ZLOČIN U LORI - Documenta

krenuli redom on, zatvorenici Knežević, Bulović i Žarković i optuženi Gudić. Trebali su
prenijeti vojničke madrace, posteljinu i deke. Na samom izlasku, na južnom dijelu zatvora,
kada je sišao niz stepenice, želio je propustiti Kneževića, Bulovića i Žarkovića. U tom
trenutku, Knežević ga je napao s leđa i hrvali su se. Knežević je shvatio da neće moći oduzeti
pištolj i počeo je bježati. Preskočio je žicu s desne strane kapije i pri tome je „zapeo“ s druge
strane. Optuženik je vikao da stane, no, Knežević je nastavio bježati. Počela je pucnjava.
Optuženik nije siguran je li on prvi zapucao. Knežević je bježao stazom prema cesti. Kod
jednog skladišta gdje se račva put, optuženik ga je izgubio iz vida. Vojnik koji se tu zatekao
rekao je da nešto šuška iz grmlja. Optuženik je tada zapucao. Nakon par minuta netko od
vojnika je rekao da je Knežević skriven u grmlju. Pozvali su ga da iziđe, ali je odbio. Psovao
im je majku ustašku i govorio kako su sve pobili. Optuženik je tada ispalio par metaka i
pogodio ogradu. Ne sjeća se je li tada pogodio Kneževića, ili se ovaj namjerno bacio.
Kneževića su tada izvadili iz grmlja. Optuženik je prišao Kneževiću, potom je prišao Gudić
ili Vrkić. Iznijeli su Kneževića do ceste, gdje se okupilo dosta vojnika. Tada je došlo vozilo
73. bojne, kojim je Knežević u pratnji Vrkića vraćen u zatvor. Pri Kneževićevu uhićenju
optuženik je zadobio poderotine na laktu i ramenu. Nije znao gdje se nalazi ambulanta, pa ga
je Gudić odveo. Nakon toga, Gudić se vratio u zatvor a optuženik je sam ostao u
ambulanti. Zatim je po njega došao . Bungur i odvezao ga najprije u prostorije 72. bojne da
napiše izvještaj o uporabi oružja. Nakon toga su se vratili u zatvor. Zatekli su kolege iz
sljedeće smjene i predali im smjene. Tada su on i optuženi Bungur i Gudić, Gudićevim
vozilom otišli iz zatvora. On tada nije znao da se Buloviću bilo šta dogodio. Sutradan je
saznao da je Bulović umro od srčanog udara. Istakao je da su mu radnici kriminalističke
službe sugerirali da izjavi kako je i Bulović pokušao bježati, no, on nije želio reći neistinu.
Misli da su to tražili od njega kako bi zamaskirali cijeli slučaj.
Predsjednica Vijeća predočila je optuženiku Izvod protokola pregledanih bolesnika ambulante
za 1992. godinu, u kome nije evidentirano da je optuženik 14. lipnja 1992. godine zatražio
medicinsku pomoć. U Izvodu se navodi da je optuženi Botić 23. lipnja 1992. godine
medicinski obrađen. Optuženik je rekao da je sigurno bio u ambulanti 14. lipnja 1992. ali ne
zna gdje se nalazi potvrda. Moguće je da je 23. lipnja 1992. došao na kontrolu i tražio potvrdu
o prethodno zadobijenoj povredi.
Zamjenik ŽDO-a Split tražio je dodjelu roka kako bi precizirao optužnicu. Vijeće je donijelo
Rješenje kojim je prihvatilo taj prijedlog.