ZLOČIN U LORI - Documenta

Po njegovu mišljenju ovdje nema kaznenog djela ratnog zločina radi sljedećeg: oštećene
osobe u ovom postupku, posebice pokojni Nenad Knežević i Gojko Bulović, te Milosav
Katalina, državljani su Republike Hrvatske. Milosav Katalina je, u kritično vrijeme, živio u
Republici Hrvatskoj, u Splitu, kao i Gojko Bulović, Nenad Knežević je živio u Kaštelima.
Predmetna odredba Ženevske konvencije odnosi se isključivo na strane državljane. U to
vrijeme u Splitu nije bilo sukoba. Pozvao se na odredbu članka 4. i članka 33. Ženevske
konvencije, koje se ne mogu primjenjivati na vlastite državljane i gdje se traži utvrđivanje
konkretne odgovornosti za svakog onog tko čini određeni zločin. Isključena je kolektivna
odgovornost i kažnjavanje. Došlo je do posve pogrešne pravne kvalifikacije djela. Izmijenjena
optužnica je posve neodređena i neprecizna. Baniću se stavlja na teret da je način izvršenja
ovoga kaznenoga djela bilo suučesništvo u odnosu na oštećene Kneževića i Bulovića, skupa s
ostalim optuženicima i drugim nepoznatim osobama a, u odnosu na oštećenog Katalinu, skupa
s optuženim Vrkićem. Objektivnim sagledavanjem sveukupnog činjeničnog stanja jedini
ispravni zaključak je da u ponašanju . Banića nisu ostvarena bitna obilježja kaznenog djela
koje mu se stavlja na teret.
Krajnje je jednostrano i nedopustivo govoriti o «samovolji» optuženih u dovođenju oštećenih
u vojni zatvor «Lora», protivno odluci Vojnog suda. Brojni svjedoci, koji su hijerarhijski
obnašali visoke funkcije i imali znatno veće ovlasti od Banića i ostalih optuženika, svjedočili
su da se postupalo isključivo po nalogu «viših pretpostavljenih», dežurnog ili samog
zapovjednika postrojbe.
Nadalje, inicijalni faktor nastanka svih problema, a time i posljedica koje su se desile 14. i
15. lipnja 1992. godine, jeste isključivo jedan nasilan postupak pokojnog Kneževića, kada je
fizički napao i na zemlju oborio stražara Anđelka Botića, pokušavši mu oteti pištolj, a kad to
nije uspio, preskače ogradu i bježi iz zatvora. Ovakav postupak pokojnog Kneževića u
najmanju ruku je kažnjivo djelo, nezamislivo je u svim «civilizacijskim zemljama», posebno
u zemljama koje drže do svog integriteta i poretka. Način na koji je postupak Kneževića
opisan, u činjeničnom opisu optužnice, predstavlja očito ciljano umanjenje odgovornosti
samog Kneževića, a što nije primjereno i nije korektno prema utvrđivanju materijalne istine.
Iz svih izvedenih dokaza, kako verbalnih, tako i materijalnih, može se zaključiti da je upravo
Knežević, svojim krajnje nepromišljenim i bahatim postupanjem isključivi inicijator
sveukupnih posljedica svoga čina.
Analizirao je iskaze pojedinih svjedoka, koji su iskazivali o korektnom odnosu prema
Kneževiću. Nije prijeporno da optuženi. Banić nije bio nazočan prilikom pokušaja bijega, nije
došao u VIC «Lora» prije nego što je tu dovezen pokojni Knežević. Nije izveden niti jedan
dokaz koji bi upućivao da je Banić na bilo koji način sudjelovao u nanošenju ozljeda
pokojnomu Kneževiću.
U odnosu na pokojnog Gojka Bulovića optužnica je neprecizna i neodređena jer govori o
drugim neutvrđenim osobama, neutvrđenom vremenu, neutvrđenom prostoru, u kojem je
došlo do smrtne posljedice. Banića i druge optuženike iz tzv. «interventnog voda» uvukao je
u slučaj saslušani svjedok Zlatko Sulejmanović. Isti je saslušan u sklopu hitne istražne radnje
iako objektivno za to nisu bile ispunjene zakonske pretpostavke. O događaju iz 1992. godine
je saslušan 26. rujna 2001. godine. Branitelj analizira iskaz svjedoka Zlatka Sulejmanovića te
iskaz svjedoka Davora Perišića i zaključuje da je činjenično stanje nepotpuno utvrđeno: da
nije jasno tko je odnosne večeri bio u službi interventnog voda. Nisu ponuđeni dokazi koji bi
na nesumnjiv način upućivali na to da je Banić na bilo koji način nanio tjelesne ozljede
pokojnom Gojku Buloviću.
U odnosu na terećenje njegova branjenika da je, u razdoblju od 19. do 28. kolovoza 1992.
godine, zajedno sa Tončijem Vrkićem, doveo Milosava Katalinu u VIC «Lora» te da su ga
tukli, branitelj ističe kako se u optužnici upravo nevjerojatno konstatira nešto bez dokaza, čak
suprotno od kazivanja samog Kataline. Prvo treba sagledati odnos oštećenog Kataline prema