ZLOČIN U LORI - Documenta

značaj dviju smrti koje su se dogodile u «Lori», spominje kako su se tamo sjekle uši, vadile
oči, rezali nosevi i tome slično. Djelovanje nevladine udruge «Veritas» izvršilo je snažan
pritisak na organe gonjenja, a nakon toga i djelovanje drugih nevladinih udruga u ukupnosti
su doveli do tzv. slučaja «Lora», što se još uvijek nastavlja. Javnost drži da se ovdje
optuženicima sudi za sve što se događalo u «Lori», a ne tek za sudbinu civila. Osvrnuo se i na
novinske natpise u «Slobodnoj Dalmaciji».
Branitelj je rekao da smatra da, ni na jedan način, tijekom postupka, ni činjenično ni pravno
nije dokazano da je njegov branjenik postupio na način kako je to opisano u optužnici. Stoga
je predložio da se njegov branjenik oslobodi od optužbe.
Optuženi Tonči Vrkić u cijelosti se složio sa završnom riječi svoga branitelja.
Branitelj optuženoga Miljenka Bajića je rekao da su od svega onoga što piše u optužnici i
podnesku ŽDO-a, kojim je izmijenjen činjenični opis kaznenog djela koje se njegovu
branjeniku stavlja na teret, istiniti samo osobni podaci Miljenka Bajića. Sve ostalo nije istina.
Njegov branjenik nikada nije bio pripadnik interventne grupe – voda 72. bojne Vojne policije,
niti se ikada prema zatočenim civilima u VIC «Lora» ponašao na način koji vrijeđa njihovo
ljudsko dostojanstvo, fizički i psihički ih zlostavljao, mučio ili tjelesno kažnjavao. Njegov
branjenik nije 14. lipnja 1992. godine sudjelovao u premlaćivanju Nenada Kneževića, niti u
noći 14/15. lipnja 1992. godine sudjelovao u premlaćivanju Gojka Bulovića. Tijek
cjelokupnog predistražnog postupka, a osobito sve ono što se događalo u svezi s provođenjem
postupka u predmetnoj pravnoj stvari, kako ovoga koji se i danas vodi, tako i onoga čije je
ponavljanje naloženo ukidbenim Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske, sve ono što
je pratilo ovaj postupak u javnosti (medijski napisi, brojne izjave i komentari o suđenju,
politički pritisak,…) dovelo je do toga da je ovo suđenje u javnosti medijski predstavljeno i
shvaćeno kao suđenje cjelokupnom Domovinskom ratu, kao pokušaj izjednačavanja agresora
i žrtve, pokušaj da se obrambena i oslobodilačka Hrvatska vojska stavi u jednak položaj sa
srpskim agresorom, te da se «Lora» prikaže kao pandan svim srpskim koncentracijskim
logorima Ovčari, Manjači, Keratermu,.. Sve je to dovelo do toga da se svaki saslušani
pripadnik Hrvatske vojske, kada bi sjeo na stolicu za svjedoke, ponašao kao optuženik a ne
kao svjedok. Neselektivan pristup izboru svjedoka doveo je do toga da se u postupku nisu
utvrdile one bitne činjenice bez kojih se niti nije mogla provesti istraga o događajima koji su
predmet optuženice.
Nitko od saslušanih svjedoka koji su bili zatočeni u Vojnom zatvoru «Lora» ne spominje
njegova branjenika, osim jednog svjedoka, koji ga spominje po dobru. Rekao je da navodi o
sudjelovanju njegova branjenika u premlaćivanju pokojnih Nenada Kneževića i Gojka
Bulovića ne odgovaraju istini i da su protivni svim izvedenim dokazima. Neprijeporno je da je
patrola, u čijem sastavu je bio njegov branjenik, 14. lipnja 1992. godine radila drugu smjenu
od 14,00 do 22,00 sata. Njegova branjenika nikada nitko tijekom ovoga postupka na bilo koji
način nije ni doveo u svezu s predmetnim događanjima. Ne postoji bilo kakav dokaz da je
njegov branjenik sudjelovao u nezakonitim postupanjima prema Kneževiću i Buloviću.
Branitelj kaže da je u potpunosti neprihvatljiv i nelogičan način na koji optužnica opisuje sam
bijeg i ranjavanje pokojnoga Nenada Kneževića jer da se događaju u velikom kompleksu
Vojne luke «Lora» gdje je stacionirano puno ljudi, kompletno Zapovjedništvo Hrvatske ratne
mornarice, sve postrojbe koje su direktno podčinjene Zapovjedništvu, diverzantske postrojbe i
73. bojna Vojne policije.(?!) Kada je, u trenutku bijega Kneževića, dana uzbuna u cijelom
kompleksu Ratne luke «Lora» u krugu vojarne «Lora» nalazilo se petstotinjak ljudi. Krug
osoba koje su mogle doći u kontakt s odbjeglim zatvorenikom je znatno veći od kruga osoba
koje navodi optužnica. Osim toga, sve se događa u lipnju 1992. godine u vrijeme najžešće
agresije srpske vojske na Bosnu i Hercegovinu i u vrijeme vršenja najstrašnijih zločina nad