimljivo je da ovi svjedoci nikada ranije nisu saslušani, ali nakon što su uputili<br />
određena pisma, za koja se zna tko ih je pisao, odjednom sve znaju. U odnosu na svog<br />
branjenika traži oslobađajuću presudu.<br />
Branitelj optuženoga Ante Gudića smatra da je optužnica neutemeljena, stoga što se u njoj<br />
navodi da su u "Lori" protupravno bili zarobljeni civili, uglavnom srpske nacionalnosti. Nije<br />
se moglo raditi o protupravnom zarobljivanju, kada postoji dokaz u spisu da se radilo o<br />
osobama optuženim za kazneno djelo oružane pobune i da je protiv tih osoba doneseno<br />
Riješenje o pritvoru. U odnosu na optuženoga Antu Gudića ne može se tražiti odgovornost u<br />
protupravnom zarobljivanju civila. Daljnji prigovor odnosi se na činjenicu da se radilo<br />
pretežno o osobama srpske nacionalnosti. U optužnici se ovo navodi iz razloga usklađivanja<br />
nekih pojmova sa Ženevskom konvencijom o postupanju sa građanskim osobama u vrijeme<br />
rata. U konkretnom slučaju nebitno je jesu li zarobljeni bili srpske ili neke druge<br />
nacionalnosti, jer su sve te osobe bile hrvatski državljani koji su živjeli u Hrvatskoj. Optužnici<br />
se prigovara u dijelu opisa usmrćenja Nenada Kneževića i Gojka Bulovića. U optužnici nema<br />
opisa da se takvo postupanje događalo na način da su žrtve mučene, ponižavane ili<br />
omalovažavane, kako je to predviđeno čl. 120 Osnovnoga kaznenoga zakona RH odnosno u<br />
odredbama Ženevske konvencije. Iz optužnice se zaključuje da se radi o dvije skupine osoba<br />
koje su na "takav način" postupale prema Buloviću. Jedna skupina koja je prema njemu<br />
djelovala predvečer i tijekom večeri, i druga koja je nastupila tokom noći. Ovako opisano<br />
suučesništvo ne može opstati ni pravno ni činjenično. Pravno - zato što se gubi kontinuitet<br />
između skupina, a odredbe Kaznenoga zakona, čl. 35.-39., jasno govore što se smatra<br />
suizvršilaštvom – kada više osoba postupa zajednički i dogovorno, svaka od njih u okviru<br />
svoje namjere (umišljaja) ima određenu vlast nad djelom koje se ostvaruje. Činjenično- nema<br />
ničega što bi opravdavalo zaključak o nekom zajedničkom i dogovornom postupanju.<br />
Ovakvim navodima optužbe, u odnosu na optuženoga Antu Gudića, u najgorem slučaju
Change language