Mini vodiÄi za poslovnu zajednicu - Hrvatska obrtniÄka komora

MINISTARSTVO GOSPODARSTVA, RADA I PODUZETNIŠTVA 

Javna nabava 

Minivodič za poslovnu zajednicu 

EU CARDS projekt 

Poboljšavanje informiranosti 

hrvatske poslovne zajednice

Ministarstvo gospodarstva, rada i poduzetništva I www.mingorp.hr 

Hrvatska agencija za malo gospodarstvo I www.hamag.hr 

Hrvatska gospodarska komora I www.hgk.hr 

Hrvatska obrtnička komora I www.hok.hr 

Hrvatska udruga poslodavaca I www.hup.hr


Javna nabava 





PREDGOVOR 

Minivodič: Javna nabava travanj 2009. 

04 

U procesu pridruživanja Europskoj uniji Republika Hrvatska provodi promjene zakona i propisa 

koje će znatno utjecati na poslovnu zajednicu. Te su promjene nužne kako bi hrvatske 

tvrtke zadovoljile standarde Europske unije i bile konkurentne kako na tržištu EU-a tako i 

na globalnom tržištu. 

Ministarstvo gospodarstva, rada i poduzetništva svjesno je da zakonske promjene mogu 

stvoriti poteškoće hrvatskim tvrtkama i da im treba stalno davati pravodobne informacije 

kako bi uskladile poslovanje s novim propisima i standardima. Uz to, nova pravila donose 

tvrtkama dodatne troškove u pogledu vremena, opreme i zaposlenika. 

Svjesni smo i specifične situacije u kojoj se nalaze naši mali i srednji poduzetnici, koji čine 

gotovo 99% ukupnog poslovnog sektora. Za razliku od velikih tvrtki, oni uglavnom nemaju 

zaposlenike specijalizirane za praćenje promjena zakona i propisa 

Kako bi pomoglo malim i srednjim poduzetnicima da svoje poslovanje usklade sa zakonskim 

promjenama, Ministarstvo gospodarstva, rada i poduzetništva pripremilo je, uz potporu 

projekta BIZimpact, koji se financira sredstvima Europske unije, niz minivodiča za 

sljedeća zakonska područja: 

Zaštita tržišnog natjecanja i državne potpore 

Javna nabava 

Norme za industrijske proizvode 

Prava intelektualnog vlasništva 

Sigurnost hrane 

Zaštita okoliša 

Zaštita potrošača. 

Minivodiči upoznaju male i srednje poduzetnike s nacionalnim zakonodavstvom i zakonodavstvom 

Europske unije, daju pregled izvora informacija i potpora koje su im dostupne u 

zemlji i šire te upozoravaju na ono što moraju učiniti kako bi se prilagodili novim pravilima. 

Ministarstvo gospodarstva, rada i poduzetništva ažurirat će minivodiče svake godine i informirati 

Vas o promjenama u svakome od spomenutih područja. Nadamo se da će Vam 

ovaj minivodič pomoći pri provedbi propisa i norma u poslovanju te i na taj način pomoći pri 

poslovanju i povećanju Vaše konkurentnosti u ovom trenutku važnom za razvoj hrvatskoga 

gospodarstva. 

POTPREDSJEDNIK VLADE REPUBLIKE HRVATSKE 

I MINISTAR GOSPODARSTVA, RADA I PODUZETNIŠTVA 

Damir Polančec, dipl. ing. 

ZAHVALA 

Ovaj minivodič naručio je projekt BIZimpact koji se financira sredstvima Europske unije, a 

pripremili su ga stručnjaci Uprave za sustav javne nabave Ministarstva gospodarstva, rada 

i poduzetništva.

VAŽNOST JAVNE NABAVE ZA HRVATSKO GOSPODARSTVO 

Javna nabava važan je segment svakog gospodarstva što se najbolje ogleda u podatku da 

je u Republici Hrvatskoj, prema statističkim izvješćima Ministarstva gospodarstva, rada 

i poduzetništva, ukupna vrijednost javnih nabava u 2007. godine iznosila 44,9 milijardi 

HRK, odnosno 16,34 % BDP-a. Sustav javne nabave stoga mora osigurati ekonomične i 

učinkovite postupke te racionalno trošenje novca poreznih obveznika pa su s ciljem njegova 

unapređenja u 2008. godine učinjeni značajni pomaci. Vlada Republike Hrvatske usvojila je 

Strategiju razvoja sustava javne nabave s Akcijskim planom njene provedbe, a nadležnost 

nad sustavom preuzelo je Ministarstvo gospodarstva, rada i poduzetništva. 

Ciljevi javne nabave 

Kratkoročni ili primarni: racionalno i učinkovito trošenje proračunskih sredstava. 

Dugoročni ili sekundarni: pravna sigurnost, sprečavanje korupcije i kriminala, pozitivni 

utjecaji na gospodarski razvoj i zapošljavanje (poticanje tržišnog natjecanja, 

promicanje izvrsnosti), unaprjeđenje upravljanja javnim financijama, očuvanje 

okoliša i dr. 

05 


ZAKONODAVNI I INSTITUCIONALNI OKVIR JAVNE NABAVE U REPUBLICI 

HRVATSKOJ 

Zakonodavni okvir sustava javne nabave u Republici Hrvatskoj tvore: 

Zakon o javnoj nabavi (ZJN), 

Zakon o koncesijama, 

Zakon o javno-privatnom partnerstvu i 

Zakon o Državnoj komisiji za kontrolu postupaka javne nabave. 

Zakon o javnoj nabavi (NN 110/07 i 125/08) uređuje postupke javne nabave svih vrijednosti 

u kojima naručitelji i ponuditelji sklapaju ugovore o javnim radovima/robi/uslugama, 

nadležnosti tijela nadležnog za sustav javne nabave (MINGORP) i Državne komisije za kontrolu 

postupaka javne nabave te pravnu zaštitu u svezi s postupcima javne nabave. ZJN 

uređuje i postupke davanja koncesija za javne radove te postupke sklapanja ugovora o 

javnim radovima koje provode koncesionari koji nisu naručitelji u smislu ZJN-a. 

Podzakonski propisi su: 

Uredba o uvjetima primjene Jedinstvenog rječnika javne nabave (CPV) (NN 13/08); 

Uredba o načinu izrade i postupanju s dokumentacijom za nadmetanje i ponudama 

(NN 13/08, 04/09); 

Uredba o objavama i evidenciji javne nabave (NN 13/08, 77/08, 04/09); 

Uredba o provođenju nadzora kroz obavljanje preventivno-instruktivne djelatnosti 

(NN 14/08); 

Uredba o sadržaju i načinu dostavljanja izvješća o javnoj nabavi (NN 14/08, 04/09); 

Uredba o popisu obveznika primjene ZJN-a (NN 14/08); 

Uredba o oblicima, načinima i uvjetima izobrazbe u sustavu javne nabave (NN 43/09).

06 

Zakon o koncesijama (NN 125/08) kao krovni zakon kojim se uređuju koncesije propisuje 

opće uvjete, pravila, postupke dodjele, prestanak te druga pitanja vezana za koncesije koje 

se dodjeljuju domaćim i stranim fizičkim i pravnim osobama. 


Zakon o javno-privatnom partnerstvu (NN 129/08) uređuje postupak pripreme, predlaganja 

i odobravanja prijedloga projekata javno-privatnog partnerstva, prava i obveze javnih 

i privatnih partnera te nadležnosti Agencije za JPP. 

Zakonom o Državnoj komisiji za kontrolu postupka javne nabave (NN 117/03) osnovana 

je Državna komisija za kontrolu postupaka javne nabave (DKOM). 

Novim zakonodavnim okvirom u sustavu javne nabave uvedena je i jedinstvena pravna 

zaštita u nadležnosti DKOM-a. Pravna zaštita u sustavu javne nabave Republike Hrvatske 

sastoji se od: 

provođenja kontrole postupaka javne nabave pred DKOM-om; 

sudske zaštite pred Upravnim sudom; 

prava na naknadu štete i kazneni postupak pred Općinskim sudom; 

prekršajni postupak pred Prekršajnim sudom, 

nadzora nad provedbom ZJN-a, a temeljem ZKON-a DKOM kontrolira dodjelu ugovora 

o koncesijama za javne radove i koncesijama za pružanje usluga. 

Povezano zakonodavstvo 

Zakon o općem upravnom postupku (NN 53/91) primjenjuje se supsidijarno, kada 

ZJN nije uredio postupanje. 

Zakon o upravnim sporovima (NN 53/91, 9/92, 77/92) regulira upravni spor koji se 

tužbom pred Upravnim sudom pokreće protiv odluke DKOM-a. 

Zakon o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08) supsidijarno se primjenjuje u postupku 

naknade troškova pred nadležnim općinskim sudom i regulira odgovornost ugovornih 

strana pri ispunjavanju obveza iz ugovora o javnoj nabavi. 

Za sustav javne nabave nadležno je Ministarstvo gospodarstva, rada i poduzetništva, Uprava 

za sustav javne nabave koja, među ostalim, analizira provedbu propisa u području javne 

nabave kroz preventivno-instruktivnu djelatnost te je nadležna za izobrazbu i usavršavanje 

u javnoj nabavi. 

Ministarstvo financija nadležno je za koncesije i fiskalne naknade u javno-privatnom partnerstvu 

te vodi Registar koncesija koji predstavlja cjelovitu elektroničku evidenciju ugovora 

o svim koncesijama (dostupan na www.mfin.hr). 

Agencija za javno-privatno partnerstvo u suradnji s nadležnim tijelima državne uprave 

ocjenjuje predložene projekte i donosi obvezujuća mišljenja o projektima koji se mogu provoditi 

prema modelu JPP-a. 

Državna komisija za kontrolu postupaka javne nabave je samostalno i neovisno drugostupanjsko 

državno tijelo čija se nadležnost ostvaruje kroz rješavanje žalbi u postupcima 

javne nabave.

PRIMJENA ZAKONA O JAVNOJ NABAVI 

ZJN se primjenjuje na postupke javne nabave svih vrijednosti, u kojima naručitelji i ponuditelji 

sklapaju ugovore o javnim radovima, ugovore o javnoj nabavi robe i ugovore o javnim 

uslugama. 

1. Obvezna primjena ZJN-a 

a) Nabava male vrijednosti - procijenjena vrijednost nabave (bez PDV-a): 

od 70.000,00 do 300.000,00 HRK - robe i usluge, 

od 70.000,00 do 500.000,00 HRK - radovi. 

b) Nabava velike vrijednosti procijenjena vrijednost nabave (bez PDV-a): 

veća od 300.000,00 HRK - robe i usluge, 

veća od 500.000,00 HRK - radovi. 

07 


2. Dispozitivna (ovisi o odabiru naručitelja) 

Za procijenjenu vrijednost nabave do 70.000,00 kuna bez PDV-a naručitelj ne mora 

provoditi postupke javne nabave. 

Procijenjena vrijednost nabave – vrijednost nabave bez PDV-a (čl. 9. ZJN-a) 

Izračun procijenjene vrijednosti nabave temelji se na ukupnom iznosu bez PDV-a. Pri 

izračunu procijenjene vrijednosti naručitelj mora uzeti u obzir ukupnu vrijednost nabave, 

koja uključuje sve opcije i moguća produženja ugovora. Procijenjena vrijednost nabave 

mora biti valjano određena u trenutku u kojem naručitelj šalje objavu o javnoj nabavi, a u 

slučajevima kada se takva objava ne traži, u trenutku u kojem naručitelj započinje postupak 

javne nabave. Naručitelj ne smije dijeliti vrijednosti nabave s namjerom izbjegavanja 

primjene propisanog postupka nabave. Način određivanja procijenjene vrijednosti nabave 

propisan je Uredbom o objavama i evidenciji javne nabave. 

Predmet nabave (čl. 67. ZJN-a) 

Predmet nabave određuje naručitelj u planu nabave. Predmet nabave obuhvaća robu, usluge, 

odnosno radove koji su određeni po svojoj vrsti, svojstvima ili namjeni ili se određuje 

na način da predstavlja tehničku, tehnološku, gospodarsku, oblikovnu, funkcionalnu i/ ili 

drugu cjelinu. 

Naručitelj mora jasno, razumljivo i nedvojbeno opisati predmet nabave kako bi ponuditelji 

mogli ponuditi robu, usluge i radove usporedive po vrsti, kvaliteti i cijeni, te po drugim 

potrebnim svojstvima i uvjetima. Opis predmeta nabave i postavljanje zadataka ne smije 

pogodovati određenom ponuditelju.

POSTUPCI I NAČINI JAVNE NABAVE 


08 

Naručitelj smije započeti postupak javne nabave onda kada su planirana sredstva za nabavu, 

osim u slučajevima iz čl.13. st. 3. ZJN-a. Postupak javne nabave započinje donošenjem 

odluke o početku postupka javne nabave. 

Postupci javne nabave: 

otvoreni 

ograničeni 

pregovarački (s prethodnom objavom ili bez prethodne objave) 

natjecateljski dijalog 

Načini javne nabave (ne mogu se provoditi neovisno o postupcima javne nabave): 

okvirni sporazum 

elektronička dražba 

dinamički sustav nabave 

JAVNI NARUČITELJ- provođenje postupaka javne nabave sukladno ZJN-u 

Postupci javne nabave 

1. Otvoreni postupak javne nabave 

2. Ograničeni postupak javne nabave 

3. Pregovarački postupak (s prethodnom 

objavom ili bez prethodne 

objave) 

Provođenje postupaka javne nabave 

Javni naručitelj slobodno bira između otvorenog i 

ograničenog postupka javne nabave. 

U posebnim slučajevima i okolnostima navedenima 

u odredbama čl. 14., 15. i 16. ZJN-a javni 

naručitelj smije koristiti pregovarački postupak s 

prethodnom objavom ili bez prethodne objave. 

4. Natjecateljski dijalog U posebnim okolnostima navedenima u čl. 20. 

ZJN-a javni naručitelj smije koristiti natjecateljski 

dijalog 

5. Natječaj Javni naručitelj može ga provesti kao otvoreni 

natječaj ili ograničeni natječaj, sukladno pravilima 

struke. 

Javni naručitelji mogu sklapati okvirne sporazume, provoditi elektroničku dražbu i uspostaviti 

dinamički sustav nabave.

SEKTORSKI NARUČITELJI - provođenje postupaka javne nabave sukladno ZJN-a 

Postupci javne nabave 

Provođenje postupaka javne nabave 

09 

1. Otvoreni postupak javne nabave 

2. Ograničeni postupak javne nabave 

3. Pregovarački postupak s prethodnom 

objavom 

4. Pregovarački postupak bez prethodne 

objave 

Sektorski naručitelj slobodno bira između otvorenog, 

ograničenog i pregovaračkog postupka 

javne nabave s prethodnom objavom. 

Sektorski naručitelji mogu primijeniti pregovarački 

postupak javne nabave bez prethodne objave u 

posebnim slučajevima i okolnostima navedenima 

u odredbama čl.116. ZJN-a. 


5. Natjecateljski dijalog Nije predviđen za sektorske naručitelje 

6. Natječaj Sektorski naručitelj može ga provesti kao otvoreni 

natječaj ili ograničeni natječaj, sukladno pravilima 

struke. 

Sektorski naručitelji mogu sklapati okvirne sporazume, provoditi elektroničku dražbu i uspostaviti 

dinamički sustav nabave te uspostaviti i voditi sustav kvalifikacije gospodarskih 

subjekata. 

NABAVA MALE VRIJEDNOSTI – provođenje postupaka javne nabave za javne i sektorske 

naručitelje 

Za nabave male vrijednosti, sukladno uvjetima određenima ZJN-om, naručitelji (javni i sektorski) 

mogu koristiti otvoreni, ograničeni, pregovarački postupak javne nabave (s prethodnom 

objavom i bez prethodne objave), natječaj, okvirni sporazum te elektroničku dražbu. 

OBJAVE O JAVNOJ NABAVI 

Naručitelji su obvezni objaviti: 

u Elektroničkom oglasniku javne nabave objave za sve nabave čija je procijenjena 

vrijednost jednaka ili veća od 70.000,00 HRK, 

u Službenom listu Europske zajednice objave za nabave čija je procijenjena vrijednost 

propisana Uredbom o objavama i evidenciji javne nabave (odredba stupa na 

snagu na dan pristupanja Hrvatske u članstvo u EU). 

Objave o javnoj nabavi naručitelji mogu objaviti u ostalom tisku i drugim medijima, ali 

ne prije dana slanja objave EOJN-u.

UVJETI I DOKAZI SPOSOBNOSTI GOSPODARSKIH SUBJEKATA 


10 

Radi utvrđivanja sposobnosti gospodarskog subjekta naručitelj može tražiti samo one 

dokaze o sposobnosti koji su navedeni u ZJN-u. Obvezne dokaze o sposobnosti naručitelj 

mora tražiti uvijek te ih navodi u dokumentaciji za nadmetanje i u objavi o javnoj nabavi. 

Ukoliko zahtijeva neobvezne dokaze, također ih mora navesti u dokumentaciji za nadmetanje 

i u objavi te ih ponuditelj mora priložiti ponudi. 

Dokazi i njihovi vrijednosni pokazatelji, koje naručitelj određuje u svrhu utvrđivanja sposobnosti 

gospodarskog subjekta, mogu se zahtijevati samo u mjeri opravdanoj predmetom 

nabave i procijenjenom vrijednošću nabave. 

Uvjeti sposobnosti 

Naručitelj je obvezan odrediti uvjete za: 

pravnu i poslovnu sposobnost, 

uvjete nekažnjavanja, 

uvjete za financijsku sposobnost sukladno 

odredbi čl. 51. st. 1. ZJN-a 

Naručitelj može po potrebi odrediti uvjete za: 

financijsku sposobnost gospodarskog 

subjekta sukladno odredbi čl. 51. 

st. 2. ZJN-a, 

tehničku i stručnu sposobnost gospodarskog 

subjekta. 

Dokazi sposobnosti 

Ponuditelj prilaže izvornike, ovjerene ili neovjerene preslike dokaza sposobnosti, sukladno 

traženju naručitelja. Naručitelj može, ako je to odredio u dokumentaciji za nadmetanje, 

unutar roka mirovanja od odabranog ponuditelja zatražiti izvornike ili ovjerene preslike 

priloženih dokaza o sposobnosti. 

1. Dokaz pravne i poslovne sposobnosti (ne stariji od 6 mjeseci do dana slanja objave): 

isprava o upisu u poslovni, sudski (trgovački), strukovni, obrtni ili drugi odgovarajući 

registar, koji ne smiju biti stariji od šest mjeseci do dana slanja objave; 

ovlaštenje, suglasnost i slično ako su gospodarskom subjektu potrebni u zemlji sjedišta 

za obavljanje djelatnosti povezane s predmetom nabave; 

ispravu o članstvu u određenoj strukovnoj organizaciji ako je gospodarskom subjektu 

potrebna u zemlji sjedišta za obavljanje djelatnosti povezane s predmetom nabave. 

U slučaju nuđenja zajedničke ponude, članovi zajednice ponuditelja obvezni su pojedinačno 

dokazati postojanje sposobnosti iz točke 1. 

Postojanje sposobnosti iz točaka 2. i 3. članovi zajednice ponuditelja dokazuju ako je ona 

potrebna za obavljanje djelatnosti povezane s predmetom nabave, a ako je sposobnost 

potrebna samo za izvršenje dijela predmeta nabave dokazuje je onaj član zajednice ponuditelja 

koji će izvršavati taj dio predmeta nabave. 

2. Dokaz o nekažnjavanju (ne stariji od 30 dana do dana slanja objave): 

Izjava da gospodarskom subjektu ili osobi ovlaštenoj za zastupanje gospodarskog 

subjekta nije izrečena pravomoćna osuđujuća presuda za jedno ili više sljedećih

kaznenih djela: udruživanje za počinjenje kaznenih djela, primanje mita u gospodarskom 

poslovanju, davanje mita u gospodarskom poslovanju, zlouporaba položaja i ovlasti, 

zlouporaba obavljanja dužnosti državne vlasti, protuzakonito posredovanje, primanje 

mita, davanje mita, prijevara, računalna prijevara, prijevara u gospodarskom 

poslovanju ili prikrivanje protuzakonito dobivenog novca, odnosno za odgovarajuća kaznena 

djela prema propisima zemlje sjedišta gospodarskog subjekta. 

Izjavu daje osoba ovlaštena za zastupanje gospodarskog subjekta za sebe i, kada se radi 

o pravnoj osobi, za gospodarski subjekt, s ovjerenim potpisom kod javnog bilježnika ili 

nadležnog tijela. 

U slučaju nuđenja zajedničke ponude, svi članovi zajednice ponuditelja obvezni su 

pojedinačno dostaviti izjavu. 

11 


3. Dokaz financijske sposobnosti (čl. 51. ZJN-a) 

potvrda porezne uprave o stanju duga ili istovrijedne isprave nadležnih tijela zemlje 

sjedišta gospodarskog subjekta (ne starija od 30 dana do dana slanja objave). 

Uz navedeni dokaz, naručitelj kao dokaz financijske sposobnosti može zahtijevati jedan ili 

više dokaza navedenih u čl. 51. st. 2. ZJN-a (npr. bilancu, račun dobiti i gubitka, dokument 

izdan od bankarskih ili drugih financijskih institucija kojim se dokazuje solventnost gospodarskog 

subjekta, jamstvo za ozbiljnost ponude, itd.) 

U slučaju nuđenja zajedničke ponude, svi članovi zajednice ponuditelja obvezni su 

pojedinačno dokazati da su podmirili sve dospjele porezne obveze i obveze za mirovinsko i 

zdravstveno osiguranje. 

4. Dokaz tehničke i stručne sposobnosti (čl. 52. ZJN-a) – nije obvezno 

Naručitelj može, kao dokaz tehničke i stručne sposobnosti, ovisno o vrsti, količini ili opsegu 

i namjeni predmeta nabave, zahtijevati dokaze koji su navedeni u čl. 52. ZJN-a. 

Dokaz sposobnosti drugih gospodarskih subjekata i zajednica ponuditelja. Gospodarski 

subjekt ili zajednica ponuditelja mogu se, u svrhu dokazivanja sposobnosti, koristiti 

kapacitetima drugih gospodarskih subjekata, bez obzira na međusobni pravni odnos. U 

tom slučaju gospodarski subjekt mora dokazati naručitelju da će imati na raspolaganju 

resurse nužne za ispunjenje ugovora o javnoj nabavi. 

Norme osiguranja kvalitete i norme upravljanja okolišem (čl. 54. ZJN-a) 

Naručitelj može od gospodarskog subjekta zahtijevati dokaz o: 

pridržavanju određene norme za osiguranje kvalitete. 

usklađenosti gospodarskog subjekta sa određenim normama upravljanja okolišem 

DOKUMENTACIJA ZA NADMETANJE 

Naručitelj u dokumentaciji za nadmetanje opisuje predmet nabave, određuje vrstu postupka 

javne nabave kojeg će provesti radi odabira najpovoljnije ponude, određuje uvjete sposobnosti 

i dokaze koje su gospodarski subjekti obvezni dostaviti uz ponudu radi dokazivanja 

sposobnosti izvršenja predmeta nabave, određuje uvjete u svezi s oblikom ponude,


12 

rok valjanosti ponude te ostale podatke potrebne za izradu ponuda i izvršenje ugovora o 

javnoj nabavi. 

U postupku javne nabave naručitelj može od gospodarskog subjekta zahtijevati naknadu 

troškova za izradu dokumentacije za nadmetanje (za papir, ispis, umnožavanje, za nosač 

podataka), kao i naknadu mogućih poštanskih troškova. 

Uredba o načinu izrade i postupanju s dokumentacijom za nadmetanje i ponudama (NN 

13/08, 04/09) pobliže uređuje način izrade, sadržaj dokumentacije i postupanje s dokumentacijom 

za nadmetanje i ponudama. 

PONUDA 

Ponuda je pravno obvezujući dokument ponuditelja da je spreman isporučiti robu, obaviti 

radove ili obaviti usluge koje traži naručitelj, po ponuđenim cijenama i uz prihvat uvjeta 

određenih u dokumentaciji za nadmetanje. 

Ponuda se dostavlja za cjelokupan predmet nabave za grupu ili dio predmeta nabave, ukoliko 

je u dokumentaciji dopušteno takvo nuđenje. Pri izradi ponude ponuditelj ne smije 

mijenjati i dopunjavati propisani tekst dokumentacije. Dokumentacija koju priprema 

naručitelj usmjerava ponuditelje kako da pripreme prihvatljive i usporedive ponude. 

Ponuda se izrađuje na hrvatskom jeziku, a cijene se izražavaju u kunama. No, u dokumentaciji 

može biti propisana i uporaba stranog ili stranih jezika pri izradi cijele ponude ili 

dijela ponude s time da naručitelj određuje koji je to strani jezik ili jezici. 

Ukoliko naručitelj dopušta izražavanje cijena (jediničnih i ukupne) u stranoj valuti, to mora 

navesti u dokumentaciji uz naznaku valute/a u kojoj/im se smije izraziti cijena. Uz ove 

naznake nužno je navesti i valutu i financijsku instituciju čiji će se tečaj (s naznakom – koji 

tečaj) primijeniti u preračunavanju cijena svih ponuda. 

Ponuda mora biti uvezana u cjelinu na način da se onemogući naknadno vađenje ili umetanje 

listova ili dijelova ponude. Uzorci i sastavni dijelovi ponude koji ne mogu biti uvezani 

u cjelinu ponude dostavljaju se zasebno, ali na isti način kao i ponuda, obilježeni nazivom 

uz naznaku da se radi o dijelu ponude uz koju se dostavljaju. 

Stranice ponude moraju biti označene rednim brojem stranice kroz ukupni broj stranica ili 

ukupan broj stranica kroz redni broj stranice. Ponuda se piše neizbrisivom tintom. Ispravci 

u ponudi moraju biti vidljivi i dokazivi (npr. cijena ne smije biti brisana ili „prelakirana“), a 

uz ispravak se navodi datum, potpis ovlaštene osobe i pečat ponuditelja. 

Cijena ponude piše se brojkama i slovima. Ukoliko se iznosi u brojkama i slovima razlikuju, 

mjerodavan je iznos izražen slovima. Cijena ponude izražava se za cjelokupan predmet 

nabave, a ukoliko je u dokumentaciji dopušteno nuđenje po grupama ili dijelovima predmeta 

nabave cijena se izražava za grupu ili dio predmeta nabave. U cijenu ponude trebaju 

biti uračunati svi troškovi i popusti bez PDV-a, koji se iskazuje zasebno iza cijene. Ukupnu 

cijenu ponude čini cijena ponude s PDV-om. 

Alternativna ponuda je ponuda kojom ponuditelj daje alternativni prijedlog za predmet nabave. 

Naručitelj mora u dokumentaciji izrijekom dopustiti podnošenje alternativne ponude

i odrediti minimalne zahtjeve u odnosu na predmet nabave, koje mora ispunjavati alternativna 

ponuda. Teret dokazivanja jednakovrijednosti ponuđenog alternativnog rješenja u alternativnoj 

ponudi jest na strani ponuditelja. Ponuditelj koji dostavlja alternativnu ponudu 

s alternativnim rješenjem za predmet nabave može dostaviti samo alternativnu ponudu ili 

uz osnovnu ponudu i alternativnu ponudu. Ukoliko je dopušteno podnošenje alternativnih 

ponuda, kriterij odabira je uvijek ekonomski najpovoljnija ponuda. 

Zajednička ponuda je ponuda dostavljena od strane zajednice ponuditelja, koji se obvezuju 

da će naručitelju solidarno izvršiti nabavu u skladu s ugovorom. Zajednička ponuda sadrži 

podatke o nazivu i sjedištu svih ponuditelja, naznaku koji od ponuditelja je nositelj ponude 

te podatak o potpisniku ili potpisnicima zajedničke ponude. Naručitelj ne može zabraniti 

podnošenje zajedničke ponude. Od zajednice ponuditelja naručitelj ne smije zahtijevati 

formalnopravni oblik prije dostave ponude, no nakon što je ponuda zajednice ponuditelja 

odabrana, naručitelj može zahtijevati određeni pravni oblik u mjeri u kojoj je to potrebno za 

izvršenje ugovora, s time da je isto predvidio u dokumentaciji za nadmetanje. 

13 


Ponuda treba sadržavati: 

naziv i sjedište ponuditelja (kod zajedničke ponude – naziv i sjedište za sve ponuditelje, 

naznaku o nositelju ponude te podatak o potpisniku ili potpisnicima zajedničke ponude), 

adresu elektroničke pošte ponuditelja (službe ovlaštene za zaprimanje ponuda), 

dokaze o sposobnosti (osim kada se sposobnost ocjenjuje prije dostavljanja ponude), 

obvezne dijelove i/ili priloge ponude (jamstva, tehničke specifikacije, tehnička dokumentacija, 

izjave, nacrti, fotografije, skice, uzorci i sl.), 

cijenu ponude, 

rok valjanosti ponude, 

potpisan prijedlog ugovora ili okvirnog sporazuma, ako je sastavni dio dokumentacije 

za nadmetanje, 

popis svih sastavnih dijelova i priloga ponude, ako su traženi, 

ostale podatke tražene u dokumentaciji za nadmetanje, 

datum i potpis ponuditelja. 

Naknada za izradu ponuda. U načelu, ponude se izrađuju bez naknade. Ipak, naručitelj 

može predvidjeti naknadu troškova izrade posebnih uradaka, ako ih zahtijeva uz ponudu, ali 

i tada će naručitelj nadoknaditi troškove izrade uratka samo ukoliko je uradak u skladu sa 

zahtijevanim predmetom nabave. Ponuditelj može zahtijevati povratak uratka, a naručitelj 

ga je obvezan vratiti ponuditelju u slučaju kada nije predvidio naknadu za uradak. 

Ponude se dostavljaju u zatvorenoj omotnici s naznakom: 

naziva i adrese naručitelja, 

naziva i adrese ponuditelja, 

predmeta nabave ili grupe/dijela predmeta nabave za koji se podnosi ponuda, 

evidencijski broj nabave koji je naručitelj dodijelio nadmetanju, 

„alternativna ponuda“, ako se podnosi alternativna ponuda, 

„ne otvaraj“.


14 

Zaprimanje i pohrana ponuda. Ovlaštena osoba naručitelja vodi Upisnik o zaprimanju ponuda 

u koji upisuje pristigle ponude po redoslijedu zaprimanja, a istovremeno na zatvorenoj 

omotnici ponude naznačuje redni broj, datum i vrijeme zaprimanja ponude, prema redoslijedu 

zaprimanja. Upisnik o zaprimanju ponuda sastavlja i potpisuje za to ovlaštena osoba 

naručitelja. Upisnik je sastavni dio Zapisnika o otvaranju ponuda. Na zahtjev ponuditelja 

naručitelj je obvezan izdati potvrdu o zaprimanju ponude. Ponude se pohranjuju na sigurno 

mjesto tako da su dostupne samo ovlaštenim osobama naručitelja. Nije dopušteno 

davanje nikakvih informacija u svezi sa zaprimljenim ponudama (npr. broj zaprimljenih 

ponuda, nazivi ponuditelja). Do trenutka otvaranja ponuda (istek roka za dostavu ponuda) 

sadržaj ponuda je tajan. 

Otvaranje ponuda. U otvorenom i ograničenom postupku javne nabave, za nabavu robe ili 

usluga čija je procijenjena vrijednost veća od 300.000,00 HRK te za nabavu radova čija je 

procijenjena vrijednost veća od 500.000,00 HRK, obvezno je javno otvaranje ponuda. Otvaranje 

ponuda odvija se na naznačenom mjestu i u naznačeno vrijeme, koje se podudara 

s istekom roka za dostavu ponuda. Ponude otvaraju najmanje dva ovlaštena predstavnika 

naručitelja, koje čine zaposlenici naručitelja i/ili druge ovlaštene osobe. U otvorenom i 

ograničenom postupku javnom otvaranju ponuda mogu prisustvovati ovlašteni predstavnici 

ponuditelja, koji imaju aktivnu legitimaciju, osobe sa i bez statusa zainteresirane strane, 

koji nemaju aktivnu legitimaciju i na otvaranju su u ulozi promatrača te zapisničar. U ostalim 

postupcima javne nabave na otvaranju ponuda smiju prisustvovati samo ovlašteni 

predstavnici ponuditelja koji su predali konačne ponude. 

Ponude se otvaraju prema redoslijedu zaprimanja iz Upisnika o zaprimanju ponuda. 

Otvorene ponude označavaju se rednim brojem, koji je istovjetan s brojem iz Upisnika i 

brojem s omota ponude. 

Nakon otvaranja ponude utvrđuje se za svaku ponudu je li ponuda potpisana i od koliko 

se dijelova sastoji (uzorci, katalozi, nacrti i dr.). Na javnom otvaranju ponuda obvezno se 

čitaju sljedeći podaci: 

predmet nabave, 

ime i prezime nazočnih ovlaštenih predstavnika naručitelja i ovlaštenih predstavnika 

ponuditelja, 

naziv i sjedište ponuditelja čija je ponuda otvorena, 

cijena ponude i ukupna cijena ponude, 

podaci koje je moguće izraziti u brojkama a u vezi s kriterijima za donošenje odluke o 

odabiru na temelju kriterija ekonomski najpovoljnije ponude. 

Ponuda koja je pristigla nakon isteka roka za dostavu ponuda jest zakašnjela ponuda i 

naručitelj ju neotvorenu vraća gospodarskom subjektu koji je ponudu dostavio. 

Računska pogreška. Ukoliko se prilikom računske kontrole ponude utvrdi da zbroj apsolutnih 

iznosa svih računskih pogrešaka – na više ili manje – iznosi više od 5% cijene ponude, 

ponuda je neprihvatljiva. Ukoliko je utvrđena pogreška manja od 5%, od ponuditelja 

se pisanim putem traži prihvat ispravka računske pogreške. 

Neuobičajeno niska cijena ponude. Ukoliko naručitelj posumnja da je iskazana cijena ponude 

neuobičajeno niska, mora od ponuditelja zatražiti pisano objašnjenje o sastavnim 

elementima ponude koje smatra bitnima.

Pojašnjenje ponude. Naručitelj može od ponuditelja zahtijevati pisano pojašnjenje ponude 

koje se može odnositi na dokumente koji su dostavljeni u svrhu ispunjenja uvjeta sposobnosti, 

normi osiguranja kvalitete, normi energetske učinkovitosti i normi upravljanja 

okolišem. Ukoliko ponuditelj nije dostavio zadovoljavajuće pojašnjenje kojim bi bile uklonjene 

nejasnoće ili nedostatak naručitelj će takvu ponudu proglasiti neprihvatljivom. 

Isključenje ponuda. Prije donošenja odluke o odabiru naručitelj je obvezan na temelju 

rezultata pregleda i ocjene ponuda isključiti ponudu iz razloga navedenih u čl. 84. ZJN-a. 

ROK MIROVANJA 

Nakon dostave odluke ponuditeljima počinje teći rok mirovanja. Za vrijeme trajanja roka 

mirovanja naručitelj ne smije potpisati ugovor o javnoj nabavi odnosno nastaviti postupak 

(u slučaju sklapanja ugovora o javnim uslugama iz Dodatka II. B ZJN-a i pregovaračkog 

postupka javne nabave bez prethodne objave). 

15 


Rok mirovanja iznosi 15/5 dana od dana dostave odluke o odabiru ili odluke o poništenju 

svakom ponuditelju, odnosno od dana objave obavijesti o početku postupka javne nabave 

u slučaju sklapanja ugovora o javnim uslugama iz Dodatka II. B iz ZJN-a i pregovaračkog 

postupka javne nabave bez prethodne objave. 

Rok mirovanja ne primjenjuje se: 

ako je u postupku javne nabave sudjelovao samo jedan ponuditelj čija je ponuda ujedno 

i odabrana, 

prije sklapanja ugovora o javnoj nabavi na temelju okvirnog sporazuma ili dinamičkog 

sustava nabave . 

Naručitelj je obvezan odluku o odabiru dostaviti svim ponuditeljima. Nedostavljanje odluke 

o odabiru svakom ponuditelju dovodi do ništetnosti te odluke. 

ZAVRŠETAK POSTUPKA JAVNE NABAVE 

Postupak javne nabave završava danom izvršnosti odluke o odabiru ili odluke o poništenju. 

Protekom roka mirovanja, ako nije pokrenut postupak pravne zaštite, odnosno dostavom 

odluke DKOM-a kojom se žalba odbacuje ili odbija, odluka o odabiru postaje izvršna te 

nastaje ugovorni odnos. Ako je nastanak ugovora uvjetovan suglasnošću mjerodavnog tijela, 

ugovorni odnos nastaje u trenutku njena pribavljanja. Ako u prethodno navedenom 

trenutku istekne rok valjanosti ponude, ugovorni odnos nastaje pisanom izjavom ponuditelja 

o prihvatu ugovora. U svrhu davanja te izjave ponuditelju se daje primjereni rok. 

Naručitelj može, ako je to odredio u dokumentaciji za nadmetanje, unutar roka mirovanja 

od odabranog ponuditelja zatražiti izvornike ili ovjerene preslike priloženih dokaza 

sposobnosti. 

Ako odabrani ponuditelj odbije potpisati ugovor o javnoj nabavi odnosno okvirni sporazum 

ili ne dostavi jamstvo za uredno ispunjenje ugovora kako je zatraženo u dokumentaciji za


16 

nadmetanje, naručitelj može raskinuti ugovor i donijeti novu odluku o odabiru sljedeće 

prihvatljive i prikladne ponude ili poništiti postupak javne nabave. 

Ugovor o javnoj nabavi odnosno okvirni sporazum mora biti u skladu s odabranom ponudom 

i uvjetima određenima u dokumentaciji za nadmetanje. 

PRAVNA ZAŠTITA U POSTUPKU JAVNE NABAVE 

Pravna zaštita javne nabave uređena je V. Dijelom ZJN-a i Zakonom o Državnoj komisiji za 

kontrolu postupaka javne nabave. 

Izjavljivanje žalbe. Žalba se izjavljuje DKOM-u, a predaje naručitelju u pisanom obliku 

izravno ili preporučenom poštanskom pošiljkom. Istodobno jedan primjerak žalbe žalitelj 

dostavlja DKOM-u na isti način. 

Pravo na izjavljivanje žalbe DKOM-u ima nezadovoljna strana: natjecatelj, ponuditelj, kao 

i svaki drugi gospodarski subjekt koji ima pravni interes za dobivanje ugovora o javnoj 

nabavi, odnosno koji je pretrpio ili bi mogao pretrpjeti štetu od navodnoga kršenja subjektivnih 

prava. 

Žalbu može izjaviti i Uprava za sustav javne nabave i/ili Državno odvjetništvo Republike 

Hrvatske. 

DKOM postupa u granicama žalbenih navoda. U određenim slučajevima DKOM postupa po 

službenoj dužnosti, neovisno na koji dio postupka je žalba izjavljena (čl.140., čl.146. st. 2., 

čl.153. st. 5.) . 

Rok za izjavljivanje žalbe. Rok je deset (10) dana, odnosno tri (3) dana u postupcima nabave 

male vrijednosti, od dana: 

objave o javnoj nabavi u odnosu na podatke, radnje, postupke i nečinjenja iz objave, 

javnog otvaranja ponuda u odnosu na radnje, postupke, nečinjenja vezana uz dokumentaciju 

nabave te postupak otvaranja ponuda, a u slučaju kada nije bilo javnog otvaranja 

ponuda od dana dostave odluke kojom se odlučuje o pojedinačnom pravu iz javne nabave 

u odnosu na postupak pregleda i ocjene sposobnosti te postupak pregleda, ocjene 

ponuda i odabira ponude, 

primitka odluke kojom se odlučuje o pojedinačnom pravu iz javne nabave u odnosu 

na postupak pregleda i ocjene sposobnosti te postupak pregleda, ocjene i odabira ponude, 

isteka roka za donošenje odluke o pojedinačnim pravima iz javne nabave iz točke 3., 

saznanja za postupak nabave proveden na način suprotan ZJN-u, a najkasnije u roku 

godine dana od dana kada je taj postupak proveden. 

Ako je žalitelj propustio izjaviti žalbu u odgovarajućoj fazi postupka gubi pravo tražiti 

ispitivanje zakonitosti u kasnijoj fazi. 

Sadržaj žalbe. Žalba je podnesak žalitelja kojom se pokreće žalbeni postupak i sadrži: 

podatke o žalitelju (ime, prezime, tvrtku ili naziv, adresu prebivališta, sjedište),

podatke o zastupniku ili punomoćniku, 

naziv, tvrtku i sjedište naručitelja, 

broj i datum postupka javne nabave i podatke o objavi o javnoj nabavi, 

broj i datum odluke o odabiru ponude, poništenju nadmetanja ili druge odluke 

naručitelja, 

druge podatke o radnji, propuštanju radnje ili postupcima naručitelja koji su predmet 

postupka, o predmetu nabave, te evidencijski broj nabave, 

opis činjeničnog stanja, 

opis nepravilnosti i obrazloženje, 

prijedlog dokaza, 

žalbeni zahtjev, 

zahtjev za naknadu troškova postupka, 

potpis ovlaštene osobe i pečat. 

17 


Prilozi uz žalbu. Kad žalitelj podnosi žalbu dužan je uz žalbu priložiti: 

dokaz o uplati upravne pristojbe; 

dokaz o uplati naknade za vođenje postupka; 

prijedlog za određivanje privremene mjere, ako žalitelj namjerava staviti taj prijedlog, 

jer u protivnom će isti biti odbačen (čl. 149. ZJN-a). 

Poseban slučaj poništenja postupka nabave. U slučaju da naručitelj ne dostavi DKOM-u 

žalbu i pripadajuću dokumentaciju u roku 5 dana od dana zaprimanja žalbe, žalitelj može 

u roku 30 dana od dana podnošenja žalbe naručitelju zatražiti da DKOM donese odluku 

o poništenju cjelokupnog postupka javne nabave. Zahtjev koji se podnosi DKOM-u mora 

sadržavati: 

podatke o žalitelju (ime, prezime, tvrtku ili naziv, adresu prebivališta, sjedište), 

naziv, tvrtku i sjedište naručitelja, 

broj i datum postupka javne nabave i podatke o objavi o javnoj nabavi, 

broj i datum odluke o odabiru ponude, poništenju nadmetanja ili druge odluke 

naručitelja, 

druge podatke o radnji, propuštanju radnje ili postupcima naručitelja koji su predmet 

postupka, o predmetu nabave, te evidencijski broj nabave, 

prijedlog dokaza, 

žalbeni zahtjev, 

potpis ovlaštene osobe i pečat, 

dokaz o uručenju žalbe naručitelju (npr.dostavnica). 

Zahtjev za nastavak postupka. Naručitelj može postaviti zahtjev za nastavak postupka 

javne nabave u slučaju žalbe izjavljene protiv odluke o odabiru, obavijesti o početku 

postupka javne nabave u pregovaračkom postupku javne nabave bez prethodne objave,


18 

nabave javnih usluga iz Dodatka II B te postavljanja prijedloga za određivanje privremene 

mjere osiguranja. 

Zahtjev se podnosi istodobno s odgovorom na žalbu i dokumentacijom postupka nabave. 

Zahtjev za nastavak postupka može se postaviti zbog mogućeg nastanka štete uzrokovanog 

neprovođenjem nabave, a šteta bi bila neproporcionalna vrijednosti nabave. Zahtjev 

podrazumijeva potpisivanje ugovora o javnoj nabavi koji je predmet spora i mora sadržavati 

osnovne podatke koje sadrži žalba, obrazloženje i dokaz o činjenicama koje se ističu. 

DKOM će odluku o zahtjevu za nastavak postupka donijeti u roku 5 dana od dana dostave 

žalbenog spisa ili u slučaju opravdanog razloga odgoditi donošenje odluke do odlučivanja 

o glavnoj stvari. 

Ovlasti naručitelja u vezi s izjavljenom žalbom. Naručitelju su dane ovlasti da nakon 

zaprimanja žalbe (a prije dostave žalbe DKOM-u) može ispraviti radnju, poduzeti činjenje 

ili može postojeću odluku staviti izvan snage i zamijeniti je drugom odlukom, ili poništiti 

postupak javne nabave. Dužan je o poduzetim radnjama, u roku 5 dana od primitka žalbe, 

obavijestiti sudionike postupka. Protiv nove odluke, činjenja, nečinjenja i postupka može 

se izjaviti žalba. 

Naručitelj je dužan o poduzetim radnjama izvijestiti DKOM, uz dostavu izvornika nove odluke 

ili odgovarajućeg dokaza i dokaza o dostavi odluke svim sudionicima odabira. U tom 

će slučaju DKOM, po službenoj dužnosti kontrolirati je li odlučeno o svim zahtjevima, a ako 

nije nastaviti žalbeni postupak. 

Naručitelj nema ovlasti donijeti odluku kojom će odbaciti žalbu zbog nenadležnosti, 

nedopuštenosti, neurednosti, nepravovremenosti ili zbog toga što je izjavljena od 

neovlaštene osobe. 

Odluke po žalbi (DKOM). Odluka po žalbi je konačna i izvršna. 

U postupku pravne zaštite DKOM može: 

obustaviti postupak zbog odustanka od žalbe, 

odbaciti žalbu zbog nenadležnosti, nedopuštenosti, neurednosti, nepravovremenosti i 

zbog toga što je izjavljena od neovlaštene osobe, 

odbiti žalbu zbog neosnovanosti, 

poništiti odluku, postupak ili radnju u dijelu kojem je zahvaćena nezakonitošću, 

proglasiti odluku o pojedinačnim pravima ili postupak ništavim ako je u postupku javne 

nabave učinjena kakva nepravilnost koja je razlog ništavosti prema odredbama ZJN-a i 

zakona kojim se uređuje upravni postupak, 

odlučiti o nagodbi sklopljenoj u postupku pred DKOM-om, 

odlučiti o zahtjevu za naknadu troškova žalbenog postupka, 

odlučiti o određivanju privremene mjere na način određen ZJN-om, odlučiti o prijedlogu 

za nastavak postupka javne nabave.

Troškovi postupka, naknada i pristojba. U postupku pred DKOM-om svaka strana prethodno 

snosi troškove uzrokovane svojim radnjama. Zahtjev za naknadu troškova mora biti 

određen, specificiran i dostavljen prije donošenja rješenja. DKOM odlučuje o troškovima 

postupka, određuje tko ih snosi, njihov iznos te kome se i u kojem roku moraju platiti. 

Stranka na čiju je štetu postupak okončan, dužna je protivnoj stranci nadoknaditi opravdane 

troškove koji su za nju nastali sudjelovanjem u postupku. Ako dođe do odustanka od 

žalbe ili žalba bude odbijena, žalitelj je dužan naručitelju nadoknaditi sve troškove nastale 

podnošenjem žalbe. 

U slučaju da žalba bude djelomično usvojena, DKOM može odlučiti: 

da svaka strana podmiri svoje troškove, 

da se troškovi žalbenog postupka podijele na jednake dijelove ili 

da se podijele razmjerno usvajanju žalbe. 

19 


U postupku pred DKOM-om žalitelj, osim upravne pristojbe, plaća i naknadu za vođenje 

postupka koja je određena prema visini procijenjene vrijednosti nabave. 

Žalitelj plaća naknadu za vođenje postupka u iznosu: 

2.000,00 HRK za nabave do 300.000,00/500.000,00 kn , 

5.000,00 HRK za procijenjenu vrijednost nabave jednaku ili veću od 

300.000,00/500.000,00 HRK do 2.000.000,00 HRK, 

7.500,00 kn za procijenjenu vrijednost nabave jednaku ili veću od 2.000.000,00 HRK. 

Sudska zaštita i supsidijarna primjena propisa. Protiv odluke DKOM-a ne može se izjaviti 

žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Upravnim sudom RH. Pred Upravnim sudom 

ocjenjuje se zakonitost odluke DKOM-a u žalbenom postupku. 

Tužba Upravnom sudu ne zaustavlja sklapanje ugovora o javnoj nabavi. Postupak po upravnoj 

tužbi u predmetu nabave žurne je naravi. 

Ništetnost ugovora. Ugovor o javnoj nabavi je ništetan: 

ako je sklopljen protivno ZJN-om propisanim postupcima i radnjama kojima je naručitelj 

razdijelio vrijednost nabave da bi se izbjegla primjena ZJN-a, 

ako je sklopljen zbog kompenzacije tražbina i obveza bez provedenog postupka javne 

nabave, 

ako naručitelj sklopi ugovor o javnoj nabavi suprotno odabranoj ponudi i uvjetima 

određenima u dokumentaciji za nadmetanje, 

ako je sklopljen prije isteka roka mirovanja, 

ako naručitelj provede postupak nabave ili za provedbu postupka ovlasti treću osobu ili 

osobu koja nije naručitelj da bi na taj način izbjegao primjenu ZJN-a, 

ako su sklopljene izmjene i dopune osnovnog ugovora u suprotnosti s odredbama ZJN-a, 

ako je sklopljen suprotno odluci DKOM-a, 

ako je sklopljen bez prethodno provedenog postupka javne nabave, a naručitelj ga je 

prema odredbama ZJN-a morao provesti,


20 

ako je sklopljen suprotno određenoj privremenoj mjeri DKOM-a, 

ako je sadržaj ugovora o javnoj nabavi posljedica počinjenog kaznenog djela ponuditelja 

ili ovlaštene osobe ponuditelja iz čl. 46. st. 1. ZJN-a, 

ako je sklopljen prije konačnosti odluke. 

Na odgovornost ugovornih strana za ispunjenje obveza iz ugovora o javnoj nabavi 

primjenjuju se odgovarajuće odredbe Zakona o obveznim odnosima. 

NAJČEŠĆE POGREŠKE U PRIPREMI PONUDA 

Prekoračenje roka za dostavljanje ponuda. Ponuditelj mora obratiti osobitu pozornost 

na rok za dostavu ponude! Najčešća pogreška je da se ponuda ne dostavlja pravodobno 

naručitelju. Ponuditelj mora ponudu dostaviti najkasnije do datuma i vremena određenog 

za otvaranje ponuda, a navedeni su u objavi o javnoj nabavi i/ili dokumentaciji za nadmetanje. 

U predviđenom roku za dostavu ponude, naručitelj mora zaprimiti ponudu u cijelosti, sa 

svim njenim sastavnim dijelovima. Ponuditelj mora uzorke i ostale sastavne dijelove ponude 

koji ne mogu biti uvezani, obilježiti nazivom, označiti ih kao dijelove ponude i dostaviti 

ih s ponudom. 

Nepridržavanje propisanog oblika ponude, posebice nedostatak potpisa odnosno ovjere. 

Potrebno je pažljivo proučiti uvjete propisane u objavi i dokumentaciji za nadmetanje! 

Izmjene ili dopune ponude Izmjene ili dopune ponude te odustajanje od ponude dopušteni 

su samo do isteka roka za dostavu ponude i to pisanom izjavom (potpisanom). Izmjene i/ili 

dopune ponude tretiraju se kao ponuda. Ako zbog izmjene i/ili dopune ponude se mijenja 

cijena ponude, nova cijena ponude mora se navesti u brojkama i slovima uz naznaku ukupne 

cijene ponude. 

Odustajanje od ponude. Prije isteka roka za otvaranje ponuda može se odustati od ponude, 

i to pisanom izjavom kojom se istovremeno može zahtijevati povrat neotvorene ponude. 

Nedostatak dijelova ponude ili zatraženih objašnjenja. Ponuda se sastoji od više dijelova. 

Uz obrazac ponude prilažu se sva objašnjenja, dokazi, uzorci te ostala dokumentacija koju 

je naručitelj zatražio. Traženo se dostavlja do isteka roka za dostavu ponude. 

Računska pogreška. Ako naručitelj utvrdi računske pogreške do pet posto cijene ponude, 

iste će ispraviti i o tome odmah obavijestiti ponuditelja. Od ponuditelja će zatražiti da u roku 

tri dana od dana primitka obavijesti potvrdi prihvaćanje ispravka računskih pogrešaka. Ponuda 

za koju pisanim putem nije prihvaćen ispravak mora biti isključena. 

Ako se u ponudi napravi računska pogreška čiji zbroj apsolutnih iznosa svih računskih 

pogrešaka, na više ili manje, iznosi više od pet posto cijene ponude, ponuda je neprihvatljiva 

te će biti isključena.

GDJE DO INFORMACIJA? 

1. POPIS RELEVANTNIH INSTITUCIJA U RH 

Ministarstvo gospodarstva, rada i poduzetništva - Uprava za sustav javne nabave 

Ulica grada Vukovara 78, Zagreb 

Tel.(01)4677-178 

www.mingorp.hr 

www.javnanabava.hr 

Ministarstvo financija 

Katančićeva 5, Zagreb 

Tel. (01) 4591-333 

www.mfin.hr 

21 


Agencija za javno-privatno partnerstvo 

Hebrangova 34, Zagreb 

Tel. (01) 5550-695 

www.ajpp.hr 

Državna komisija za kontrolu postupaka javne nabave 

Kneza Mutimira 5/I, Zagreb 

Tel. (01) 4559-930 

www.dkom.hr 

DORH – Državno odvjetništvo RH; USKOK – Ured za suzbijanje korupcije i organiziranog 

kriminaliteta 

Gajeva 30a, Zagreb 

Tel. (01) 4591-888 

www.dorh.hr 

Državni ured za reviziju 

Tkalčićeva 19, Zagreb 

Tel. (01) 4813-300 

www.revizija.hr 

Narodne novine 

Ivana Šibla 1, Zagreb 

Tel.(01) 6652-777 

www.nn.hr 

Elektronički oglasnik javne nabave u Narodnim novinama 

Tel.(01) 6652 899 

http://oglasnik-jn.nn.hr 

Upravni sud Republike Hrvatske 

Frankopanska 16, Zagreb 

Tel. (01) 4807 800 

www.upravnisudrh.hr

2. POPIS ADRESA RELEVANTNIH INSTITUCIJA U EU 

22 

Internetska stranica EU-a - www.europa.eu 


Europski parlament 

Rue Wierzt 60, B-1047 Bruxelles, Belgija 

Plateau du Kirchberg, B.P. 1601, L-2929 Luxembourg, Luksemburg 

1, avenue du President Robert Schuman, CS 91024, F-67070 Strasbourg Cedex, Francuska 

www.europarl.europa.eu 

Vijeće Europske unije 

Rue de la Loi/Wetstraat 175, B-1048 Bruxelles, Belgija 

www.consilium.europa.eu 

Europska komisija 

Rue Archimede 73, B-1000 Bruxelles, Belgija 

www.ec.europa.eu 

Opća uprava za unutarnje tržište - Politika javnih nabava 

http://ec.europa.eu/internal_market/publicprocurement/index_en.htm 

Europski sud 

Cour de justice des Communautés européennes, L-2925 Luxembourg, Luksemburg 

Tel: (00352)4303.1 

Fax: (00352) 4303.2600 

www.curia.europa.eu 

Europski izdavački ured 

http://publications.europa.eu 

Dnevnik elektroničkih natječaja (Tenders Electronic Daily – TED) 

http://ted.europa.eu 

Mreža javnih nabava (PPN) 

www.publicprocurementnetwork.org

KAKO DO INFORMACIJA O JAVNIM NADMETANJIMA U REPUBLICI HRVATSKOJ? 

Elektronički oglasnik javne nabave sastoji se od dva dijela. 

23 

Prvi dio služi za naručitelje, odnosno objavljivanje njihovih objava, i dostupan je na 

http://oglasnik-jn.nn.hr. Uvjet za korištenje EOJN-a je registracija naručitelja, odnosno korisnika, 

a objave se objavljuju uz određenu naknadu. 

Drugi dio EOJN-a važan je za ponuditelja, a nalazi se na http://ponuda-jn.nn.hr/WZOnlineSearch.aspx. 

To je internetska stranica na kojoj se objave svakodnevno ažuriraju i bez 

naknade su dostupne svim naručiteljima, ponuditeljima i ostalim zainteresiranim stranama. 

Ovaj on-line popis objava također pruža mogućnost jednostavnog pretraživanja i filtriranja 

objava po vrstama obrazaca, naručitelju, CPV-u, itd., a do tražilice se dolazi klikom na 

link „formular traži“. Sve što je potrebno za ovakav pristup objavama je pristup internetu. 

U slučaju da je dokumentacija za nadmetanje stavljena na raspolaganje elektroničkim 

putem u EOJN-u, za pristup dokumentaciji zainteresirani gospodarski subjekti, odnosno 

potencijalni ponuditelji, moraju izvršiti registraciju podataka. Na taj način je osigurano da 

u slučaju izmjene u dokumentaciji, svi subjekti koji su preuzeli dokumentaciju budu pravovremeno 

obaviješteni. 

Minivodič: Javna nabava travanj 2009.

NAJČEŠĆA PITANJA 

24 

1. Koji su kriteriji za odabir ponude po Zakonu o javnoj nabavi? 


Kriteriji za odabir ponude su ekonomski najpovoljnija ponuda ili najniža cijena (čl.58. 

ZJN-a). 

2. Što je CPV? 

Oznaka iz Jedinstvenog rječnika javne nabave, a koristi se radi lakšeg pretraživanja 

objava. 

3. Kada se postupak nabave smatra postupkom male vrijednosti? 

Postupak nabave male vrijednosti je postupak u kojem procijenjena vrijednost nabave 

bez PDV-a iznosi: 300.000,00 HRK i manje za robe i usluge i 500.000,00 HRK i manje 

za radove. Naručitelji mogu koristiti otvoreni, ograničeni, pregovarački postupak javne 

nabave (s prethodnom objavom i bez prethodne objave), natječaj, okvirni sporazum te 

elektroničku dražbu za nabave male vrijednosti. 

4. Kada se ne provodi postupak javne nabave? 

Za procijenjenu vrijednost nabave do 70.000,00 HRK bez PDV-a naručitelj može, ali nije 

obvezan provoditi postupke javne nabave. 

5. Gdje do informacija o nadmetanjima u RH? 

U Elektroničkom oglasniku javne nabave u Narodnim novinama. Naručitelj je obvezan 

objaviti: 

u Elektroničkom oglasniku javne nabave u „Narodnim novinama“ objave za sve nabave 

čija je procijenjena vrijednost jednaka ili veća od 70.000,00 HRK. 

naručitelj smije objaviti objavu u ostalom tisku i drugim medijima ali ne prije dana 

slanja objave u EOJN. 

6. Smije li ponuditelj mijenjati/prilagođavati dokumentaciju za nadmetanje? 

Tekst iz dokumentacije za nadmetanje se ne smije mijenjati i nadopunjavati, a ponuda 

koja je drugačija od propisane mora biti isključena. 

7. Što je okvirni sporazum? 

Okvirni sporazum jest sporazum između jednog ili više naručitelja i jednog ili više gospodarskih 

subjekata svrha kojega je utvrditi uvjete pod kojima se sklapaju ugovori tijekom 

određenog razdoblja, posebice u pogledu cijene i, prema potrebi, predviđenih 

količina. 

8. Koja je razlika između neprikladne i nepravilne ponude? 

Neprikladna ponuda je ona ponuda čija cijena prelazi planirana sredstva naručitelja, 

a nepravilna ponuda je ponuda koja ne ispunjava uvjete vezane za svojstva predmeta

nabave te time ne ispunjava u cijelosti zahtjeve naručitelja određene u dokumentaciji za 

nadmetanje. 

9. Kome se predaje žalba? 

Članak 145. stavak 1. ZJN-a propisuje da se žalba izjavljuje Državnoj komisiji, a predaje 

naručitelju u pisanom obliku izravno ili preporučenom poštanskom pošiljkom, kao i 

elektroničkim putem ako su za to ostvareni obostrani uvjeti dostavljanja elektroničkih 

isprava u skladu s odredbama o elektroničkom potpisu. Stavak 2. istog članka propisuje 

da je žalitelj dužan istodobno jedan primjerak žalbe na isti način podnijeti Državnoj 

komisiji. 

25 


BILJEŠKE 

26 


Minivodiči namijenjeni poduzetnicima su dostupni za preuzimanje na 

Internet stranicama projekta: 

Javna nabava 





Zaštita potrošača 


27 


Poboljšavanje informiranosti hrvatske poslovne zajednice 

EU CARDS projekt: EuropeAid/121473/C/SV/HR 

Pripremajući se za ulazak u Europsku uniju, Republika Hrvatska provodi značajne izmjene 

zakona i propisa koje će bitno utjecaj na hrvatsku poslovnu zajednicu. Ove su promjene 

neophodne kako bi hrvatski poslovni sektor dostigao standarde Europske unije i postao 

konkurentan u Uniji i na globalnom tržištu. Stoga ovaj projekt, koji je financiran od Europske 

unije, ima za cilj unaprijediti poslovnu klimu u Hrvatskoj razvijanjem instrumenata 

za procjenu učinaka zakonskih promjena na hrvatsku poslovnu zajednicu, te također 

poboljšati informiranost poslovne zajednice o tim promjenama. 

Ministarstvo gospodarstva, rada i poduzetništva 

Ulica grada Vukovara 78, HR-10000 Zagreb, Hrvatska 

T: (0)1 610-9773 

F: (0)1 610-9777 

E: bizimpact@mingorp.hr 

W: www.bizimpact.hr

Ovaj minivodič izrađen je u sklopu BIZimpact projekta “Poboljšavanje informiranosti hrvatske poslovne zajednice” 

uz financijsku potporu Europske unije. Iznesena stajališta ne odražavaju nužno stajališta Europske komisije.


Norme za 

industrijske 

proizvode 


Minivodič: Norme za industrijske proizvode travanj 2009. 










Norme za 

industrijske 

proizvode 





PREDGOVOR 


04 

U procesu pridruživanja Europskoj uniji Republika Hrvatska provodi promjene zakona i 

propisa koje će znatno utjecati na poslovnu zajednicu. Te su promjene nužne kako bi hrvatske 

tvrtke zadovoljile standarde Europske unije i bile konkurentne kako na tržištu EU-a 

tako i na globalnom tržištu. 







zaposlenike specijalizirane za praćenje promjena zakona i propisa. 





Javna nabava 














gospodarstva. 




ZAHVALA 


pripremili su ga stručnjaci Hrvatskog zavoda za norme, Ministarstva gospodarstva, rada i 

poduzetništva i Državnog inspektorata Republike Hrvatske, te Ramon Rovira, stručnjak za 

tehničko zakonodavstvo EU.

ŠTO SU NORME ZA INDUSTRIJSKE PROIZVODE? 

Norma je dokument donesen konsenzusom i odobren od priznatog tijela, služi za opću i 

višekratnu uporabu te jamči najbolji stupanj uređenosti u danom kontekstu. U skladu s 

Novim i Općim pristupom sustava EU-a, norma opisuje način ispunjavanja bitnih zahtjeva 

propisanih direktivama pri oblikovanju ili modificiranju proizvoda s obzirom na sigurnost, 

zaštitu zdravlja ljudi, domaćih životinja te zaštitu okoliša. 

Norme možemo podijeliti na osnovne, terminološke, norme za ispitivanje, norme za proizvod, 

norme za proces, norme za usluge, norme za sučelje te norme o potrebnim podacima. 

Usklađena norma je norma za isti predmet koju su odobrila različita normizacijska tijela 

te koja osigurava zamjenjivost proizvoda, procesa i usluga ili uzajamno razmjenjivanje rezultata 

ispitivanja ili obavijesti danih u skladu s tom normom. 

U skladu s direktivama Novog pristupa EU-a, koje su prenesene u hrvatsko zakonodavstvo, 

norme su dobrovoljne. Usklađene norme pretpostavljaju sukladnost s bitnim zahtjevima 

koje moraju zadovoljiti proizvodi koji se stavljaju na tržište i/ili uporabu. 

05 


Ocjenjivanje sukladnosti proizvoda je svaka radnja koja se odnosi na izravno ili neizravno 

utvrđivanje jesu li ispunjeni odgovarajući bitni zahtjevi utvrđeni odgovarajućim tehničkim 

propisima koji se odnose na određeni proizvod. 

Da bi se postupci za ocjenjivanje sukladnosti mogli provoditi, potrebno je sudjelovanje: 

središnjih tijela državne uprave (ministarstva) zaduženih za primjenu direktiva i 

ovlašćivanje tijela za ocjenu sukladnosti, 

nacionalnog akreditacijskog tijela (HAA) koje potvrđuje tijelu za ocjenu sukladnosti 

(laboratoriji, potvrdbeno tijelo, nadzorno ili drugo tijelo koje sudjeluje u postupku 

ocjenjivanja sukladnosti) da je sposobno za obavljanje određenih zadataka ocjenjivanja 

sukladnosti, 

proizvođača, ovlaštenog zastupnika registriranog u RH ili druge osobe koja stavlja proizvod 

na tržište i/ili uporabu koja proizvod šalje na ispitivanje ukoliko je to propisano, 

ispitnih laboratorija koji po potrebi provode ispitivanje u skladu s normama. 

Nacionalno normirno tijelo osigurava dostupnost potrebnih normi, a nacionalno tijelo za 

mjeriteljstvo jamči točnost mjerenja različitih veličina u ispitnim laboratorijima tako da 

etalone održava u skladu s međunarodnim mjeriteljskim sustavom. 

ZAŠTO SU NORME ZA INDUSTRIJSKE PROIZVODE VAŽNE HRVATSKOM 

GOSPODARSTVU? 

Hrvatski zavod za norme kao nacionalno normirno tijelo Republike Hrvatske promiče i 

razvija djelatnost nacionalne normizacije. Promicanjem uloge i značenja normizacije na 

nacionalnoj, europskoj i međunarodnoj razini i njezinim stalnim razvojem, Hrvatski zavod 

za norme: 

pridonosi kvaliteti i konkurentnosti hrvatskoga gospodarstva 

olakšava izlazak kvalitetnih hrvatskih proizvoda na međunarodno tržište


06 

sudjeluje u ispunjavanju zahtjeva za članstvo Republike Hrvatske u Europskoj uniji i 

obveza koje će Republika Hrvatska imati kao članica Europske unije. 

Osnivanjem i početkom rada Hrvatskog zavoda za norme 2005. godine ispunjen je zahtjev 

Europske unije za odvajanjem zakonodavne funkcije od djelatnosti normizacije, akreditacije 

i ocjene sukladnosti. To je bio preduvjet za usklađivanje s pravnom stečevinom u 

području slobode kretanja roba i početak pregovora o punopravnome članstvu Republike 

Hrvatske u Europskoj uniji u tome području. Članstvom u međunarodnim organizacijama 

za normizaciju ISO i IEC, preuzimanjem uloge nacionalnoga normirnog tijela u Europskom 

institutu za telekomunikacijske norme ETSI i pridruženim članstvom u europskim organizacijama 

za normizaciju CEN i CENELEC osigurane su informacije i dokumenti tih organizacija 

u Republici Hrvatskoj, pravo na sudjelovanje hrvatskih predstavnika u njihovom radu 

i pravo na prihvaćanje tih dokumenata na nacionalnoj razini. 

Strategija za primjenu pravne stečevine u području slobodnoga kretanja roba utvrdila je 

obvezu prihvaćanja svih europskih normi u hrvatsku normizaciju. Hrvatski zavod za norme 

je prihvatio do 31. prosinca 2008. godine više od 90% europskih normi te ispunio jedan od 

devet uvjeta za punopravno članstvo u CEN-u i CENELEC-u. Punopravno članstvo HZN-a 

u tim organizacijama preduvjet je za članstvo Republike Hrvatske u Europskoj uniji. Postupak 

prihvaćanja europskih normi se sastojao iz: 

prihvaćanja europskih normi kao hrvatskih normi 

povlačenja postojećih suprotnih dokumenata (propisa i normi) 

Prihvaćanje svih europskih normi kao hrvatskih i njihove primjene za ispunjavanje zahtjeva 

novih propisa omogućit će postizanje europske razine sigurnosti proizvoda i slobodnog 

kretanja roba na bez tehničkih zapreka u trgovini. 

Uporaba normi za industrijske proizvode omogućuje: 

pristup novim tržištima i povećanje izvoza, 

inovativnost, 

jamče kvalitetu, sigurnost i pouzdanost. 

Uporaba normi je važna za tek osnovane tvrtke kao i za uhodane tvrtke. One mogu pridonijeti 

da tvrtke koje se bave novim tehnologijama ostvare ranu konkurentsku prednost. Norme 

postoje da tvrtkama olakšaju provedbu zakonodavstva i omoguće lakši pristup tržištu. 

Za uspjeh na tržištu danas nije dovoljno imati najbolje tehnološko rješenje. Uporaba normi 

zajedno s pouzdanim tehnološkim rješenjem pridonosi povjerenju kupaca, upravlja rastom 

tržišta i potpomaže tehnološki razvoj. 

Do pristupanja Republike Hrvatske Europskoj uniji ili sklapanja međunarodnog sporazuma 

o ocjenjivanju sukladnosti i prihvaćanju industrijskih proizvoda s Europskom unijom 

(PECA/ACAA sporazum) primjenjuje se nacionalna oznaka sukladnosti C. 

Oznaka C kojom se označavaju proizvodi i dokazuje njihova sukladnost s hrvatskim 

propisima o sigurnosti proizvoda

Nakon pristupanja Republike Hrvatske Europskoj uniji ili stupanja na snagu međunarodnog 

sporazuma o ocjenjivanju sukladnosti i prihvaćanju industrijskih proizvoda s Europskom 

unijom (PECA/ACAA sporazum), označivanje proizvoda obavljat će se stavljanjem 

oznake sukladnosti CE. 

Akreditacijsko 

tijelo 

(HAA) 

Normizacijsko 

tijelo 

(HZN) 

Tehnička 

ocjena 

Ocjena 

sukladnosti 

Norme 

Ministarstvo 

Ovlašteno tijelo 

Proizvod 

Administrativna 

kontrola 

Tijelo za 

mjeriteljstvo 

(DZM) 

Ispitni laboratorij 

Proizvođač 

Etaloni 

07 


Ocjena sukladnosti 

Odnos sudionika procesa ocjenjivanja sukladnosti 

ZAKONODAVSTVO EUROPSKE UNIJE 

Tehničko zakonodavstvo u EU regulirano je direktivama Starog pristupa, te direktivama 

Novog i Općeg pristupa. 

Stari pristup 

Ova skupina direktiva zakonski propisuje skupine industrijskih proizvoda za koje je odgovarajuće 

regulatorno tijelo bilo uspostavljeno prije 1985. Obilježja direktiva Starog pristupa 

su sljedeća: 

pozivanje na norme obuhvaćene zakonodavstvom, 

obavezne norme (općenito), 

kontrola prije stavljanja na tržište i/ili u uporabu na tržištu koju provode državna 

tijela, 

odgovornost vlade, 

mnogo različitih postupaka ocjenjivanja sukladnosti, ovisno o vrsti proizvoda. 

To izrazito opsežno zakonodavstvo uključuje proizvode kao što su motorna vozila, lijekovi, 

prehrambeni proizvodi, deterdženti, umjetna gnojiva, kozmetički i tekstilni proizvodi, kemikalije, 

veterinarski lijekovi itd.

Novi (i Opći) pristup 


08 

Novi pristup obuhvaća direktive EU-a za skupine industrijskih proizvoda koji su se na razini 

EU-a počeli zakonski regulirati nakon 1985. To je homogeniji, organiziraniji i razumljiviji 

pristup industrijskim proizvodima. U njegovu okviru stvorena je i ocjena sukladnosti za 

industrijske proizvode. 

Direktive EU-a u sklopu Novog pristupa imaju sljedeća obilježja: 

pozivanje na „bitne zahtjeve“ (ne norme) uključene u zakonodavstvo, 

norme su dragovoljne, 

kontrola prije stavljanje proizvoda na tržište i/ili u uporabu, 

kontrola nakon stavljanja proizvoda na tržište i/ili u uporabu proizvoda na tržištu 

(nadzor nad tržištem), 

odgovornost proizvođača za neispravan proizvod. 

21 direktiva propisuje stavljanje oznake CE: 

Električna oprema namijenjena za rad unutar određenih naponskih granica 

(2006/95/EC) 

Jednostavne tlačne posude (87/404/EEC) 

Sigurnost igračaka (88/378/EEC) 

Građevni proizvodi (89/106/EEC) 

Elektromagnetska kompatibilnost (89/336/EEC; 2004/108/EC) 

Sigurnost strojeva (98/37/EC, 2006/42/EC) 

Stavljanje na tržište osobne zaštitne opreme (89/686/EEC) 

Neautomatske vage (90/384/EEC) 

Aktivne implantabilne medicinske naprave (90/385/EEC) 

Plinski aparati (90/396/EEC) 

Novi toplovodni kotlovi na tekuće i plinovito gorivo (92/42/EEC) 

Eksplozivi za civilnu uporabu (93/15/EEC) 

Medicinski uređaji (93/42/EEC) 

Oprema i zaštitni sustavi namijenjeni za uporabu u prostorima ugroženim eksplozivnom 

atmosferom (94/9/EC) 

Rekreacijska plovila (94/25/EC) 

Sigurnost dizala (95/16/EC) 

Tlačna oprema (97/23/EC) 

In vitro dijagnostički medicinski uređaji (98/79/EC) 

Radijski i telekomunikacijski krajnji uređaji (1999/5/EC) 

Mjeriteljski i tehnički zahtjevi za mjerila (2004/22/EC) 

Žičare za prijevoz ljudi (2000/9/EC)

HRVATSKO ZAKONODAVSTVO 

Doneseno je pet horizontalnih zakona i to: 

Zakon o tehničkim zahtjevima za proizvode i ocjeni sukladnosti (NN 158/03, 79/07), 

Zakon o općoj sigurnosti proizvoda (NN 30/09) 

Zakon o normizaciji (NN 163/03), 

Zakon o akreditaciji (NN 158/03), 

Zakon o mjeriteljstvu (163/03, 111/07). 

Zakon o tehničkim zahtjevima za proizvode i ocjeni sukladnosti (NN 158/03, 79/07) predstavlja 

pravnu osnovu za prenošenje direktiva Novog i Općeg pristupa i direktiva Starog 

pristupa u hrvatski pravni sustav. 

Temeljem ovog Zakona doneseni su: 

Uredba o postupcima službenog obavješćivanja u području normi, tehničkih propisa, 

te propisa o uslugama informacijskog društva (NN 28/09) i 

Pravilnik o obliku, sadržaju i izgledu oznake sukladnosti proizvoda s propisanim 

tehničkim zahtjevima (NN 46/08). 

09 


U nastavku dajemo pregled područja obuhvaćenih direktivama Novog pristupa prema nadležnostima 

središnjih tijela državne uprave: 


Sigurnost dizala 

Sigurnost strojeva 

Tlačna oprema i posude pod tlakom 

Plinski uređaji 

Niskonaponska oprema 

Osobna zaštitna oprema 

Ministarstvo unutarnjih poslova 

Eksplozivi za civilnu uporabu i pirotehnika 

ATEX 

Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog uređenja i građevinarstva 

Građevni proizvodi 

Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi 

Medicinski proizvodi 

Sigurnost igračaka 

Emisija od buke opreme koja se koristi na otvorenom


10 

Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture 

Elektromagnetska kompatibilnost (EMC) 

Radijska oprema i telekomunikacijska terminalna oprema (RiTT oprema) 

Žičare za prijevoz ljudi 

Rekreacijska plovila 

Državni zavod za mjeriteljstvo 

Mjerila 

Neautomatske vage 

U nastavku dajemo pregled područja obuhvaćenih direktivama Starog pristupa prema 

nadležnostima središnjih tijela državne uprave. 

Državni zavod za mjeriteljstvo 

Motorna vozila 

Pretpakovine 

Emisije onečišćivača iz motora necestovnih pokretnih strojeva 

Mjerila(npr. utezi, alkoholometri) 


Tekstili 

Obuća 

Kristalno staklo 


Kemikalije 

Prekursori za droge 

Deterdženti 

Lijekovi 

Kozmetički proizvodi 

Ministarstvo poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja 

Veterinarski lijekovi 

Mineralna gnojiva 

Ministarstvo regionalnog razvoja, šumarstva i vodnoga gospodarstva 

Drvo

IMPLIKACIJE ZA HRVATSKO GOSPODARSTVO 

Unutarnje hrvatsko tržište 

Svaka tvrtka koja namjerava prodavati industrijske proizvode u Republici Hrvatskoj treba 

voditi računa o novom sustavu tehničkog zakonodavstva. Proizvod, za koje propis koji se 

odnosi na njega to nalaže, potrebno je nakon završenog postupka ocjenjivanja sukladnosti 

označiti oznakom sukladnosti C. 

Proizvod može biti stavljen na tržište i/ili u uporabu u Republici Hrvatskoj i označen oznakom 

sukladnosti (ukoliko propis koji se na njega odnosi propisuje označivanje oznakom 

sukladnosti) ukoliko je utvrđeno da ispunjava bitne zahtjeve svih tehničkih propisa koji se 

odnose na taj proizvod, i to s obzirom na njegovu sigurnost, zaštitu života i zdravlja ljudi, 

domaćih životinja i biljaka i drugo što je odlučno za uređivanje područja na koje se tehnički 

propis odnosi. 

Oznaku sukladnosti stavlja na proizvod proizvođač, njegov ovlašteni zastupnik registriran u 

Republici Hrvatskoj ili druga osoba koja stavlja proizvod na tržište i/ili u uporabu. 

11 


Uz oznaku sukladnosti stavlja se identifikacijski broj tijela koje je sudjelovalo u postupku 

ocjenjivanja sukladnosti proizvoda. U razdoblju do pristupanja Republike Hrvatske Europskoj 

uniji ili stupanja na snagu sporazuma o ocjenjivanju sukladnosti i prihvaćanju 

industrijskih proizvoda koji će Republika Hrvatska sklopiti s Europskom unijom (PECA/ 

ACAA sporazum), čelnik središnjeg tijela državne uprave u čijem je djelokrugu donošenje 

tehničkog propisa određuje identifikacijski broj tijela za ocjenjivanje sukladnosti u 

području primjene tog propisa. 

Nakon pristupanja Republike Hrvatske Europskoj uniji ili stupanjem na snagu međunarodnog 

sporazuma o ocjenjivanju sukladnosti i prihvaćanju industrijskih proizvoda s Europskom 

unijom, identifikacijski broj prijavljenog tijela (tijelo za ocjenjivanje sukladnosti prijavljeno 

Europskoj komisiji tj. notified body) dodjeljivat će Europska komisija. 

Unutarnje tržište EU-a 

Industrijski proizvodi koji su u skladu s usklađenim hrvatskim zakonodavstvom trebali bi, 

tehnički gledano, biti u skladu sa zakonodavstvom Novog pristupa EU-a. No budući da su 

označeni s oznakom C a ne CE, tvrtke će morati koristiti usluge prijavljenog tijela (tijelo 

za ocjenjivanje sukladnosti prijavljeno Europskoj komisiji tj. „notified body“) te imenovati 

„ovlaštenog zastupnika“ na području EU kako bi se udovoljilo zahtjevima zakonodavstva 

EU-a o odgovornosti proizvođača. 

Ostala izvozna tržišta 

Hrvatski proizvođači koji žele izvoziti na tržišta izvan EU-a moraju poznavati zakonodavstvo 

i tehničke propise koji se primjenjuju u zemlji odredištu. Pri tome se preporuča koristiti 

usluge Centra za informiranje Svjetske trgovinske organizacije, smještenog u Hrvatskom 

zavodu za norme (HZN).

KOJE INSTITUCIJE PODUPIRU NOVE PROPISE? 

12 

Hrvatska 


Nacionalne institucije zadužene za osiguranje infrastrukture kvalitete 

Hrvatska akreditacijska agencija (HAA) nadležna je za: 

potvrđivanje osposobljenosti neovisnih trećih strana na način da inspekcijska 

i certifikacijska tijela te ispitni i mjerni laboratoriji formalno dokazuju osposobljenost 

za specifično ocjenjivanje sukladnosti proizvoda i poslove ispitivanja i umjeravanja, 

na temelju posebnog sporazuma s odgovarajućim hrvatskim ministarstvima 

potvrđuje osposobljenost kandidata za status ovlaštenog tijela. 

Hrvatski zavod za norme (HZN) nadležan je za: 

izradu nacionalnih normi, 

predstavljanje hrvatskih interesa i stajališta u međunarodnim organizacijama (ISO, 

IEC) pri izradi međunarodnih normi, 

prilagodbu međunarodnih normi hrvatskim uvjetima. 

Državni zavod za mjeriteljstvo (DZM) nadležan je za: 

znanstveno mjeriteljstvo: bavi se organizacijom i razvojem mjeriteljskih normi (etalona) 

i njihovim održavanjem, 

industrijsko mjeriteljstvo: osigurava pravilno funkcioniranje mjernih instrumenata 

koji se koriste u industriji te u procesima proizvodnje i ispitivanja, 

zakonsko mjeriteljstvo: bavi se mjerenjima koja utječu na transparentnost ekonomskih 

transakcija, zdravlje i sigurnost. 

Ministarstva i druge državne organizacije. 

Središnja tijela državne uprave u okviru svojih nadležnosti odgovorna su za pravilnu 

primjenu nacionalnog zakonodavstva vezano uz tehničke propise za jednu ili više skupina 

proizvoda. 

Tijela za ocjenjivanje sukladnosti 

Tijela za ocjenjivanje sukladnosti mogu obavljati poslove ocjenjivanja sukladnosti samo 

na temelju rješenja o ovlaštenju koje donosi čelnik nadležnog tijela državne uprave koji je 

donio tehnički propis. 

Tijelo za ocjenjivanje sukladnosti je o proizvođaču, njegovom ovlaštenom zastupniku, 

uvozniku i distributeru neovisni laboratorij, potvrdbeno tijelo, nadzorno ili drugo tijelo koje 

sudjeluje u postupku ocjenjivanja sukladnosti. 

Prijavljeno tijelo je tijelo za ocjenjivanje sukladnosti koje je nadležno tijelo državne uprave 

prijavilo Europskoj komisiji za obavljanje postupaka ocjenjivanja sukladnosti.

Nadzor tržišta 

Rad tijela odgovornih za nadzor tržišta utvrđen je posebnim zakonima. Djelokrug poslova 

temelji se na Zakonu o ustrojstvu i djelokrugu ministarstava i državnih upravnih organizacija 

(NN 199/03, 30/04, 136/04 i 22/05). Nadzor tržišta posebice regulira Zakon o 

državnom inspektoratu (NN 116/08, 123/08), a ovlast za provedbu većine inspekcijskih aktivnosti 

dodijeljena je inspektorima Državnog inspektorata. 

Državni je inspektorat, u skladu s novim horizontalnim pravnim okvirom, zajedno s drugim 

inspekcijskim tijelima odgovoran i za nadzor tržišta, tj. provedbu Zakona o tehničkim 

zahtjevima za proizvode i ocjeni sukladnosti te Zakona o općoj sigurnosti proizvoda. 

Državni inspektorat nadležan je za nadzor sukladnosti i sigurnosti proizvoda stavljenih na 

tržište ili proizvoda koji se koriste u sljedećim područjima : strojevi, električna oprema, energetska 

učinkovitost kućanskih uređaja dizala, tlačna oprema i jednostavne posude pod 

tlakom, pokretna oprema pod tlakom, aerosolni raspršivači, toplovodni kotlovi na tekuće i 

plinovito gorivo, građevinski proizvodi, plinski uređaji, neautomatske vage osobna zaštitna 

oprema, kristalno staklo, tekstil , kakvoća i deklariranje predmeta za opću uporabu, opća 

sigurnost proizvoda, namještaj, drvo, naftna i biodizel goriva, hlapivi organski spojevi u 

određenim bojama i lakovima i vozilima za završnu obradu te homologacija motorna vozila 

i traktora 

13 


Ugradnju i uporabu građevinskih proizvoda nadziru građevinski inspektori. Gospodarski 

inspektori Državnog inspektorata nadležni su za nadzor građevinskih proizvoda koji se 

stavljaju na tržište. 

U skladu s Uredbom o sustavu razmjene obavijesti u pogledu proizvoda koji predstavljaju 

rizik za zdravlje i sigurnost potrošača (NN 138/06) pri Državnom inspektoratu je smještena 

“kontaktna točka“ za sustav RAPEX (EU-ov sustav brze razmjene obavijesti za sve opasne 

proizvode, izuzevši hranu, farmaceutske i medicinske proizvode). 

Europska unija 

CEN – Europski odbor za standardizaciju (www.cen.eu) koordinira izradu europskih normi 

CENELEC – Europski odbor za elektrotehničku normizaciju (www.cenelec.eu) koordinira 

izradu europskih normi na području elektrotehnike 

EURAMET – Europska udruga nacionalnih mjeriteljskih instituta (www.euramet.org) koordinira 

suradnju europskih Nacionalnih mjeriteljskih instituta (NMI) na područjima kao što 

su istraživanje mjeriteljstva, mogućnost povezivanja mjerenja s međunarodnim sustavom 

jedinica (SI), međunarodno priznavanje nacionalnih mjeriteljskih normi te osposobljenost 

za umjeravanje i mjeriteljstvo (CMC) njegovih članova 

EA – Europska suradnja na akreditaciji koordinira i nadzire rad svih nacionalnih akreditacijskih 

tijela, poput hrvatskoga HAA-a 

EOQ – Europska organizacija za kvalitetu (www.eoq.org), europska interdisciplinarna organizacija, 

teži unapređenju upravljanja kvalitetom

14 

EuroLab – Europska organizacija nacionalnih udruga za mjerenje, ispitivanje i analitičke 

laboratorije (www.eurolab.org) predstavlja, koordinira i ubrzava razmjenu informacija te 

promiče usluge europskih laboratorija 


Sama Europska unija izdaje direktive, nadzire rad sustava ocjene sukladnosti, potvrđuje 

osposobljenost novih prijavljenih tijela, upravlja mrežom RAPEX za nadzor tržišta itd. 

Međunarodna razina 

IAF – Međunarodni akreditacijski forum (www.iaf.nu); u certifikate koje izdaju tijela akreditirana 

od članova IAF-ovog Sporazuma o multilateralnom priznavanju (MLA) pouzdaju se 

kupci diljem svijeta jer MLA osigurava njihovu vjerodostojnost 

ILAC – Međunarodna organizacija za akreditaciju laboratorija (www.ilac.org) osnovana je 

kako bi pridonijela uklanjanju tehničkih zapreka trgovini 

ISO – Međunarodna organizacija za normizaciju (www.iso.org) promiče normizaciju na 

svjetskoj razini te u suradnji s nacionalnim tijelima za normizaciju i drugim dionicima 

izrađuje međunarodne norme 

OIML – Međunarodna organizacija za zakonsko mjeriteljstvo (www.oiml.org) osnovana je 

na temelju ugovora zemalja koje aktivno sudjeluju u tehničkim aktivnostima; objavljuje 

smjernice za proizvodnju i korištenje mjernih instrumenata za primjenu zakonskog mjeriteljstva


1. Što je oznaka CE? 

Oznaka CE je obvezna vidljiva oznaka na proizvodu za koji postoji smjernica koja upućuje 

na obvezno označavanje. Ovom oznakom proizvođač ili njegov zakoniti predstavnik u EU 

iskazuje sukladnost s bitnim zahtjevima proizvoda koji se stavlja na tržište i ili u uporabu. 

Oznaka CE nije oznaka kvalitete. 

2. Je li moguće u RH dobiti oznaku CE? 

U RH nije moguće dobiti oznaku CE dok se ne sklopi (PECA/ACAA) sporazum za određenu 

grupu proizvoda ili dok RH ne uđe u EU. Proizvodi obuhvaćeni sporazumima PECA/ACAA 

moći će slobodno ući na unutarnje tržište EU, bez dodatnog ispitivanja i certifikacije, a 

isto tako proizvodi iz EU moći će bez dodatnog ispitivanja i certifikacije ući na tržište RH. 

Oznaka sukladnosti u RH je oznaka „C“ (Pravilnik o izgledu i upotrebi potvrdbenog (certifikacijskog) 

znaka NN, br. 88/98; 165/98). 

15 


3. Što je prijavljeno tijelo (notified body) u EU? 

Prijavljeno tijelo je tijelo za ocjenu sukladnosti koje je nadležno tijelo državne uprave prijavilo 

Europskoj komisiji za obavljanje postupaka ocjene sukladnosti. RH trenutno nema 

(dok ne sklopi PECA/ACAA sporazum ili dok ne uđe u EU) niti jedno tijelo za ocjenu sukladnosti 

prijavljeno u EU. 

4. Što je tijelo za ocjenu sukladnosti? 

Tijelo za ocjenu sukladnosti je, o proizvođaču, njegovom ovlaštenom zastupniku, uvozniku 

i distributeru, neovisni laboratorij, potvrdbeno, nadzorno ili drugo tijelo koje sudjeluje u 

postupku ocjene sukladnosti. 

5. Što je potrebno da bi se proizvod izvezao na tržište EU? 

Ukoliko propis zahtjeva (smjernica vezano za određeni proizvod ili grupu proizvoda) stavljanje 

oznake CE potrebno je koristiti usluge nekog od priznatih tijela za ocjenu sukladnosti u 

EU („notified body“) i imati ovlaštenog predstavnika u EU. 

6. Tko je odgovoran za neispravan proizvod ukoliko se proizvođač ne nalazi na 

području RH? 

Proizvođač je odgovoran za neispravan proizvod, a ukoliko se proizvođač ne nalazi na 

području RH za neispravan proizvod je odgovoran ovlašteni zastupnik registriran u RH. 

Ukoliko nema ovlaštenog zastupnika registriranog u RH za neispravan proizvod je odgovoran 

uvoznik. Kad se ne može utvrditi tko je uvezao proizvod, proizvođačem se smatra 

svaka osoba koja proizvod stavlja u promet osim ako ta osoba u razumnom roku ne 

obavijesti oštećenika o osobi od koje je nabavila proizvod. (Zakon o obveznim odnosima, 

NN br.35/05).


16 

Organizacije nadležne za provedbu zakonskog usklađivanja s Novim i Općim pristupom su: 



tel.: (01) 6106 111 

faks: (01) 6106 282 

e-mail: info@mingorp.hr 

Ministarstvo unutarnjih poslova 

tel.: (01) 6122 111 

faks: (01) 6122 771 

e-mail: pitanja@mup.hr 

Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva 

tel.: (01) 3782-444 

faks: (01) 3772-822 

e-mail: glasnogovornica@mzopu.hr 


tel.: (01) 4607 555 

faks: (01) 4677 091 

e-mail: zlata.kedzo@mzss.hr 

Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture 

tel.: (01) 6169 111 

faks: (01) 3784 521 

e-mail: glasnogovornica@mmpi.hr 

Hrvatski registar brodova 

tel.: (021) 408 111 

faks: (021) 358 159 

e-mail: crs-quality@crs.hr 

Nacionalna tijela koja osiguravaju infrastrukturu kvalitete su: 

HAA – Hrvatska akreditacijska agencija 

Tel.: (01) 610 63 22 

Faks: (1) 610 93 22 

E-mail: akreditacija@akreditacija.hr 

HZN – Hrvatski zavod za norme 

Tel.: (01) 610 60 90 

Faks: (01) 610 93 21 

E-mail: mladen.radetic@hzn.hr 

DZM – Državni zavod za mjeriteljstvo 

Tel.: (01) 563 00 00 

Fax: (01) 563 00 01 

E-mail: pisarnica@dzm.hr

Ostala uključena državna tijela: 

Državni inspektorat – Služba nadzora u području prometa robe 

i usluga – Odjel tehničkog zakonodavstva 

Tel.: (01) 369 64 68 

Faks: (01) 369 65 97 

E-mail: vera.kolic@inspektorat.hr 

ODABRANA LITERATURA I INTERNETSKE STRANICE S DODATNIM 

INFORMACIJAMA 

Vodič Upute za primjenu direktiva utemeljenih na Novom i Općem pristupu („Blue Guide“), 

izdan na svim glavnim jezicima EU-a, nalazi se na: http://ec.europa.eu/enterprise/newapproach/legislation/guide/index.htm. 

Hrvatsko izdanje može se nabaviti u Hrvatskom zavodu 

za norme (HZN). 

Norme se mogu naći na: 

hrvatskom i engleskom: www.hzn.hr/english/indexen.html 

engleskom: www.bsi-global.com 

njemačkom: www.din.de 

francuskom: www.afnor.org/portail.asp 

više jezika: www.iso.org/iso/home.htm 

17 


Informacije o normama i propisima u Hrvatskoj i drugim zemljama: 

Informativna središnjica Svjetske trgovinske organizacije – Hrvatski zavod za norme, 

www.hzn.hr 

Informacije o izradi tehničkih propisa u Hrvatskoj: 

www.hidra.hr 

Informacije o direktivama zasnovanim na Novom i Općem pristupu: 

www.newapproach.org 

ec.europa.eu/enterprise/newapproach/standardization/harmstds/reflist.html 

(Sadrži potpun i ažuriran popis direktiva EU-a te reference na odgovarajući popis – 

ne sadržaj – normi po direktivi.) 

Internetske stranice tijela zaduženih za osiguranje infrastrukture kvalitete i drugih nacionalnih 

hrvatskih tijela: 

Hrvatska akreditacijska agencija (HAA): www.akreditacija.hr 

Hrvatski zavod za norme (HZN): www.hzn.hr 

Državni zavod za mjeriteljstvo (DZM): www.dzm.hr 

Državni inspektorat (DI): www.inspektorat.hr

BILJEŠKE 

18 

Minivodič: Norme za industrijske proizvode travanj 2009.



Javna nabava 







19 













T: (0)1 610-9773 

F: (0)1 610-9777 


W: www.bizimpact.hr





Prava 

intelektualnog 

vlasništva 


Minivodič: Prava intelektualnog vlasništva travanj 2009. 










Prava 

intelektualnog 

vlasništva 


DRŽAVNI ZAVOD ZA INTELEKTUALNO VLASNIŠTVO 




PREDGOVOR 


04 
















Javna nabava 














gospodarstva. 



Damir 

Polančec, dipl. ing. 

ZAHVALA 

Ovaj minivodič naručio je projekt BIZimpact koji se financira sredstvima Europske unije, 

a pripremio ga je Sektor za informacije i suradnju s okruženjem Državnog zavoda za intelektualno 

vlasništvo. Posebno zahvaljujemo gospodinu Bojanu Benku, dr.sc., Načelniku 

Odjela za izobrazbu i razvoj primjene intelektualnog vlasništva, koji je autor najvećeg dijela 

teksta minivodiča.

ŠTO SU PRAVA INTELEKTUALNOG VLASNIŠTVA? 

Prava intelektualnog vlasništva u gospodarskom su kontekstu zakonsko sredstvo pomoću 

kojeg njihovi nositelji pretvaraju svoja intelektualna postignuća u trajne poslovne vrijednosti. 

Pravima intelektualnog vlasništva može se ostvariti povoljniji položaj na tržištu 

u odnosu na konkurenciju, te štititi svoje proizvode i usluge od neovlaštenog kopiranja, 

korištenja i krivotvorenja. 

Iskorištavanjem prava intelektualnog vlasništva gospodarstvenici mogu proširiti tržište 

na kojemu nastupaju i učvrstiti svoj marketinški položaj. Organiziranim upravljanjem 

intelektualnim vlasništvom može se postići bolja prepoznatljivost na ciljnim tržištima, 

poboljšati promet roba i usluga, te povećati dobit, a dugoročno i ukupna vrijednost 

poduzeća. 

Organizirano upravljanje intelektualnim vlasništvom donosi i druge prednosti poduzetniku, 

kao što su izbjegavanje kršenja tuđih prava, olakšani tehnološki razvoj, inovativnost u 

poslovanju, dodatni prihodi od ustupanja licencija. 

Stjecanje, održavanje i provedba prava intelektualnog vlasništva zahtjeva (nerijetko 

značajna) materijalna sredstva. U sustavu kvalitetnog upravljanja intelektualnim 

vlasništvom ti se izdaci pretvaraju u poslovno ulaganje, dok u suprotnom oni često mogu 

predstavljati samo trošak. 

05 


Intelektualno vlasništvo može se podijeliti na industrijsko vlasništvo, autorsko i srodna 

prava, te na neformalne oblike intelektualnog vlasništva. 

Prava industrijskog vlasništva odnose se na: 

zaštitu izuma patentom, 

zaštitu žiga (robnog, trgovačkog ili uslužnog znaka koji se koristi u prometu roba i 

usluga), 

zaštitu industrijskog dizajna kojim se štiti vanjski izgled proizvoda ili dijela proizvoda, 

zaštitu topografije poluvodičkih proizvoda kojom se štiti trodimenzionalni raspored 

vodljivog, izolacijskog i poluvodičkog materijala u poluvodičkim proizvodima, 

zaštitu oznake zemljopisnog podrijetla ili oznake izvornosti kojima se obilježavaju 

specifični proizvodi i usluge, posebne kvalitete i svojstava uvjetovanih područjem 

njihovog nastanka i kulturno-socijalnim okruženjem. 

Stjecanje prava industrijskog vlasništva temelji se na formaliziranim postupcima za njihovo 

priznavanje ili registraciju pred nadležnim tijelom, najčešće pojedine države ili rjeđe 

regije. Važno je uočiti da su bez obzira na način stjecanja, prava industrijskog vlasništva 

ograničena na teritorij nadležnosti tijela koje ih je priznalo, a za njihovo stjecanje i ostvarivanje 

plaća se propisana naknada. U Hrvatskoj je nadležno tijelo za priznavanje i registraciju 

industrijskog vlasništva Državni zavod za intelektualno vlasništvo, osim za zaštitu 

oznaka zemljopisnog podrijetla i oznaka izvornosti poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda, 

te za zaštitu biljnih sorti, za koje se odgovarajući formalizirani proizvodi provode 

pred Ministarstvom poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja, odnosno pred Zavodom za 

sjemenarstvo i rasadničarstvo.


06 

Autorsko pravo obuhvaća moralna, imovinska i druga prava autora u pogledu autorskog 

djela. To su osobito, ali ne isključivo, pisana i govorna djela, računalni programi, glazbena 

i likovna djela, dramska i dramsko-glazbena djela, koreografska i pantomimska djela, 

arhitektonska djela, djela primijenjenih umjetnosti i industrijskog dizajna, fotografska ili 

njima slična djela, kartografska djela, prijevodi, te različiti prikazi znanstvene i tehničke 

prirode. Srodna prava odnose se osobito, ali ne isključivo, na prava umjetnika izvođača, 

proizvođača fonograma, filmskih producenata, nakladnika, organizacija za radiodifuziju, te 

proizvođača neoriginalnih baza podataka. 

Autorsko pravo i srodna prava stječu se samim činom stvaranja autorskog ili srodnog 

djela, njegovom umjetničkom izvedbom ili fiksiranjem fonograma, videograma ili emisije, 

odnosno drugim načinom javnog priopćavanja. Za stjecanje zaštite autorskog ili srodnog 

djela ne postoji posebni postupak, niti je potrebna prethodna objava djela. To znači da se 

autorsko ili srodno pravo stječe bez ikakvih troškova. 

Neformalni oblici intelektualnog vlasništva obuhvaćaju zaštitu od nepoštenog tržišnog 

natjecanja, poslovne tajne, zaštitu tvrtke, znanje i iskustvo (know-how), zaštitu povjerljivih 

podataka (data exclusivity), zaštitu biljnih sorti itd. U Europskoj uniji u ovu kategoriju 

pripadaju i poslovne metode 1 . Za neformalne oblike intelektualnog vlasništva ne postoje 

posebni postupci stjecanja. Za razliku od prava intelektualnog vlasništva koja se stječu temeljem 

posebnih zakona, a čiji je predmet zaštite većinom javno dostupan, opseg i djelotvornost 

zaštite neformalnih oblika intelektualnog vlasništva ovisi o načinu čuvanja njihovih 

sadržaja i ugovorima između strana kojima su ti sadržaji dostupni. 

Razvojem interneta u proteklih dvadesetak godina nastao je još jedan posebni oblik intelektualnog 

vlasništva koji nije ranije spomenut, a to su internet domene. Zaštita internet 

domena u nekim je elementima nalik zaštiti žiga, ali se zbog svojih specifičnosti od nje 

znatno razlikuje. Zaštita internet domena provodi se postupkom registracije. 

VAŽNOST PRAVA INTELEKTUALNOG VLASNIŠTVA ZA HRVATSKU POSLOVNU 

ZAJEDNICU 

Približavanjem i integracijom u Europsku uniju poduzeća će postati izravno izložena utjecajima 

novog gospodarskog položaja. Otvoriti će se veliko tržište neslućenog potencijala, 

ali nastup na njemu zahtijevati će ozbiljnu tehničku, tehnološku, marketinšku i financijsku 

pripremu. Unatoč dosadašnjoj vrlo liberalnoj gospodarskoj politici na hrvatskom tržištu, 

domaće će gospodarstvo morati uložiti dodatne napore u nastojanju da održi već ostvareni 

položaj. 

Zaštita intelektualnog vlasništva u razvijenim gospodarstvima već je dulje uobičajeno 

poslovno sredstvo organiziranog nastupa na tržištu. U nas je u proteklih petnaestak godina 

razvijen moderni sustav zaštite intelektualnog vlasništva koji iskusna strana poduzeća 

bolje koristiti od većine domaćih tvrtki. To će postati još izrazitije nakon ulaska Hrvatske 

u Europsku uniju. Stoga je osobito važno da se upravo u ovom predpristupnom razdoblju 

potaknu svi oblici zaštite intelektualnog vlasništva domaćih, posebno malih i srednjih 

poduzeća. Posebnu pozornost valja posvetiti i zaštiti industrijskog vlasništva na regionalnom 

tržištu, na kojemu hrvatska poduzeća imaju određene komparativne prednosti. 

1 

Za razliku od Europske unije u SAD-u se na pr. poslovne metode mogu štititi i patentom ako zadovoljavaju sve 

potrebne uvjete za takav način zaštite.


Pravo intelektualnog vlasništva Europske unije nije sustavno uređeno. Umjesto toga 

brojnim direktivama, uredbama i preporukama osigurana je uspostava i očuvanje unutarnjeg 

tržišta. Ugovorom o Europskoj zajednici određena je sloboda kretanja roba, ljudi i 

kapitala, te sloboda pružanja usluga. Na unutarnjem tržištu ne smije bez valjanog razloga 

biti ograničena, odnosno narušena trgovina proizvodima i uslugama. Također je zabranjeno 

narušavanje i ograničavanje tržišnog natjecanja, odnosno zlouporaba vladajućeg položaja 

na tržištu. Te su odrednice djelomično u raskoraku s koncepcijom prava intelektualnog 

vlasništva, koja u rijetkim slučajevima mogu biti donekle ograničena osnovnim principima 

Europske zajednice. 

Najvažnije direktive kojima je uređeno područje intelektualnog vlasništva u Europskoj uniji 

(kronološkim redom) su: 

Direktiva 87/54/EZ o zaštiti topografije poluvodičkih proizvoda 

Direktiva 89/104/EEZ o usklađivanju zaštite žiga 

Direktiva 91/250/EEZ o usklađivanju zaštite računalnih programa 

Direktiva 92/100/EEZ o usklađivanju iznajmljivanja i posudbe 

Direktiva 93/83/EEZ o prijenosu audiovizualnih programa (satelitska radiodifuzija, 

kabelska retransmisija) 

Direktiva 93/98/EEZ o usklađivanju zaštite autorskog i srodnih prava 

Direktiva 96/9/EZ o zaštiti baza podataka 

Direktiva 98/44/EZ o zaštiti biljnih sorti 

Direktiva 2001/84/EZ o pravu slijeđenja u korist autora izvornika umjetničkog djela 

Direktiva 2001/29/EZ o usklađivanju autorskog i srodnih prava 

Direktiva 2004/48/EZ o provedbi prava intelektualnog i industrijskog vlasništva 

07 


HRVATSKO ZAKONODAVSTVO 

Izmjenama legislative intelektualnog vlasništva 2003., 2007. i 2009. godine hrvatsko je zakonodavstvo 

u potpunosti usklađeno s europskom pravnom stečevinom. To je potvrđeno i 

zatvaranjem Poglavlja o pravu intelektualnog vlasništva u sklopu pristupnih pregovora Republike 

Hrvatske Europskoj uniji. Ovaj značajni rezultat osobito je važan za hrvatsko gospodarstvo, 

jer već sada može koristiti jednake mogućnosti zaštite i iskorištavanja intelektualnog 

vlasništva kao i bilo tko drugi u Europskoj uniji. Pored toga Republika Hrvatska je 

potpisnica svih važnijih međunarodnih sporazuma i ugovora iz ovog područja. 

Temeljni zakoni i pravilnici o zaštiti intelektualnog vlasništva u Republici Hrvatskoj: 

Zakon o autorskom pravu i srodnim pravima (NN 167/03, 79/07) 

Zakon o patentu (NN 173/03, 87/05, 76/07, 30/09) 

Pravilnik o patentu (NN 117/07) 

Zakon o žigu (NN 173/03, 76/07, 30/09)


08 

Pravilnik o žigu (NN 117/07) 

Zakon o industrijskom dizajnu (NN 173/03, 76/07, 30/09) 

Pravilnik o industrijskom dizajnu (NN 72/04 i 117/07) 

Zakon o oznakama zemljopisnog podrijetla i oznakama izvornosti proizvoda i usluga 

(NN 173/03 i 76/07) 

Pravilnik o oznakama zemljopisnog podrijetla i oznakama izvornosti proizvoda i usluga 

(NN 72/04, 117/07) 

Zakon o zaštiti topografija poluvodičkih proizvoda (NN 173/03, 76/07, 30/09) 

Pravilnik o zaštiti topografija poluvodičkih proizvoda (NN 72/04, 117/07) 

Na zaštitu intelektualnog vlasništva u širem smislu odnose se u Republici Hrvatskoj još i 

sljedeći zakoni: 

Zakon o trgovini (NN 87/08, 96/08, 116/08) 

Zakon o trgovačkim društvima (NN 111/93, 34/99, 52/00, 118/03, 107/07, 146/08) 

Zakon o radu (137/04) 

Zakon o lijekovima (NN 71/07) 

Zakon o veterinarskim lijekovima i veterinarsko-medicinskim proizvodima (NN 79/98) 

Zakon o zaštiti sorti poljoprivrednog bilja (NN 131/97, 62/00, 67/08) 

Zakon o hrani (NN 71/07, 155/08) 

Zakon o vinu (NN 96/03) 

USKLAĐENO ZAKONODAVSTVO I IMPLIKACIJE ZA POSLOVNU ZAJEDNICU 

Sustav zaštite intelektualnog vlasništva u Hrvatskoj od početka samostalnosti razvijao se 

sukladno odgovarajućim međunarodnim standardima, a 2007. i 2009. godine usklađen je 

s pravnom stečevinom Europske unije. S obzirom na to, kao i na princip teritorijalnosti 

prava intelektualnog vlasništva, pristupanje EU-u neće izrazitije neposredno djelovati na 

poslovnu zajednicu. 

Pozitivne posljedice usklađivanja zakonodavstva sa stečevinom Europske unije mogu 

biti djelotvornija provedba prava intelektualnog vlasništva i veća pravna sigurnosti zbog 

kvalitetnijeg donošenja odluka u postupcima priznanja i provedbe prava. 

Uključivanje Republike Hrvatske u sustav Europskog patenta (od 2004. na praktičnoj razini, 

a od 1. siječnja 2008. i formalnim članstvom u Europskoj patentnoj organizaciji) nije izravno 

vezano uz usklađivanje s europskom pravnom stečevinom, no već je donijelo zamjetno 

povećanje broja zahtjeva za zaštitu patenata stranih tvrtki u Hrvatskoj. Stoga je realno 

očekivati i osjetno povećanje broja patenata u važenju, ali će on i dalje biti samo mali dio 

ukupnog broja važećih patenata u svijetu. 

Povećanje je izvjesno u području žigova i industrijskog dizajna, jer će pristupanjem Europskoj 

uniji Hrvatska postati dijelom sustava žiga Zajednice (Community trademark) i 

dizajna Zajednice (Community design). Međutim, za razliku od patenata, broj žigova u

važenju povećati će se u trenutku ulaska u Europsku uniju za preko 500000, što je oko četiri 

puta više od trenutnog broja žigova u važenju u Hrvatskoj. Promjena u području industrijskog 

dizajna biti će još izrazitija, jer će se broj registriranih dizajna povećati sa sadašnjih 

3300 na preko 500000. Utjecaj ovako naglih promjena mogao bi biti značajan, posebno za 

ona poduzeća koja znakove i nazive kojima obilježavaju svoje proizvode i usluge, te izgled 

samih proizvoda ne budu pravovremeno zaštitili. 

Povećanjem broja prava industrijskog vlasništva u važenju na teritoriju Republike Hrvatske 

suzit će se prostor za poslovno djelovanje bez prethodne provjere moguće povrede prava 

drugih strana, odnosno porast će među domaćim poduzećima potreba za dobrim upravljanjem 

pravima intelektualnog vlasništva. 

Pristupanjem Europskoj uniji, teritorij na kojem vrijedi načelo tzv. iscrpljenja prava intelektualnog 

vlasništva proširit će se na ukupni teritorij EU-a. To načelo podrazumijeva 

da nositelj prava ne može zabraniti dalju distribuciju proizvoda koji sadrži predmet prava 

intelektualnog vlasništva na teritoriju na čijem ga je tržištu prvi put stavio u promet. 

UTJECAJ ZAKONODAVNIH PROMJENA NA POJEDINE SEKTORE 

09 


Većina promjena u hrvatskom zakonodavstvu na području intelektualnog vlasništva podjednako 

će utjecati na sve gospodarske sektore. Samo manji dio tih promjena utjecat će na 

neke određene sektore. 

U formalnom usklađivanju hrvatskog zakonodavstva u području patenata, na primjer, 

uvođenje instituta svjedodžbe o dodatnoj zaštiti utjecat će na proizvodnju lijekova namijenjenih 

ljudima ili životinjama, odnosno na proizvodnju sredstava za zaštitu bilja. Njome će se 

omogućiti produženje trajanja zaštite temeljnog patenta priznatog za tu vrstu proizvoda za 

čije je stavljanje u promet potrebno odobrenje nadležnog državnog tijela. Time se nositelju 

temeljnog patenta nadoknađuje vrijeme tijekom kojeg nije mogao staviti svoj proizvod na 

tržište zbog obveze dugotrajnih ispitivanja nužnih za njegovu registraciju. Uvođenje instituta 

svjedodžbe o dodatnoj zaštiti ide u prilog farmaceutskim i dijelu kemijskih tvrtki koje 

svoje poslovanje temelje na vlastitom istraživanju i razvoju, te time doprinose tehnološkom 

napretku, napretku medicine i zdravstva, te proizvodnji hrane. S druge strane, produženje 

trajanja zaštite patentom produžava praktički monopolistički položaj proizvoda na tržištu, 

što omogućava održavanje njegove visoke cijene. Tim se odgađa mogućnost stavljanja u 

promet konkurentskih tzv. generičkih proizvoda, koji su u pravilu znatno jeftiniji. Dakle, 

uvođenje instituta svjedodžbe o dodatnoj zaštiti utjecat će i na poslovanje generičkih tvrtki, 

a u određenoj mjeri i na rast troškova sustava javne zdravstvene zaštite. 

Pristupanjem Europskoj uniji u Hrvatskoj će se pojaviti jedno novo pravo intelektualnog 

vlasništva – neregistrirani dizajn Zajednice. On se stječe bez formaliziranog postupka registracije, 

odgovarajućim otkrivanjem dizajna javnosti na području Europske unije. 

Prava temeljem neregistriranog dizajna uža su od prava koja proizlaze iz registriranog 

dizajna i odnose se na zabranu uporabe koja proizlazi iz umnožavanja zaštićenog dizajna. 

Posljedice uvođenja neregistriranog dizajna utjecat će na područje onih proizvodnih grana 

koje se temelje na proizvodima za koje je karakteristična stalna dinamična promjena dizajna 

(npr., modna industrija odnosno proizvodnja odjeće i obuće).

RELEVANTNE INSTITUCIJE 


10 

Državni zavod za intelektualno vlasništvo (DZIV) središnja je institucija u Hrvatskoj. U njegovoj 

su nadležnosti stručni poslovi razvoja sustava intelektualnog vlasništva te većina 

postupaka za stjecanje prava intelektualnog vlasništva. 

U skladu s prihvaćenom suvremenom ulogom nacionalnih zavoda za intelektualno vlasništvo 

u europskim zemljama, putem Informacijskog centra za intelektualno vlasništvo (INCENTIV) 

razvija i javni informacijsko-uslužni servis za potporu stjecanju i efikasnoj upotrebi intelektualnog 

vlasništva domaćem gospodarstvu i drugim relevantnim društvenim sektorima. 

Ministarstvo gospodarstva, rada i poduzetništva u sklopu različitih programa za poticanje 

inovativnosti razvija aktivnosti i pruža financijsku potporu zaštiti i upotrebi intelektualnog 

vlasništva. 

Ministarstvo poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja provodi postupke za zaštitu oznaka 

zemljopisnog podrijetla i oznaka izvornosti u području poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda 

te razvija programe i aktivnosti za poticanje njihove zaštite i odgovarajuće primjene. 

Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa putem svojih programa i aktivnosti koje provode 

nadležne agencije kao što su BICRO i Hrvatski institut za tehnologiju (HIT) osigurava stručnu 

i financijsku potporu komercijalizaciji inovacija. Potporu u ovom području daju također Hrvatska 

agencija za malo gospodarstvo (HAMAG) i Hrvatska banka za obnovu i razvitak (HBOR). 

U pogledu provedbe zaštićenih prava intelektualnog vlasništva dodatne informacije 

mogu pružiti nadležna tijela i službe državne uprave (policija, carinska uprava, državno 

odvjetništvo, inspektorat, nadležni sudovi). 

Europski patentni ured (European Patent Office, EPO) sa sjedištem u Münchenu provodi 

postupak ispitivanja Europskog patenta, koji vrijedi na teritoriju zemalja članica Europske 

patentne organizacije prema odabiru nositelja patenta te osigurava odgovarajuće informacije 

o postupku i niz informacijskih servisa na bazi patentnih informacija. 

Ured za harmonizaciju na unutarnjem tržištu (Office for Harmonization in the Internal Market, 

OHIM) sa sjedištem u Alicanteu provodi postupak priznanja žiga Zajednice i dizajna Zajednice 

koji vrijede na teritoriju EU-a, te daje informacije o postupcima zaštite te informacijske 

servise na bazi informacija o žigovima i registriranom dizajnu Zajednice. Slične regionalne 

organizacije postoje i u nekim drugim regijama (npr. Euroazijska patentna organizacija za 

veći broj zemalja bivšeg SSSR-a ili afričke regionalne patentne organizacije OAPI i ARIPO). 

Svjetska organizacija za intelektualno vlasništvo (World Intellectual Property Organization, 

WIPO) sa sjedištem u Ženevi, uz temeljnu ulogu razvoja međunarodnog sustava zaštite 

intelektualnog vlasništva razvija niz informacijskih servisa, publikacija i aktivnosti usmjerenih 

na poticanje zaštite i efikasne upotrebe intelektualnog vlasništva u svrhu gospodarskog 

razvoja zemalja. Sve suverene zemlje u pravilu imaju nacionalne urede za priznanje 

odnosno registraciju intelektualnog vlasništva na svojem teritoriju i mogu dati informacije 

o sustavu zaštite intelektualnog vlasništva u zemlji. 

CARNet (HR-DNS služba) je hrvatsko nacionalno tijelo za registraciju i održavanje .hr domene. 

Pored tehničkog i administrativnog djelovanja, CARNet na zahtjev provodi arbitražne 

postupke za rješavanje sporova o poddomenama unutar .hr domene.


1. NAVEDITE I KRATKO OPIŠITE BAREM TRI OBLIKA INTELEKTUALNOG 

VLASNIŠTVA POMOĆU KOJIH PODUZETNIK MOŽE OSTVARITI POVOLJNIJI 

POLOŽAJ NA TRŽIŠTU. 

Poduzetnik može zaštititi svoj proizvod ili uslugu na brojne načine. Neki od najvažnijih i 

najčešće korištenih oblika zaštite su: 

zaštita izuma patentom 

obilježavanje proizvoda ili usluga žigom 

zaštita vanjskog izgleda proizvoda industrijskim dizajnom 

zaštita pisanog, umjetničkog ili druge vrste djela autorskim odnosno srodnim pravom 

zaštita znanja i iskustva poslovnom tajnom. 

2. KOJA JE TEMELJNA RAZLIKA U OSTVARIVANJU PRAVA INDUSTRIJSKOG 

VLASNIŠTVA I AUTORSKOG ODNOSNO SRODNIH PRAVA? 

11 


Prava industrijskog vlasništva stječu se postupcima priznavanja (za patent) ili registracijom 

pred nadležnim tijelom države ili regije. U Republici Hrvatskoj nadležno tijelo je Državni zavod 

za intelektualno vlasništvo. Za razliku od industrijskog vlasništva autorsko pravo stječe se 

automatski samim nastankom autorskog djela, bez posebnih postupaka i dodatnih troškova. 

3. KOJE OBLIKE INTELEKTUALNOG VLASNIŠTVA KOJE SE NE MOŽE ŠTITITI 

TEMELJEM POSEBNIH ZAKONA I PROPISA O INTELEKTUALNOM VLASNIŠTVU 

POZNAJETE I KAKVA JE NJIHOVA VAŽNOST? 

Što se tiče industrijskog vlasništva, te autorskog i srodnih prava, njihova se zaštita temelji 

na posebnim zakonima i propisima. Međutim za svakog poduzetnika osobito je važno da 

uoči da postoje njegove vlastite informacije koje su osobito bitne za ostvarivanje dobiti na 

tržištu. Tu se može raditi o znanju i iskustvu (know-how), poslovnim i marketinškim planovima, 

poslovnim metodama, te povjerljivim informacijama drugog sadržaja. Sve ovakve i 

slične kategorije informacija predstavljaju također intelektualno vlasništvo za koje ne postoje 

formalni, zakonom propisani oblici zaštite, ali se na praktičnoj razini one mogu štititi 

poslovnom tajnom. Zaštita poslovnom tajnom temelji se na izravnim ugovorima o čuvanju 

tajne između vlasnika informacije i osoba kojima je takva informacija dostupna, te na dobroj 

organizaciji poslovanja kojom se onemogućuje da se do takve povjerljive informacije 

dođe na slučajan ili nekontrolirani način. 

4. NA KOJI NAČIN SAMOSTALNO, BEZ STRUČNE POMOĆI, MOŽETE PROVJERITI JE LI 

ODREĐENO INDUSTRIJSKO VLASNIŠTVO ZAŠTIĆENO U REPUBLICI HRVATSKOJ? 

Za poduzetnika je osobito važno poznavanje prilika na tržištu na kojemu posluje. To 

uključuje i dobro poznavanje proizvoda i usluga konkurencije. Mnogi proizvodi i usluge 

koji se na tržištu pojavljuju mogu biti zaštićeni nekim oblikom industrijskog vlasništva. 

Da bi poduzetnik izbjegao situaciju u kojoj krši prava drugih poduzetnika koji nastupaju 

na tržištu pojedine zemlje ili regije, on mora provjeriti status zaštite srodnog ili sličnog 

proizvoda ili usluge, koji na tom tržištu već postoje. U Republici Hrvatskoj poduzetnik to


12 

može napraviti samostalno pomoću javnih, besplatnih baza podataka priznatih odnosno 

registriranih prava industrijskog vlasništva na službenim stranicama Državnog zavoda za 

intelektualno vlasništvo ili može zatražiti profesionalnu pomoć informacijskog centra Zavoda, 

INCENTIV-a. Zaštita proizvoda i usluga na širem regionalnom ili međunarodnom 

tržištu može se provjeriti pomoću baza podataka navedenih u tekstu ili izravnim upitom 

upućenim pojedinim nacionalnim uredima. 

5. NA KOJI NAČIN SAMOSTALNO, BEZ STRUČNE POMOĆI, MOŽETE PRIKUPITI 

INFORMACIJE O ODREĐENOM IZUMU? 

Podaci o postojećim izumima pohranjeni su u bazama podataka nacionalnih i regionalnih patentnih 

ureda, te u bazi Svjetske organizacije za intelektualno vlasništvo. Najveća takva baza s više 

od 65 milijuna patentnih dokumenata je baza Europskog patentnog ureda, koja je dostupna 

putem interneta (hr.espacenet.com) a njeno korištenje je besplatno. Za mnoge potrebe ova je 

baza poduzetniku, koji nije profesionalac u području intelektualnog vlasništva, više nego dovoljna 

za prikupljanje osnovnih podataka o izumu. Međutim, za potpunije prikupljanje podataka 

koji su potrebni u mnogim poslovnim situacijama (priprema istraživačko-razvojnih projekata, 

priprema prijave patenta, utvrđivanje pravnog statusa pojedinog patenta, pregled stanja tehnike 

itd.) poželjno je zatražiti profesionalnu pomoć kakvu u Republici Hrvatskoj pruža Državni 

zavod za intelektualno vlasništvo putem svog informacijskog centra, INCENTIV-a. 

6. KAKAV JE ODNOS IZMEĐU TVRTKE (NAZIVA PODUZEĆA), ŽIGA I IMENA INTER- 

NETSKE DOMENE? 

Često je mišljenje da ime poduzeća samo po sebi može poslužiti kao oblik zaštite proizvoda 

i usluga na tržištu. To međutim nije točno, jer se zaštita znaka za određene proizvode i/ili 

usluga postiže registracijom odgovarajućeg žiga. Pritom žig može, ali ne mora, sadržavati 

naziv poduzeća – tvrtku. Pojedino poduzeće može posjedovati veliki broj različitih žigova, 

koji dugoročno bitno doprinose prepoznatljivosti proizvoda odnosno usluga koje se njima 

obilježavaju. Žig je stoga jedno od najsnažnijih marketinških sredstava uopće, a stjecanjem 

visokog stupnja prepoznatljivosti i sam može postići iznimnu tržišnu vrijednost. Ime 

internetske domene je ljudima čitljiv način adrese putem koje se pristupa pojedinoj internetskoj 

stranici. Registrirano ime internetske domene može biti povezana s nazivom 

poduzeća – tvrtkom, ali i s oznakom pojedinog proizvoda ili usluge - žigom. Iako postoje 

određene dodirne točke između žiga i imena internetske domene, oni se zbog suštinski 

različitog načina korištenja u mnogo čemu razlikuju. Tako na primjer žig vrijedi samo na 

nacionalnim tržištima, a internetska domena vrijedi globalno. Žig može biti verbalni (čisti 

tekst), figurativni (može sadržavati grafičke elemente) ili trodimenzionalni, dok je naziv internetske 

domene uvijek samo tekstualni. Suštinske razlike postoje i u postupcima njihove 

registracije i održavanja. 

7. SUSTAVI POMOĆU KOJIH SE OLAKŠAVAJU POSTUPCI MEĐUNARODNE ZAŠTITE 

INDUSTRIJSKOG VLASNIŠTVA. 

Madridski sustav za međunarodnu zaštitu žigova 

Haški sustav za međunarodnu registraciju industrijskog dizajna 

Sustav međunarodne prijave patenta temeljem Ugovora o suradnji na području 

patenata (PCT)

8. ŠTO JE TO EUROPSKI PATENT I NA KOJI GA NAČIN MOŽETE PRIJAVITI? 

Europski patent je sustav zaštite izuma utemeljen na Europskoj patentnoj konvenciji 

(EPK). Europskoj patentnoj konvenciji do sada je pristupilo 35 zemalja (uključujući Republiku 

Hrvatsku) i taj će se broj i ubuduće povećavati. Tim je sustavom pojednostavljeno 

priznavanje patenta istovremeno u većem broju zemalja. Postupak započinje upućivanjem 

patentne prijave Europskom patentnom uredu (EPO) izravno ili putem nacionalnog ureda 

kakav je i Državni zavod za intelektualno vlasništvo. EPO dalje provodi cjelokupni postupak 

do samog priznanja patenta. Priznati patent EPO prosljeđuje u nacionalne urede onih 

zemalja za koje je zatražena zaštita, a koje sve prihvaćaju EPO-ov rezultat ispitivanja. 

Troškovi postupka plaćaju se EPO-u, a troškovi održavanja patenta nacionalnim uredima 

zemalja u kojima je patent u važenju. 

9. ŠTO SU TO EUROPSKI ŽIG I EUROPSKI DIZAJN? 

Kao i svi ostali oblici intelektualnog vlasništva, zaštita žiga i industrijskog dizajna su teritorijalna 

prava koja se u pravilu odnose na teritorij pojedine države. S druge strane, jedan 

od temelja Europske unije je jedinstveno zajedničko tržište. Da bi se na jednostavan način 

steklo pravo žiga odnosno industrijskog dizajna na tom zajedničkom tržištu, uvedena je 

mogućnost registracije europskog žiga, odnosno europskog dizajna, jedinstvenim postupkom 

pri Uredu za harmonizaciju unutarnjeg tržišta (OHIM), koji tada vrijede u svim zemljama 

Europske unije. 

13 

Minivodič: Prava intelektualnog vlasništva travanj 2009.


14 

Institucije 


INCENTIV, Informacijski centar za intelektualno vlasništvo 

Državni zavod za intelektualno vlasništvo 


tel.: (01) 6109 825 

faks: (01) 6112 017 

info@dziv.hr 

www.dziv.hr 



tel.: (01) 6106 111 

info@mingorp.hr 




tel.: (01) 6106 111 

faks: (01) 6109 201 

office@mps.hr 

www.mps.hr 

Zavod za sjemenarstvo i rasadničarstvo 

Usorska 19, Osijek-Brijest 

tel.: (031) 275 200 

faks: (031) 275 208 

zavod-za-sjemen-rasad@os.tel.hr 

www.zsr.hr 

Državni inspektorat (središnji ured) 

Petračićeva 4 

tel.: (01) 3696 400 

faks: (01) 3696 597 

www.inspektorat.hr 

Carina, Carinska uprava Republike Hrvatske 

tel.: 0800 1222; (01) 6102 333 

ured-ravnatelja@carina.hr 

www.carina.hr 

BICRO, Poslovno informacijski centar Hrvatske 

Planinska 1, Zagreb 

tel.: (01) 2352 601 

faks: (01) 2352 615 

ured-bicro@bicro.hr 

www.bicro.hr

HAMAG, Hrvatska agencija za malo gospodarstvo 

Prilaz Gjure Deželića 7, Zagreb 

tel.: (01) 4881 000 

faks: (01) 4881 009 

hamag@hamag.hr 

www.hamag.hr 

HBOR, Hrvatska banka za obnovu i razvitak 

Strossmayerov trg 9, Zagreb 

tel.: (01) 4591 666 

faks: (01) 4591 721 

ured-uprave@hbor.hr 

www.hbor.hr 

CARNet HR-DNS služba 

Josipa Marohnića 5 

tel.: (01) 6165 530 

faks: (01) 6165 531 

admin@dns.hr 

www.dns.hr 

15 


Internetske stranice 

Opći izvori informacija o intelektualnom vlasništvu 

www.dziv.hr 

Stranica Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo, najpotpuniji izvor informacija o 

zaštiti intelektualnog vlasništva u Hrvatskoj. 

www.epo.org 

Stranica Europske patentne organizacije, koje je i Hrvatska članica, jedan je od najznačajnijih 

izvora patentnih informacija. 

www.wipo.int 

Portal Svjetske organizacije za intelektualno vlasništvo pokriva sva područja intelektualnog 

vlasništva. Ima vrlo informativno poglavlje posvećeno malom i srednjem poduzetništvu 

(www.wipo.int/sme/en/). 

oami.europa.eu 

Stranica Ureda za harmonizaciju unutarnjeg tržišta (Office for Harmonization of the Internal 

Market, OHIM), središnjeg tijela za zaštitu žiga i industrijskog dizajna u Europskoj 

uniji. 

Slobodno dostupne baze podataka industrijskog vlasništva 

www.dziv.hr/DigitalLibrary 

Baze Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo s objavljenim prijavama za zaštitu i 

priznatim pravima za patente, žigove i industrijski dizajn. Pri pretraživanju patentnih dokumenata 

može poslužiti i Međunarodna klasifikacija patenata, prevedena na hrvatski jezik 

na www.dziv.hr:8080/mkp/index.php.


16 

hr.espacenet.com 

Baza Europskog patentnog ureda, najveća svjetska baza patentnih dokumenata sa sučeljem 

na hrvatskom jeziku. Osobito vrijedan izvor tehničkih, pravnih i poslovnih podataka vezanih 

uz zaštitu izuma. 

www.epoline.org 

Posebno oblikovana baza Europskog patentnog ureda za olakšano praćenje bibliografskih 

i pravnih podataka vezanih uz zaštitu izuma. 

www.wipo.int/pctdb/en 

Stranica Svjetske organizacije za intelektualno vlasništvo s bazom podataka objavljenih 

međunarodnih prijava patenata prema Ugovoru o suradnji na području patenata (PCT). 

www.wipo.int/ipdl/en/search/madrid/search-struct.jsp 

www.wipo.int/romarin 

Stranice Svjetske organizacije za intelektualno vlasništvo s bazama podataka o 

međunarodnoj registraciji žigova prema Madridskom sustavu. 

www.wipo.int/ipdl/en/search/hague/search-struct.jsp 

Stranica Svjetske organizacije za intelektualno vlasništvo s bazom podataka međunarodno 

registriranih industrijskih dizajna prema Haaškom sustavu. 

oami.europa.eu/CTMOnline 

Baza podataka za žigove Zajednice Ureda za harmonizaciju unutarnjeg tržišta. 

oami.europa.eu/RCDOnline 

Baza podataka za dizajn Zajednice Ureda za harmonizaciju unutarnjeg tržišta. 

Druge poveznice korisne malom i srednjem poduzetništvu 

www.cetmos.eu 

Central European Trade Mark Observation Service (CETMOS), zajednička komercijalna usluga 

pretraživanja žigova u devet zemalja Srednje Europe uključujući Republiku Hrvatsku. 

Jednim zahtjevom za pretraživanje korisnik dobiva izvještaj o identičnim ili sličnim registriranim 

žigovima u dotičnim zemljama te na teritoriju EU-a (žig Zajednice). 

www.ip4inno.eu 

Intelektualno vlasništvo za inovacije (Intellectual Property for Innovation, IP4INNO) je nedavno 

završeni projekt u kojemu je sudjelovalo 19 institucija iz Europe uključujući Državni 

zavod za intelektualno vlasništvo. Namijenjen širenju i uporabi intelektualnog vlasništva u 

malim i srednjim poduzećima. Na višejezičnoj internetskoj stranici, koja je jedan od rezultata 

projekta, nalaze se brojni korisni sadržaji, znatan dio i na hrvatskom jeziku. 

www.ipr-helpdesk.org 

Stranica s iznimno korisnim sadržajima koju financira EU. Moguća je pretplata na prateći 

informacijski bilten i postavljanje pitanja stručnjacima. 

ec.europa.eu/cip/eip_en.htm 

Program potpore Europske komisije malom i srednjem poduzetništvu. Obuhvaća i 

Hrvatsku.

www.innovaccess.eu 

Jednostavan i praktičan vodič za zaštitu različitih oblika intelektualnog vlasništva u različitim 

zemljama. Pored niza korisnih uputa, vodič omogućuje procjenu troškova zaštite. 

17 

www.zamp.hr 

HDS ZAMP, organizacija za kolektivno ostvarivanje i zaštitu autorskih glazbenih prava u 

Hrvatskoj. 

w3.bsa.org/croatia 

Business Software Alliance (BSA) je organizacija za promicanje sigurnog i zakonitog digitalnog 

svijeta. Njena je djelatnost usko povezana sa zaštitom autorskih prava u informatičkoj 

industriji i poduzetništvom. 

LITERATURA 

1. J. Adamović, M. Dika, I. Gliha, I. Josipović, Lj. Kuterovac, R. Matanovac, A Rački 

Marinković, T. Sučić, Ž. Topić, Hrvatsko pravo intelektualnog vlasništva u svjetlu pristupa 

Europskoj uniji, Državni zavod za intelektualno vlasništvo i Narodne novine, Zagreb 

2006. 

2. J. Adamović, B. Blažević, A. Cvetić, I. Gliha, I. Kunda, R. Matanovac, S. Matešić, K. 

Parać, A. Rački Marinković, M. Šiša Hrlić, Ž. Topić, G. Vuković, S. Zatezalo, Prilagodba 

hrvatskog prava intelektualnog vlasništva europskom pravu (Državni zavod za intelektualno 

vlasništvo i Narodne novine, Zagreb 2007.) 

3. WIPO i ITC (skupina autora), Razmjena vrijednosti. Pregovaranje o sporazumima o licenciranju 

tehnologije. Priručnik za obuku. (Državni zavod za intelektualno vlasništvo i 

Svjetska organizacija za intelektualno vlasništvo, Zagreb 2006.) 

4. Priručnik za pretraživanje i ispitivanje u području patenata (Državni zavod za intelektualno 

vlasništvo, Zagreb, 2006., www.dziv.hr/prirucnici/hr_guidelines/hr/hrpat.htm) 

5. Priručnik za ispitivanje žigova (Državni zavod za intelektualno vlasništvo, Zagreb, 2007., 

www.dziv.hr/prirucnici/hr_guidelines/hr/hrmrk.htm) 

6. R. Matanovac Vučković, Zbirka propisa u području prava intelektualnog vlasništva (Narodne 

novine i Državni zavod za intelektualno vlasništvo, Zagreb, 2008.) 


BILJEŠKE 

18 




Javna nabava 







19 













T: (0)1 610-9773 

F: (0)1 610-9777 


W: www.bizimpact.hr







Minivodič: Sigurnost hrane travanj 2009. 












MINISTARSTVO POLJOPRIVREDE, 

RIBARSTVA I RURALNOG RAZVOJA 




PREDGOVOR 


04 


propisa koje će znatno utjecati na poslovnu zajednicu. Te su promjene nužne kako bi hrvatske 

tvrtke zadovoljile standarde Europske unije i bile konkurentne kako na tržištu EU-a 

tako i na globalnom tržištu. 












Javna nabava 














gospodarstva. 



ZAHVALA 

Damir 


Ovaj minivodič izrađen je u okviru projekta BIZimpact koji se financira sredstvima Europske 

unije, a u suradnji s Ksenijom Boroš, dr.vet.med., načelnicom Odjela za opću higijenu 

i opća pravila kontrole hrane u Upravi za sigurnost i kakvoću hrane Ministarstva poljoprivrede, 

ribarstva i ruralnog razvoja, te predstavnicima Ministarstva gospodarstva, rada i poduzetništva, 

Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi, Hrvatskog zavoda za norme te tvrtke 

Biotechnicon poduzetnički centar d.o.o.

SUBJEKTI U POSLOVANJU S HRANOM 

Hrana koja se stavlja na domaće ili međunarodno tržište mora biti sigurna za konzumaciju 

i dobre kvalitete te ne smije uzrokovati bolesti ljudi. To je postao jedan od bezuvjetnih 

zahtjeva kad je u pitanju trgovina hranom – zahtjev potrošača, kao i hrvatskog i europskog 

zakonodavstva. 

RH kao zemlja kandidatkinja ima obvezu usklađivanja zakonodavstva s pravnom stečevinom 

EU-a. Sigurnost hrane je jedno od zahtjevnijih područja i u okviru pregovora obuhvaćeno 

je Poglavljem 12. – Sigurnost hrane, veterinarstvo i fitosanitarna politika. 

Bitno je spomenuti da se zakonodavstvo u području sigurnosti hrane znatno mijenjalo u 

zadnjih nekoliko godina i u EU. U cijelosti je izmijenjen pristup sigurnosti hrane. Novim je 

zakonodavstvom obuhvaćen cjelokupan proizvodni lanac počevši od polja odnosno farme na 

kojoj se životinje uzgajaju pa sve do proizvodnje hrane odnosno krajnjeg potrošača. Subjektima 

u poslovanju s hranom je pak dana primarna odgovornost. Nastavno na nastale izmjene u 

zakonodavstvu, pred proizvođače su postavljeni visoki standardi sigurnosti i kvalitete hrane. 

05 


U današnjem proizvodnom i trgovinskom okruženju, potrošači očekuju korist od većeg izbora 

roba i usluga, nižih cijena i više informacija. Žele da kupljena roba bude kvalitetna, 

jednostavna za uporabu, no jednako tako sigurna i prihvatljiva za okoliš. 

ZAKONODAVSTVO 

Zakonodavstvo u području sigurnosti hrane – Higijenski paket 

Novi pristup sigurnosti hrane postavljen je donošenjem europskog zakona o hrani – Uredbe 

(EC) 178/2002 Europskog parlamenta i Vijeća od 28. siječnja 2002. godine o općim načelima 

i uvjetima propisa o hrani kojom se osniva Europska uprava za sigurnost hrane 

(European Food Safety Authority – EFSA) te utvrđuju postupci u predmetu zdravstvene 

ispravnosti hrane. Nastavno na donošenje europskog zakona o hrani, 2004. godine donesen 

je cijeli niz uredbi koje daljnje uređuju područje higijene i službenih kontrola vezano uz 

proizvodnju, preradu i distribuciju hrane, a koje su popularno nazvane „higijenski paket“. 

Iste su u EU stupile na snagu 01. siječnja 2006. godine i odredile temelje sustava sigurnosti 

hrane u čitavome lancu hrane „od polja do stola“. 

Republika Hrvatska prati izmjene EU zakonodavstva u području sigurnosti hrane od 2003. 

godine. 2007. godine usvojen je novi Zakon o hrani (NN br. 46/07, 155/08) i isti je dao okvir 

za usklađivanje s pravnom stečevinom EU u području sigurnosti hrane, a naročito u odnosu 

na organizaciju službenih kontrola, pravila higijene te pravila sigurnosti hrane. Zakonom 

o hrani preuzete su odredbe Uredbe (EZ) br. 178/2002. 

Zakon o hrani (NN br. 46/07, 155/08) daje opće odredbe propisa o hrani, propisuje zahtjeve 

za sigurnost hrane i hrane za životinje i obveze subjekata u poslovanju s hranom i hranom 

za životinje, utvrđuje sustave službenih kontrola, laboratorijskih postupaka, upravljanje 

krizom, sustav brzog uzbunjivanja, te higijenu hrane i hrane za životinje. Zakonom o hrani 

također su propisani i opći zahtjevi kakvoće i označavanja hrane i hrane za životinje, kao i 

opći zahtjevi za hranu i hranu za životinje koja sadrži ili se sastoji ili je proizvedena od genetski 

modificiranih organizama.

06 

Neophodno je naglasiti da su prema odredbama Zakona o hrani, subjekti u poslovanju s 

hranom primarno odgovorni za hranu u svim fazama proizvodnje, prerade i distribucije 

koje su pod njihovom kontrolom. 


Temeljna odredba Zakona o hrani koja najviše utječe na sustav kontrole sigurnosti hrane 

jest obveza uvođenja sustava samokontrole utemeljene na načelima sustava analize 

opasnosti i kritičnih kontrolnih točaka (engl. Hazard Analysis and Critical Control Point: u 

daljnjem tekstu HACCP) za sve objekte u poslovanju s hranom, osim na razini primarne 

proizvodnje, te obveza primjene dobre higijenske prakse za sve objekte uključujući primarnu 

proizvodnju. Ista je odredba stupila na snagu 1. siječnja 2009. godine. 

Prema odredbama Zakona o hrani, Ministarstvo poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja 

(MPRRR) određeno je za središnje tijelo državne uprave nadležno za zdravstvenu ispravnost, 

higijenu i kakvoću hrane i hrane za životinje, te za organizaciju službenih kontrola i 

predstavlja kontakt točku prema Europskoj komisiji, a MPRRR, Ministarstvo zdravstva i 

socijalne skrbi te Državni inspektorat definirani su kao tijela nadležna za provođenje inspekcije. 

Nastavno na usvajanje Zakona o hrani, izrađeni su i objavljeni pripadajući provedbeni pravilnici 

(usklađeni s EU zakonodavstvom) kako slijedi: 

Pravilnik o higijeni hrane (NN br. 99/07, 27/08); usklađen s Uredbom 852/2004, 

Pravilnik o higijeni hrane životinjskog podrijetla (NN br. 99/07); usklađen s Uredbom 

853/2004, 

Pravilnik o službenim kontrolama koje se provode radi verifikacije postupanja u 

skladu s odredbama propisa o hrani i hrani za životinje, te propisa o zdravlju i zaštiti 

životinja (NN br. 99/07, 74/08); usklađen s Uredbom 882/2004, 

Pravilnik o službenim kontrolama hrane životinjskog podrijetla (NN br. 99/07); 

usklađen s Uredbom 854/2004, 

Pravilnik o mikrobiološkim kriterijima za hranu (NN br. 74/08, 156/08); usklađen s 

Uredbom 2073/2005, 

Pravilnik o provedbenim mjerama za određene proizvode na koje se primjenjuju 

propisi o hrani (NN br. 154/08); usklađen s Uredbom 2074/2005. 

Pravilnikom o označavanju, reklamiranju i prezentiranju hrane (NN br. 41/08) 

(usklađen s Direktivama 2000/13/EZ, 87/250/EEZ, 89/396/EEZ, 2008/5/EZ, 2002/67/ 

EZ, 1999/10/EZ te Uredbom (EZ) br. 608/2004. 

Također, donesen je i: 

Pravilnik o vođenju upisnika registriranih i odobrenih objekata te o postupcima registracije 

i odobravanja objekata u poslovanju s hranom (NN br. 125/08) 

Pravilnikom o higijeni hrane propisani su zahtjevi higijene kojima moraju udovoljavati svi 

subjekti koji posluju s hranom bez obzira proizvode li hranu životinjskog ili neživotinjskog 

podrijetla. U slučaju proizvodnje hrane životinjskog podrijetla, subjekti koji posluju s hranom 

moraju, osim zahtjeva propisanih Pravilnikom o higijeni hrane udovoljavati i posebnim 

pravilima o higijeni hrane životinjskog podrijetla propisanim Pravilnikom o higijeni 

hrane životinjskog podrijetla.

Također, subjekti u poslovanju s hranom obvezni su pridržavati se odredbi Pravilnika o 

mikrobiološkim kriterijima za hranu kojim su preuzete odredbe Uredbe Komisije (EZ) br. 

2073/2005. Isti stupa na snagu 01. srpnja 2009. godine. 

07 

Područje službenih kontrola određeno je pak Pravilnikom o službenim kontrolama koje 

se provode radi verifikacije postupanja u skladu s odredbama propisa o hrani i hrani za 

životinje, te propisa o zdravlju i zaštiti životinja kao općim propisom. U slučajevima kada se 

službene kontrole odnose na hranu životinjskog podrijetla pored navedenog općeg propisa 

tijela za provođenje inspekcije primjenjuju i odredbe Pravilnika o službenim kontrolama 

hrane životinjskog podrijetla. 

Obzirom na dane im odgovornosti u skladu s odredbama Zakona o hrani i pripadajućim 

provedbenim propisima obvezni su udovoljavati propisanim zahtjevima. 

Pravilnikom o vođenju upisnika registriranih i odobrenih objekata te o postupcima registracije 

i odobravanja objekata u poslovanju s hranom (NN br. 125/08) propisan je postupak 

registracije ili odobravanja objekata u poslovanju s hranom, način vođenja upisnika objekata 

u poslovanju s hranom te uvjeti pod kojima subjekti u poslovanju s hranom životinjskog 

podrijetla u području primarne proizvodnje hrane stavljaju na tržište manje količine 

takvih proizvoda krajnjem potrošaču ili drugim objektima u maloprodaji, koji neposredno 

opskrbljuju krajnjeg potrošača. 


UTJECAJ NA HRVATSKO GOSPODARSTVO 

Registracija i odobravanje objekata 

Prema Zakonu o hrani „subjekt u poslovanju s hranom“ podrazumijeva svaku fizičku ili 

pravnu osobu koja je odgovorna osigurati nesmetanu provedbu odredbi propisa o hrani 

unutar poslovanja kojim upravlja. 

Oni mogu stavljati proizvode na tržište jedino ako su pripremljeni i ako se njima rukovalo 

isključivo u objektima koji zadovoljavaju odredbe o općim pravilima higijene i, ukoliko je 

propisano, odredbe o posebnim pravilima higijene hrane životinjskog podrijetla te ako su 

takvi objekti registrirani odnosno odobreni prema odredbama Pravilnika o vođenju upisnika 

registriranih i odobrenih objekata te o postupcima registracije i odobravanja objekata 

u poslovanju s hranom (NN br. 125/08) 

Subjekt u poslovanju s hranom životinjskog podrijetla prema odredbama istoga Pravilnika 

podnosi zahtjev za registraciju ili odobravanje Ministarstvu poljoprivrede, 

ribarstva ili ruralnog razvoja – Upravi za veterinarstvo, dok subjekti u poslovanju s hranom 

neživotinjskog podrijetla i ostali subjekti u poslovanju s hranom navedeni u članku 

21. predmetnog Pravilnika podnose zahtjev za registraciju Ministarstvu zdravstva i 

socijalne skrbi. 

Registrirani i odobreni objekti moraju biti upisani u upisnik registriranih odnosno odobrenih 

objekata koji posluju s hranom sukladno odredbama članaka 3., 7. i 23. navedenoga 

Pravilnika prema propisanim nadležnostima pri Ministarstvu poljoprivrede, ribarstva i ruralnog 

razvoja odnosno Ministarstvu zdravstva i socijalne skrbi.

Obveze subjekata u poslovanju hranom 


08 

Općenito, sukladno danim odgovornostima subjekti u poslovanju s hranom kao primarno 

odgovorni za hranu u svim fazama proizvodnje, prerade i distribucije koje su pod njihovom 

kontrolom dužni su osigurati da hrana koju stavljaju na tržište bude u skladu s propisanim 

zahtjevima iz gore navedenih pravilnika. To se prvenstveno odnosi na: 

ispunjavanje zahtjeva higijene 

obvezu uvođenja sustava samokontrole utemeljene na načelima HACCP sustava 

osiguravanje sljedivosti u svim fazama proizvodnje, prerade i distribucije hrane, 

hrane za životinje, životinja koje se koriste za proizvodnju hrane i bilo koje druge 

tvari koja je namijenjena ugradnji ili se može očekivati da će biti ugrađena u hranu 

ili hranu za životinje te povlačenje proizvoda s tržišta u slučaju sumnje u zdravstvenu 

ispravnost 

ispunjavanje zahtjeva u odnosu na označavanje hrane 

ispunjavanje zahtjeva s područja kvalitete hrane za pripadajuću djelatnost i proizvode. 

Primjer obveza pri provedbi odredbi Zakona o hrani za ugostiteljsku djelatnost i proizvodnju 

mliječnih proizvoda 

Ugostiteljski objekt 

Objekt za proizvodnju mliječnih proizvoda 

Registracija objekta pri Ministarstvu 

zdravstva i socijalne skrbi, a prema 

Pravilniku o vođenju upisnika 

registriranih i odobrenih objekata te o 

postupcima registriranja i odobravanja 

objekata u poslovanju s hranom 

Udovoljavanje zahtjevima propisanim 

Zakonom o hrani i Pravilnikom o higijeni 

hrane: 


provedba analize rizika u skladu s 

HACCP načelima 

provedba dobre higijenske prakse 

Suradnja s nadležnom županijskom 

sanitarnom inspekcijom koja obavlja 

nadzor nad proizvodnjom. 

Odobravanje objekta od strane Ministarstva 

poljoprivrede, ribarstva i ruralnog 

razvoja, a prema Pravilniku 

o vođenju upisnika registriranih i 

odobrenih objekata te o postupcima 

registriranja i odobravanja objekata u 

poslovanju s hranom 

Udovoljavanje zahtjevima Zakona o 

hrani, Pravilnika o higijeni hrane i 

Pravilnika o higijeni hrane životinjskog 

podrijetla: 


provedba analize rizika u skladu s 

HACCP načelima 

provedba dobre higijenske prakse 

Suradnja s nadležnom županijskom 

veterinarskom inspekcijom koja obavlja 

nadzor nad proizvodnjom.

Oba objekta obvezna su udovoljavati zahtjevima higijene propisanim Pravilnikom o higijeni 

hrane, koji ukratko uključuju sljedeće: 

Izgradnja, lokacija i veličina objekta u kojem se posluje s hranom moraju biti takvi da: 

omogućuju odgovarajuće održavanje, čišćenje i dezinfekciju 

sprečavaju kontaminaciju putem zraka 

sprečavaju nakupljanje nečistoće, doticaj s otrovnim materijalima, stvaranje kondenzacije 

ili neželjene plijesni na površinama 

omogućuju zaštitu od kontaminacije, naročito suzbijanje štetočina 

prema potrebi osiguravaju odgovarajuće temperaturne uvjete za rukovanje i 

skladištenje hrane 

osiguravaju odgovarajući broj zahoda s tekućom vodom, koji ne smiju voditi izravno 

u prostorije u kojima se rukuje hranom 

osiguravaju odgovarajući broj umivaonika za pranje ruku smještenih na prikladnim 

mjestima, koji moraju imati toplu i hladnu tekuću vodu, sredstva za pranje ruku i 

higijensko sušenje. 

09 


Podovi 

Zidovi 

podovi moraju biti od nepropusnoga, neupijajućeg, perivog i neotrovnog materijala, 

a ako je prikladno, moraju omogućavati odgovarajuću površinsku odvodnju. 

moraju biti izrađeni od nepropusnoga, neupijajućeg, perivog i neotrovnog materijala 

te moraju biti glatki do visine primjerene radnjama koje se obavljaju. 

Stropovi 

stropovi ili, ako nema stropova, unutarnja površina krova te stropne konstrukcije 

moraju biti izvedene i izrađene tako da sprečavaju nakupljanje nečistoća i smanjuju 

kondenzaciju vodene pare te sprečavaju razvoj neželjene plijesni i rasipanje čestica. 

Prozori i drugi otvori 

moraju biti izvedeni tako da sprečavaju nakupljanje nečistoća 

prozori koji imaju izravan otvor prema vanjskomu okolišu moraju imati zaštitne 

mrežice koje se mogu lako skidati radi čišćenja 

vrata moraju biti glatke površine izrađene od neupijajućeg materijala da se mogu 

lako čistiti, i prema potrebi, dezinficirati. 

Površine, uključujući površinu opreme 

moraju biti od glatkoga, perivog i neotrovnog materijala otpornog na koroziju, 

održavani u dobrome stanju i biti prikladne za čišćenje i, prema potrebi, dezinficiranje 

prema potrebi mora se osigurati odgovarajući prostor za čišćenje, dezinfekciju i 

skladištenje radnog pribora, koji mora biti od materijala otpornih na koroziju i koji 

se lako čiste


10 

Prijevoz 

Oprema 

svaki sudoper ili druga oprema predviđena za pranje hrane mora imati odgovarajući 

dovod tople i hladne vode i mora se redovito čistiti i dezinficirati. 

prijevozna sredstva ili spremnici koji se upotrebljavaju za prijevoz hrane moraju biti 

izrađeni tako da omogućuju odgovarajuće čišćenje i/ili dezinfekciju 

prijevozna sredstva ne smiju se upotrebljavati za prijevoz bilo čega drugog osim 

hrane ako to može dovesti do kontaminacije 

ako se obavlja prijevoz različite robe istovremeno, proizvodi moraju, prema potrebi, 

biti učinkovito odvojeni. 

sav pribor i oprema trebaju biti redovito čišćeni i prema potrebi dezinficirani 

opremu treba dobro održavati i postaviti tako da se omogući lako čišćenje 

prema potrebi, na opremi treba postaviti odgovarajući kontrolni uređaj (za mjerenje 

temperature, tlaka, protoka i sl.). 

Otpad 

iz proizvodnih prostora treba što prije ukloniti otpatke hrane, nejestive nusproizvode 

i ostatke ambalaže 

spremnici za otpad moraju biti s poklopcem, izrađeni tako da se mogu lako čistiti i 

dezinficirati 

prostore za privremeno skladištenje otpada treba izvesti tako da se mogu lako čistiti 

i treba ih zaštititi od štetnika 

pri sakupljanju i iznošenju otpada treba mogućnost kontaminacije hrane svesti na 

minimum. 

Opskrba vodom 

mora biti osigurana dovoljna količina vode za piće 

ako se upotrebljava voda koja nije za piće (za gašenje požara, proizvodnju pare, 

hlađenje i slične svrhe), ona mora protjecati posebnim, pravilno obilježenim sustavom 

reciklirana voda ne smije se upotrebljavati na mjestima gdje može kontaminirati 

hranu 

led mora biti napravljen od pitke vode, a led za poleđivanje vode može biti od čiste 

vode 

para u neposrednom dodiru s hranom ne smije sadržavati tvari opasne za zdravlje. 

Osobna higijena i izobrazba djelatnika 

svaka osoba koja radi u prostoru za rukovanje hranom mora održavati visok stupanj 

osobne higijene te nositi prikladnu zaštitnu odjeću 

osobe koje boluju od bolesti koja se može prenijeti hranom ili osobe s inficiranim 

ozljedama ne smiju rukovati hranom niti ulaziti u prostor u kojem se rukuje hranom

osobe koje rukuju hranom moraju biti osposobljene u području higijene hrane u 

skladu sa zahtjevima posla koji obavljaju 

djelatnici trebaju biti obučeni o primjeni HACCP načela i pohađati program izobrazbe 

u skladu s posebnim propisima za određeni prehrambeni sektor. 

Subjekt u poslovanju s hranom ima obvezu uvođenja sustava samokontrole utemeljene 

na načelima HACCP sustava. Preporuka je da u izradi i provođenju istoga sudjeluju osobe 

zaposlene u objektu uz podršku i poticaj uprave. Također je u tim moguće uključiti i vanjske 

suradnike, tj. konzultante koji imaju iskustva i dovoljno stručnosti u području poslovanja s 

hranom. 

Pri uvođenju sustava samokontrole uz pomoć vanjskih suradnika, RH pruža dodatne poticaje 

odnosno različite oblike sufinanciranja. O istima je potrebno kontaktirati Ministarstvo 

gospodarstva, rada i poduzetništva, Ministarstvo poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja 

odnosno lokalnu samoupravu budući su upravo oni koji sufinanciraju takve programe. 

11 


Službene kontrole hrane 

Službene kontrole nad proizvodnjom i prometom hrane pripadaju nadležnim inspekcijama 

u skladu s odredbama čl. 86. Zakona o hrani, a provode se u skladu s odredbama Pravilnika 

o službenim kontrolama koje se provode radi verifikacije postupanja u skladu s odredbama 

propisa o hrani i hrani za životinje te propisa o zdravlju i zaštiti životinja (NN 99/07, 74/08) i 

Pravilnika o službenim kontrolama hrane životinjskog podrijetla (NN 99/07): 

Veterinarska inspekcija (Ministarstvo poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja) obavlja 

nadzor nad proizvodnjom hrane pretežno životinjskog podrijetla te proizvodnjom hrane za 

životinje. 

Sanitarna inspekcija (Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi) obavlja nadzor nad proizvodnjom 

hrane pretežno neživotinjskog podrijetla te maloprodajom, osim u objektima koje 

je odobrilo Ministarstvo poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja sukladno odredbama 

Pravilnika o vođenju upisnika registriranih i odobrenih objekata te o postupcima registriranja 

i odobravanja objekata u poslovanju s hranom (NN br. 125/08). 

Posljedice neispunjavanja zakonskih odredba iz područja sigurnosti hrane 

U slučajevima kada osobe koje provode službenu kontrolu utvrde nesukladnosti u odnosu 

na zahtjeve propisa o hrani, naredit će poduzimanje korektivnih mjera ili ukoliko su nesukladnosti 

tolike da mogu ugroziti zdravlje ljudi, poslovanje će biti zabranjeno.


12 

MEĐUNARODNE NORME ZA SUSTAV SIGURNOSTI HRANE – POMOĆNI ALATI ZA 

USPJEŠNO PROVOĐENJE 

Otkada je tržište hrane postalo globalno, i problem sigurnosti hrane postaje veći nego 

ikada. Sudionici prehrambenog lanca sve više uočavaju potrebu da na međunarodnoj razini 

usklade norme koje će osigurati potpuni sustav upravljanja sigurnošću hrane i omogućiti 

im da proizvedu i na tržište stave potpuno sigurnu i kvalitetnu hranu. 

Stoga su donesene brojne norme u kojima se utvrđuju zahtjevi za upravljanjem sigurnošću 

i kvalitetom hrane, a podržavaju postojeću zakonsku regulativu. 

Norme se donose konsenzusom, a utvrđuju zahtjeve, pravila, smjernice ili definicije 

svojstava kako bi se osiguralo da materijali, proizvodi, procesi i usluge budu prikladni za 

svoju namjenu. 

Normama se utvrđuju različiti zahtjevi za: 

kvalitetu proizvoda 

sigurnost proizvoda 

sljedivost proizvoda 

zaštitu sigurnosti i zdravlja ljudi 

zaštitu okoliša itd. 

Pred hrvatske proizvođače i distributere hrane također se sve češće postavljaju zahtjevi 

za primjenu određenih norma, prije svega od strane velikih trgovačkih lanaca, ali i kao 

zahtjevi potrošača kojima je sve važnija kvaliteta i sigurnost prehrambenih proizvoda. 

Dobro organizirani i razvojno usmjereni veliki trgovački sustavi sve više preuzimaju 

nadzor nad proizvodnjom, sigurnošću i kvalitetom robe koju prodaju, sustavno istražuju 

i prate potrebe kupaca, kontroliraju proizvodnju, usmjeravaju razvoj proizvoda i sve jače 

utječu na oblikovanje prehrambenih navika i gospodarska kretanja ok ruženja u kojem 

djeluju. 

Hrvatski zavod za norme kao nacionalno normirno tijelo Republike Hrvatske promiče i 

razvija djelatnost nacionalne normizacije. Promicanjem uloge i značenja normizacije na 

nacionalnoj, europskoj i međunarodnoj razini i njezinim stalnim razvojem, Hrvatski zavod 

za norme: 

pridonosi kvaliteti i konkurentnosti hrvatskoga gospodarstva 

olakšava izlazak kvalitetnih hrvatskih proizvoda na međunarodno tržište 

sudjeluje u ispunjavanju zahtjeva za članstvo Republike Hrvatske u Europskoj uniji i 

obveza koje će Republika Hrvatska imati kao članica Europske unije. 

Osnivanjem i početkom rada Hrvatskog zavoda za norme 2005. godine ispunjen je zahtjev 

Europske unije za odvajanjem zakonodavne funkcije od djelatnosti normizacije, akreditacije 

i ocjene sukladnosti. To je bio preduvjet za usklađivanje s pravnom stečevinom u 

području slobode kretanja roba i početak pregovora o punopravnome članstvu Republike 

Hrvatske u Europskoj uniji u tome području. Članstvom u međunarodnim organizacijama 

za normizaciju ISO i IEC, preuzimanjem uloge nacionalnoga normirnog tijela 

u Europskom institutu za telekomunikacijske norme ETSI i pridruženim članstvom

u europskim organizacijama za normizaciju CEN i CENELEC osigurane su informacije 

i dokumenti tih organizacija u Republici Hrvatskoj, pravo na sudjelovanje hrvatskih 

predstavnika u njihovom radu i pravo na prihvaćanje tih dokumenata na nacionalnoj 

razini. 

Strategija za primjenu pravne stečevine u području slobodnoga kretanja roba utvrdila je 

obvezu prihvaćanja svih europskih normi u hrvatsku normizaciju. Hrvatski zavod za norme 

je prihvatio do 31. prosinca 2008. godine više od 90% europskih normi te ispunio jedan od 

devet uvjeta za punopravno članstvo u CEN-u i CENELEC-u. Punopravno članstvo HZN-a 

u tim organizacijama preduvjet je za članstvo Republike Hrvatske u Europskoj uniji. Postupak 

prihvaćanja europskih normi se sastojao iz: 

prihvaćanja europskih normi kao hrvatskih normi 

povlačenja postojećih suprotnih dokumenata (propisa i normi) 

13 


Prihvaćanje svih europskih normi kao hrvatskih i njihove primjene za ispunjavanje zahtjeva 

novih propisa omogućit će postizanje europske razine sigurnosti proizvoda i slobodnog 

kretanja roba na bez tehničkih zapreka u trgovini. 

Najvažnije norme u području poljoprivredno-prehrambene industrije su sljedeće: 

GLOBALGAP - Tijelo privatnog sektora koje uspostavlja dragovoljne norme za certifikaciju 

poljoprivrednih proizvoda (uključujući akvakulturu) širem svijeta. GLOBALGAP sustav 

primjenjuje se na primarnu stočarsku i ratarsku proizvodnju i propisuje odrednice dobre 

poljoprivredne prakse. Cilj je osiguravanje sigurnosti i kvalitete u poljoprivrednoj proizvodnji 

te ublažavanje štetnih učinka poljoprivrede na okoliš, osiguravanje odgovornog odnosa prema 

stanovništvu i zaposlenicima te poštovanje dobrobiti životinja. Sustav su 1997. godine pod 

imenom EurepGap definirali britanski trgovački lanci, a kasnije su ga najznačajniji europski 

trgovci, udruženja poljoprivrednih proizvođača i predstavnika potrošača prihvatili kao globalni 

sustav. Uvođenje sustava je dobrovoljno, a inspekciju uvedene norme provode ovlaštena neovisna 

certifikacijska tijela. 

INTERNATIONAL FOOD STANDARD (IFS) – Normu su razvili njemački, francuski i talijanski 

trgovački lanci radi kontrole proizvođača robnih marki velikih trgovačkih lanaca. Bila 

je zamišljena kao norma za odabir proizvođača robnih marki, no s vremenom je postala 

norma trgovačkih lanaca pri odabiru dobavljača za sve prehrambene proizvode. Norma 

kombinira načela HACCP sustava sa zahtjevima sustava upravljanja kvalitetom te ispunjavanje 

higijenskih zahtjeva. To se vidi iz njezine strukture: 

odgovornost najviše uprave 

sustav upravljanja kvalitetom (uključuje i HACCP) 

upravljanje resursima 

upravljanje procesom proizvodnje 

mjerenje, analiza i poboljšavanje. 

Primjena norme je dobrovoljna i uglavnom se uvodi na zahtjev kupca. 

BRITISH RETAIL CONSORTIUM (BRC) – Tijelo koje sačinjavaju svi veći britanski trgovci 

na malo, udruženo u BRC, razvilo je tehničku normu kako bi pomoglo trgovcima 

na malo da ispune svoje zakonske obveze s obzirom na zaštitu potrošača, pružajući


14 

zajedničku osnovu za provjeru svih proizvođača njihovih robnih marki. Njegova struktura 

upućuje na: 

HACCP sustav 

sustav upravljanja kvalitetom 

uvjeti proizvodnje (preduvjetni programi) 

kontrola proizvoda 

kontrola procesa 

djelatnici (higijenski zahtjevi). 

BRC norma također se uglavnom uvodi na zahtjev kupca. 

NIZ NORMA ISO 22000 – Nastaje kao izraz težnje industrije za stvaranjem međunarodne 

norme koja bi bila prihvatljiva i prepoznatljiva u svim državama zbog toga što je brojnost 

nacionalnih norma izazvala zbrku i potaknula potrebu usklađivanja na međunarodnoj razini. 

Međunarodna organizacija za normizaciju ISO objavila je 2005. godine normu za sustav 

upravljanja sigurnošću hrane: 

HRN EN ISO 22000:2006 (objavljena na hrvatskom jeziku) 

Sustavi upravljanja sigurnošću hrane − Zahtjevi za svaku organizaciju u lancu hrane 

(ISO 22000:2005; EN ISO 22000:2005) 

Food safety management systems -- Requirements for any organization in the food chain 

(ISO 22000:2005; EN ISO 22000:2005) 

Norma utvrđuje zahtjeve za sustav upravljanja sigurnošću hrane koji kombinira niže navedene 

općepoznate ključne elemente sigurnosti hrane duž proizvođačkog lanca pa do 

konzumacije: 

uzajamnu komunikaciju 

sustav upravljanja 

preduvjetne programe 

HACCP načela. 

Nacionalne politike sigurne hrane služe da bi koordinirale i pojačale napore svih zainteresiranih 

strana koje rade na zajedničkome cilju a to je sigurna i kvalitetna hrana. Opći 

cilj politike sigurne hrane može biti zaštita kvalitete i sigurnosti ukupne opskrbe hranom, 

što dovodi do: 

smanjivanja bolesti koje potječu od hrane 

poboljšanja prehrane i kvalitete života 

jačanju sigurnosti hrane u sektoru poslovanja hranom. 

Uspješan razvoj i primjena HACCP-a međusobno su povezani s drugim strategijama: 

poboljšanjem službene kontrole hrane i sustava inspekcije (uključujući izobrazbu 

inspektora) 

poboljšanjem službenih laboratorija 

odgovarajućom ocjenom rizika za sigurnu hranu

poboljšanjem lokalne infrastrukture (voda, ceste, električna energija) 

većom kvalitetom izgradnje prostora i objekata za hranu. 

U niz norma 22000 ubrajaju se i sljedeći dokumenti: 

1. HRN ISO/TS 22004:2006 (objavljena na hrvatskom jeziku) 

Sustavi upravljanja sigurnošću hrane − Upute za primjenu norme ISO 22000:2005 

(ISO/TS 22004:2005) 

Food safety management systems − Guidance on the application of ISO 22000:2005 

(ISO/TS 22004:2005) 

2. HRN ISO 15161:2006 (buduća norma 22002) (objavljena na hrvatskom jeziku) 

Smjernice za primjenu norme ISO 9001:2000 za prehrambenu industriju i industriju pića 

(ISO 15161:2001) 

Guidelines on the application of ISO 9001:2000 for the food and drink industry 

(ISO 15161:2001) 

15 


3. HRN ISO/TS 22003:2008 (objavljena na hrvatskom jeziku) 

Sustavi upravljanja sigurnošću hrane − Zahtjevi za tijela koja provode audit i certifikaciju 

sustava upravljanja sigurnošću hrane (ISO/TS 22003:2007) 

Food safety management systems - Requirements for bodies providing audit and certification 

of food safety management systems (ISO/TS 22003:2007) 

4. HRN EN ISO 22005:2008 (objavljena na hrvatskom jeziku) 

Sljedivost u lancu hrane i hrane za životinje − Opća načela i osnovni zahtjevi za osmišljavanje 

i primjenu sustava (ISO 22005:2007; EN ISO 22005:2007) 

Traceability in the feed and food chain − General principles and basic requirements for 

system design and implementation (ISO 22005:2007; EN ISO 22005:2007) 

5. ISO 22006 (u statusu nacrta) 

Guidelines for the application of ISO 9001:2000 in crop production 

6. ISO/CD 22008 

Food irradiation − Good processing practices for the irradiation of foods intended for human 

consumption 

Norma ISO 9001 daje osnove za sve sustave kvalitete koje je objavila međunarodna organizacija 

za normizaciju ISO. Upravljanje sustavom kvalitete način je kojim organizacija 

usmjerava i kontrolira one aktivnosti koje su povezane s kvalitetom. Sustav čini struktura 

organizacije zajedno s upravljanjem, planiranjem, procesima, izobrazbom i dokumentacijom 

koji se upotrebljavaju za postizanje ciljeva kvalitete koje su postavili organizacija 

i njezini kupci. Nadzor nad uvedenim sustavom provode neovisna certifikacijska tijela 

provedbom audita (nadzorni posjet) na osnovi kojih izdaju certifikat o ispunjavanju zahtjeva 

određene norme. Neudovoljavanje se ne može novčano sankcionirati, niti za posljedicu 

može imati zatvaranje ili privremeno zatvaranje objekta. Moguće je jedino neizdavanje ili 

povlačenje certifikata proizvođaču koji nije ispunio zahtjeve. 

HRN EN ISO 9001:2008 

Sustavi upravljanja kvalitetom −Zahtjevi (ISO 9001:2008; EN ISO 9001:2008) 

Quality management systems − Requirements (ISO 9001:2008; EN ISO 9001:2008)

Certifikacija HACCP sustava 


16 

Certifikacija HACCP sustava isključivo je dobrovoljna. Provode je neovisne certifikacijske 

kuće registrirane za tu djelatnost na području RH. Sustav se može certificirati prema 

pravilima dokumenta Codex Alimentarius (bez akreditacije), odnosno prema normi HRN 

EN ISO 22000:2006. Certifikacija sustava zasniva se na provođenju certifikacijskog audita 

i periodičkih audita, najčešće jednom na godinu. Cijenu certifikacije utvrđuje certifikacijska 

kuća, a za uslugu certifikacije poduzetnicima na raspolaganju stoje različiti poticaji, 

odnosno oblici sufinanciranja. 

HRVATSKE INSTITUCIJE ODGOVORNE ZA POLJOPRIVREDNO- PREHRAMBENE 

PROIZVODE 


Određeno je središnjim tijelom državne uprave nadležnim za zdravstvenu ispravnost, higijenu 

i kakvoću hrane i hrane za životinje, te za organizaciju službenih kontrola i predstavlja 

kontakt točku prema Europskoj komisiji. Zajedno s Ministarstvom zdravstva i socijalne 

skrbi te Državnim inspektoratom definirano je kao i kao tijelo nadležno za provođenje inspekcije. 

Vodi središnju evidenciju odobrenih i registriranih objekata, uspostavlja sustav 

brzog uzbunjivanja, sudjeluje u izradi kriznih planova. 


Sudjeluje u izradi kriznih planova i dostavi podataka o registraciji objekata u središnju 

evidenciju koju vodi nadležno tijelo te u provedbi sustava brzog uzbunjivanja, provodi inspekcije 

za proizvođače namirnica neživotinjskog podrijetla, maloprodaju, veleprodaju i 

ugostiteljstvo. 


Objedinjuje tri iznimno važna i usko povezana segmenta: gospodarstvo, rad i poduzetništvo. 

Posebno se bavi poticanjem domaće proizvodnje i izvoza, poticanjem ulaganja, pomaganjem 

pri restrukturiranju velikih gospodarskih subjekata kako bi samostalno i uspješno nastupali 

na tržištima, ali i stvaranjem poticajnog ozračja za brži razvoj hrvatskog poduzetništva. 

Kroz svoje projekte osigurava sredstva namijenjena gospodarstvenicima za uvođenje i certifikaciju 

različitih norma. 

Hrvatska agencija za hranu 

Obavlja znanstvene i stručne poslove procjene rizika i obavještavanja o rezultatima procjene 

rizika vezano uz zdravstvenu ispravnost i higijenu hrane i hrane za životinje. 

Hrvatski zavod za norme 

Nacionalno normirno tijelo koje priprema, prihvaća, uređuje i izdaje hrvatske norme te 

promiče uporabu hrvatskih norma i daje podršku provedbi tehničkog zakonodavstva. 

Hrvatska akreditacijska agencija 

Obavlja poslove nacionalne službe za akreditaciju u RH. Osnovana je radi provedbe 

hrvatskoga tehničkog zakonodavstva koje je usklađeno s pravnom stečevinom EU-a 

(acquis communautaire). Tehničkim se propisima uređuju sigurnost proizvoda i sloboda 

kretanja na unutarnjem tržištu, zaštita zdravlja građana, zaštita potrošača, zaštita okoliša 

i druga područja od javnog interesa.

EUROPSKE INSTITUCIJE NADLEŽNE ZA SIGURNOST HRANE 


Opća uprava za zdravstvo i zaštitu potrošača. 

Europski parlament 

Odbor za zaštitu okoliša, javno zdravstvo i zaštitu potrošača zadužen je za pitanje sigurnosti 

hrane 

Europska agencija za sigurnost hrane 

Predstavlja stup europske mreže za sigurnost hrane. Pruža usluge znanstvenog savjetovanja 

te pravodobne informacije o postojećim i mogućim rizicima u prehrani. Ciljevi 

su Agencije uspostava sustava procjene rizika, prikupljanje informacija i analiza, sustav 

priopćavanja i brzog upozoravanja. 

17 

Minivodič: Sigurnost hrane travanj 2009.



18 


Uprava za sigurnost i kakvoću hrane 


tel.: (01) 610 6692 

faks: (01) 610 9189 

www.mps.hr 


Ksaver 200a, Zagreb 

Kontakt: Ružica Vazdar, dipl.ing, načelnik odjela za sigurnost hrane 

tel.: (01) 4607 566 

ruzica.vazdar@mzss.hr 

Koraljka Knezić, dipl. ing, sanitarni inspektor 

faks.: (01) 4596 104 



tel.: (01) 610 1111 


Kontakt: Branka Petrišić Rakić, viša stručna savjetnica 

tel.: (01) 610 6364 

faks: (01) 610 9822 

branka.rakic@mingorp.hr 

Hrvatska agencija za hranu 

I. Gundulića 36b/II, Osijek 

tel.: (031) 227 600 

faks: (031) 214 901 

Dežurni telefon: 091 886 57 44 

Besplatni potrošački telefon: 0800 0025 

www.hah.hr 

info@hah.hr 



Codex Alimentarius kontaktna točka 

www.hzn.hr 

Kontakt: mr. sc. Tea Havranek, dipl. ing 

tel.: (01) 610 60 05 

faks: (01) 610 93 21 

Hrvatska akreditacijska agencija 


tel.: (01) 610 60 20 

faks: (01) 610 93 22 

www.akreditacija.hr 

www.nn.hr – Službene stranice hrvatskih zakonskih dokumenata 

www.iso.org – International Organization for Standardization

www.kvaliteta.inet.hr – Hrvatske stranice o kvaliteti 

www.huzp.hr – Hrvatska udruga za zaštitu potrošača 

www.hzjz.hr – Hrvatski zavod za javno zdravstvo 

www.eur-lex.europa.eu – Službeni zakonski dokumenti EU-a 

www.globalgap.org – GlobalGap 

www.codexalimentarius.net – Službene stranice Codex Alimentarius-a 

www.brc.org.uk – British Retail Consortium 

19 


BILJEŠKE 

20 


BILJEŠKE 

21 


BILJEŠKE 

22 




Javna nabava 







23 













T: (0)1 610-9773 

F: (0)1 610-9777 


W: www.bizimpact.hr







Minivodič: Zaštita okoliša travanj 2009. 












MINISTARSTVO ZAŠTITE OKOLIŠA, 

PROSTORNOG UREĐENJA I GRADITELJSTVA 




PREDGOVOR 


04 


provedbenih propisa koje će znatno utjecati na poslovnu zajednicu. Te su promjene nužne 

kako bi hrvatske tvrtke zadovoljile standarde Europske unije i bile konkurentne kako na 

tržištu EU-a tako i na globalnom tržištu. 







zaposlenike specijalizirane za praćenje promjena zakona i provedbenih propisa 

Kako bi se pomoglo malim i srednjim poduzetnicima da svoje poslovanje usklade sa zakonskim 

promjenama, Ministarstvo gospodarstva, rada i poduzetništva pripremilo je, uz 

potporu projekta BIZimpact, koji se financira sredstvima Europske unije, niz minivodiča za 


Javna nabava 














gospodarstva. 



Damir 


ZAHVALA 


pripremio ga je IMO – Institut za međunarodne odnose. U izradi dokumenta surađivali su 

stručnjaci: dr. Sanja Tišma, mr. Monika Šućur, mr. Ognjen Škunca, Nevenka Preradović, 

Srđana Piasevoli, Vesna Montan i drugi. Autori zahvaljuju svima pojedinačno, kao i njihovim 

institucijama.

ŠTO JE ZAŠTITA OKOLIŠA? 

Okoliš je prirodno okruženje organizama i njihovih zajednica, uključivo i čovjeka, koje im 

omogućuje postojanje i razvoj. Uključuje zrak, vode, tlo, zemljinu kamenu koru, energiju 

te materijalna dobra i kulturnu baštinu kao dio okruženja koje je stvorio čovjek. Obuhvaća 

sve u svojoj raznolikosti i ukupnosti uzajamnog djelovanja. 

Zaštita okoliša skup je aktivnosti i mjera za sprečavanje opasnosti za okoliš, nastanka 

šteta i/ili onečišćivanja okoliša, smanjivanja i/ili otklanjanja šteta nanesenih okolišu te 

povrata okoliša u stanje prije nastanka štete. 

Europska unija pokrenula je 2007. program „Malo, čisto i konkurentno”. 1 Ciljevi programa su: 

Veće poštivanje i usklađenost poslovanja malih i srednjih poduzeća s okolišnim zakonodavstvom. 

Time se smanjuju negativni utjecaji na okoliš, podiže razina poslovanja 

u skladu s okolišem i osiguravaju jednaki uvjeti, zahtjevi i pravila za sve sudionike 

na zajedničkom tržištu 

Bolja zaštita okoliša (energetska i resursna) u malim i srednjim poduzećima kroz 

uvođenje sustava upravljanja okolišem i drugim prikladnim alatima 

Efikasnija okolišna politika, naročito kroz smanjivanje administrativnih opterećenja 

malih i srednjih poduzeća. Time se oslobađaju resursi koji se mogu upotrijebiti za 

povećanje okolišne usklađenosti 

Veća eko-inovativnost, a time i konkurentnost malih i srednjih poduzeća. 

05 



U postupku usklađivanja zakonodavstva, zaštita okoliša jedno je od najopsežnijih i najzahtjevnijih 

područja. Oko 300 pravnih dokumenata razvrstano je kako slijedi: 

Horizontalno zakonodavstvo 

Horizontalno zakonodavstvo čine direktive koje reguliraju zaštitu okoliša i srodna područja. 

One su više proceduralne nego tehničke. Propisuju postupke i mehanizme za integriranje 

skrbi za okoliš u odluke koje se donose u javnom i privatnom sektoru, vezane osobito za 

korištenje zemljišta i upravljanje prirodnim dobrima. 

Horizontalno zakonodavstvo EU-a uključuje: 

Direktiva 2003/4/EZ Europskog parlamenta (EP) i Vijeća od 28. siječnja 2003. o pristupu 

javnosti informacijama o okolišu kojom se ukida Direktiva Vijeća 90/313/EK 

Direktiva 2003/35/EZ EP-a i Vijeća od 26. svibnja 2003. kojom se osigurava sudjelovanje 

javnosti u vezi s izradom određenih planova i programa koji se odnose na 

okoliš i dopunjuje u odnosu na sudjelovanje javnosti i pristup pravosuđu Direktive 

Vijeća 85/337/EEZ i 96/61/EK 

Direktiva 2004/35/EZ EP-a i Vijeća od 21. travnja 2004. o odgovornosti za okoliš u 

pogledu sprečavanja i otklanjanja šteta u okolišu 

1 

http://ec.europa.eu/environment/sme/programme/programme_en.htm


06 

Direktiva 2001/42/EZ EP-a i Vijeća od 27. lipnja 2001. o procjeni učinaka pojedinih 

planova i programa na okoliš 

Direktiva Vijeća 85/337/EEZ od 27. lipnja 1985. o procjeni učinaka određenih javnih i 

privatnih projekata na okoliš 

Direktiva Vijeća 91/692/EEZ koja standardizira i racionalizira izvješća o provedbi 

određenih direktiva koje se odnose na okoliš 

Direktiva 2007/2/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 14. ožujka 2007. kojom se 

ustrojava infrastruktura za informiranje o prostoru u Europskoj zajednici (INSPIRE) 

Uredba Vijeća (EEZ) br. 1210/90 od 7. svibnja 1990. o osnutku Europske agencije za 

zaštitu okoliša i Europske informacijske i promatračke mreže okoliša. 

Kakvoća zraka i klimatske promjene 

Pravna stečevina EU iz područja zaštite zraka regulirana je s propisima koji pokrivaju 

procjenu i upravljanje kakvoćom vanjskog zraka, emisije iz stacionarnih izvora, kakvoću 

proizvoda, razmjenu informacija i mobilne izvore. 

Neke od najvažnijih direktiva i uredbi su: 

Procjena i upravljanje kakvoćom zraka 

Direktiva 2008/50/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 21. svibnja 2008. o kakvoći 

okolnog zraka i čišćem zraku za Europu kojom se od 11. lipnja 2010. stavljaju van 

snage direktive: Okvirna direktiva 96/62/EZ o procjeni i upravljanju kakvoćom okolnog 

zraka, Direktiva 2000/69/EZ koja se odnosi na granične vrijednosti za benzen i 

ugljikov monoksid u vanjskom zraku 

Direktiva 2004/107/EZ koja se odnosi na arsen, kadmij, živu, nikal i policikličke aromatske 

ugljikovodike u vanjskom raku. 

Kakvoća proizvoda 

Direktiva 98/70/EZ o kakvoći benzina i dizel goriva kojom se izmjenjuje i dopunjuje 

Direktiva Vijeća 93/12/EEZ i dopunjena Direktivom 2000/71/EZ i Direktivom 

2003/17/EZ 

Uredba (EZ) 2037/2000 EP-a i Vijeća od 29. lipnja 2000. o tvarima koje oštećuju 

ozonski sloj 

Direktiva 1999/32/EZ koja se odnosi na smanjenje sadržaja sumpora u određenim 

tekućim naftnim gorivima kojom se izmjenjuje Direktiva 93/12/EEZ i koja je dopunjena 

Direktivom 2005/33/EZ 

Direktiva 2004/42/EZ o ograničavanju emisija hlapivih organskih spojeva koje proizlaze 

iz upotrebe organskih otapala u nekim bojama i lakovima i proizvodima za 

završnu obradu vozila kojom se izmjenjuje i dopunjuje Direktiva 1999/13/EZ. 

Gospodarenje otpadom 

Posljednji sektor koji je Unija razvila je sektor gospodarenja otpadom. Nakon usvajanja Okvirne 

direktive 75/442/EEZ (1975.), kojom se od država članica tražila uspostava institucija za 

gospodarenje otpadom, pozornost se usmjerila na specifične vrste otpada koje sadržavaju 

opasne tvari ili na drugi način predstavljaju problem Europskoj zajednici u cjelini.

Opći okvir za reguliranje gospodarenja otpadom uključuje još neke direktive i uredbe. 

Najvažnije su Direktiva 96/61/EZ o integriranoj prevenciji i kontroli onečišćenja i skup 

uredbi o nadzoru i kontroli prekograničnog prometa otpadom. 

07 

Direktive o specifičnim tokovima govore o hijerarhiji politike gospodarenja otpadom: izbjegavanje, 

oporaba, i recikliranje te sigurno zbrinjavanje. Zakonodavstvo EU-a sastoji se od 

sljedećih ključnih direktiva i uredbi: 

Okvirna direktiva 2006/12/EZ o otpadu 

Direktiva 91/689/EEZ o opasnom otpadu izmijenjena direktivom 94/31/EZ 

Direktiva 2006/66/EZ o baterijama i akumulatorima 

Direktiva 94/62/EZ o ambalaži i ambalažnom otpadu izmijenjena i dopunjena Uredbom 

2003/1882, Direktivom 2004/12, Direktivom 2005/20 

Direktiva 2002/96 o otpadnoj električnoj i elektroničkoj opremi 

Direktiva 99/31/EZ o odlagalištu otpada 

Direktiva 2000/76/EZ o spaljivanju otpada 


Upravljanje vodama 

Sektor zaštite voda jedan je od najopsežnijih dijelova pravne stečevine iz područja zaštite 

okoliša. Najvažnije direktive koje se odnose na uspostavu pravnog okvira zaštite voda, 

kakvoću voda za pojedine namjene te kontrolu emisija onečišćujućih tvari su sljedeće: 

Okvirna direktiva o vodama 2000/60/EZ 

Direktiva 2006/7/EZ o kvaliteti vode za kupanje 

Direktiva 98/83/EZ o kvaliteti vode za piće 

Direktiva 91/676/EEZ o zaštiti voda od onečišćenja koje uzrokuju nitrati poljoprivrednog 

podrijetla 

Direktiva 91/271/EEZ o pročišćavanju komunalnih otpadnih voda 

Direktiva 2006/118/EZ o zaštiti podzemnih voda od onečišćenja i pogoršanja 

kakvoće 

Direktiva 2007/60/EZ o procjeni i upravljanju poplavnim rizicima 

Kontrola industrijskog onečišćenja i upravljanje rizicima 

Ključne direktive i uredbe su sljedeće: 

Direktiva 2008/1/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 15. siječnja 2008. o integriranom 

sprečavanju i nadzoru onečišćenja (IPPC) (kodificirana verzija) 

Direktiva 96/82/EZ o kontroli opasnosti od velikih nesreća koje uključuju opasne 

tvari 

Direktiva 1999/13/EZ o ograničenju emisija hlapivih organskih spojeva zbog upotrebe 

organskih otapala prilikom određenih aktivnosti i u određenim postrojenjima, 

koja je nadopunjena Uredbama EKC No 1882/2003 i direktivom 2004/42/EC o 

sprečavanju emisija hlapljivih organskih tvari iz organskih otapala pri proizvodnji 

boja i poluproizvoda automobilske industrije


08 

Direktiva 94/63/EZ o kontroli emisija hlapivih organskih spojeva koji nastaju 

skladištenjem i distribucijom benzina od terminala do benzinskih postaja 

Direktiva 2001/81/EZ o gornjim granicama emisija pojedinih onečišćujućih tvari u 

atmosferi 

Direktiva 2003/87/EZ o trgovanju kvotama emisija stakleničkih plinova 

Direktiva 2004/101/EZ kojom je dopunjena Direktiva 2003/87/EZ vezano za mehanizme 

Kyotskog protokola 

Direktiva 2001/80/EZ o ograničenju emisija nekih onečišćujućih tvari u zrak iz velikih 

uređaja za loženje 

Uredba (EZ) br. 761/2001 Europskog parlamenta i Vijeća od 19. ožujka 2001. kojom se 

dopušta dragovoljno sudjelovanje organizacija u programu gospodarenja okolišem i 

revizije okoliša zajednice (EMAS) 

Uredba (EZ) br. 166/2006 EP-a i Vijeća o uspostavi Europskog registra ispuštanja i 

prijenosa onečišćujućih tvari 

Uredba (EZ) br. 1980/2000 EP-a i Vijeća o revidiranom programu dodjele znaka 

zaštite okoliša. 

Kemikalije 

Najvažnije područje u vezi s kontrolom kemikalija jest testiranje i obavještavanje o kemikalijama 

i preparatima. Ostala područja uključuju genetski modificirane organizme (GMO), pokuse 

na životinjama, dobru laboratorijsku praksu te direktive ili uredbe kojima se kontroliraju proizvodi. 

Zakonodavstvo EU-a u području kemikalija obuhvaća sljedeće direktive i uredbe: 

Buka 

Direktiva 67/548/EZ o razvrstavanju, pakiranju i obilježavanju opasnih tvari 

Direktiva 98/8/EEZ o stavljanju biocidnih proizvoda na tržište 

Direktiva 2001/18/EZ o namjernom ispuštanju genetički modificiranih organizama u 

okoliš 

Direktiva 90/219/EEZ o ograničenoj uporabi genetički modificiranih organizama, 

izmijenjena direktivama 94/51/EZ i 98/81/EZ 

Direktiva 86/609/EEZ o pokusima na životinjama, izmijenjena Direktivom 2003/65/EZ 

Uredba EZ 2037/2000 o tvarima koje oštećuju ozonski omotač 

Uredba EZ 304/2003 o uvozu i izvozu opasnih tvari. 

Kontrolu izloženosti buci u EU-u regulira Direktiva 2002/49/EZ o utvrđivanju i upravljanju 

bukom okoliša. Države članice dužne su izraditi karte buke i akcijske planove za upravljanje 

bukom i njenim učincima, uključujući mjere za smanjenje razine buke. 

Zaštita prirode 

Zakonodavstvo obuhvaća sljedeće direktive i uredbe: 

Direktiva 79/409/EEZ o zaštiti divljih ptica 

Direktiva 92/43/EEZ o očuvanju prirodnih staništa i divljih životinjskih i biljnih vrsta

Direktiva 1999/22/EZ o držanju divljih životinja u zoološkim vrtovima 

Uredba Vijeća (EZ) br. 338/97 od 9. prosinca 1996. o zaštiti divljih biljnih i životinjskih 

vrsta putem reguliranja trgovine tim vrstama (CITES) 

Uredba Vijeća (EEZ) br. 3254/91 o zabrani upotrebe stupica na području Zajednice 

ZAKONODAVSTVO REPUBLIKE HRVATSKE 

Hrvatsko zakonodavstvo zaštite okoliša čine međunarodni ugovori (konvencije i protokoli) 

koje je potvrdio Hrvatski sabor, zakoni i njihovi provedbeni propisi. Krovni zakon je Zakon o 

zaštiti okoliša (NN 110/07). On osigurava podlogu za donošenje provedbenih akata kojima 

će se zakonodavstvo uskladiti s europskim, radi čega su u njega uvedeni novi pojmovi iz 

pravne stečevine Europske unije. 

09 


Posebni zakoni u području zaštite okoliša su: 

Zakon o zaštiti zraka (NN 178/04 i 60/08) 

Zakon o otpadu (NN 178/04, 111/06 i 60/08) 

Zakon o vodama (NN 107/95, 150/05) 

Zakon o financiranju vodnog gospodarstva (NN 107/95 i 150/05) 

Zakon o kemikalijama (NN 150/05) 

Zakon o zaštiti i spašavanju (NN174/04 i 79/07) 

Zakon o zaštiti od buke (NN 30/09) 

Zakon o zaštiti prirode (NN 70/05 i 139/08) 

Zakon o šumama (NN 140/05 i 82/06) 

Zakon o genetski modificiranim organizmima (NN 70/05) 

Zakon o Fondu za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost (NN 107/03) 

Zakon o potvrđivanju Konvencije o procjeni utjecaja na okoliš preko državnih granica 

(NN 1/6/96) 

Temeljem tih zakona donesen je i donijet će se niz provedbenih propisa koji uređuju i propisuju 

elemente provedbe zakonskih odredbi. Temeljni su strateški dokumenti Nacionalna 

strategija zaštite okoliša i Nacionalni plan djelovanja za okoliš iz 2002. 

Horizontalno zakonodavstvo 

Horizontalno zakonodavstvo u području zaštite okoliša u Republici Hrvatskoj regulirano je 

Zakonom o zaštiti okoliša (NN 110/07). Zakon uređuje sljedeća područja: 

načela zaštite okoliša i održivog razvitka 

zaštita sastavnica okoliša i zaštita okoliša od štetnih utjecaja opterećenja 

subjekti zaštite okoliša 

dokumenti održivog razvitka i zaštite okoliša 

instrumenti provedbe zaštite okoliša


10 

praćenje stanja okoliša 

informacijski sustav 

osiguranje pristupa informacijama o okolišu i sudjelovanje javnosti u pitanjima 

okoliša te pristup pravosuđu 

odgovornost za štetu 

financiranje i instrumenti opće politike zaštite okoliša 

nadzor nad primjenom Zakona 

prekršaji i prekršajne kazne 

prijelazne i završne odredbe. 


Uz međunarodne ugovore, Zakon o zaštiti zraka (NN178/04 i 60/08) temeljni je zakon koji 

uređuje upravljanje kakvoćom zraka. 

Zakonom se uređuju: temeljni ciljevi zaštite zraka, značenje pojmova u smislu Zakona, 

utvrđuje se institucionalna nadležnost za provedbu Zakona, planski dokumenti i sudjelovanje 

javnosti u njihovoj izradi; način praćenja i utvrđivanja kakvoće zraka na državnoj i 

lokalnoj razini, razvrstavanje područja na zone i aglomeracije s obzirom na kategoriju 

kakvoće zraka, evidentiranje i praćenje emisija iz stacionarnih izvora, obavljanje stručnih 

poslova praćenja kakvoće zraka i emisija u zrak, mjere za sprječavanje i smanjivanje 

onečišćivanja zraka, tvari koje oštećuju ozonski sloj, staklenički plinovi, informacijski sustav 

o kakvoći zraka, financiranje zaštite i poboljšanja kakvoće zraka, ekonomski instrumenti, 

nadzor, prekršaji i novčane kazne te prijelazne i završne odredbe kojima se, između 

ostaloga, određuju rokovi probedbe pojedinih odredbi Zakona. 

Zakonom su preneseni elementi direktiva: 

Direktiva 2003/87/EZ kojom se utvrđuje shema za trgovanje kvotama emisije stakleničkih 

plinova unutar Zajednice kojom se izmjenjuje i dopunjuje Direktiva Vijeća 96/61 EZ 

Direktiva 2004/101/EZ kojom se dopunjuje Direktiva 2003/87/EZ kojom se utvrđuje 

shema za trgovanje kvotama emisije stakleničkih plinova unutar Zajednice, vezano 

za projektne mehanizme Kyotskog Protokola. 

Temeljni strateški dokument je Plan zaštite i poboljšanja kakvoće zraka u RH za razdoblje 

2008. do 2011. godine (NN 61/08). Sastavni dio Plana je Nacionalna strategija za provedbu 

Okvirne konvencije UN-a o klimatskim promjenama (UNFCCC) i Kyotskog protokola s planom 

djelovanja. 


Pravno područje gospodarenja otpadom uređeno je Zakonom o otpadu (NN 178/04,111/06 

i 60/08) i međunarodnom Konvencijom o Kontroli prekograničnog prometa opasnim otpadom 

i njegovom odlaganju – Bazelska konvencija (NN – Međunarodni ugovori 3/94). Zakon 

o otpadu usvojen je prosinca 2004. godine i usklađen je s odredbama Okvirne Direktive 

EU-a o otpadu 2008/98/EZ. Temeljni strateški dokumenti su Strategija gospodarenja otpadom 

Republike Hrvatske (2005) i Plan gospodarenja otpadom u Republici Hrvatskoj za 

razdoblje 2007-2015. godine.

Obveze koje proizlaze iz Zakona o otpadu: 

Člankom 18. Zakona određena je obveza proizvođačima, koji stavljaju u promet opasne 

tvari, da, na vlastiti trošak, organiziraju odvojeno skupljanje otpadne ambalaže onečišćene 

opasnim tvarima i korištenje njezinih vrijednih svojstava predajom ovlaštenim osobama za 

skupljanje, obradu, oporabu i/ili zbrinjavanje takve ambalaže. 

Članak 41. Zakona o otpadu propisuje da je osoba ovlaštena za skupljanje i/ili oporabu 

otpada, kada djelatnost obavlja na području dviju ili više županija, odnosno na području 

Republike Hrvatske, dužna otpad kojim raspolaže zbrinuti na odlagalištu utvrđenom prostornim 

planom jedinice lokalne samouprave. 

Nadalje je propisano da je jedinica lokalne samouprave, odnosno osoba koja upravlja 

odlagalištem, dužna prihvatiti taj otpad, te da se, kada se radi o građevinskom otpadu za koji 

se djelatnost oporabe obavlja mobilnim uređajem, oporaba može obavljati i na gradilištu. 

11 


Zakonom o otpadu također je propisano da je osoba registrirana za obavljanje djelatnosti 

skupljanja, oporabe i/ili zbrinjavanja, otpada odnosno gospodarenja posebnim kategorijama 

otpada, koja je dozvolu za gospodarenje otpadom ishodila sukladno odredbama članka 41. 

u svezi s odredbom članka 22. stavka 2. citiranog Zakona dužna šest mjeseci prije isteka 

važnosti te dozvole podnijeti zahtjev za izdavanje dozvole u skladu s ovim Zakonom. Ukoliko 

ne podnese zahtjev i ne ishodi dozvolu sukladno stavku 1. ovoga članka određeno je da 

će joj prestati pravo na obavljanje djelatnosti prema dozvoli istekom važnosti dozvole koju 

posjeduje. Ove odredbe odnose se i na osobu koja će dozvolu sukladno odredbama članka 

41. u svezi s odredbom članka 22. stavka 2. Zakona o otpadu steći prema tom Zakonu. 

Upravljanje vodama 

Zakon o vodama i Zakon o financiranju vodnog gospodarstva (NN 107/05), Zakon o izmjenama 

i dopunama Zakona o vodama (NN 150/05) i Zakon o izmjenama i dopunama financiranja 

vodnog gospodarstva (NN 19/96, 88/98 i 150/05) temeljni su pravni okvir za upravljanje 

vodama, uz niz međunarodnih i bilateralnih ugovora. Temeljni strateški dokument 

je Strategija upravljanja vodama, radni dokument upućen na usvajanje. Konačni prijedlozi 

Zakona o vodama i Zakona o financiranju vodnoga gospodarstva su u pripremi, a usvajanje 

se planira do kraja drugog tromjesječja ove godine. 

Kontrola industrijskog onečišćenja i upravljanje rizicima 

Pravni okvir za uspostavu cjelovitog sustava sprečavanja i praćenja onečišćenja okoliša 

novi je Zakon o zaštiti okoliša (NN 110/07). 

Kemikalije 

Zakon o kemikalijama (NN 150/05), kojim su uređeni proizvodnja, promet i korištenje opasnih 

kemikalija, jamči najviši standard zdravstvene zaštite, pri čemu gospodarski interesi moraju 

biti podređeni zaštiti zdravlja ljudi i zaštiti okoliša. Uz njega, donesen je i Zakon o biocidnim 

pripravcima (NN 63/07) koji uređuje stavljanje na tržište i uporabu biocidnih pripravaka. 

Buka 

Buka je regulirana Zakonom o buci (NN 20/03) i Pravilnikom o načinu izrade i sadržaju 

karata buke i akcijskih planova (NN 05/07).



12 

Područje zaštite prirode regulirano je Zakonom o zaštiti prirode (NN 70/2005 i 139/08). 

Njime je zaštita prirode postala obveza za sve ustanove i/ili pravne osobe koje se bave 

korištenjem prirodnih dobara (u poljoprivredi, šumarstvu, vodnom gospodarstvu). 

Temeljni je strateški dokument Strategija i akcijski plan zaštite biološke i krajobrazne 

raznolikosti Republike Hrvatske (1999.). 

OBVEZE MALIH I SREDNJIH PODUZEĆA 

Iz Zakona o zaštiti okoliša, ovisno o djelatnosti i veličini poduzeća, proizlaze za poslovni 

sektor sljedeće obveze: 

Postupati u skladu s načelima zaštite okoliša 

Izraditi plan usklađivanja postrojenja s tehničkim standardima zaštite okoliša i 

poštivanje rokova prilagodbe postrojenja pri provedbi plana uređenim Zakonom, 

odnosno posebnim propisom te s mjerama propisanim i potvrđenim međunarodnim 

ugovorima (čl. 53) 

Provesti postupak procjene utjecaja zahvata na okoliš (čl. 71) i postupanje kada se 

zahvat odnosi na postrojenje za koje je potrebno utvrditi objedinjene uvjete zaštite 

okoliša (čl. 70) 

Podnijeti zahtjev za objedinjene uvjete zaštite okoliša za postrojenje (čl. 82) te nakon 

ishođene uporabne dozvole (čl. 88) i o početku redovitog rada postrojenja obavijestiti 

Ministarstvo zaštite okoliša u roku 15 dana prije početka obavljanja djelatnosti 

Prijavljivati inspekciji zaštite okoliša nepredviđene događaje u postrojenju ili djelovanje 

koje bitno utječe na okoliš 

Obavijestiti Ministarstvo o promjeni u radu i planiranoj rekonstrukciji postrojenja te 

dostaviti opis promjena (čl. 92) 

Pratiti najbolje tehnike radi dopune i/ili izmjene utvrđenih objedinjenih uvjeta zaštite 

okoliša za postrojenje 

Poduzimati preventivne mjere smanjenja rizika nastanka i sprečavanja velikih 

nesreća te mjere za ublažavanje utjecaja velikih nesreća na ljude, materijalna dobra 

i okoliš, u slučaju opasnih tvari u postrojenju (čl. 98) 

Utvrditi moguću prisutnost opasnih tvari i o tome obavijestiti Ministarstvo: (i) za 

postrojenje koje će se graditi ili rekonstruirati prije ishođenja rješenja o objedinjenim 

uvjetima zaštite okoliša, najkasnije istodobno s podnošenjem zahtjeva 

za procjenu utjecaja zahvata na okoliš ako je procjena propisana kao obvezna, 

(ii) za postojeća postrojenja: u slučaju rekonstrukcije, odnosno promjena u proizvodnji 

i radu; u slučaju znatnijeg povećanja količine ili značajnijih promjena prirode 

ili fizičkog oblika opasne tvari u odnosu na podatke iz obavijesti; u slučaju promjene 

postupaka u kojima se opasna tvar koristi s obzirom na promjenu naravi ili količine 

opasnih tvari, koja bi mogla znatno povećati opasnost od velikih nesreća; u slučaju 

trajnog prestanka rada postrojenja 

U slučaju utvrđenih većih količina opasnih tvari izraditi izvješće o sigurnosti, koje 

sadrži: smjernice za sprečavanje velikih nesreća; osmišljen sustav sigurnosti; plan

za postupanje u postrojenju; podatke za plan sprečavanja velikih nesreća koji se 

odnosi na mjere zaštite i aktivnosti izvan postrojenja operatera, te izjavu operatera 

o dijelu izvješća koji nije za javnost 

Ishoditi suglasnost na izvješće o sigurnosti prije obavljanja djelatnosti (čl. 100) 

Dokazati da tvrtka u postrojenju nije promijenila uvjete iz suglasnosti na izvješće i da 

su ispunjeni uvjeti u skladu sa Zakonom. (čl. 101) 

U slučaju promjene u radu postrojenja, obvezna je izmjena i dopuna izvješća o sigurnosti 

te slanje obavijesti o tome Ministarstvu i središnjem tijelu državne uprave 

nadležnom za zaštitu i spašavanje. Ako promjene iziskuju novo izvješće odnosno 

ishođenje suglasnosti na sadržaj izmjena i/ili dopuna, nužna je nova suglasnost i 

prije isteka pet godina (čl. 103) 

Dostaviti izvješće o sigurnosti središnjem tijelu državne uprave nadležnom za zaštitu 

i spašavanje radi izrade vanjskih planova 

Prijaviti Agenciji za zaštitu okoliša pristup u sustav EMAS 

Pratiti stanje okoliša, npr. obveze nositelja zahvata i operatera uz praćenje stanja 

okoliša (čl. 121), ispuštanje i prijenos onečišćujućih tvari u okoliš (čl. 129) 

Izvješćivanje, npr. čl. 92, 104. i 105. 

Odgovornost za štetu u okolišu i opasnost od štete kad tvrtka obavlja djelatnost koja 

predstavlja rizik za okoliš i ljudsko zdravlje po načelu dokazane krivnje ili dokazanog 

nemarnog djelovanja (čl. 150. i 151) 

Sanacija štete u okolišu i uklanjanje prijeteće opasnosti od štete nanesene opasnim 

djelatnostima, što uključuje štetu nanesenu zaštićenim vrstama (čl. 151) 

Tvrtka koja je prouzročila štetu mora naknaditi štete u vrijednosti uništenog dobra 

ako se šteta u okolišu ili šteta nastala zaštićenim vrstama ne može sanirati 

odgovarajućim mjerama (čl. 156) 

Tvrtka koja djelovanjem ili propustom djelovanja prouzroči prijeteću opasnost od 

štete odnosno onečišćavanje okoliša, mora poduzeti mjere sprečavanja odnosno otklanjanja 

(čl. 159) i obavijestiti središnje tijelo državne uprave nadležno za zaštitu i 

spašavanje 

Izraditi sanacijski program za uklanjanje štete u okolišu zbog prekoračenja graničnih 

vrijednosti emisija u skladu s posebnim propisom (čl. 164) te za njega ishoditi suglasnost 

Ministarstva 

Obveznik provedbe sanacije obvezan je nakon provedbe sanacijskih mjera osigurati 

praćenje stanja okoliša, odnosno učinka sanacije na okoliš te za to osigurati financijska 

sredstva (čl. 167) 

Operater tvrtke obvezan je osiguranjem kod osiguravatelja ili na drugi način osigurati 

sredstva za naknadu moguće štete nanesene okolišu odnosno za otklanjanje 

prijeteće opasnosti od štete 

Financiranje zaštite okoliša (čl. 174) 

Proizvođači su dužni, kada je propisano, na ambalažu ili na tehničku dokumentaciju 

uz proizvod staviti uputu kojom se potrošače obavješćuje o utjecaju proizvoda i 

ambalaže na okoliš te ih se upućuje na način postupanja nakon uporabe (čl. 177) 

Pružiti Ministarstvu dokaze da su propisane mjere provedene 

13 

Minivodič: Zaštita okoliša travanj 2009.


14 

Omogućiti inspekcijski nadzor i osigurati mu uvjete za rad, dati na uvid dokumentaciju 

i na inspektorov zahtjev dostaviti ili pripremiti dodatne podatke za obavljanje 

nadzora. (čl. 187) 

Provesti radnje na zahtjev inspektora i radi utvrđivanja činjeničnog stanja nakon inspekcijskog 

nadzora. 

Iz Zakona o zaštiti zraka (NN 178/04 i 60/08) proizlaze za poslovni sektor, ovisno o djelatnosti 

poduzeća i obilježjima njegovih izvora emisije, sljedeće obveze: 

Pratiti kakvoću zraka u skladu s aktom o procjeni utjecaja na okoliš i/ili rješenju o 

objedinjenim uvjetima zaštite okoliša prema Zakonu o zaštiti okoliša (čl. 26) 

Dostaviti podatke o kakvoći zraka upravnom odjelu županije odnosno upravnom tijelu 

Grada Zagreba nadležnom za poslove zaštite okoliša do 31. ožujka tekuće godine 

za proteklu godinu 

Platiti troškove mjerenja u slučaju utvrđene prekomjerne onečišćenosti (čl. 27) 

Dostaviti podatke o stacionarnom izvoru, svakoj njegovoj promjeni (rekonstrukciji) 

i osobi koja njime upravlja ili nadzire njegov rad uredu državne uprave u županiji 

odnosno upravnom tijelu Grada Zagreba nadležnom za zaštitu okoliša (čl. 33) 

Osigurati redovito praćenje emisije i voditi pripadajuću evidenciju 

Osigurati mjerenje emisije onečišćujućih tvari iz stacionarnog izvora i vođenje evidencije 

s podacima o mjernim mjestima, rezultatima i učestalosti mjerenja 

Voditi evidenciju o upotrijebljenom gorivu i otpadu pri spaljivanju 

Voditi evidenciju o radu uređaja za smanjivanje emisija 

Dostaviti podatke u Registar onečišćavanja okoliša prema Zakonu o zaštiti okoliša 

Voditi podatke o pokretnim izvorima emisije na način propisan za prijevozna sredstva, 

u skladu s posebnim propisom 

Primijeniti mjere zaštite zraka utvrđenim u rješenju o procjeni utjecaja na okoliš ili 

rješenju o objedinjenim uvjetima zaštite okoliša donesenim prema Zakonu o zaštiti 

okoliša (čl. 37) 

Provoditi mjere zaštite zraka utvrđenih u dozvoli koju izdaje nadležno tijelo u jedinici 

lokalne samouprave za obavljanje djelatnosti ako za određeni zahvat nije propisana 

obveza procjene utjecaja na okoliš i ako se ne utvrđuju objedinjeni uvjeti zaštite 

okoliša za postrojenje 

U području prve i druge kategorije kakvoće zraka, novi zahvat u okoliš ili rekonstrukcija 

izvora onečišćivanja zraka ne smije ugroziti postojeću kategoriju kakvoće 

(čl. 42) 

Gradnja u području treće kategorije kakvoće zraka moguća je samo pod sljedećim 

uvjetima: 1. Ako se osigura zamjena nezadovoljavajućeg stacionarnog izvora novim, 

kojim se smanjuje onečišćenost zraka 2. Ako povišenje razine onečišćenosti 

u okolici stacionarnog izvora ne premašuje 10% tolerantne vrijednosti kakvoće 

zraka (TV), pod uvjetom da se provodi sanacijski program za postojeće izvore 

onečišćivanja. 3. Ako se mjerenjima posebne namjene dokaže da kakvoća zraka 

više nije treće kategorije. Jedino u tim slučajevima može se izdati lokacijska, 

građevinska i uporabna dozvola za novi izvor onečišćivanja zraka ili rekonstrukciju 

postojećeg

Kada je plan mjera za smanjivanje onečišćivanja donijelo predstavničko tijelo lokalne 

samouprave, treba provesti i financirati mjere za smanjivanje emisija onečišćujućih 

tvari utvrđenih u planu kako bi se postupno postigle granične vrijednosti – GV (čl. 43) 

Izraditi sanacijski program u roku i pribaviti suglasnosti ako je poduzetnik u području 

treće kategorije kakvoće zraka kada su Gradska skupština Grada Zagreba, gradsko, 

odnosno općinsko vijeće donijeli odluku o njegovoj izradi (čl. 44) 

Pribaviti suglasnost Ministarstva za praćenje kakvoće zraka i emisija ako vlasnik ili 

korisnik izvora onečišćivanja zraka u registriranoj djelatnosti samostalno obavlja 

poslove praćenja kakvoće zraka i emisija (čl. 53) 

Upućivanje na provedbene propise koji će se donijeti temeljem Zakona (čl. 40) i uvjete 

koje moraju ispuniti pravne i fizičke osobe koje obavljaju djelatnost održavanja i/ili popravka 

te isključivanja iz uporabe proizvoda s tvarima koje oštećuju ozonski sloj(čl. 41) 

Surađivati pri provedbi inspekcijskog nadzora davanjem na uvid dokumentacije. Na 

pisani zahtjev inspektora dostaviti ili pripremiti dodatne podatke za inspekcijski nadzor. 

15 


Iz Zakona o otpadu (NN 178/04, 111/06 i 60/08), ovisno o djelatnosti poduzeća i o vrsti i 

količini proizvedenog otpada, proizlaze sljedeće obveze: 

Izraditi plan gospodarenja otpadom proizvođača otpada ako na godinu proizvodi više 

od 150 tona neopasnog otpada i/ili više od 200 kilograma opasnog otpada na propisanim 

obrascima (čl. 12) 

Dostaviti plan proizvođača otpada nadležnom uredu i Agenciji za zaštitu okoliša 

U slučaju proizvodnje i/ili gospodarenja otpadom, voditi propisani očevidnik o 

nastanku i tijeku otpada. Podatke se mora unositi ažurno i potpuno, nakon svake 

promjene stanja, i podatke iz očevidnika za svaku godinu čuvati pet godina (čl. 20) 

Dostaviti podatke iz očevidnika na propisanom obrascu nadležnom uredu, jednom 

na godinu, do 31. ožujka tekuće godine za prethodnu godinu 

Podatke o komunalnom otpadu mora osoba koja njime gospodari dostaviti upravnom 

tijelu Grada Zagreba, grada, odnosno općine na čijem području obavlja djelatnost, 

jednom na godinu, do kraja veljače tekuće godine za prethodnu godinu 

Otpad se mora skladištiti, oporabljivati i/ili zbrinjavati samo u građevinama i 

uređajima određenim za tu namjenu (čl. 22) 

Odvojeno skupljati, skladištiti i prevoziti opasni otpad prema vrstama i odvojeno od 

neopasnog i komunalnog otpada (čl. 26) 

Privremeno skladištiti vlastiti proizvedeni otpad namijenjen oporabi ili zbrinjavanju 

na za to namijenjenom prostoru u svojem poslovnom prostoru, najduže godinu dana 

od dana proizvodnje. U slučaju nemogućnosti oporabe ili zbrinjavanja u roku godine 

dana, proizvođač otpada može otpad privremeno skladištiti najduže tri godine od 

dana proizvodnje otpada, za što treba ishoditi suglasnost Ministarstva (čl. 31) 

Planirati proizvodnju proizvoda i ambalaže (obveza proizvođača i uvoznika) tako da 

se proizvodnja unapređuje primjenom čistih tehnologija i učinkovitom uporabom 

materijala i energije, da se potiče ponovna uporaba i reciklaža i uzima u obzir najbolji 

postupak oporabe i/ili zbrinjavanja proizvoda kojem je istekao rok (čl. 36) 

Proizvođači moraju koristiti sirovine i materijale, poluproizvode i ambalažu koji 

smanjuju uporabu energije i materijala i čijim se korištenjem smanjuje otpad


16 

Proizvođači moraju što više uvoditi i koristiti povratnu ambalažu 

Proizvođači su dužni izbjegavati uporabu materijala, tvari i/ili predmeta koji sadrže 

opasne tvari u količinama i/ili koncentracijama koje bi mogle štetiti zdravlju i/ili 

okolišu u procesu proizvodnje, uporabe i zbrinjavanja proizvoda kada postane otpad 

Na tržište se ne smije stavljati ambalaža koja sadrži materijale i opasne tvari u 

količinama i/ili koncentracijama koje bi mogle štetiti zdravlju i/ili okolišu 

Obavješćivati potrošače o bitnim svojstvima proizvoda i ambalaže glede opasnih i 

onečišćujućih tvari, te o načinu gospodarenja proizvodom i ambalažom kad postanu 

otpad propisanim označivanjem 

Upućivati na niz provedbenih propisa koji će se donijeti temeljem Zakona, npr. o 

načinu i postupku označivanja i obavještavanja potrošača o bitnim svojstvima proizvoda, 

dijelova proizvoda i ambalaže glede opasnih i onečišćujućih tvari te zabrani 

stavljanja na tržište proizvoda i dijelova proizvoda koji sadrže tvari koje bi mogle 

štetiti zdravlju i/ili okolišu 

Osigurati kupcu i/ili korisniku proizvoda mogućnost povrata uporabljenih proizvoda 

odnosno ambalaže koja se može iznova uporabiti ili mogućnost naknade za oporabljivi 

otpad (čl. 38) 

Predavati svoj otpad osobi koja ima dozvolu za skupljanje, oporabu i/ili zbrinjavanje 

otpada, u skladu s člankom 41. Zakona. Iznimno, proizvođač ga može sam oporabiti 

ili zbrinuti ako je pribavio dozvolu iz članka 41. (čl. 39) 

Proizvođač otpada mora uz otpad ovlaštenoj osobi predati prateći list s podacima iz 

očevidnika o otpadu. Proizvođač odgovara za točnost podataka 

Kad proizvođač opasnog otpada ovlaštenim osobama predaje otpad za koji nema 

deklaraciju o fizikalnim i kemijskim svojstvima ili kada je teži od tone, dužan je, uz 

podatke o otpadu, predati izvješće o ispitivanju fizikalnih i kemijskih svojstava otpada, 

ne starije od 12 mjeseci od dana ispitivanja svojstava (čl. 40) 

Kad je količina opasnog otpada poznatog sastava manja od tone, proizvođač opasnog 

otpada dužan je, uz podatke o otpadu, ovlaštenim osobama predati deklaraciju 

o njegovim fizikalnim i kemijskim svojstvima 

Pribaviti dozvolu za obavljanje djelatnosti skupljanja, oporabe i/ili zbrinjavanja 

odnosno za djelatnost gospodarenja posebnim kategorijama otpada, za osobe koje 

su registrirane za njihovo obavljanje (čl. 41) 

Ispuniti sljedeće uvjete za izdavanje dozvole iz čl. 41. Zakona: 1. registracija za obavljanje 

neke od djelatnosti iz čl. 41; 2. raspolaganje zakonito izgrađenim građevinama 

i uređajima; 3. zapošljavanje osoba koje imaju stručnu spremu propisanu za obavljanje 

tih poslova, i 4. raspoloživa oprema, građevine i/ili uređaji za obavljanje djelatnosti 

udovoljavaju propisanim tehničko-tehnološkim uvjetima i uvjetima zaštite 

okoliša, ako Zakonom nije drukčije propisano (čl. 42). Iznimke su navedene u čl. 43. 

Za potrebe uvoza neopasnog otpada iz čl. 47. ili izvoza opasnog otpada treba 

angažirati osobu koja je pribavila rješenje propisano Zakonom (čl. 48. ili čl. 50) 

Surađivati pri provedbi inspekcijskog nadzora, davanjem na uvid dokumentacije. Na 

pisani zahtjev inspektora dostaviti ili pripremiti dodatne podataka.

GOSPODARENJE OTPADOM U PRAKSI 

Faza 1. Pokretanje posla 

Pri pokretanju posla poduzetnici moraju ishoditi suglasnosti, ovlasti i/ili dozvole i slično od 

nadležnog tijela za obavljanje poslova, ovisno o djelatnosti kojom se bave. 

Zakon o otpadu (čl. 4.) obvezuje osobe registrirane za obavljanje djelatnosti skupljanja, 

oporabe i/ili zbrinjavanja, odnosno gospodarenja posebnim kategorijama otpada, da prije 

početka obavljanja navedenih djelatnosti pribave propisanu dozvolu. Ministarstvo zaštite 

okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva nadležno je za izdavanje dozvola za gospodarenje 

opasnim otpadom te spaljivanje i suspaljivanje otpada, a uredi državne uprave u 

županijama, odnosno Gradu Zagrebu, izdaju dozvole za gospodarenje komunalnim otpadom, 

neopasnim proizvodnim, uključujući posebne kategorije otpada, te termičku obradu 

otpada (osim za spaljivanje i suspaljivanje). 

17 


Za dobivanje dozvole treba ispuniti sljedeće uvjete: 

registracija za obavljanje neke od djelatnosti iz čl. 41. Zakona 

raspolaganje potrebnim zakonito izgrađenim građevinama i uređajima 

zapošljavanje osoba koje imaju stručnu spremu propisanu za obavljanje tih poslova 

raspolaganje opremom, građevinama i/ili uređajima u svrhu obavljanja djelatnosti 

potpuno udovoljava propisanim tehničko-tehnološkim uvjetima i uvjetima zaštite 

okoliša (čl. 42). 

Osoba registrirana za obavljanje djelatnosti prijevoza/posredovanja/izvoza neopasnog 

otpada može početi obavljati djelatnost tek nakon što se upiše u Očevidnik prijevoznika/ 

posrednika/izvoznika Ministarstava zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva i 

pribavi potvrdu o upisu u Očevidnik. 

Ako poduzetnik planira zahvat na samom početku, najprije treba provjeriti je li takva vrsta 

zahvata predviđena prostornim planom. Ako važeći plan dopušta planiranu aktivnost, treba 

utvrditi je li za zahvat obvezna procjena utjecaja na okoliš na temelju Zakona o zaštiti 

okoliša i Popisa zahvata iz Pravilnika o procjeni utjecaja na okoliš. U tom slučaju pokreće 

se postupak procjene utjecaja na okoliš izradom studije utjecaja na okoliš. Studiju izrađuju 

pravne osobe koje je Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva ovlastilo 

za obavljanje stručnih poslova zaštite okoliša (Popis pravnih osoba koje imaju suglasnost 

za obavljanje stručnih poslova zaštite okoliša, koji se objavljuje u Narodnim 

novinama). 

Faza 2. Uhodan rad 

U toj fazi obveznici imaju više obveza, koje se mogu podijeliti na. 

Praćenje stanja okoliša. Proizvođač otpada mora voditi očevidnik o nastanku i tijeku 

otpada. Podaci moraju biti ažurni i potpuni i poduzetnici ih moraju čuvati pet 

godina (npr., prijavni i prateći listovi za neopasni i opasni otpad). Za ispuštanje 

onečišćujućih tvari u zrak, vode i/ili more i tlo moraju angažirati stručne i za to osposobljene 

osobe koje će provesti mjerenja emisija iz postrojenja i o tome voditi 

propisane očevidnike.


18 

Izvješćivanje. Podatke iz očevidnika poduzetnik je obvezan dostavljati na propisanim 

obrascima i u propisanim rokovima nadležnom upravnom tijelu u županiji odnosno 

Gradu Zagrebu, Agenciji za zaštitu okoliša i/ili Fondu za zaštitu okoliša i energetsku 

učinkovitost (npr., prateći listovi dostavljaju se skupljaču, skupljač ih prosljeđuje 

obrađivaču, a on ih potom šalje uredu državne uprave u županiji za neopasni otpad, 

a Agenciji za opasni otpad). Nadalje, poduzetnik može obavještavati nadležno 

tijelo o određenom stanju/okolnostima te tražiti npr. suglasnost. Proizvođač otpada 

namijenjenog oporabi ili zbrinjavanju može proizvedeni otpad privremeno skladištiti 

u svojem poslovnom prostoru, najduže godinu dana od dana njegove proizvodnje. 

Ako ne postoje mogućnosti za oporabu ili zbrinjavanje vlastitog proizvedenog otpada 

u roku godine dana na temelju Zakona o otpadu (čl. 31) proizvođač otpada dužan 

je ishoditi suglasnost Ministarstva, kojom se omogućuje privremeno skladištenje u 

poslovnom prostoru, do tri godine od proizvodnje otpada. 

Financiranje zaštite okoliša. Poduzetnici su obveznici plaćanja niza naknada kojima 

se financira zaštita okoliša ovisno o njihovoj djelatnosti. Npr., proizvođači proizvodnog 

opasnog otpada i oni koji neopasni proizvodni (industrijski) otpad odlažu na 

odlagališta, obveznici su naknade za opterećivanje okoliša otpadom. 

Odgovornost za štetu u okolišu. Za djelatnosti koje predstavljaju rizik za okoliš, 

tvrtka odgovara za prouzročenu štetu u okolišu po dokazanoj krivnji ili nemarnom 

djelovanju. 

Slučajevi nepoštivanja zakona i propisa. U slučaju povrede Zakona o zaštiti okoliša, 

Zakona o otpadu i Zakona o zaštiti zraka inspektor ima pravo i obvezu podnijeti 

optužni, odnosno prekršajni prijedlog ili kaznenu prijavu te rješenjem narediti mjere 

s rokom izvršenja, a ako nadzirana osoba ne izvrši rješenje inspektor će je prisiliti na 

izvršenje upravnom mjerom, odnosno naplatom novčane kazne u iznosu od 30.000 

kuna. 

Poduzetnici imaju određene obveze vezane uz obavljanje inspekcijskog nadzora. Ta 

je problematika uređena čl. 187. Zakona o zaštiti okoliša, a predmet inspekcijskog 

nadzora utvrđen je čl. 188. Protiv rješenja ili zaključka, kojeg je donio inspektor, 

poduzetnik ima pravo na žalbu ili upravni spor temeljem čl. 196. Zakona o zaštiti 

okoliša, čl. 85 Zakona o otpadu i čl. 85. Zakona o zaštiti zraka. 

Ako poduzetnik čija se djelatnost ubraja u zahvate za koje je obvezna procjena utjecaja na 

okoliš odluči provesti rekonstrukciju kojom se povećava površina, veličina, proizvodni kapacitet 

i/ili snaga, mijenja tehnološki postupak, proizvodni program ili pogonski energent 

za više od 30%, odnosno uklanja ili prestaje s djelatnošću, mora ponovo provesti postupak 

procjene utjecaja na okoliš.



Horizontalno zakonodavstvo (Procjena utjecaja na okoliš − PUO, strateška procjena utjecaja 

− SPU, pristup informacijama, sudjelovanje javnosti, izvješćivanje, odgovornost za štetu) 


Republike Austrije 20, Zagreb 

www.mzopu.hr 

Informiranje i uključivanje građana u donošenje odluka o okolišu (ARHUS), provođenje 

planskih i strateških dokumenata vezano za okoliš (gospodarenje otpadom u RH, 

raspodjela emisijskih kvota stakleničkih plinova u RH, zaštita i poboljšanje kakvoće 

zraka u RH), donošenje provedbenih propisa usklađenih s direktivama Europske 

unije i to posebno vezano uz procjenu utjecaja na okoliš i stratešku procjenu utjecaja 

na okoliš, kao i praćenje provedbe zakona i drugih propisa i predlaganje mjera 

za njihovu pro ved bu te izrada stručnih podloga u vezi s izradom nacrta prijed loga 

zakona i drugih propisa, planova, programa te izvješća u području gospodarenja otpadom, 

i to gospodarenja neopasnim otpadom, opasnim otpadom i preko gra ničnim 

prometom otpada, kao i u području zaštite zraka, klime i zaštite ozonskog sloja, te 

prati njihovu provedbu, potom odgovornosti za štetu, prevencija i sanacija šteta, kao 

i izvještavanje EU agencije za okoliš. 

Agencija za zaštitu okoliša 

Trg maršala Tita 8, Zagreb 

www.azo.hr 

Osnovana kao nezavisna javna ustanova za prikupljanje, objedinjavanje i obradu 

podataka o okolišu, koja izvješćuje o stanju okoliša u Republici Hrvatskoj na temelju 

baze dokumenata i Nacionalne liste pokazatelja, kao i omogućava javnosti 

pristup podacima o onečišćujućim tvarima pohranjenim u registru onečišćavanja 

okoliša, 

Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost 

Ksaver 208, Zagreb 

www.fzoeu.hr 

Osnovan kao izvanproračunski fond u svojstvu pravne osobe i s javnim ovlastima, 

naplaćuje naknade i posebne naknade (sukladno Zakonu o otpadu i Zakonu 

o Fondu za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost), vodi očevidnike obveznika 

plaćanja, te propisuje uvjete koje moraju ispunjavati korisnici sredstava Fonda 

(trgovačka društva i druge pravne osobe, obrtnici i fizičke osobe) kao i kriterije i 

mjerila za dodjeljivanje sredstava Fonda u svrhu financiranja projekata, programa 

i sličnih aktivnosti u području očuvanja, održivog korištenja, zaštite i unapređivanja 

okoliša i postizanja energetske učinkovitosti, odnosno korištenja obnovljivih izvora 

energije. 

Upravni odjel županije i/ili velikog grada nadležan za zaštitu okoliša 

19 



20 



Uprava za gospodarenje okolišem 


www.mzopu.hr 

Provodi mjere za zaštitu zraka, klime i zaštitu ozonskog sloja, a posebno izrađuje 

dozvole za obavljanje djelatnosti praćenja kakvoće zraka i dozvole radi smanjivanja 

emisija stakleničkih plinova te priprema i potiče programe namijenjene gospodarstvu 

radi smanjivanja onečišćenosti zraka. 



www.azo.hr 

Izrađuje odgovarajuće metodološke upute i smjernice za proračun ispuštanja 

onečišćujućih tvari u zrak, vodi odgovarajuću bazu podataka te prati i izvještava o 

stanju okoliša i utjecaju okoliša na zdravlje. 



www.fzoeu.hr 

Pravne i fizičke osobe koje u okviru svoje djelatnosti imaju u vlasništvu ili koriste 

pojedinačni izvor emisije CO2, SO2 i NO2 obveznici su plaćanja naknada onečišćivača 

okoliša Fondu, koja sredstva Fond ulaže za financiranje zaštite okoliša i energetske 

učinkovitosti, a osobito za zaštitu, očuvanje i poboljšanje kakvoće zraka, te 

ublažavanje klimatskih promjena i zaštitu ozonskog omotača, poticanje čistije proizvodnje, 

odnosno izbjegavanje i smanjenje emisija u proizvodnom procesu, poticanje 

čistijeg transporta i dr. 

Upravni odjel županije i/ili velikog grada nadležan za zaštitu okoliša 





www.mzopu.hr 

Provodi mjere za gospodarenje i zbrinjavanje otpada, izdaje dozvole za gospodarenje 

opasnim otpadom, dozvole za termičku obradu otpada, suglasnosti za skladištenja 

otpada, izdaje privremene dozvole, rješava o uvozu i izvozu neopasnog otpada, rješava 

o izvozu opasnog otpada te rješava o provozu opasnog otpada, dodjeljuje koncesije 

gospodarenja otpadom kada je za iste nadležno Ministarstvo te vodi očevidnike iz 

djelokruga Odjela.



www.azo.hr 

Vodi odgovarajuću bazu podataka te prati i izvještava o stanju okoliša i utjecaju 

okoliša na zdravlje. 



www.fzoeu.hr 

Pravne i fizičke osobe koje odlažu komunalni i/ili neopasni tehnološki otpad te proizvode 

opasni otpad obveznici su plaćanja naknada na opterećivanje okoliša otpadom 

Fondu, a proizvođači i/ili uvoznici ambalaže, ulja, guma, vozila, baterija i akumulatora te 

električne i elektroničke opreme obveznici su plaćanja naknada za gospodarenje posebnim 

kategorijama otpada, koja sredstva Fond ulaže u projekte i programe iz zaštite 

okoliša, a posebno saniranje odlagališta otpada te poticanje izbjegavanja i smanjivanja 

nastajanja otpada, obradu otpada i iskorištavanje vrijednih svojstava, kao i za pripremu, 

provedbu i razvoj sustava povrata skupljanja i zbrinjavanja posebnih kategorija otpada. 

Ured državne uprave u županiji. Upravni odjel županije i/ ili velikog grada nadležan 

za zaštitu okoliša 

21 


Upravljanje vodama i šumama, financiranje zaštite voda i šuma 

Ministarstvo regionalnog razvoja, šumarstva i vodnoga gospodarstva 

Uprava gospodarenja vodama i Uprava vodne politike i međunarodnih projektata 

Grada Vukovara 220, Zagreb 

www.mrrsvg.hr 

www.duv.hr 

Uprava šumarstva 


www.mrrsvg.hr 

www.mps.hr 



www.mzopu.hr 

Hrvatske vode 


www.voda.hr 

Hrvatske šume 

Ljudevita F. Vukotinovića 2, Zagreb 

www.hrsume.hr


22 



www.azo.hr 

Upravni odjel županije i/ili velikog grada nadležan za zaštitu okoliša i komunalno 

gospodarstvo 

Upravni odjel županije nadležan za šumarstvo 

Kontrola industrijskog onečišćenja (objedinjeni uvjeti zaštite okoliša) 




www.mzopu.hr 



www.azo.hr 

Upravljanje rizicima i sprečavanje velikih nesreća 




www.mzopu.hr 

Državna uprava za zaštitu i spašavanje 

Nehajska 5, 10000 Zagreb 

www.duzs.hr 

Upravni odjel županije i/ ili velikog grada nadležan za zaštitu okoliša 

Kemikalije i buka 


Ksaver 200a, Zagreb 

www.mzss.hr 

Hrvatski zavod za toksikologiju 

Martićeva 63a, Zagreb 

www.hzt.hr 

Hrvatski zavod za javno zdravstvo 

Rockefellerova 7, Zagreb 

www.hzjz.hr


Ministarstvo kulture 

Runjaninova 2, Zagreb 

www.min-kulture.hr 

Državni zavod za zaštitu prirode 

Trg Mažuranića 5, Zagreb 

www.dzzp.hr 

Županijske javne ustanove za upravljanje zaštićenim prirodnim vrijednostima 


23 



Opća uprava za okoliš 

http://ec.europa.eu/environment/ 

Opća uprava za poduzetništvo i industriju 

http://ec.europa.eu/enterprise/sme/index_en.htm

BILJEŠKE 

24 


BILJEŠKE 

25 


BILJEŠKE 

26 




Javna nabava 







27 













T: (0)1 610-9773 

F: (0)1 610-9777 


W: www.bizimpact.hr







Minivodič: Zaštita potrošača travanj 2009. 















PREDGOVOR 


04 
















Javna nabava 














gospodarstva. 



Damir 


ZAHVALA 

Ovaj minivodič naručio je projekt BIZimpact koji se financira sredstvima Europske unije, 

a pripremio ga je doc. dr. sc. Marko Baretić. U izradi dokumenta surađivali su stručnjaci: 

Đema Bartulović iz Ministarstva gospodarstva, rada i poduzetništva, Danica Ledecki iz 

Državnog inspektorata i Eva Guenther s EU CARDS Twinning projekta „Daljnje jačanje kapaciteta 

na području zaštite potrošača“.

ŠTO JE ZAŠTITA POTROŠAČA? 

Politiku zaštite potrošača čini niz mjera kojima se pospješuju i štite interesi potrošača koji 

se na tržištu pojavljuju radi pribavljanja roba i usluga. Te mjere uključuju: 

informiranje potrošača o svojstvima i cijeni robe i usluga 

educiranje potrošača o njihovim pravima i obvezama 

promicanje i podupiranje organiziranja potrošača kako bi mogli štititi svoja prava 

omogućivanje predstavnicima potrošača da sudjeluju u radu tijela koja odlučuju o 

njihovim pravima i obvezama. 

Pravo zaštite potrošača sastoji se od pravnih pravila za zaštitu njihova zdravlja i sigurnosti 

te njihovih ekonomskih interesa. Pravo zaštite potrošača važno je zato što se njime štiti 

svakog pojedinca. Potrošač je svaka fizička osoba koja na tržištu u osobne, nekomercijalne 

svrhe pribavlja robu i usluge. 

05 


ZAŠTO JE ZAŠTITA POTROŠAČA VAŽNA TRGOVCIMA? 

Zaštita potrošača u Hrvatskoj, kao i u državama članicama Europske unije, uređena je zakonima. 

Stoga svaki trgovac koji je upućen na potrošače mora poštovati prava koja im daje 

zakon. Žele li poslovati u skladu sa zakonom, trgovci se moraju upoznati s obvezama koje 

im nameću pravila o zaštiti potrošača. 

Zaštita potrošača ne koristi samo potrošačima, nego i trgovcima i društvenoj zajednici 

općenito. Njome se vraća povjerenje potrošača u tržište, što ih potiče da budu aktivniji 

na tržištu, da koriste nove proizvode i nove metode trgovanja čime se općenito povećava 

obujam trgovanja. Uz to, zlatno pravilo trgovanja glasi da se zadovoljan potrošač uvijek 

vraća. 

Prihvaćanjem jedinstvenih europskih pravila zaštite potrošača hrvatskim se trgovcima 

olakšava i pojeftinjuje poslovanje na jedinstvenom tržištu EU-a. Poslujući u skladu s 

hrvatskim pravilima, mogu biti sigurni da ispunjavaju kriterije zaštite potrošača u svim 

državama članicama EU-a. Time se ukidaju potreba za skupim i dugotrajnim analizama 

pravnih poredaka drugih zemalja i troškovi usklađivanja poslovanja s pravilima o zaštiti 

potrošača drugih zemalja. Umjesto da posluju na tržištu od 4,5 milijuna potencijalnih 

potrošača, otvara im se mogućnost poslovanja na tržištu s gotovo 500 milijuna potencijalnih 

potrošača. 

Pravila o zaštiti potrošača štite pojedine trgovce od nelojalne konkurencije drugih trgovaca. 

Poštovanje prava potrošača trgovcima nameće dodatne troškove. Kad bi se zaštita 

potrošača prepustila samim trgovcima, oni koji potrošačima ne žele priznavati prava koja 

zaslužuju cijenom svojih proizvoda i usluga nelojalno bi konkurirali onima koji ta prava 

poštuju. Kako bi se osiguralo pošteno tržišno natjecanje među trgovcima, zakoni svim 

trgovcima usmjerenim na potrošače nameću iste obveze.

ZAŠTITA POTROŠAČA U EUROPSKOJ UNIJI 


06 

Zaštita potrošača razvija se u Europskoj uniji već tridesetak godina i jedna je od njenih 

službenih politika. Interesi potrošača moraju biti zaštićeni u svakom segmentu tržišta, u 

svakom gospodarskom sektoru u kojem potrošači djeluju. Bez obzira na to kupuju li namirnice, 

uzimaju zajam ili se liječe, njihovi interesi i prava moraju biti adekvatno zaštićeni. Zbog 

toga je zaštita potrošača horizontalna politika, što znači da se njoj vodi računa pri provedbi 

svih ostalih službenih politika. To je područje podijeljene nadležnosti između EU-a i država 

članica. Politika zaštite potrošača EU-a komplementarna je politikama država članica. 

Svaka od njih pruža potrošačima onoliko zaštite koliko smatra da je potrebno i primjereno. 

No da bi svi potrošači u EU-u, bez obzira na državu, imali približno jednaku zaštitu, 

pravilima EU-a predviđa se minimum pravne zaštite u svakoj članici, a njima se dopušta 

da svojim pravnim poretkom pruže i višu razinu zaštite. Zbog toga su pravila EU-a o zaštiti 

potrošača pravila minimalne harmonizacije. 

Osim radi osiguranja visokog stupnja zaštite potrošača, ujednačivanje prava država članica 

provodi se u EU-u i radi uspostave i djelovanja unutarnjeg tržišta. Različitost propisa u 

članicama odvraća potrošače iz jedne od njih od kupnje roba i usluga u drugoj, a trgovce 

od trgovanja u drugoj državi članici. Stoga protok roba i usluga na unutarnjem tržištu EU-a 

nije posve slobodan. 

Harmonizacijom pravila o zaštiti potrošača nastoje se postići dva temeljna cilja: 

podići razinu zaštite zdravlja i sigurnosti te ekonomskih interesa potrošača kako bi 

povratili vjeru u tržište i postali aktivni sudionici tržišnih odnosa te 

otkloniti zapreke slobodnom kretanju robe i usluga na zajedničkom tržištu koje proizlaze 

iz različitih pravila država članica o zaštiti potrošača. 

Ujednačivanje prava država članica provodi se uglavnom putem direktiva, te u manjoj mjeri 

uredbama i rezolucijama. Pravnim aktima Europske unije uređuje se poglavito: 

zaštita zdravlja i sigurnosti potrošača 

zaštita ekonomskih interesa potrošača 

učinkovita pravna zaštita potrošača. 

Zaštita zdravlja i sigurnosti potrošača 

Direktiva 2001/95/EEZ o općoj sigurnosti proizvoda (Directive 2001/95/EC of the European 

Parliament and of the Council of 3 December 2001 on general product safety 

– OJ 2002 L 11) 

Direktiva 85/374/EEZ o odgovornosti za neispravan proizvod (Council Directive of 25 

July 1985 on the approximation of the laws, regulations and administrative provisions 

of the Member States concerning liability for defective products – 85/374/EEC 

– OJ 1985 L 210), izmijenjena i dopunjena Direktivom 1999/34/EZ (Directive 1999/34/ 

EC of the European Parliament and of the Council of 10 May 1999 amending Council 

Directive 85/374/EEC on the approximation of the laws, regulations and administrative 

provisions of the Member States concerning liability for defective products – OJ 

1999 L 283)

Zaštita ekonomskih interesa potrošača 

Direktiva 98/6/EZ o zaštiti potrošača u pogledu isticanja cijene proizvoda (Directive 

98/6/EC of the European Parliament and of the Council of 16 February 1998 on 

consumer protection in the indication of the prices of products offered to consumers 

– OJ 1998 L 80) 

Direktiva 2005/29/EZ o nepoštenim poslovnim praksama (Directive 2005/29/EC 

of the European Parliament and of the Council of 11 May 2005 concerning unfair 

business-to-consumer commercial practices in the internal market and amending 

Council Directive 84/450/EEC, Directives 97/7/EC, 98/27/EC and 2002/65/EC 

of the European Parliament and of the Council and Regulation (EC) No 2006/2004 

of the European Parliament and of the Council („Unfair Commercial Practices 

Directive“) – OJ 2005 L 149) 

Direktiva 85/577/EEZ o zaštiti potrošača u pogledu ugovora sklopljenih izvan 

poslovnih prostorija (Council Directive 85/577/EEC of 20 December 1985 to protect 

the consumer in respect of contracts negotiated away from business premises 

– OJ 1985 L 372) 

Direktiva 90/314/EEZ o turističkim paket aranžmanima (Council Directive 90/314/ 

EEC of 13 June 1990 on package travel, package holidays and package tours – OJ 

1990 L 158) 

Direktiva 97/7/EZ o zaštiti potrošača u pogledu ugovora sklopljenih na daljinu 

(Directive 97/7/EC of the European Parliament and of the Council of 20 May 1997 

on the protection of consumers in respect of distance contracts – OJ 1997 L 144) 

izmijenjena i dopunjena Direktivom 2002/65/EZ (Directive 2002/65/EC of the European 

Parliament and of the Council of 23 September 2002 concerning the distance 

marketing of consumer financial services and amending Council Directive 

90/619/EEC and Directives 97/7/EC and 98/27/EC – OJ 2002 L 271) 

Direktiva 87/102/EEZ o potrošačkim kreditima (Council Directive 87/102/EEC 

of 22 December 1986 for the approximation of the laws, regulations and administrative 

provisions of the Member States concerning consumer credit – OJ 

1987 L 42) izmijenjena i dopunjena Direktivom 90/88/EEZ (Council Directive 

90/88/EEC of 22 February 1990 amending Directive 87/102/EEC for the approximation 

of the laws, regulations and administrative provisions of the Member 

States concerning consumer credit – OJ 1990 L 61) i Direktivom 98/7/EZ (Directive 

98/7/EC of the European Parliament and of the Council of 16 February 

1998 amending Directive 87/102/EEC for the approximation of the laws, regulations 

and administrative provisions of the Member States concerning consumer 

credit - OJ 1998 L 101) 

Direktiva 2002/65/EZ o sklapanju na daljinu ugovora o potrošačkim financijskim 

uslugama (Directive 2002/65/EC of the European Parliament and of the Council 

of 23 September 2002 concerning the distance marketing of consumer financial 

services and amending Council Directive 90/619/EEC and Directives 97/7/EC and 

98/27/EC – OJ 2002 L 271) 

Direktiva 94/47/EZ o timeshareu (Directive 94/47/EC of the European Parliament 

and the Council of 26 October 1994 on the protection of purchasers in respect of 

certain aspects of contracts relating to the purchase of the right to use immovable 

properties on a timeshare basis – OJ 1994 L 280) 

07 

Minivodič: Zaštita potrošača travanj 2009.


08 

Direktiva 93/13/EEZ o nepoštenim odredbama u potrošačkim ugovorima (Council 

Directive 93/13/EEC of 5 April 1993 on unfair terms in consumer contracts – OJ 

1993 L 95) 

Direktiva 1999/44/EZ o određenim aspektima prodaje potrošačke robe i garancijama 

(Directive 1999/44/EC of the European Parliament and of the Council of 

25 May 1999 on certain aspects of the sale of consumer goods and associated 

guarantees – OJ 1999 L 171) 

Pravna zaštita potrošača 

Uredba 2006/2004 o suradnji u zaštiti potrošača (Regulation (EC) 2006/2004 of the 

European Parliament and of the Council of 27 October 2004 on cooperation between 

national authorities responsible for the enforcement of consumer protection laws 

(the Regulation of consumer protection cooperation) – OJ 2004 L 364) 

Direktiva 98/27/EZ o sudskim/upravnim zabranama za zaštitu interesa potrošača 

(Directive 98/27/EC of the European Parliament and of the Council of 19 May 1998 

on injunctions for the protection of consumers’ interests – OJ 1998 L 166) 

ZAŠTITA POTROŠAČA U HRVATSKOJ 

Intenzivan razvoj politike zaštite potrošača u našoj zemlji počinje približavanjem Europskoj 

uniji. Sporazumom o stabilizaciji i pridruživanju RH se obvezala uskladiti svoje pravo 

s pravnom stečevinom EU-a i danas je ono u području zaštite potrošača gotovo potpuno 

usklađeno. Ne samo to, politika zaštite potrošača usklađena je s politikom zaštite potrošača 

u Europskoj uniji. Velika pozornost posvećuje se obaviještenosti i edukaciji potrošača. 

Zaštita potrošača u Republici Hrvatskoj uređena je nizom zakona i podzakonskih akata. 

Najvažniji su: 

Zakon o zaštiti potrošača (NN 79/07, 125/07) 

Zakon o obveznim odnosima (35/05) 

Zakon o općoj sigurnosti proizvoda (NN 30/09) 

Zakon o nedopuštenom oglašavanju (NN 43/09) 

U veljači 2009. je donesen novi Zakon o općoj sigurnosti proizvoda, kojim je, uz Zakon 

o tehničkim zahtjevima za proizvode, relevantno europsko zakonodavstvo na području 

sigurnosti proizvoda implementirano u hrvatsko zakonodavstvo. 

Novi Zakon o općoj sigurnosti proizvoda uređuje da svi proizvodi koji se nude na tržištu 

moraju biti sigurni, a potrošačima trebaju u svakome trenutku biti dostupne sve bitne informacije 

koje se odnose na sigurnost proizvoda koji se nude na tržištu. Zakonom se 

proširuje zabrana proizvodnje, uvoza, izvoza, oglašavanja ili stavljanja na tržište, uz opasne 

imitacije, i na opasne proizvode.

Inspekcijski nadzor nad provođenjem ovog zakona obavlja Državni inspektorat. Državni 

inspektorat ima ovlasti poduzimanja odgovarajućih mjera kao i primjene hitnih mjera u 

slučajevima kada proizvodi predstavljaju ozbiljan rizik za potrošače pa stoga ima ovlasti 

da zabrani stavljanje na tržište opasnih proizvode, a ukoliko se opasan proizvod već nalazi 

na tržištu, da naredi ili organizira njegovo trenutačno i djelotvorno povlačenje, odnosno 

narediti povrat proizvoda od potrošača i njegovo uništavanje. 

U odnosu na poslovni sektor ovaj Zakon potiče dragovoljna djelovanja proizvođača i distributera, 

te stvaranje pravila dobre prakse u određenim sektorima sigurnosti proizvoda. 

U ožujku 2009. godine donesen je i Zakon o nedopuštenom oglašavanju, čija je svrha zaštita 

trgovaca od zavaravajućeg oglašavanja i negativnih posljedica takvog oglašavanja, kao i 

propisivanje pretpostavki pod kojima je dozvoljeno usporedno oglašavanje. 

Zavaravajućim se oglašavanjem smatra bilo koje oglašavanje koje dovodi u zabludu ili je 

vjerojatno da će dovesti u zabludu osobe kojima je upućeno, zbog čega može utjecati na 

njihovo ekonomsko ponašanje, odnosno da zbog toga povrjeđuje ili je vjerojatno da će povrijediti 

konkurente na tržištu. Ovakva vrsta oglašavanje je zabranjena. 

09 


Usporednim se oglašavanjem smatra bilo koje oglašavanje koje izravno ili neizravno 

upućuje na sudionike tržišne utakmice, odnosno ono koje izravno ili neizravno upućuje na 

robu ili usluge tržišnog sudionika. Takvo oglašavanje dozvoljeno je jedino ako su ispunjene 

posebne zakonske pretpostavke. 

Naime, uređivanje oblika i sadržaja dopuštenog usporednog oglašavanja omogućuje sudionicima 

tržišne utakmice objektivno predstavljanje različitih proizvoda na tržištu koji se 

mogu međusobno uspoređivati, a što u konačnici potrošačima predstavlja važan instrument 

informiranja. 

Radi zaštite tržišnog natjecanja te radi stvaranja temeljnih uvjeta za uredno funkcioniranje 

tržišta, ovim je Zakonom predviđen poseban mehanizam kojim će se suzbijati pojavljivanje 

nedopuštene oglašavajuće prakse. 

Riječ je o sustavu kolektivne zaštite interesa trgovaca, kojim se pojedinim tijelima i osobama, 

koje imaju opravdani interes kolektivne zaštite trgovaca, omogućuje, da u svoje ime, 

a u interesu svih ostalih trgovaca, podnose tužbe radi prestanka nedopuštene oglašivačke 

prakse, s ciljem zaštite cjelokupne populacije trgovaca na tržištu, zaštite javnosti općenito, 

kao i radi prevencije nedopuštenog oglašavanja. 

Ostali zakoni i podzakonski akti važni za zaštitu potrošača: 

Zakon o trgovini (NN 49/03 –pt, 103/03, 170/03, 55/04) 

Zakon o bankama (NN 84/02, 141/06) 

Zakon o leasingu (NN 135/06) 

Zakon o osiguranju (NN 151/05) 

Zakon o energiji (NN 68/01, 177/04, 76/07) 

Zakon o regulaciji energetskih djelatnosti (NN 177/04, 76/07) 

Zakon o tržištu električne energije (NN 177/04, 76/07)


10 

Zakon o tržištu plina (NN 40/07) 

Zakon o telekomunikacijama (NN 122/03, 158/03, 177/03, 60/04, 70/05) 

Zakon o komunalnom gospodarstvu (NN 26/03-pt, 82/04, 110/04, 178/04) 

Zakon o obrtu (NN 49/03-pt, 68/07, 79/07) 

Zakon o državnom inspektoratu (NN 79/99, 129/05) 

Zakon o tehničkim zahtjevima za proizvode i ocjeni sukladnosti (NN 158/03, 79/07) 

Zakon o normizaciji (NN 163/03) 

Zakon o hrani (NN 46/07) 

Zakon o genetski modificiranim organizmima (NN 70/05) 

Zakon o lijekovima (NN 71/07) 

Odluka o jedinstvenoj metodi izračuna realne godišnje kamatne stope na potrošačke 

kredite (NN 30/05) 

Uredba o sustavu razmjene obavijesti u pogledu proizvoda koji predstavljaju rizik za 

zdravlje i sigurnost potrošača (NN 138/06) 

TEMELJNA PRAVA POTROŠAČA 

Pravila o zaštiti potrošača snažno utječu na hrvatsku poslovnu zajednicu. Ona potrošačima 

pružaju zaštitu u pravnim odnosima u koje ulaze s trgovcima. 

Pravo na visoku razinu zaštite zdravlja i sigurnosti 

Sigurnosni standardi EU-a ubrajaju se u najstrože na svijetu. Usklađivanjem s pravom 

EU-a, oni postaju dio našeg pravnog poretka. Trgovci su ovlašteni stavljati na tržište 

samo proizvode koji zadovoljavaju visoke sigurnosne standarde utvrđene propisima 

tehničkog zakonodavstva i normama. Osim općih pravila o sigurnosti proizvoda, koja 

se primjenjuju na sve proizvode, posebni propisi predviđaju sigurnosne standarde za 

određene grupe proizvoda, kao što su igračke, kozmetika, električni uređaji i sl. Premda 

nijedan sustav sigurnosti ne može jamčiti potpunu sigurnost proizvoda odnosno odsutnost 

rizika za potrošače, europski sustav sigurnosti proizvoda predviđa mehanizme 

zaštite potrošača u slučaju nesigurnih proizvoda na tržištu. Oni će se u najkraćem 

mogućem roku povući s tržišta. Ako bi određeni potrošači bili oštećeni neispravnošću 

proizvoda, imat će pravo na naknadu štete prema posebnim pravilima o odgovornosti za 

neispravan proizvod. 

Siguran proizvod je svaki proizvod koji u normalnim ili razumno predvidljivim uvjetima 

uporabe ne predstavlja nikakav rizik ili neznatan rizik spojiv s uporabom proizvoda te koji 

se smatra prihvatljivim i sukladnim s visokom razinom zaštite sigurnosti i zdravlja ljudi. 

Smatra se da je određeni proizvod siguran 

ako ispunjava zahtjeve tehničkih propisa, a ako nema odgovarajućih tehničkih propisa, 

ako ispunjava zahtjeve hrvatskih norma kojima su preuzete europske norme.

U ostalim slučajevima sukladnost proizvoda s općim sigurnosnim zahtjevima procjenjuje 

se s obzirom na: 

norme izrađene u državi članici EU-a u kojoj je proizvod stavljen na tržište 

preporuke Europske komisije s uputama za ocjenu sigurnosti proizvoda 

pravila dobre prakse u području sigurnosti proizvoda koja su na snazi na dotičnom 

području 

trenutačnu razina znanosti i tehnike 

sigurnost koju potrošači mogu objektivno očekivati. 

Osim što imaju dužnost stavljati na tržište samo sigurne proizvode, proizvođači su dužni 

obavijestiti potrošače o uobičajenim i predvidljivim rizicima uporabe njihovog proizvoda. 

Ako proizvođači i distributeri znaju ili bi trebali znati da proizvod koji su stavili na tržište 

predstavlja za potrošače rizike nespojive s općim sigurnosnim zahtjevima, moraju odmah 

obavijestiti nadležna tijela i po potrebi proizvod povući s tržišta. 

11 


Pravo na obaviještenost 

Kako bi mogao usporediti robu i usluge koje mu se nude na tržištu, kako bi mogao u potpunosti 

biti svjestan osnovnih karakteristika robe i usluge te biti upoznat sa svojim pravima 

i obvezama pri kupnji proizvoda ili usluge, potrošač mora od trgovca dobiti sve potrebne 

obavijesti. Pritom, dužnost obavještavanja potrošača obvezuje trgovca u predugovornom 

stadiju i u stadiju ispunjavanja ugovora. Propisima o zaštititi potrošača, a poglavito Zakonom 

o zaštititi potrošača, uređen je niz slučajeva u kojima su trgovci dužni dati potrošaču 

relevantne obavijesti. Zakonom su te informacije točno navedene. 

Trgovac je u svakom slučaju dužan obavijestiti potrošača o cijeni proizvoda ili usluge, osnovnim 

karakteristikama proizvoda ili usluge te ostalim uvjetima prodaje. Obavijesti moraju 

biti jasne, vidljive i čitljive. 

U pogledu svakog proizvoda, trgovac mora obavijestiti potrošača o: 

proizvođačkom nazivu proizvoda, imenu pod kojim se proizvod prodaje 

tipu i modelu proizvoda te oznaci mjere proizvoda, ako je to bitno obilježje proizvoda 

datumu proizvodnje i roku uporabe, ako je propisano 

za domaće proizvode, nazivu i sjedištu proizvođača te zemlji podrijetla 

za uvozne proizvode, nazivu i sjedištu uvoznika, nazivu proizvođača te zemlji podrijetla 

Trgovac je također dužan obavijestiti potrošača o nekim posebnim pravima i obvezama 

koje potrošač ima na temelju ugovora, na primjer: 

pravo na jednostran, bezrazložni raskid ugovora 

troškovima dostave proizvoda 

načinu izračuna kamatne stope kod ugovora o zajmu.

Pravo na jednostran raskid ugovora 


12 

Ponekad potrošač ima pravo jednostrano raskinuti ugovor, bez obzira na razloge. U slučaju 

da raskine ugovor, potrošač 

mora vratiti proizvod 

ima pravo na povrat novca te 

ne smije snositi nikakve negativne posljedice raskida (npr. naknada štete, ugovorna 

kazna, naknada za raskid ugovora i sl.). 

Pravo na jednostrani raskid ugovora potrošač ima u slučaju da: 

kupuje putem interneta, kataloga ili drugog sredstva daljinske komunikacije, 

kupuje od akvizitera izvan poslovnih prostorija trgovca 

sklapa ugovor o vremenski ograničenoj uporabi nekretnine (timeshare ugovor). 

Pravo na jednostrani raskid ugovora vremenski je ograničeno. Ovisno o situaciji, traje: 

7 dana, u slučaju ugovora sklopljenog na daljinu 

14 dana u slučaju sklapanja ugovora izvan poslovnih prostorija trgovaca i distancijskog 

sklapanja potrošačkog ugovora o financijskim uslugama, sklapanja ugovora o 

timeshareu. 

U svakoj situaciji kad je Zakonom o zaštiti potrošača za potrošača predviđeno pravo na 

jednostrani raskid ugovora, trgovac mora obavijestiti potrošača o postojanju tog prava. Ako 

ga o tome ne obavijesti, pravo na bezrazložni raskid ugovora, kod sklapanja ugovora izvan 

poslovnih prostorija, neće biti vremenski ograničeno, dok će kod ugovora sklopljenih na 

daljinu, taj rok biti produžen na tri mjeseca od sklapanja ugovora. U slučaju spora, trgovac 

je dužan dokazati da je obavijestio potrošača o njegovom pravu na jednostrani raskid 

ugovora. 

Pravo na zaštitu od nepoštenih ugovornih odredaba 

Trgovac nema pravo zlorabiti svoje znanje, iskustvo i poslovnu vještinu kako bi obvezao 

potrošača nepoštenim ugovornim odredbama. U tom smislu, predvidi li, na primjer, trgovac 

u ugovoru 

da potrošač neće imati pravo na povrat predujma kojeg je platio i to unatoč činjenici 

da trgovac nije ispunio svoj dio obveze, ili 

da potrošač neće imati pravo tražiti zamjenu kupljene stvari koja ima nedostatak, 

takve će ugovorne odredbe biti ništetne te neće obvezivati potrošača. U tom slučaju, 

ostatak ugovora ostat će valjan, ako može opstati bez nepoštene ugovorne odredbe, 

a umjesto nepoštene ugovorne odredbe primjenjivat će se zakonsko pravilo. 

Nepoštenima će se, među ostalim, smatrati ugovorne odredbe kojima se: 

ograničava ili isključuje odgovornost trgovca za štetu uzrokovanu smrću ili tjelesnom 

ozljedom potrošača, ako je šteta posljedica štetne radnje trgovca 

ograničava ili isključuje prava koja potrošač ima prema trgovcu ili nekoj trećoj osobi 

u slučaju potpunog ili djelomičnog neispunjenja ugovora

ovlašćuje trgovca na raskid ugovora na temelju njegove diskrecijske ocjene, dok isto 

pravo nije predviđeno i za potrošača 

ovlašćuje trgovca da, u slučaju kada raskine ugovor, zadrži plaćeno za usluge koje 

još nije obavio. 

Pravo na sukladnost kupljene robe s ugovorom 

Potrošač ima pravo zahtijevati da mu bude isporučena stvar koja je sukladna ugovoru 

odnosno koja je slobodna od materijalnih nedostataka. Ako stvar ne bi bila podobna za 

namjenu za koju je potrošač pribavlja odnosno ako na drugi način ne bi bila u skladu sa 

ugovorom, potrošač ima pravo 

zahtijevati predaju nove stvari bez nedostatka ili popravak stvari 

zahtijevati sniženje cijene 

raskinuti ugovor. 

13 


To pravo potrošaču pripada u periodu od dvije godine od predaje stvari. Ova prava predstavljaju 

minimum pravne zaštite koja pripada potrošaču te se ona ne mogu ugovorom 

isključiti ili ograničiti. Želi li proizvođač ili trgovac, u slučaju da proizvod ima materijalni 

nedostatak, potrošaču pružiti više prava ili mu omogućiti pravnu zaštitu u dužem razdoblju, 

može to učiniti putem garancije. 

Pravo na zaštitu od nepoštene poslovne prakse 

Trgovac je dužan u odnosima s potrošačima postupati pošteno i korektno. Dužan je 

suzdržavati se od nepoštene poslovne prakse, što implicira suzdržavanje od uporabe 

prisile prema potrošaču ili bilo kojeg drugog oblika agresivne prakse te suzdržavanja od 

dovođenja potrošača u zabludu. Zakon o zaštiti potrošača nabraja niz slučajeva zabranjene 

zavaravajuće i agresivne poslovne prakse. 

Zavaravajuća poslovna praksa uključuje među ostalim: 

isticanje zaštitnih znakova, znakova kvalitete ili sličnih znakova bez potrebnog odobrenja 

pozivanje na kupnju proizvoda po određenoj cijeni, a zatim odbijanje da se kupcu 

pokaže oglašavani proizvod ili odbijanje prihvaćanja narudžbe potrošača, odnosno 

dostave proizvoda u razumnom roku, s namjerom promidžbe nekog drugog proizvoda 

pokazivanje neispravnog primjerka proizvoda, s namjerom promidžbe nekog drugog 

proizvoda 

iznošenje netočnih tvrdnji glede naravi i obujma rizika kojem bi mogla biti izložena 

osobna sigurnost potrošača ili članova njegove obitelji u slučaju da potrošač ne kupi 

proizvod. 

Agresivna poslovna praksa uključuje među ostalim: 

stvaranje dojma da potrošač ne može napustiti poslovni prostor sve dok ne sklopi 

ugovor


14 

posjećivanje potrošača u njegovu domu, ignorirajući pritom zahtjev potrošača da se 

napusti njegov dom ili da ga se više ne posjećuje 

ustrajno i neželjeno komuniciranje s potrošačem putem telefona, telefaksa, 

elektroničke pošte ili drugog sredstva daljinske komunikacije. 

Primijeni li trgovac prema potrošaču neki oblik nepoštene poslovne prakse, bit će prekršajno 

odgovoran te će udruge za zaštitu potrošača imati pravo zahtijevati od nadležnih tijela da 

mu je zabrane. 

Pravo na učinkovitu pravnu zaštitu 

Zbog relativno male vrijednosti transakcije, potrošači se rijetko odlučuju na sudsku zaštitu 

svojih prava i neki ih trgovci zbog toga nekažnjeno krše. Stoga je udrugama za zaštitu 

potrošača dano pravo da pred nadležnim tijelima pokreću postupke kolektivne zaštite 

potrošača, kojima se od tih tijela zahtijeva da pojedinom trgovcu zabrane ponašanje kojim 

vrijeđa prava potrošača. 

Za potrošače su također predviđeni alternativni oblici pravne zaštite, poput mogućnosti 

pokretanja postupka protiv pojedinog trgovca pred sudovima časti HGK-a, HUP-a te HOK-a 

te postupka pred centrima za mirenje tih tijela. 

Nazor nad provedbom Zakona o zaštiti potrošača provodi državni inspektorat i ostali 

nadležni inspektori. U provedbi inspekcijskog nadzora, nadležni inspektor može: 

trgovcu privremeno zabraniti prodaju proizvoda i pružanje usluga 

zabraniti korištenje nepoštene poslovne prakse 

naložiti otklanjanje uočenih nedostataka u primjeni Zakona. 

Trgovac koji postupa suprotno Zakonu o zaštiti potrošača može biti prekršajno odgovoran 

biti kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 10.000 do 200.000 kuna.

UTJECAJ PRAVILA ZAŠTITE POTROŠAČA NA POJEDINE SEKTORE 

Pravila zaštite potrošača primjenjuju se u svakom tržišnom odnosu i gospodarskom sektoru 

u kojem trgovci posluju s potrošačima. Ipak, neka su ograničena na pojedine sektore 

ili na trgovce koji se služe specifičnim metodama, poput prodaje na daljinu ili putem akvizitera. 

Sektor 

Svi sektori 

Pravila 

- nepoštene odredbe u potrošačkim ugovorima 

- nepoštena poslovna praksa 

- kolektivna zaštita potrošača 

- odgovornost za materijalne nedostatke 

15 


Trgovina na malo 

- isticanje prodajnih uvjeta 

- isticanje cijene 

- izdavanje računa 

- izdavanje isprava koje prate proizvod 

- davanje obavijesti o proizvodu 

- sniženje, rasprodaja i prodaja proizvoda s 

greškom 

- prodaja izvan poslovnih prostorija 

Turistički sektor 

- ugovor o organiziranju turističkog putovanja 

- ugovor o timeshareu (vremenski ograničenoj 

uporabi nekretnine) 

Financijski sektor 

- ugovor o potrošačkom zajmu 

- potrošački ugovor o financijskim uslugama 

sklopljen na daljinu 

- ugovor o osiguranju 

- ugovor o leasingu 

Javne (komunalne) usluge 

- javne usluge koje se pružaju potrošaču 

- dostupnost priključka 

- opći uvjeti pružanja usluga 

Prodaja na daljinu 

- ugovori sklopljeni na daljinu 

Proizvodnja 

- sigurnosni zahtjevi za proizvod 

- odgovornost za neispravan proizvod

NOSITELJI ZAŠTITE POTROŠAČA 

16 



Zakonom o zaštiti potrošača predviđen je širok krug osoba nadležnih za provedbu politike 

zaštite potrošača. U kreiranju i provedbi te politike sudjeluju: Hrvatski sabor, Vlada Republike 

Hrvatske, Ministarstvo gospodarstva, rada i poduzetništva, Državni inspektorat i druge 

nadležne inspekcije, Nacionalno vijeće za zaštitu potrošača, tijela jedinice lokalne i područne 

(regionalne) samouprave, Hrvatska gospodarska komora, Hrvatska obrtnička komora, 

Hrvatska udruga poslodavaca te udruge za zaštitu potrošača. Naročito važnu ulogu imaju: 


Preko svojeg Odjela za zaštitu potrošača 

sudjeluje u izradi i provedbi zakona i drugih propisa vezanih za zaštitu potrošača, 

daje stručna mišljenja vezana za zaštitu potrošača, 

provodi aktivnosti u vezi s prilagodbom nacionalnog zakonodavstva zakonodavstvu 

Europske unije iz područja zaštite potrošača, 

sustavno informira nadležna tijela o stupnju usklađenosti zakonodavstva za potrebe 

pridruživanja Republike Hrvatske Europskoj uniji, 

surađuje sa sudovima časti HGK-a, HOK-a i HUP-a pri rješavanju potrošačkih sporova. 

Za obavljanje poslova Odjela za zaštitu potrošača, ustrojeni su: 

Odsjek za centralni informacijski sustav i nacionalni program zaštite potrošača 

Odsjek za edukaciju i informiranje potrošača 

Odsjek za usklađivanje zakonodavstva i programe Europske unije iz područja zaštite 

potrošača. 

Državni inspektorat i druge nadležne inspekcije 

Obavljaju nadzor nad provedbom Zakona o zaštiti potrošača. Pri provedbi nadzora mogu: 

trgovcu privremeno zabraniti prodaju proizvoda i pružanje usluga 

zabraniti obavljanje nepoštene poslovne prakse 

narediti trgovcu otklanjanje utvrđenih nepravilnosti 

narediti vraćanje više naplaćenog iznosa ako se utvrdi da se nije pridržavao propisanih 

ili utvrđenih cijena i uvjeta prodaje. 

Nacionalno vijeće za zaštitu potrošača 

Savjetodavno tijelo koje Vlada RH osniva na vrijeme od četiri godine. Čine ga predstavnici 

državnih tijela nadležnih za područje zaštite potrošača, trgovaca, potrošača i neovisni 

stručnjaci iz područja zaštite potrošača 

Sudjeluje u izradi Nacionalnog programa za zaštitu potrošača i izvješća o njegovu ostvarivanju, 

potiče izmjene i dopune postojećih te donošenje novih propisa, sudjeluje u kreiranju 

politike zaštite potrošača i izvješćuje Vladu o slučajevima kršenja dobrih poslovnih običaja.

Sudjelovanjem u radu Nacionalnog vijeća predstavnici trgovaca mogu utjecati na kreiranje 

zakonodavstva na području zaštite potrošača te na uspostavljanje partnerskog odnosa s 

predstavnicima potrošača 

Hrvatska gospodarska komora, Hrvatska obrtnička komora, Hrvatska udruga poslodavaca 

Hrvatska gospodarska komora, Hrvatska obrtnička komora i Hrvatska udruga poslodavaca: 

organiziraju centre za mirenje pred kojima se mogu rješavati potrošački sporovi 

osnivaju i organiziraju sudove časti pred kojima se, među ostalim, odlučuje o povredi 

prava potrošača od strane pojedinih trgovaca 

informiraju svoje članove o obvezama koje pred njih postavljaju pravila o zaštiti 

potrošača. 

17 


Udruge za zaštitu potrošača 

Udruge za zaštitu potrošača: 

osnivaju ih potrošači radi promicanja i zaštite svojih prava i interesa 

rade neovisno o interesima trgovaca i ne smiju od njih dobivati sredstva 

pružaju potrošačima preventivnu zaštitu, informiraju ih o njihovim pravima i obvezama, 

provode usporedna i naknadna testiranja proizvoda, pružaju pomoć oštećenom 

potrošaču u nastupu prema trgovcu, vode evidencije o primljenim prijavama 

potrošača i postupcima poduzetim za njihovo rješavanje, daju primjedbe i prijedloge 

pri donošenju propisa koji se odnose na područje zaštite potrošača, iniciraju pred 

nadležnim tijelima postupke kolektivne zaštite potrošača. 


DG SANCO (Directorate-General for Health and Consumer Protection) 

Tijelo Komisije EZ-a nadležno za politiku zaštite zdravlja i zaštite potrošača, koje tu politiku 

kreira i provodi u EU-u izradom prijedloga propisa i programa zaštite potrošača, zaštite i 

poboljšanja čovjekova zdravlja, osiguranja sigurnosti hrane, zaštite zdravlja životinja i biljaka, 

promicanja humanog tretmana životinja. U provedbi politike usko surađuje s Vijećem 

EU-a, Europskim parlamentom, međunarodnim partnerima EU-a, vladama država članica 

te udrugama za zaštitu potrošača.


18 

1. POTROŠAČ 


Potrošačem se u smislu Zakona o zaštiti potrošača smatra svaka fizička osoba koja sklapa 

pravni posao ili djeluje na tržištu u svrhe koje nisu namijenjene njegovoj poslovnoj djelatnosti 

ni obavljanju slobodnog zanimanja. Važno je naglasiti da se u smislu Zakona o zaštiti 

potrošača, o potrošaču govori samo ako su kumulativno ispunjena dva uvjeta: 

mora biti riječ o fizičkoj osobi 

ta osoba mora sklapati pravni posao ili djelovati na tržištu u svrhe koje nisu namijenjene 

njezinom poslovnoj djelatnosti niti obavljanju djelatnosti slobodnog zanimanja. 

2. SNIŽENJE I RASPRODAJA 

Zakon o zaštiti potrošača propisuje da proizvod koji se prodaje na sniženju, odnosno 

rasprodaji mora biti jasno, vidljivo i čitljivo označen cijenom prije i cijenom nakon sniženja, 

odnosno tijekom rasprodaje. Ukoliko trgovac označava sniženje, odnosno rasprodaju na 

način da se postotak sniženja cijena objavljuje u rasponu (primjerice od 20% do 70%), 

u tom slučaju najveći postotak sniženja na početku sniženja, odnosno rasprodaje, mora 

se odnositi na najmanje jednu petinu (odnosno 20%) svih proizvoda na sniženju, odnosno 

rasprodaji. 

Sniženjem se smatra prodaja robe po sniženoj cijeni nakon proteka sezone, prodaja proizvoda 

s greškom, prigodna sajamska prodaja u okviru sajamske priredbe i stalna prodaja 

po sniženim cijenama u specijaliziranim prodavaonicama, bez obzira na razloge sniženja 

cijene. Rasprodajom se smatra prodaja robe po sniženoj cijeni u slučaju prestanka poslovanja 

trgovca, prestanka poslovanja u prodajnom objektu i prestanka prodaje određenog 

proizvoda iz predmeta poslovanja trgovca. Isto tako, trgovac mora fizički odvojiti proizvode 

koje je stavio na sniženje, odnosno rasprodaju od ostalih proizvoda te jasno, vidljivo i čitljivo 

istaknuti da je riječ o sniženju, odnosno rasprodaji, kako bi takvi proizvodi potrošačima bili 

što uočljiviji. 

3. ISTICANJE CIJENA PROIZVODA 

Trgovac je dužan jasno, vidljivo i čitljivo istaknuti iznos utvrđene maloprodajne cijene i cijene 

za jedinicu mjere proizvoda ili usluge koje pruža i rezervnih dijelova koje prodaje s uslugom 

te označiti da je cijena u kunama. Uz isticanje cijene u kunama, trgovac može cijenu 

istaknuti i u drugim valutama. Pod maloprodajnom cijenom podrazumijeva se konačna 

cijena za pojedini proizvod ili uslugu, odnosno određenu količinu proizvoda, uključujući 

porez na dodanu vrijednost. Pod cijenom za jedinicu mjere podrazumijeva se konačna cijena, 

za jedan kilogram, cijena za jednu litru, jedan metar, jedan četvorni metar ili jedan 

kubni metar proizvoda ili neka druga jedinica količine koja se općenito ili uobičajeno koristi 

kod prodaje proizvoda na pojedinom području Republike Hrvatske, uključujući porez 

na dodanu vrijednost. Kod proizvoda u slobodnom (rasutom) stanju ističe se samo cijena 

za jedinicu mjere na prodajnome mjestu proizvoda. Cijenu za jedinicu mjere nije potrebno 

istaknuti ako je istovjetna s maloprodajnom cijenom proizvoda. Ako je drugim propisima 

određeno isticanje podatka o neto težini, za prethodno zapakirane proizvode, dovoljno je 

istaknuti cijenu za neto jedinicu mjere.

Maloprodajna cijena i cijena za jedinicu mjere prethodno zapakiranog proizvoda mora 

biti istaknuta na proizvodu, odnosno ambalaži ili na prodajnom mjestu, kao i u izlogu. Na 

proizvodu ili na prodajnom mjestu, osim maloprodajnih cijena i cijena za jedinicu mjere, 

ne smiju se istaknuti druge cijene, osim u slučaju rasprodaje, sniženja te stečaja tvrtke. 

Nadalje, trgovac je dužan istaknuti cijenu tako da ne oštećuje proizvod. 

Ukoliko trgovac oglašava svoje proizvode i usluge, te pri tome navodi i njihove cijene, tada 

je dužan pridržavati se odredbi o isticanju maloprodajne cijene proizvoda i usluga. 

Odredbe o isticanju maloprodajne cijene, cijene za jedinicu mjere proizvoda, te izuzeci od 

pravila o dopuštenosti isticanja konačne cijene ne primjenjuju se na javne dražbe i prodaje 

umjetničkih djela i antikviteta te na cijene usluga uređene drugim propisima. 

4. OBVEZA TRGOVCA ZA NEDOSTATAK NA PROIZVODU 

19 


Ukoliko se na kupljenom proizvodu pojavi nedostatak, trgovac je dužan na zahtjev i prema 

izboru potrošača takav proizvod zamijeniti novim ispravnim proizvodom ili mu vratiti 

svotu plaćenu za taj proizvod odnosno sniziti cijenu ili,uz suglasnost potrošača otkloniti 

nedostatak na proizvodu. 

Ako se radi o nedostatku kod obavljene usluge, trgovac je dužan na zahtjev potrošača vratiti 

svotu plaćenu za obavljenu uslugu odnosno sniziti cijenu ili, uz suglasnost potrošača 

otkloniti nedostatak obavljene usluge. 

Posebno se ističe da potrošač može zahtijevati povrat plaćene svote novca samo ako je 

prethodno dao trgovcu primjereni rok za otklanjanje nedostatka bilo na proizvodu ili kod 

obavljene usluge. 

Ako je riječ o proizvodu za koji je trgovac pripremio i pri prodaji potrošaču predao jamstveni 

list, ukoliko se proizvod pokaže kao neispravan trgovac je obvezan, u tijeku jamstvenog 

roka, popraviti ga u primjerenom roku, ili ako to nije moguće predati mu ispravan proizvod. 

Ukoliko se pokaže potreba za dokazivanjem nedostatka na proizvodu, odnosno na obavljenoj 

usluzi, tada se taj isti nedostatak dokazuje vještačenjem u za to ovlaštenim ustanovama 

ili uz pomoć ovlaštenog sudskog vještaka, a troškove vještačenja snosi trgovac ili 

potrošač, ovisno o rezultatu vještačenja. 

5. UVJETI PRODAJE PROIZVODA I PRUŽANJA USLUGA 

Trgovac mora svoje prodajne uvjete jasno, vidljivo i čitljivo istaknuti u prodajnom prostoru i 

mora ih se pridržavati. Ova obveza odnosi se kako na opće tako i na posebne uvjete prodaje. 

Naime, trgovac može odobravati posebne prodajne uvjete kako za pojedine proizvode, 

tako i pojedinim skupinama potrošača (rodilje, mladenci, invalidi, umirovljenici i dr.). 

U oba slučaja ti uvjeti moraju biti jasno, vidljivo i čitljivo istaknuti na prodajnim mjestima. 

Isto tako, trgovcu je zabranjeno davanje osobnih podataka potrošača bilo kojoj trećoj osobi 

bez prethodnog izričitog i pisanog odobrenja potrošača, osim ako je na to obvezan zakonom 

ili odlukom nadležnog tijela vlasti.

6. PLAĆANJE PREDUJMOM 


20 

Nije rijetko da u praksi trgovci uvjetuju kupnju svojih proizvoda kao i pružanja usluga 

plaćanjem predujma koji može biti djelomičan ili ukupan jednokratni ili obročni. 

Kad trgovac isporuči proizvod ili obavi uslugu nakon primitka predujma, dužan je potrošaču 

tom prigodom obračunati i isplatiti kamate po kamatnoj stopi poslovne banke trgovca za 

oročene štedne uloge na tri mjeseca za cijelo razdoblje, računajući od dana primljenog 

predujma do dana isporuke proizvoda, ako je rok isporuke proizvoda ili usluge dulji od 

jednog mjeseca. 

Ova odredba se primjenjuje i u slučaju kad trgovac ne može isporučiti ugovoreni proizvod 

ili obaviti uslugu. 

7. ISPRAVE KOJE PRATE PROIZVOD 

Trgovac je prilikom prodaje proizvoda dužan potrošaču predati propisane isprave koje je 

pripremio proizvođač radi lakše i sigurnije uporabe proizvoda, a koje mogu biti: 

jamstveni list 

tehničke upute 

upute za sklapanje, 

uputu za uporabu, 

popis ovlaštenih servisa, 

izjavu o sukladnosti proizvoda, 

razna upozorenja o mogućoj opasnosti i slično. 

Ako je riječ o proizvodima u rasutom stanju, trgovac je obvezan potrošaču predočiti prethodno 

propisane isprave. Zakonom je propisano da ove isprave moraju biti napisane jasno, 

vidljivo i čitljivo na hrvatskom jeziku i latiničnim pismom, te da prijevod propisanih isprava 

mora u potpunosti odgovarati izvorniku. 

8. AMBALAŽA 

Trgovac ne smije naplaćivati vrećice i torbe koje služe za nošenje kupljenih proizvoda i 

imaju u cijelosti ili djelomično istaknut logotip, znak, slogan i/ili naziv proizvođača ili 

trgovca. Dakle, Zakonom o zaštiti potrošača propisuje se samo zabrana naplaćivanja od 

strane trgovca vrećica i torbi koje služe za nošenje kupljenih proizvoda i imaju u cijelosti 

ili djelomično logotip, znak, slogan i/ili naziv proizvođača ili trgovca, koje se smatraju 

promidžbenim materijalom. 

9. PROIZVOD S GREŠKOM 

Ako trgovac prodaje proizvod koji ima grešku, tada je dužan takav proizvod fizički odvojiti 

od ostalih proizvoda i jasno, vidljivo i čitljivo obilježiti na proizvodu ili na prodajnom mjestu 

da je riječ o prodaji proizvoda s greškom te upoznati potrošača u čemu se sastoji greška 

na proizvodu.

10. PISANI PRIGOVOR 

Trgovac je u obvezi omogućiti potrošaču podnošenje pisanog prigovora u prodajnom prostoru 

ili putem pošte, telefaksa ili elektroničke pošte. Na zaprimljene prigovore, trgovac je 

dužan odgovoriti u roku od 15 dana od zaprimljenog prigovora. Isto tako trgovac je dužan 

voditi pisanu evidenciju prigovora najmanje godinu dana od dana primitka prigovora. 

Pisani prigovor predstavlja praktičan instrument u rješavanju spornih odnosa između 

potrošača i trgovaca. Time bi se najbrže i najjednostavnije mogli riješiti nastali prigovori, 

te bi potrošač mogao ostvariti svoja povrijeđena prava. Ukoliko ne bi uspio na taj 

način, potrošaču ostaje čitav niz različitih pravnih instrumenata za rješavanje pritužbi i 

potrošačkih sporova, kao što su prijava nadležnim inspekcijama, te sudska i izvansudska 

zaštita. 

Nadalje, smatra se da će ovakvo rješenje u potpunosti, biti provedivo na obostrano zadovoljstvo 

potrošača i samih trgovaca, koji će sukladno najučestalijim prigovorima potrošača 

imati uvid u manjkavosti svoga poslovanja, te će isto unaprijediti. 

21 




22 


Odjel za zaštitu potrošača Ministarstva gospodarstva, rada i poduzetništva – službena 

stranica 

http://potrosac.mingorp.hr/hr/potrosac/index.php 

Ministarstvo gospodarstva, rada i poduzetništva – mrežna stranica s osnovnim podacima o 

udrugama za zaštitu potrošača u Republici Hrvatskoj 

http://potrosac.mingorp.hr/hr/potrosac/clanak.php?id=12351 

Vlada Republike Hrvatske – mrežna stranica koja među ostalim sadrži praktične informacije 

za potrošače 

http://mojauprava.hr/ 

Državni inspektorat Republike Hrvatske 

http://www.inspektorat.hr/ 


http://www.hzn.hr/ 

Sud časti pri Hrvatskoj gospodarskoj komori 

http://www.hgk.hr/wps/portal/!ut/p/_s.7_0_A/7_0_OI 

Centar za mirenje pri Hrvatskoj gospodarskoj komori 

http://www.hgk.hr/wps/portal/!ut/p/_s.7_0_A/7_0_OQ 

Sud časti pri Hrvatskoj obrtničkoj komori 

http://www.hok.hr/cro/sud_casti 

Centar za mirenje pri Hrvatskoj obrtničkoj komori 

http://www.hok.hr/cro/centar_za_mirenje 

Centar za mirenje pri Hrvatskoj udruzi poslodavaca 

http://www.hup.hr 

Savjetovalište za zaštitu potrošača - Zagreb 

http://www.potrosac.hr/index.php?option=com_content&task=blogcategory&id=0&Itemi 

d=28 

Savjetovalište za zaštitu potrošača - Osijek 

http://www.potrosac-os.hr/meni.asp?id=savjetovaliste 

Savjetovalište za zaštitu potrošača - Split 

http://www.potrosac-split.org/ 

Savjetovalište za zaštitu potrošača - Pula 

http://istarskipotrosac.hr/


Europa – Gateway to the European Union – službena stranica EU-a 

http://europa.eu/index_en.htm 

Eur-Lex – baza podataka europskog zakonodavstva (acquis communautaire) 

http://eur-lex.europa.eu/ 

Consumer Affairs – službena stranica EU-a posvećena zaštiti potrošača 

http://ec.europa.eu/consumers/index_en.htm 

DG SANCO – službena stranica 

http://ec.europa.eu/dgs/health_consumer/index_en.htm 

SCADPLUS – mrežna stranica Europske unije s osnovnim informacijama o politici zaštite 

potrošača u EU-u 

http://europa.eu/scadplus/leg/en/s16000.htm 

23 


BEUC – The European Consumers’ Organisation 

http://www.beuc.org/Content/Default.asp?

BILJEŠKE 

24 


BILJEŠKE 

25 


BILJEŠKE 

26 




Javna nabava 







27 













T: (0)1 610-9773 

F: (0)1 610-9777 


W: www.bizimpact.hr





Zaštita tržišnog 

natjecanja i 

državne potpore 


Minivodič: Zaštita tržišnog natjecanja i državne potpore travanj 2009. 










Zaštita tržišnog 

natjecanja i 



AGENCIJA ZA ZAŠTITU TRŽIŠNOG NATJECANJA 




PREDGOVOR 


04 
















Javna nabava 














gospodarstva. 




ZAHVALA 


pripremila ga je Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja. 

Na izradi dokumenta surađivali su stručnjaci iz Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja: mr. 

sc. Nikola Popović, član Vijeća za tržišno natjecanje, mr. sc. Branimira Kovačević, direktorica 

Sektora za međunarodnu suradnju, mr. sc. Mirta Kapural, načelnica u Sektoru za 

međunarodnu suradnju, gđa Martina Štorek, načelnica u Sektoru za državne potpore i g. 

Ozren Fućak, viši savjetnik u Sektoru za državne potpore.

TRŽIŠNO NATJECANJE 

Pravo tržišnog natjecanja jedno je od temelja tržišnog gospodarstva. Svrha mu je osigurati 

ravnopravan položaj poduzetnika na tržištu, bez obzira na veličinu, tržišnu snagu i druga 

obilježja. Zaštita tržišnog natjecanja podrazumijeva također sustav nadzora i politiku 

državnih potpora na razini središnje države i na regionalnoj i lokalnoj razini. 

Područje tržišnog natjecanja prvi je put u RH uređeno Zakonom o zaštiti tržišnog natjecanja 

(1995.), koji je uz uvođenje osnovnih pravila tržišnog natjecanja koja vrijede u Europskoj 

uniji osigurao osnutak i rad neovisne institucije za provedbu pravila tržišnog natjecanja 

uređenih tim zakonom. 

Odlukom Hrvatskoga sabora od 20. rujna 1995. osnovana je Agencija za zaštitu tržišnog 

natjecanja (AZTN), koja je počela raditi 1997. Do 2003. nadležnost Agencije odnosila se 

samo na zaštitu tržišnog natjecanja, a usvajanjem Zakona o državnim potporama uključeno 

je i područje državnih potpora. U nadležnosti je Agencije ponajprije odobravanje državnih 

potpora koje podliježu obvezi prijave Agenciji i nalaganju povrata potpora. Nakon pristupanja 

EU-u većinu tih poslova preuzet će Europska komisija. 

Agencija je pravna osoba s javnim ovlastima koja samostalno i neovisno obavlja poslove u 

okviru djelokruga i nadležnosti određenih zakonom, za što odgovara Saboru. Radom Agencije 

upravlja Vijeće za zaštitu tržišnog natjecanja s pet članova, uključujući predsjednika 

Vijeća. 

05 


Zakonodavni okvir na području tržišnog natjecanja i državnih potpora (na hrvatskom i engleskom) 

i odgovarajuća europska pravna stečevina mogu se naći na stranicama Agencije 

www.aztn.hr. Djelokrug Agencije određuju Zakon o zaštiti tržišnog natjecanja (NN 122/03, 

dalje: ZZTN) i Zakon o državnim potporama (NN, 140/05, dalje: ZDP) 

VIJEĆE ZTN-a 

STRUČNA SLUŽBA 

sektori 

tržišno natjecanje 


pravni i 

gospodarski sustav 

međunarodna suradnja 

Agencija je zadužena za pitanja tržišnog natjecanja u svim sektorima, osim u bankarstvu, 

u kojem isključivu nadležnost za pitanja tržišnog natjecanja ima Hrvatska narodna banka. 

Agencija vodi upravne postupke, koje može pokrenuti na zahtjev stranke ili po službenoj 

dužnosti. Svaka fizička ili pravna osoba može podnijeti zahtjev Agenciji.

Tržišno natjecanje u užem smislu 


06 

Koncentracija poduzetnika 

Koncentracija nastaje pripajanjem ili spajanjem poduzetnika koji osnivaju novo društvo ili 

nastavljaju poslovati pod imenom jednoga od njih. Nastaje također stjecanjem kontrole ili 

prevladavajućeg utjecaja jednog ili više poduzetnika nad drugim, stjecanjem većine dionica 

ili udjela ili stjecanjem većine prava glasa. 

Zajednički pothvat (joint venture), ugovorno udruživanje u zajedničkom poslovnom pothvatu, 

također je koncentracija ako trajnije djeluje kao neovisan gospodarski subjekt. Poduzetnici 

se obično udružuju radi zajedničke nabave ili distribucije robe radi unapređenja 

poslovanja. 

Koncentracija donosi korist i potrošačima, tržišnom natjecanju i cijelom gospodarstvu 

(npr., bolje iskorištavanje proizvodnih, trgovačkih i drugih izvora, veća fleksibilnost pri 

strukturiranju cijena ili popustima, niže cijene, bolja kvaliteta i veći izbor). 

Negativan učinak nekih koncentracija na tržišno natjecanje ogleda se među ostalim u: 

manjem broju tržišnih takmaca (veća tržišna snaga sudionika koncentracije) 

slabijem tržišnom natjecanju (stvaranje ili jačanje vladajućeg položaja) 

mogućnosti koluzije (dogovor o cijenama ili dogovor o podjeli tržišta) 

smanjivanju pogodnosti za potrošače (rast cijena, pad kvalitete, izostanak ulaganja 

u inovacije, smanjena mogućnost izbora) i 

zaprekama ulasku na tržište. 

Koncentracija je zabranjena samo ako se utvrdi da će nepovoljno djelovati na tržišno 

natjecanje i uzrokovati stvaranje novog ili jačanje postojećeg vladajućeg položaja jednog 

ili više poduzetnika. No, poduzetnici mogu dokazati da će koncentracija dovesti do jačanja 

tržišnog natjecanja koje će biti značajnije od negativnih učinaka stvaranja ili jačanja njihova 

vladajućeg položaja. 

Za ocjenu učinaka koncentracija nadležna je Agencija. Za ocjenu se moraju prijaviti samo 

koncentracije koje premašuju zakonom utvrđeni prag ekonomske veličine. Smatra se da 

ostale ne utječu znatnije na tržišno natjecanje. 

Poduzetnici su obvezni Agenciji prijaviti namjeru provedbe koncentracije kada su ispunjena 

dva uvjeta: 

Ukupan je prihod svih poduzetnika sudionika koncentracije ostvaren prodajom robe 

i/ili usluga na svjetskom tržištu najmanje milijardu kuna u financijskoj godini koja 

prethodi koncentraciji 

Ukupan je prihod svakog od najmanje dvaju sudionika koncentracije ostvaren prodajom 

robe i/ili usluga u Hrvatskoj najmanje 100 milijuna kuna u financijskoj godini 

koja prethodi koncentraciji 

Nakon postupka ocjene Agencija donosi rješenje u kojem se koncentracija ocjenjuje 

dopuštenom ili nedopuštenom. Agencija također može uvjetno dopustiti koncentraciju 

izdavanjem rješenja ako se ispune određene mjere i uvjeti unutar zadanih rokova

kako provedba koncentracije ne bi uzrokovala značajno sprečavanje, ograničavanje ili 

narušavanje tržišnog natjecanja na mjerodavnom tržištu. U tom slučaju poduzetnici mogu 

nastaviti provoditi koncentraciju tek nakon što ispune utvrđene mjere i uvjete iz rješenja. 

Agencija prati njihovu provedbu i ako ih ne ispune, može ukinuti rješenje. 

Primjer: Agrokor-Tisak 

Agencija je ocijenila koncentraciju Agrokora d.d. i Tiska d.d. uvjetno dopuštenom te odredila 

mjere i uvjete koje su dužni ispuniti da bi se otklonili mogući negativni učinci koncentracije 

na tržišno natjecanje na mjerodavnom tržištu trgovine na malo mješovitom 

robom. Pri određivanju mjera vodilo se računa o specifičnosti te koncentracije. Radi se 

o konglomeratskoj integraciji više od trideset poduzeća koja djeluju na svim razinama 

poslovnih procesa koji obuhvaćaju širok spektar djelatnosti u Hrvatskoj i široj regiji zato 

što Agrokor d.d. upravlja poduzećima u sastavu Agrokor koncerna. 

Provedbom koncentracije nastaje tzv. učinak portfelja, to jest mogućnost utjecaja 

Agrokor koncerna na izbor kupaca, koje privlači širokom ponudom i mogućnošću kupnje 

na jednome mjestu, za razliku od konkurenata. Stoga postoji opasnost od izlaska 

konkurenata s tržišta, što u konačnici potrošačima može suziti izbor dobavljača. Taj se 

učinak ogleda u znatnoj tržišnoj i financijskoj snazi Agrokora kao kupca i mogućnosti 

znatnog utjecaja na dobavljače proizvoda koje nudi u veleprodajnim i maloprodajnim 

centrima. 

07 


Zabranjeni sporazumi 

Zabrana sklapanja ograničavajućih sporazuma poduzetnicima je važna zato što osigurava 

konkurentno tržište i ekonomski rast, a potrošačima omogućuje tržišno natjecanje i 

samim time niže cijene i veći izbor. Stranke koje sklapaju sporazume ne smiju zlouporabiti 

slobodu natjecanja tako da međusobno ograničavaju tržišno natjecanje. 

Zabranjeni su sporazumi kojima se: 

izravno ili neizravno utvrđuju kupovne ili prodajne cijene, odnosno drugi trgovinski 

uvjeti 

ograničavaju ili nadziru proizvodnja, tržišta, tehnološki razvoj ili ulaganje 

dijele tržišta ili izvori nabave 

primjenjuju nejednaki uvjeti na istovrsne poslove s različitim poduzetnicima, čime ih 

se dovodi u nepovoljniji položaj u odnosu na konkurenciju 

uvjetuje sklapanje ugovora prihvaćanjem od drugih ugovornih stranaka dodatnih 

obveza koje po svojoj prirodi ili običajima u trgovini nisu u vezi s predmetom tih ugovora. 

Kartel je najčešći oblik zabranjenog sporazuma. To je sporazum između tržišnih takmaca 

kojeg je svrha ograničiti ili isključiti tržišno natjecanje sudionika sporazuma kako bi se 

povećanjem cijena ostvario dodatan, znatno veći profit. 

Kartel između tržišnih takmaca obično je tajan, usmen, često neformalan, te sadrži odredbe 

o sankcioniranju članova u slučaju nepridržavanja dogovora.


08 

Sadržajno je kartel obično dogovor poduzetnika o cijenama, količini proizvodnje, rabatima, 

izboru kupaca ili područja koje će opskrbljivati. 

Ograničavajući sporazumi mogu biti obuhvaćeni izuzećem ako postoje uvjeti za skupno ili 

pojedinačno izuzeće. Uvjeti za skupna izuzeća propisani su uredbama Vlade RH za pojedine 

vrste sporazuma. Sporazum može biti obuhvaćen skupnim izuzećem uz dva uvjeta: 

visina tržišnog udjela (propisana odgovarajućim Uredbama Vlade) i 

ako ne sadrži odredbe kojima se tržišno natjecanje teško ograničava. 

Neki sporazumi mogu imati ograničavajuće odredbe, a ipak biti izuzeti. Agencija može utvrditi 

pojedinačna izuzeća sporazuma ako pridonose unapređenju proizvodnje ili distribucije 

robe i/ili usluga, promicanju tehnološkog ili gospodarskog razvoja i pružanju razmjerne 

koristi potrošačima. Također, sporazum ne smije poduzetnicima nametati ograničenja 

koja nisu nužna za postizanje pozitivnih ciljeva niti omogućiti isključivanje znatnog dijela 

konkurencije s tržišta za robe i/ili usluge koje su predmet sporazuma. 

Poduzetnici mogu Agenciji podnijeti zahtjev za ocjenu sporazuma radi utvrđivanja 

pojedinačnog izuzeća. Sporazum se ne mora prijaviti, no poduzetnici snose rizik u slučaju 

ako sporazum sadrži zabranjene odredbe. Pojedinačno izuzeće Agencija utvrđuje rješenjem 

koje vrijedi pet godina i u kojem može odrediti mjere i uvjete za izuzeće sporazuma, rokove 

za njihovo ispunjenje i dan stupanja na snagu izuzeća. 

Primjer: AZTN protiv autobusnih prijevoznika 

Utvrđeno je kako je 14 autobusnih prijevoznika koji prometuju na linijama Zagreb- 

Split i Zagreb-Šibenik sklopilo zabranjeni kartelni sporazum. Poduzetnici su dogovorili 

fiksne prodajne cijene karata s istodobnom primjenom od 1. srpnja 2006., neovisno 

o različitim troškovima pri pružanju tih usluga. Svrha je sklapanja takvih kartelnih 

sporazuma isključivanje međusobnog tržišnog natjecanja, a posljedica nepostojanje 

mogućnosti cjenovnog izbora za potrošače, neovisno o kvaliteti pruženih usluga, što je 

teško ograničenje tržišnog natjecanja. Slijedom rješenja kojim je utvrdila da je posrijedi 

zabranjeni sporazum (kartel), Agencija je podnijela zahtjev za pokretanje prekršajnog 

postupka protiv sudionika nadležnom prekršajnom sudu. 

Zlouporabe vladajućeg položaja 

Vladajući položaj poduzetnika na tržištu sam po sebi nije zabranjen, no poduzetnik veće 

tržišne snage koji je u vladajućem položaju ima posebnu odgovornost za postupanje prema 

drugim sudionicima na tržištu. Tržišna snaga je sposobnost poduzetnika da utječe na 

cijene, proizvodnju, inovacije, različitost i kvalitetu robe i usluga i na tržišno natjecanje 

tijekom duljeg razdoblja. 

Smatra se da je poduzetnik u vladajućem položaju ako se zbog tržišne snage može na mjerodavnom 

tržištu ponašati u znatnoj mjeri neovisno o stvarnim ili mogućim konkurentima, 

potrošačima, kupcima ili dobavljačima, naročito ako: 

nema konkurenata na mjerodavnom tržištu, i/ili 

ima znatnu tržišnu snagu na mjerodavnom tržištu u odnosu na stvarne ili moguće 

konkurente.

Prema hrvatskim propisima o tržišnom natjecanju, pretpostavlja se da se u vladajućem 

položaju nalazi poduzetnik čiji je tržišni udjel na mjerodavnom tržištu veći od 40%, a u 

zajedničkom vladajućem položaju nalaze se tri ili manje poduzetnika ako je taj udjel veći 

od 60%, odnosno pet ili manje poduzetnika ako je veći od 80 %. Uz to, treba uzeti u obzir 

ukupnu strukturu tržišta i mogućnost poduzetnika da stvara prepreke za pristup tržištu. 

Primjer: MEDIJA IDEJA protiv TISKA i DISTRI PRESSA 

Utvrđeno je da su poduzetnici Tisak i Distri-Press zlorabili zajednički vladajući položaj 

na tržištu trgovine općeinformativnim dnevnicima na veliko u odnosu na distribuciju 

općeinformativnog dnevnika Media-Ideje 24 sata. 

Tisak i Distri-Press nakladniku 24 sata s maloprodajnom cijenom od 3 kn obračunavali 

su cijenu usluge distribucije tako što su, uz jedinstvenu naknadu utvrđenu općim uvjetima 

poslovanja tih distributera, zaračunavali naknadu ovisnu o ukupno distribuiranim 

primjercima, uvećanu za remitendu. Svim ostalim nakladnicima dnevnika čija je maloprodajna 

cijena 6 kn, zaračunavali su samo jedinstvenu naknadu, ne uzimajući u obzir 

remitendu. Takvim postupanjem primjenjivali su nejednake uvjete na istovrsne poslove 

s različitim poduzetnicima i time Media-Ideju doveli u neravnopravan položaj u odnosu 

na tržišne takmace na povezanom tržištu naklade općeinformativnih dnevnika. 

09 


Agencija je rješenjem zabranila Tisku i Distri-Pressu svako slično postupanje i naložila 

da u roku tri mjeseca donesu nove opće uvjete poslovanja kojima će se cijena usluga distribucije 

općeinformativnih dnevnika odrediti na jasan, transparentan i nediskriminirajući 

način, pri čemu cijena distribucije neće ovisiti o prodajnoj cijeni dnevnika. 

Zlouporabu vladajućeg položaja čine: 

Izravno ili neizravno nametanje nepravednih kupovnih ili prodajnih cijena,odnosno 

drugih nepravednih trgovinskih uvjeta 

Ograničavanje proizvodnje, tržišta ili tehnološkog razvitka na štetu potrošača 

Primjena nejednakih uvjeta na istovrsne poslove s drugim poduzetnicima, čime ih 

se stavlja u nepovoljan položaj u odnosu na konkurenciju 

Uvjetovanje sklapanja ugovora pristankom drugih ugovornih stranaka na dodatne 

obveze, koje po svojoj prirodi ili obi čajima u trgovini nisu ni u kakvoj vezi s predmetom 

tih ugovora. 

Najčešći oblici zlouporabe vladajućeg položaja: 

Pretjerane cijene. Cijene se mogu smatrati pretjeranim ako poduzetniku omogućuju 

veću stopu povrata nego što bi bilo moguće na konkurentnom tržištu 

Predatorske cijene. Cijene koje kratkoročno podrazumijevaju gubitke kako bi se 

omogućila eliminacija konkurenta s ciljem da se dugoročno omogući naplaćivanje 

viših cijena 

Diskriminacija putem cijena: naplaćivanje različitih cijena različitim kupcima za isti 

proizvod, te naplaćivanje iste cijene različitim kupcima unatoč različitim troškovima 

nabave


10 

Vezanje proizvoda: dobavljač uvjetuje kupcu da svu potražnju ili dio potražnje za 

drugim (vezanim) proizvodom nabavlja od dobavljača prvog proizvoda 

Odbijanje opskrbe: odbijanje opskrbe proizvodom ili onemogućivanje pristupa 

“ključnoj infrastrukturi”. 

Promicanje prava i politike zaštite tržišnog natjecanja 

Taj dio rada Agencije obuhvaća davanje stručnih mišljenja na zakone i druge propise po 

službenoj dužnosti ili na zahtjev stranke, kao i ostale aktivnosti (npr. javna priopćenja, 

seminari, edukacija poduzetnika i sl.). Također, Agencija prati i istražuje određena tržišta, 

prvenstveno ona koja ukazuju na moguće sprečavanje ili narušavanje tržišnog natjecanja. 

Po službenoj dužnosti provodi ispitivanje tih tržišta ili sektora radi rješavanja tržišnih nedostataka 

i netržišnih oblika ponašanja poduzetnika. 

Primjer: Prijedlog Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o privatnoj zaštiti 

Agencija je na zahtjev Ministarstva unutarnjih poslova dala mišljenje na nacrt prijedloga 

Zakona o privatnoj zaštiti, koji sadrži i odredbe koje su sadržajem suprotne načelima 

slobode tržišnog natjecanja odnosno odredbama Zakona o zaštiti tržišnog natjecanja. 

Riječ je o odredbama o određivanju minimalne vrijednosti zaštitarskih usluga na razini 

Hrvatskog ceha zaštitara, udruge u koju bi se prema odredbama zakona obvezno morali 

učlaniti svi pružatelji usluga privatne zaštite. Drugim riječima, radi se o utvrđivanju minimalne 

cijene zaštitarskih usluga na razini svih davatelja tih usluga, čime se na tržištu 

na kojem djeluje više od 300 poduzetnika isključuje tržišno natjecanje zato što cijene 

odnosno vrijednost usluge određuje udruga pružatelja tih usluga, neovisno o stvarnim 

troškovima poslovanja poduzetnika i interesima korisnika usluga. 

Propisi o zaštiti tržišnog natjecanja krše se najviše na tržištima s malo konkurenata, na 

tržištima proizvoda sličnih obilježja (homogeni proizvodi), u sektorima u kojima konkurenti 

već surađuju, npr. kroz udruženja poduzetnika ili u sektorima s viškom kapaciteta. 

Iz prakse Agencije mogla bi se izdvojiti sljedeća tržišta: trgovina mješovitom robom na 

malo, na veliko, distribucija tiskovina, općeinformativni dnevnici, telekomunikacijske usluge, 

duhanski proizvodi i u manjoj mjeri komunalne usluge. 

Reforma sustava zaštite tržišnog natjecanja u Republici Hrvatskoj – novi prijedlozi 

1. Proširenje nadležnosti AZTN-a za direktno izricanje sankcija 

Trenutna je praksa da nakon što Agencija donese odluku o konkretnoj povredi Zakona, 

izricanje kazne za tu povredu postaje nadležnost prekršajnog suda. Kako bi se u Hrvatskoj 

osigurao učinkovit i jedinstven pristup u izricanju kazni za povrede Zakona smatra se da 

izricanje kazni treba povjeriti jednom tijelu. Agencija kao glavno provedbeno tijelo u RH 

propisa o zaštiti tržišnog natjecanja zbog svoje stručnosti i iskustva bilo bi mjerodavno 

tijelo i za izricanje kazni. Odluku o visini novčane kazne Agencija bi određivala primjenom 

odgovarajućih načela kao što su ozbiljnost i trajanje povrede propisa, te moguće otegotne 

ili olakotne okolnosti definirane novim podzakonskim propisom.

2. Uvođenje programa oslobođenja od kazne ili smanjenja od kazne za poduzetnike koji 

Agenciji podnesu dokaze o postojanju zabranjenih postupanja-kartela i koji surađuju s 

Agencijom (tzv. leniency program) 

11 

Uspješnosti u borbi protiv kartela u zemljama članicama EU-a posljednjih godina posebno 

je doprinijelo uvođenje navedenog programa primjenom kojega se poduzetnicima koji sudjeluju 

u kartelima nudi ili oslobađanje od kazne ili blaže kažnjavanje ako aktivno surađuju s 

Agencijom u razotkrivanju i razbijanju kartela. Osnovna prepreka za svako tijelo za zaštitu 

tržišnog natjecanja u sankcioniranju kartela je činjenica što ih je vrlo teško otkriti i pribaviti 

dokaze njihovog postojanja. Predlaže se donošenje novog podzakonskog akta kojim će se 

utvrditi način na koji će Agencija provoditi te pokajničke programe. 

3. Promjena sudske nadležnosti-jedan sud sa specijaliziranim Vijećem nadležan za ocjenu 

zakonitosti odluka Agencije o kazni i o meritumu 

Prema postojećem sustavu pitanja koja se tiču novčanih kazni u nadležnosti su prekršajnih 

sudova, a pitanja koja se tiču zakonitosti konačnih odluka Agencije u nadležnosti Upravnog 

suda RH. Ovakva podijeljena nadležnost nije ni učinkovita, niti doprinosi pravnoj sigurnosti. 

Stoga, s ciljem učinkovite kontrole odluka o povredi propisa o tržišnom natjecanju od 

strane sudova, što je u interesu i Agencije i stranaka protiv kojih ona donosi svoje odluke, 

predlaže se promjena postojećih propisa na način da jedan jedinstveni sud odlučuje o svim 

pitanjima koja se tiču odluka Agencije. Također se očekuje da se unutar takvog suda ustroji 

posebno specijalizirano vijeće koje će se baviti predmetima iz područja prava tržišnog 

natjecanja. 


4. Povećanje pravne sigurnosti stranaka u postupku 

Uvođenje instituta „obavijesti o preliminarno utvrđenim činjenicama u postupku“ koja 

sadrži stvarne dokaze i navodi povrede Zakona na kojima se temelji odluka Agencije, pravo 

uvida u spis odnosno pristupa informacijama koje je Agencija prikupila tijekom postupka 

utvrđivanja činjenica, te uvođenje pojednostavljene (skraćene) forme prijave koncentracija 

neki su od prijedloga za jačanje prava stranaka u postupku pred Agencijom, naročito vodeći 

se načelom prava stranke na saslušanje. 

DRŽAVNE POTPORE 

Državne su potpore svi stvarni i potencijalni rashodi ili umanjeni prihodi države koje dodjeljuju 

davatelji državne potpore. One narušavaju ili bi mogle narušiti tržišno natjecanje 

davanjem prednosti na tržištu korisniku, bez obzira na oblik, u mjeri u kojoj to može utjecati 

na ispunjenje međunarodno preuzetih obveza Republike Hrvatske. 

Prema vrsti, državne se potpore dijele na programe državnih potpora i pojedinačne potpore. 

Program državne potpore je akt na temelju kojeg se unaprijed neodređenim korisnicima 

dodjeljuju pojedinačne državne potpore i akt na temelju kojeg se državna potpora, koja 

unaprijed nije vezana uz poseban projekt, dodjeljuje jednom ili više korisnika na neodređeno 

vrijeme i/ili u neodređenom iznosu.


12 

Pojedinačna državna potpora je ona potpora koja nije dodijeljena na temelju programa 

državne potpore uz obvezu dodatnog odobravanja. 

Prema tome, državna je potpora svaka mjera koja se temelji na programu potpore, ili se 

dodjeljuje temeljem pojedinačnog akta, ako su kumulativno ispunjeni sljedeći kriteriji: 

Dodjelom potpora pojedini poduzetnik ili poduzetnici stavljaju se u povlašteniji 

položaj u odnosu na konkurente (ekonomska prednost) 

Potpora se dodjeljuje iz državnih sredstava 

Potpora se dodjeljuje na selektivnoj osnovi 

Dodjelom potpora narušava se ili prijeti narušavanjem tržišnog natjecanja u mjeri u 

kojoj to može utjecati na trgovinu između RH i država članica EU-a. 

Ako pojedina mjera kumulativno ne ispunjava sve te kriterije, ne radi se o državnoj potpori. 

Uz to, opće mjere koje se odnose na sve poduzetnike i sektore ne smatraju se državnom 

potporom. 

Pravila o državnim potporama primjenjuju se samo na mjere koje se odnose na poduzetnike 

koji se bave gospodarskom djelatnošću. U načelu, od tog su pravila izuzeti samo 

kućanstva i javne ustanove. Sukladno sudskoj praksi EU-a, poduzetnik je „svaki poslovni 

subjekt koji se bavi gospodarskom djelatnošću, bez obzira na pravni status i način na koji 

se financira”. Pojam se može odnositi na fizičke osobe i neprofitne poslovne subjekte ako 

se bave gospodarskom djelatnošću. 

U daljnjem tekstu su, u cilju lakšeg razumijevanja, objašnjeni osnovni pojmovi iz područja 

državnih potpora. 

1. Ekonomska prednost 

Poduzetnik ostvaruje značajnu ekonomsku prednost koju ne bi mogao ostvariti iz tekućeg 

poslovanja da nije koristio potporu. Ne postoji konačan popis oblika tj. instrumenata dodjele 

državnih potpora. 

Najčešći su oblici državnih potpora koji mogu predstavljati davanje ekonomske prednosti u 

smislu članka 3. stavka 1. ZDP-a sljedeći: subvencije; ulaganje u temeljni kapital; zajmovi 

pod povoljnijim uvjetima od tržišnih (niže kamatne stope); otpis dugova ili preuzimanje 

dugova; porezna oslobođenja i porezna izuzeća; porezne olakšice ili odgoda plaćanja poreza 

i doprinosa; državna jamstva ili jamstva drugih tijela javne vlasti pod povoljnijim uvjetima; 

sudjelovanje države ili tijela javne vlasti u temeljnom kapitalu ako je stopa koja se 

primjenjuje na povrat tih ulaganja niža od one koja se očekuje od privatnog ulagača koji 

posluje po normalnim tržišnim uvjetima (primjerice ulaganje u investicijske fondove); niže 

cijene robe ili usluga koje prodaju državna tijela ili tijela koja upravljaju državnim sredstvima, 

uključujući prodaju zemljišta u vlasništvu države po povlaštenim uvjetima ili njegovo 

ustupanje bez naknade; neposredne pogodbe. 

2. Državna sredstva 

Prema članku 3. ZDP-a državne potpore su „svi stvarni i potencijalni rashodi ili umanjeni 

prihodi države dodijeljeni od davatelja državne potpore”. Prema članku 2. „davatelji 

državne potpore jesu RH putem ovlaštenih pravnih osoba i središnjih tijela državne uprave, 

jedinice lokalne samouprave, jedinice područne (regionalne) samouprave te svaka pravna

osoba koja dodjeljuje ili upravlja državnim potporama u smislu ovoga Zakona“. Kao i u 

EU-u, pravila o državnim potporama primjenjuju se na sve oblike potpora koje dodjeljuje 

država na središnjoj, lokalnoj odnosno regionalnoj razini. O uporabi državnih sredstava 

može se raditi i kada poduzetnik u državnom vlasništvu daje pogodnosti trećima po nalogu 

vlasnika. Radi se o državnim sredstvima i ako je smanjen prihod državnog proračuna temeljem, 

primjerice, oslobađanja poduzetnika od uplate poreza ili doprinosa i sl. 

3. Selektivnost potpore 

Da bi se mjera smatrala državnom potporom, mora u povlašten položaj stavljati pojedine 

poduzetnike ili proizvodnju pojedine robe ili pružanje pojedinih usluga, to jest, mora biti 

selektivna. Time se mjere koje predstavljaju državnu potporu razlikuju od općih mjera 

gospodarske politike, koje se odnose na sve poduzetnike i sektore u državi (opće fiskalne 

mjere, opće smanjenje kamatnih stopa, devalvacija nacionalne valute i sl.). 

Mjere koje se smatraju potencijalno otvorenim za sve poduzetnike mogu se ponekad smatrati 

državnom potporom ako je učinak inače objektivnih uvjeta u stvari selektivan, to jest, 

ako korist od tih mjera mogu imati samo neki poduzetnici. 

4. Infrastruktura i oporezivanje 

Kriterij selektivnosti posebnu pozornost pripisuje pitanjima izgradnje i održavanja infrastrukture, 

te poreza i doprinosa. 

13 


Izgradnja i održavanje infrastrukture od strane tijela javne vlasti nije državna potpora ako 

ima obilježje opće mjere na dobrobit svih poduzetnika i građana (npr., izgradnja željezničke 

pruge ili autoceste). No, i te mjere mogu pod određenim uvjetima dovesti poduzetnika 

u ekonomsku prednost, to jest biti selektivne u smislu članka 3. stavka 1. ZDP-a (npr., 

kada se izgradnja infrastrukture provodi isključivo u interesu pojedinih poduzetnika, koji 

za njihovo korištenje ne plaćaju tržišnu cijenu). Potpora također može biti sadržana u 

povlaštenom tretmanu poduzetnika koji se tom infrastrukturom koriste (npr., korištenje 

objekata u zračnim lukama). 

Opće porezne mjere u načelu su izuzete od članka 3. stavka 1. ZDP-a, pod uvjetom da se 

primjenjuju na sve poduzetnike i proizvodnju svih proizvoda na teritoriju države članice 

odnosno RH. S druge strane, porezna izuzeća ili povoljni uvjeti od kojih imaju korist pojedini 

sektori ili regije ili pojedini poduzetnici smatraju se selektivnim ako nisu posebno 

opravdani načinom ili sustavom oporezivanja. 

5. Narušavanje tržišnog natjecanja i utjecaj na trgovinu između RH i članica EU-a 

Da bi mjera državne potpore bila obuhvaćena zabranom iz članka 4. stavkom 1. ZDP-a, 

potrebno je utvrditi da narušava tržišno natjecanje odnosno da utječe na trgovinu između 

Hrvatske i država članica EU-a. Pritom nije određen najmanji tržišni udjel za utvrđivanje 

negativnih učinaka na trgovinu. Ako se mjerom jača položaj poduzetnika na tržištu u odnosu 

na konkurente koji sudjeluju u trgovini na području EU-a, smatrat će se da utječe na 

trgovinu. 

S obzirom na opseg međunarodne trgovine, kriterij utjecaja na trgovinu razmjerno je lako 

ispuniti. Dapače, ako poduzetnik obavlja djelatnost u sektoru s viškom kapaciteta i u kojem 

se natječu proizvođači iz različitih država članica EU-a, svaka potpora koju dobije od države 

utjecat će na trgovinu između država članica, a time i na tržišno natjecanje. Taj uvjet neće


14 

biti ispunjen ako tržište još nije liberalizirano i ako se radi isključivo o uskom lokalnom 

tržištu. 

Potpore i mjere koje kumulativno ne ispunjavaju sva četiri kriterija pojma državne potpore 

ne smatraju se državnom potporom u smislu ZDP-a i stoga nisu zabranjene. 

To su primjerice: 

Izuzeća 

potpore javnim tijelima koja obavljaju djelatnost koja nema ekonomski karakter 

opće mjere namijenjene svim poduzetnicima i svim sektorima 

državne mjere koje su neutralne u odnosu na državni proračun (tzv. regulatorne 

mjere) 

nabava robe i usluga po tržišnim cijenama odnosno tržišnoj vrijednosti (javni natječaji 

prema pravilima o javnim nabavama) 

financijske potpore na koje se može primijeniti načelo ulaganja privatnog ulagača 

potpore namijenjene izgradnji infrastrukturnih projekata opće namjene - potpore 

pojedincima ili zaposlenicima kada poduzetnici nemaju izravnu korist 

potpore male vrijednosti. 

Čl. 4. ZDP-a, koji je sukladan čl. 87. Ugovora o EZ-u, predviđa dopuštena izuzeća od opće 

zabrane na temelju kojih Agencija može odobriti državne potpore. Odnose se na sljedeće 

potpore: 

za ublažavanje ili otklanjanje šteta prouzročenih prirodnim nepogodama, izvanrednim 

ili ratnim okolnostima 

za poticanje gospodarskog razvoja područja s neuobičajeno niskim životnim standardom 

ili velikom nezaposlenošću 

za promicanje kulture i zaštitu baštine 

za provedbu značajnih međunarodnih projekata ili otklanjanje ozbiljnih poteškoća u 

gospodarstvu 

za poticanje određenih gospodarskih djelatnosti ili određenih gospodarskih 

područja 

državne potpore pravnim i fizičkim osobama kojima je na temelju posebnih propisa 

povjereno obavljanje službe od općeg gospodarskog interesa ili utvrđeno isključivo 

pravo obavljanja određene djelatnosti, a bez kojih ne bi mogle obavljati povjerene 

zadaće, uz uvjet da su državne potpore isključivo naknada za to. 

6. Potpore male vrijednosti 

Kako bi se usredotočila na bitne slučajeve usklađene s planom državnih potpora Europska 

komisija je izuzela potpore male vrijednosti i na njih se ne odnosi članak 3. stavka 1. ZDP-a 

(Odluka o objavljivanju pravila o potporama male vrijednosti, NN 45/2007). 

De minimis potpora danas je u kunskoj protuvrijednosti 200.000 EUR. Može se dodijeliti 

pojedinom poduzetniku tijekom tri fiskalne godine. Za poduzetnike u sektoru cestovnog

prometa protuvrijednost je najviše 100.000 EUR. Potpore ne smiju biti namijenjene za nabavu 

vozila za cestovni prijevoz tereta poduzetnicima koji se njime bave za najamninu i 

naknadu. 

15 

De minimis potpore nije moguće dodijeliti u svrhu promidžbe izvoza, poduzetnicima u 

proizvodnji čelika niti poduzetnicima u teškoćama. 

Primjer: Program poticanja, zaštite, obnove i uključivanja u turizam baštine u turistički 

nerazvijenim područjima 

Cilj Programa, koji je 2006. godine izradilo tadašnje Ministarstvo mora, turizma, prometa 

i razvitka, jest razvoj turističke ponude u područjima u kojima turizam nije dovoljno 

razvijen, dodjelom subvencija čiji korisnici mogu biti pravne i fizičke osobe, zadruge, 

ustanove i udruge s prebivalištem odnosno sjedištem na području Hrvatske i čiji projekti 

odgovaraju ciljevima Programa. 

Sredstva za provedbu Programa koja se dodjeljuju po nositelju pojedinog projekta ne 

mogu premašiti 250.000 kn. Subvencije su namjenske i mogu se koristiti za sufinanciranje 

svih aktivnosti i radova koji su u funkciji razvoja turizma i unapređenja turističke 

ponude u turistički nerazvijenim područjima s posebnim ciljem uključivanja u ponudu 

ruralnih, brdsko-planinskih područja, otoka te područja od posebne državne skrbi; 

promicanja i zaštite baštine, povijesnog i kulturnog naslijeđa u funkciji turističkog razvoja 

kraja; očuvanja tradicijskih vrijednosti, starih zanata i djelatnosti, te mogućnosti 

uključivanja i zapošljavanja mjesnog stanovništva. 


Agencija je utvrdila da potpore u obliku subvencija predviđene Programom predstavljaju 

državne potpore male vrijednosti, za čiju dodjelu nije potrebno odobrenje. 

Pri odobravanju državnih potpora male vrijednosti Ministarstvo je obvezno obavijestiti 

korisnika državne potpore da mu je dodijeljena potpora male vrijednosti te zatražiti podatke 

o potporama male vrijednosti koje je primio unatrag tri godine. Također, dužno 

je obavijestiti Agenciju o svakoj dodijeljenoj državnoj potpori male vrijednosti u roku 15 

dana od njezine dodjele. 

7. Kontrola državnih potpora i uloga Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja 

Sukladno čl. 70. st. 2. SSP-a RH se obvezala osnovati samostalno i neovisno operativno 

tijelo kojem je povjerena potrebna ovlast za punu primjenu pravila o državnim potporama i 

tržišnom natjecanju. Kontrola državnih potpora dodijeljena je u nadležnost Agencije 2003. 

godine Zakonom o državnim potporama (NN 47/03). Nadležnost se očituje ponajprije u 

odobravanju državnih potpora koje podliježu obvezi prijave Agenciji, kao i u nalaganju povrata 

državnih potpora koje su dodijeljene suprotno ZDP-u. Nakon pristupanja RH Europskoj 

uniji većinu tih poslova preuzet će Europska komisija. 

8. Kriteriji za odobravanje državnih potpora 

Sustav kontrole državnih potpora u RH temelji se na tri osnovna pravila: 

Prijedlog dodjele, izmjene ili dopune državne potpore davatelj državne potpore treba 

prijaviti Agenciji


16 

Državna potpora u pravilu se ne smije dodijeliti bez odobrenja Agencije 

Državne potpore podliježu ocjeni Agencije u smislu usklađenosti s odredbama materijalnog 

prava o državnim potporama. Nezakonito dodijeljene potpore moraju se 

vratiti. 

Ex ante prijava 

Ministarstva i druga tijela državne uprave prije upućivanja nacrta prijedloga zakona na usvajanje 

Vladi RH, koji sadrže prijedlog državne potpore, dužna su nacrte dostaviti Agenciji 

radi prethodno obvezujućeg mišljenja. Također, ministarstva i druga tijela državne uprave 

(uključujući jedinice lokalne i regionalne samouprave) dužna su joj dostaviti na odobrenje 

prijedloge ostalih akata koji sadrže prijedlog državne potpore. 

Davatelji državnih potpora također su joj dužni dostaviti sve dodatno zatražene podatke i 

isprave kako bi mogla dati ocjenu usklađenosti. Agencija je dužna donijeti odluku u roku 90 

dana od dana primitka potpunog prijedloga za odobravanje državne potpore. 

Stanje mirovanja 

Prijedlozi zakona i ostali akti koji sadrže elemente državne potpore ne mogu se donijeti 

prije prethodno obvezujućeg mišljenja Agencije odnosno odluke o odobrenju. Od opće obveze 

prijave izuzete su, bez iznimke, samo potpore male vrijednosti i pojedinačne potpore 

koje se dodjeljuju na temelju programa državne potpore koji je prethodno odobrila. Skupna 

izuzeća za pojedine kategorije državnih potpora koja su na snazi u EU-u još se ne primjenjuju 

u RH. 

Ovlast Agencije i povrat državnih potpora 

Agencija je nadležna utvrditi (mišljenjem ili rješenjem) odnosi li se prijavljena mjera na 

državnu potporu u smislu Zakona i podliježe li izuzeću. Državne potpore dodijeljene bez 

njenog odobrenja nisu zakonite i Agencija nalaže povrat iznosa iskorištene potpore. Iznimno, 

potporu može naknadno odobriti ako utvrdi da je usklađena s propisima o državnim 

potporama. 

9. Podjela državnih potpora prema namjeni 

Horizontalne potpore 

Europska komisija usvojila je tzv. horizontalna pravila, koja se mogu odnositi na sve poduzetnike 

i gospodarske sektore. Općenito, državne potpore s horizontalnim ciljevima 

mogu znatno manje narušiti tržišno natjecanje nego npr. sektorske. Najvažnije su vrste 

horizontalnih potpora za: istraživanje i razvoj i inovacije, zaštitu okoliša, male i srednje 

poduzetnike, zapošljavanje, usavršavanje, kulturu i očuvanje kulturne baštine, sanaciju i 

restrukturiranje (primjenjuju se na sve poduzetnike i sektore, no one imaju donekle poseban 

status jer mogu uzrokovati značajno narušavanje tržišnog natjecanja). 

Sektorske potpore 

Europska komisija je za pojedine sektore donijela pravila o uvjetima koje moraju ispuniti 

radi usklađenosti s odredbama čl. 87. Ugovora o EZ-u. Najvažnije su potpore za: sektor 

čelika, kopneni promet, pomorski promet, zračni promet i djelatnost brodogradnje.

Regionalne potpore 

Dodjeljuju se kao poticaj gospodarskom razvoju područja s neuobičajeno niskim životnim 

standardom ili visokom stopom nezaposlenosti. 

To je područje koje odgovara prostornoj jedinici za statistiku 2. razine i ima bruto domaći 

proizvod (BDP) po stanovniku, mjeren parametrima kupovne moći, niži od 75% prosjeka 

zemalja članica EU-a. 

U slučaju dodjele regionalnih potpora malim poduzetnicima, gornje granice mogu se 

uvećati za 20% bruto ekvivalenta potpore (BEP) za potpore koje se dodjeljuju malim poduzetnicima 

i za 10% BEP-a za potpore srednjim poduzetnicima. Temeljem članka 70. 

stavka 7. (b) SSP-a, RH je preuzela obvezu izrade karte regionalnih potpora, bez koje nije 

moguće dodjeljivati regionalne potpore. Karta regionalnih potpora utvrđuje područja na 

kojima se mogu dodjeljivati potpore za gospodarski razvoj područja s neuobičajeno niskim 

životnim standardom ili velike nezaposlenosti te njihov maksimalni intenzitet. 


Tržišno natjecanje 

17 


Ugovor o EZ-u: čl. 81. i 82. 

Uredba Vijeća br. 1/2003 od 16. prosinca 2002. o provedbi pravila o tržišnom natjecanju 

utvrđenih čl. 81. i 82. Ugovora (OJ L 1, 4. 1.2003.) 

Uredba Komisije br. 773/2004 od 7. travnja 2004. o vođenju postupaka od strane 

Komisije sukladno čl. 81. i 82. Ugovora o EZ-u (OJ L 123, 27. 4. 2004.) 

Bilješka Komisije o oslobođenju od kazne i smanjivanju kazni u slučaju kartela (OJ 

C 45, 19. 2. 2002.) 

Obavijest Komisije o utvrđivanju mjerodavnog tržišta u svrhu provedbe prava tržišnog 

natjecanja Zajednice (OJ C 372, 09/12/1997) 

Priopćenje Komisije – Obavijest – Smjernice za primjenu čl. 81.st. 3. Ugovora (OJ C 

101, 27/04/2004) 

Obavijest Komisije o sporazumima male vrijednosti koji znatno ne ograničavaju 

tržišno natjecanje sukladno čl. 81. st. 1. Ugovora o EZ-u (sporazumi de minimis) (OJ 

2001/C 368/2007) 

Uredba Europske komisije br. 2790/1999 od 22. prosinca 1999. o primjeni čl. 81(3) na 

kategorije vertikalnih sporazuma i usklađeno djelovanje (OJ L 336, 29. 12. 1999.) 

Bilješka Komisije – Smjernice o vertikalnim ograničenjima (OJ 291, 13. 10. 2000.) 

Uredba Komisije (EZ-a) br. 2659/2000 od 29. studenoga 2000. o primjeni čl. 81. st. 3. 

Ugovora na sporazume o istraživanjima i razvoju (OJ L 304, 5.12. 2000.) 

Bilješka Komisije – Smjernice o primjeni čl. 81. Ugovora o EZ-u na horizontalne 

sporazume o suradnji (OJ C 3, 6. 1.2001.) 

Uredba Komisije (EZ-a) br. 772/2004 od 17. travnja 2004. o primjeni čl. 81. stavka 3. 

Ugovora na vrste sporazuma o prijenosu tehnologije (OJ L 123, 27. 4. 2004.)


18 

Bilješka Komisije – Smjernice o primjeni čl. 81. Ugovora o EZ-u na sporazume o 

prijenosu tehnologije (OJ C 101, 27. 4. 2004.) 

Uredba Europske komisije br. 1400/2002 od 31. srpnja 2002. o primjeni čl. 81. (3) 

Ugovora na kategorije vertikalnih sporazuma i usklađeno djelovanje u sektoru motornih 

vozila (OJ L 203, 1. 8. 2002.) 

Uredba Komisije (EZ-a) br. 358/2003 od 27. veljače 2003. o primjeni čl. 81(3) Ugovora 

na određene kategorije sporazuma, odluke i usklađena djelovanja u sektoru osiguranja 

(OJ L 053, 28. 2. 2003.) 

Uredba Vijeća (EZ-a) br. 139/2004 od 20. siječnja 2004. o kontroli koncentracija 

poduzeća (Uredba EZ-a o spajanju) (OJ L 24, 29. 1. 2004.) 

Obavijest Europske komisije o pojmu full-function joint venture (zajednički pothvat 

koji na trajnijoj osnovi djeluje kao neovisan gospodarski subjekt) prema Uredbi Vijeća 

(EEZ) br. 4064/89 o kontroli koncentracija između poduzetnika (OJ C 66, 2. 3. 1998.). 

Državne potpore 

Provedbena pravila 

Uredba Komisije (EZ-a) br. 794/2004 od 21. travnja 2004. o provedbi Uredbe Vijeća 

(EZ-a) broj 659/1999 kojom se određuju detaljna pravila primjene čl. 93. Ugovora o 

osnivanju Europske zajednice (OJ L 140, 30. 4. 2004.) 

Državna jamstva 

Obavijest Europske komisije o primjeni čl. 87. i 88. Ugovora o EZ-u na državne potpore 

u obliku jamstava (OJ C 71, 11. 3. 2000.) 

Prodaja javnog zemljišta 

Priopćenje Europske komisije koje se odnosi na elemente potpora kod prodaje 

zemljišta od strane javnih vlasti (OJ C 209, 10. 7. 1997.) 

Fiskalne potpore – Izravno oporezivanje poduzetnika 

Obavijest Europske komisije o primjeni propisa o državnim potporama na mjere koje 

se odnose na izravno oporezivanje poduzetnika (OJ C 384, 10. 12.1998.) 

De minimis potpore 

Uredba Europske komisije br. 69/2001 od 12. siječnja 2001. o primjeni čl 87. i 88. 

Ugovora o EZ-u na potpore male vrijednosti (OJ L 10, 13. 1.2001.) 

Zapošljavanje 

Uredba Europske komisije (EZ-a) br. 2204/2002 od 12. prosinca 2002. o primjeni 

čl. 87. i 88. Ugovora o EZ-u na državne potpore za zapošljavanje (OJ L 337, 13. 12. 2002.) 

Istraživanje i razvoj 

Informacija Komisije – Okvirne odredbe Zajednice za državne potpore za istraživanje 

i razvoj i inovacije (OJ C 323, 30. 12. 2006.) 

Informacija Komisije – Okvirne odredbe Zajednice za državne potpore za istraživanje 

i razvoj (OJ C 045, 17. 2.1996.)

Potpore za sanaciju i restrukturiranje 

Priopćenje Europske komisije – Smjernice Zajednice za državne potpore za sanaciju 

i restrukturiranje poduzetnika u teškoćama (OJ C 244, 1. 10. 2004.) 

19 

Pravila u postupku ocjene radi odobrenja regionalnih potpora 

Smjernice za nacionalne regionalne potpore za 2007.– 2013. (OJ C 054, 4. 3. 2006.) 

Smjernice za nacionalne regionalne potpore (OJ C 74, 10. 3. 1998.) 

Ispravak Smjernica za nacionalne regionalne potpore (OJ C 74, 10. 3. 1998., OJ C 

394, 17. 12. 1998.) 

Izmjene i dopune Smjernica za nacionalne regionalne potpore (OJ C 258, 9. 9. 2000.) 

Brodogradnja 

Uredba Vijeća (EZ-a) br. 1177/2002 od 27. lipnja 2002. koja se odnosi na privremeni 

mehanizam zaštite u brodogradnji (OJ L 172, 2. 7. 2002.) 

Uredba Vijeća (EZ-a) br. 502/2004 od 1. ožujka 2004. koja izmjenjuje Uredbu (EZ-a) 

br. 1177/2002 o privremenom mehanizmu zaštite u brodogradnji (OJ L 81, 19. 3. 

2004.) Okvirne odredbe za državne potpore namijenjene brodogradnji (OJ C 317, 

30.12. 2003.) 


VAŽEĆI PROPISI REPUBLIKE HRVATSKE 


Zakon o zaštiti tržišnog natjecanja, NN 122/03 

Uredba o načinu utvrđivanja mjerodavnog tržišta, NN 51/04 

Uredba o sporazumima male vrijednosti, NN 51/04 

Uredba o skupnom izuzeću sporazuma između poduzetnika koji ne djeluju na istoj 

razini proizvodnje, odnosno distribucije, NN 51/04 

Uredba o skupnom izuzeću sporazuma između poduzetnika koji djeluju na istoj razini 

proizvodnje, odnosno distribucije, NN 158/04 

Uredba o skupnom izuzeću sporazuma o prijenosu tehnologije, NN 2/05 

Uredba o skupnom izuzeću sporazuma o distribuciji i servisiranju motornih vozila, 

NN 105/04 

Uredba o načinu prijave i kriterijima za ocjenu koncentracija poduzetnika, NN 51/04 


Zakon o državnim potporama, NN 140/05 

Uredba o državnim potporama, NN 121/03 

Uredba o državnim potporama, NN 50/06 

Pravilnik o obliku i sadržaju, te načinu prikupljanja podataka i vođenja evidencija 

državnih potpora, NN 11/05


20 

Odluka o objavljivanju popisa pravila o državnim potporama (svaki od propisa iz 

rečenog popisa stupa na snagu danom objave prevedenog teksta u „Narodnim novinama“), 

NN 121/06 

Odluka o objavljivanju pravila o državnim potporama za sanaciju i restrukturiranja, 

NN 20/07 

Odluka o objavljivanju pravila o potporama male vrijednosti, NN 45/07 

Odluka o objavljivanju pravila o potporama za istraživanje i razvoj i inovacije, NN 84/07 

Odluka o objavljivanju pravila o državnoj potpori u obliku jamstva, NN 13/08 

Odluka o objavljivanju pravila o državnoj potpori u obliku naknade za javne usluge, 

NN 39/08 

Odluka o objavljivanju pravila o državnim potporama za male i srednje poduzetnike, 

NN 39/08 

Odluka o objavljivanju pravila o državnoj potpori za osiguranje kratkoročnih izvoznih 

kredita, NN 39/08 

Odluka o objavljivanju pravila o državnoj potpori kinematografskoj i ostaloj audiovizualnoj 

djelatnosti, NN 46/08 

Odluka o objavljivanju pravila o državnoj potpori u poštanskim uslugama, NN 46/08 

Odluka o objavljivanju pravila o primjeni propisa o državnim potporama na mjere 

koje se odnose na izravno oporezivanje poduzetnika, NN 46/08 

Odluka o karti regionalnih potpora, NN 52/08 

Odluka o objavljivanju pravila o potporama u obliku financijskih transfera javnim 

poduzetnicima, NN 58/08 

Odluka o objavljivanju pravila o regionalnim potporama, NN 58/08 

Odluka o objavljivanju pravila o državnim potporama za javne radiodifuzijske usluge, 

NN 68/08 

Odluka o objavljivanju pravila o državnim potporama za zapošljavanje, NN 68/08 

Odluka o objavljivanju pravila o potporama za usavršavanje, NN 68/08 

Odluka o objavljivanju pravila o državnim potporama za poticanje ulaganja rizičnog 

kapitala u male i srednje poduzetnike, NN 91/08 

Odluka o objavljivanju pravila o udjelu potpora kod prodaje zemljišta i zgrada od 

strane tijela javne vlasti, NN 106/08 

Odluka o objavljivanju pravila o utvrđivanju referentne i diskontne stope, NN 114/08 

Odluka o objavljivanju pravila o državnoj potpori sektoru čelika, NN 134/08 

Odluka o objavljivanju pravila o potpori u prometu, NN 141/08 

Odluka o objavljivanju pravila o državnim potporama za naknadu troškova uslijed 

liberalizacije tržišta električne energije, NN 150/08 

Odluka o objavljivanju pravila o državnim potporama za zaštitu okoliša, NN 154/08 

Odluka o objavljivanju pravila o državnim potporama sektoru brodogradnje, NN 154/08 

Odluka o objavljivanju općih pravila o skupnim izuzećima u području državnih potpora, 

NN 37/09



1. Tko se smatra poduzetnikom u smislu odredaba ZZTN-a? 

Poduzetnikom se smatraju trgovačka društva, trgovac pojedinac, obrtnik i druge pravne 

i fizičke osobe, koje obavljajući gospodarsku djelatnost sudjeluju u prometu robe i/ili usluga. 

Odredbe ZZTN-a primjenjuju se odgovarajuće i na svaku pravnu i fizičku osobu koja 

na tržištu ostvari povremen ili jednokratan promet robe i/ili usluga, te na pravne i fizičke 

osobe sa sjedištem i prebivalištem u inozemstvu, ako njihovo sudjelovanje u prometu robe 

i/ili usluga proizvodi učinak na domaćem tržištu. 

2. Protiv koga se može podnijeti zahtjev zbog povrede odredba ZZTN-a? 

Zahtjev zbog povrede odredaba ZZTN-a može se podnijeti protiv svih osoba koje su kao 

adresati navedeni u odredbama ZZTN-a, u prvom redu poduzetnika, zatim udruženja poduzetnika, 

te pravnih osoba čiji su osnivači ili imatelji udjela ili dionica država, odnosno 

jedinica lokalne ili jedinica područne (regionalne) samouprave. Na jedinice lokalne ili jedinice 

područne (regionalne) samouprave ili primjerice udruge kao pravne osobe koje nisu 

primarno osnovane radi stjecanja dobiti, ako jednokratno obavljaju gospodarsku djelatnost, 

također će se primjenjivati ZZTN. 

21 


3. Je li Agencija dužna temeljem zahtjeva pokrenuti postupak utvrđivanja sprečavanja, 

ograničavanja ili narušavanja tržišnog natjecanja u svakom slučaju? 

Ne. Po primitku zahtjeva, Agencija prvo prikuplja podatke i obavijesti od poduzetnika o 

stanju na pojedinim tržištima, te prije donošenja zaključka o pokretanju postupka u svakom 

pojedinom slučaju nastoji postići ponovnu uspostavu učinkovitoga tržišnog natjecanja 

na mjerodavnom tržištu, ako je to u javnom interesu, i nije riječ o značajnom sprječavanju, 

ograničavanju i narušavanju tržišnog natjecanja. Slijedom toga, te svih podataka dostavljenih 

uz zahtjev Agencija donosi zaključak o pokretanju postupka ocjene sporazuma 

radi utvrđivanja jesu li ispunjeni uvjeti za pojedinačna izuzeća sporazuma od odredbi o 

zabranjenim sporazumima, ili je u konkrentom slučaju riječ o zabranjenom sporazumu ili 

o pokretanju postupka utvrđivanja zlouporabe vladajućeg položaja. Agencija može ocijeniti 

je li riječ o zabranjenom sporazumu ili zlouporabi vladajućeg položaja detaljnom pravnom 

i ekonomskom analizom nakon dostave svih relevantnih podataka u svakom pojedinom 

slučaju. 

4. Kako se utvrđuje mjerodavno tržište? 

Mjerodavno tržište određuje se kao tržište određene robe i/ili usluga koje su predmet obavljanja 

djelatnosti poduzetnika na određenom zemljopisnom području, i to na način da se 

utvrdi njegova proizvodna dimenzija (mjerodavno tržište u proizvodnom smislu) i zemljopisna 

dimenzija (mjerodavno tržište u zemljopisnom smislu). Mjerodavno tržište utvrđuje 

se posebno za svaki konkretni slučaj.

5. Štite li odredbe ZZTN-a krajnjeg potrošača? 


22 

Da. Iako je primarni cilj i svrha zaštite tržišnog natjecanja kao temelja tržišnog gospodarstva 

osigurati ravnopravni položaj svih poduzetnika na tržištu, uslijed učinkovite provedbe 

tržišnog natjecanja potrošači ostvaruju korist nižim cijenama, većim izborom proizvoda i 

usluga, inovacijama, opskrbom potrebnim količinama proizvoda i usluga. 

6. Razgraničenje nadležnosti Agencije i Uprave za javnu nabavu te Državne komisije za 

kontrolu postupaka javne nabave? 

Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja nije nadležna za utvrđivanje sprečavanja, 

ograničavanja ili narušavanja tržišnog natjecanja u postupcima javne nabave, budući da je 

isto uređeno posebnim propisima koji uređuju postupke javne nabave u nadležnosti drugih 

tijela. 

Agencija može provesti postupak utvrđivanja sprečavanja, ograničavanja ili narušavanja 

tržišnog natjecanja zbog postojanja indicija kako je npr. ponuda posljedica postupanja protivno 

propisima o zaštiti tržišnog natjecanja ili, ako je naručitelj kasnije postupajući na 

tržištu postupio protivno propisima o zaštiti tržišnog natjecanja. 

7. Koje cijene su sporne u smislu propisa o zaštiti tržišnog natjecanja? 

Sa stajališta propisa o zaštiti tržišnog natjecanja sporne su fiksne ili minimalne cijene 

koje su rezultat izvršenog pritiska ili poticaja od bilo koje ugovorne strane u sporazumima, 

dok je dopušteno da dobavljač odredi maksimalnu prodajnu cijenu ili preporuči prodajnu 

cijenu. Određivanje minimalnih ili fiksnih prodajnih cijena u ugovorima o prodaji predstavljaju 

vertikalna ograničenja sporazuma. 

8. Jesu li dampinške cijene suprotne propisima o zaštiti tržišnog natjecanja? 

Ne. Problem „dampinga“ uređen je Zakonom o trgovini, te se propisi o tržišnom natjecanju 

ne bave ovom vrstom cijena. Naime, svaka jeftinija prodaja na tržištu ne znači u isto vrijeme 

i ograničavanja tržišnog natjecanja. Uz to, sa stajališta zaštite tržišnog natjecanja sličnost 

sa dampinškim cijenama imaju jedino tzv. predatorske cijene koje nameću poduzetnici u 

vladajućem položaju na tržištu, a koje kratkoročno podrazumijevaju gubitke (ispod razine 

troškova) kako bi se omogućila eliminacija konkurenata s ciljem da se dugoročno omogući 

naplaćivanje viših cijena. 

9. Na koji način Agencija postupa s podacima koji predstavljaju poslovnu tajnu poduzetnika? 

Postoji obveza poduzetnika dostavljati Agenciji podatke koji predstavljaju poslovnu tajnu, a 

sukladno čl. 51. ZZTN, predsjednik i članovi Vijeća te zaposlenici Agencije dužni su čuvati 

službenu tajnu, bez obzira na način na koji su je doznali, a obveza čuvanja službene tajne 

traje i nakon prestanka rada u Agenciji. Pri tome se službenom tajnom smatra sve ono 

što je kao službena tajna određeno zakonom ili drugim propisom, općim aktom ili drugim 

aktom poduzetnika, te sve ono što su poduzetnici posebno označili kao poslovnu, odnosno 

službenu tajnu.

10. Visina tržišnog udjela/kada postoji obveza prijave koncentracije Agenciji? 

Tržišni udjel svakog od poduzetnikâ koji djeluju na nekom mjerodavnom tržištu izračunava 

se, na temelju njihovih tržišnih udjela u proizvodnji i/ili prodaji mjerodavnog proizvoda na 

mjerodavnom tržištu u određenom razdoblju (u pravilu, godišnje). 

Tržišni udjel poduzetnika na određenom mjerodavnom tržištu izračunava se na temelju 

vrijednosti proizvodnje i/ili prodaje (izražene u kunama) i to uvijek bez PDV i rabata ili na 

temelju obujma (količine) proizvodnje i/ili prodaje (izražene u broju komada ili drugim 

mjernim jedinicama). 

Navedene podatke prikuplja Agencija u vlastitim predmetima istraživanja određenog mjerodavnog 

tržišta, te u svakom pojedinačnom predmetu koji je pokrenut pred Agencijom 

iz područja zaštite tržišnog natjecanja: ocjena dopuštenosti koncentracije poduzetnika, 

ocjena sporazuma poduzetnika i utvrđivanja zlouporaba vladajućeg položaja poduzetnika. 

Također, podatke su dužni dostavljati sami poduzetnici u okviru konkretnog predmeta, ali 

u prikupljanju podataka Agencija surađuje i sa Hrvatskom gospodarskom komorom, Carinskom 

upravom te raznim gospodarskim udruženjima. 

11. Je li postojanje vladajućeg položaja na mjerodavnom tržištu suprotno propisima o 

zaštiti tržišnog natjecanja? 

Ne. Samo postojanje vladajućeg položaja nije zabranjeno, zabranjena je samo zlouporaba 

istoga. Naime, smatra se da poduzetnik sa većom tržišnom snagom koji se nalazi u 

vladajućem položaju ima veću odgovornost u postupanju prema drugim sudionicima na 

tržištu. 

23 


12. Kada primjena popusta u cijenama predstavlja zlouporabu vladajućeg položaja? 

Sa stajališta tržišnog natjecanja primjena popusta u cijenama čija je visina uvjetovana 

prethodno ostvarenim prometom u određenom, duljem vremenskom razdoblju i obvezom 

kupca da proizvode nabavlja isključivo od određenog proizvođača ili dobavljača (tzv. popusti 

vjernosti) i popusti koji ovise o količini buduće ostvarene prodaje od strane kupca 

u određenom, dužem vremenskom razdoblju (tzv. ciljani popusti) zabranjeni su jer imaju 

za posljedicu jačanje vladajućeg položaja proizvođača ili dobavljača time što se kupci radi 

ostvarivanja popusta vezuju isključivo uz ovog proizvođača ili dobavljača, a dovode i do 

zatvaranja tržišta potencijalnim tržišnim takmacima. Za razliku od toga, tzv. količinski 

popusti koji se dodjeljuju po pojedinim narudžbama, ukoliko su transparentni, uobičajeni 

i dopušteni u pravilu su sukladni propisima o tržišnom natjecanju jer imaju opravdanje 

u smanjenju troškova proizvodnje ili distribucije, te se javljaju kao rezultat uštede zbog 

narudžbe veće količine proizvoda ili usluga. 

13. Dopuštenost paralelnog uvoza proizvoda putem pasivne prodaje i zaštita prava intelektualnog 

vlasništva u odnosu na zaštitu tržišnog natjecanja? 

ZZTN nema odredbe koja direktno uređuje pitanje prava intelektualnog vlasništva. U članku 

11. ZZTN-a kojim se uređuju uvjeti za skupna izuzeća sporazuma, navode se i sporazumi o 

transferu tehnologije, o licenci i o know-how-u. Međutim, podzakonskim propisima o pravu 

tržišnog natjecanja u RH podredno se javljaju pitanja prava intelektualnog vlasništva. 

Primjerice, Uredba o skupnom izuzeću sporazuma o prijenosu tehnologije primjenjuje se 

na ugovore o licenci i druge sporazume koji sadrže prava intelektualnog vlasništva koji su 

izravno povezani s proizvodnjom predmeta ugovora.


24 

Do sukoba između prava tržišnog natjecanja i prava intelektualnog vlasništva dolazi 

najčešće u primjeni nacionalnih propisa o zaštiti žiga i propisa o pitanjima zaštite tržišnog 

natjecanja, kod paralelnog uvoza proizvoda zaštićenih žigom. Poduzetnici svoje proizvode 

zaštićuju žigom, te time štite odnosno zatvaraju nacionalni teritorij od uvoza. Naime, sa 

stajališta tržišnog natjecanja, ugovaranje zabrane aktivne i pasivne prodaje predstavlja 

teško ograničenje tržišnog natjecanja jer može dovesti do apsolutne teritorijalne zaštite 

pojedinih distributera. Apsolutna teritorijalna zaštita omogućuje takvom distributeru stvaranje 

vladajućeg položaja na tržištu i određivanje visokih cijena iznad kompetitivne cijene. 

Međutim, ukoliko je riječ o paralenom uvozu proizvoda putem pasivne prodaje na 

istom zemljopisnom području na kojem već djeluje isključivi distributer za istu vrstu proizvoda, 

tada je sa stajališta propisa o zaštiti tržišnog natjecanja dopušten paralelni uvoz. 


1. Tko može biti davatelj državne potpore, a tko korisnik? 

Davatelj državne potpore je Republika Hrvatska putem ovlaštenih pravnih osoba i središnjih 

tijela državne uprave, jedinica lokalne samouprave, jedinica lokalne (regionalne) samouprave 

te svaka pravna osoba koja dodjeljuje ili upravlja državnim potporama u smislu Zakona 

o državnim potporama. Korisnikom državne potpore mogu biti fizičke i pravne osobe, 

koje obavljajući gospodarsku djelatnost sudjeluju u prometu roba i usluga, a koriste neki 

od oblika državnih potpora. 

2. Koja je uloga Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja u sustavu državnih potpora? 

Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja odobrava i nadzire provedbu državnih potpora te 

nalaže povrat potpora koje su dane ili korištene protivno propisima. 

3. Na koje se sve načine može dodijeliti državna potpora? Koja je razlika između 

pojedinačne državne potpore i programa državne potpore? 

U okviru raznih kategorija državnih potpora ista se može dodijeliti putem različitih instrumenata 

državnih potpora, koje možemo podijeliti u četiri osnovne skupine: a) subvencije i 

porezna izuzeća, b) udjeli u temeljnom kapitalu, c) povoljniji zajmovi od tržišnih i porezni 

dug, te d) jamstva. 

Program državne potpore podrazumijeva akt temeljem kojeg se bez potrebe za dodatnim 

mjerama, unaprijed neodređenim korisnicima dodjeljuju pojedinačne državne potpore i 

akt temeljem kojeg se državna potpora koja unaprijed nije vezana uz poseban projekt dodjeljuje 

jednom ili više korisnika državne potpore na neodređeno vrijeme i/ili u neodređenom 

iznosu. 

Pojedinačnom državnom potporom, smatra se ona državna potpora koja nije dodijeljena 

temeljem programa državne potpore, već se isključivo odnosi na određenog korisnika. 

4. Za koje se namjene može dodijeliti državna potpora za male i srednje poduzetnike? 

Državna potpora za male i srednje poduzetnike može se dodijeliti za ulaganja u materijalnu 

i nematerijalnu imovinu, otvaranje novih radnih mjesta povezana s ulaganjem, za 

savjetodavne usluge te za prvo sudjelovanje na sajmovima i izložbama.

5. Za koje namjene i kome se mogu dodijeliti državne potpore male vrijednosti? 

Državna potpora male vrijednosti može se dodijeliti za sve namjene, osim za: 

djelatnosti usmjerene k izvozu prema trećim zemljama ili državama članicama, 

odnosno koje su u izravnoj vezi s izvezenim količinama, s uspostavom i funkcioniranjem 

distribucijske mreže ili s drugim tekućim troškovima, 

ne mogu biti uvjetovane korištenjem domaćih u odnosu na uvezne proizvode, 

nabavu vozila za cestovni prijevoz tereta koja se dodjeljuje poduzetnicima koji obavljaju 

cestovni prijevoz za najamninu ili naknadu, te poduzetniku u teškoćama. 

6. Tko vodi evidenciju o dodijeljenim državnim potporama male vrijednosti? Postoji li 

središnje tijelo i registar takvih potpora? 

Svaki davatelj državne potpore male vrijednosti u obvezi je voditi evidenciju o dodijeljenim 

državnim potporama male vrijednostima, te o istima čuvati podatke deset godina od dana 

dodjele. Međutim, Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja, temeljem dostavljenih obavijesti 

o dodijeljenim državnim potporama od strane davatelja istih, vodi središnju bazu dodijeljenih 

državnih potpora male vrijednosti. 

7. Za koje se namjene mogu dodijeliti regionalne potpore? 

25 


Regionalne potpore namijenjene su za projekte početnih ulaganja, u što se ubraja materijalna 

i nematerijalna imovina, osnivanje novih poslovnih djelatnosti, proširenje postojeće 

poslovne aktivnosti, širenje raznolikosti proizvodnje poslovne djelatnosti u smislu novih 

dodatnih proizvoda, te za temeljnu promjenu sveukupnog proizvodnog procesa postojeće 

djelatnosti. 

8. Za koje se sve namjene mogu dodijeliti državne potpore za zaštitu okoliša? 

Državne potpore namijenjene su zaštitu okoliša, otklanjanju ili sprečavanju šteta nanesenih 

okolišu i prirodnim izvorima, postizanju standarda zaštite okoliša ili poticanju racionalnog 

korištenja prirode i njezinih dobara, te za postizanje energetske učinkovitosti. 

9. Što predstavljaju opravdani troškovi za zaštitu okoliša? 

Opravdani troškovi se strogo ograničavaju na dodatne troškove ulaganja koji su potrebni 

za postizanje ciljeva zašite okoliša, otklanjanju ili sprečavanju šteta nanesenih okolišu i 

prirodnim izvorima, postizanju standarda zaštite okoliša ili poticanju racionalnog korištenja 

prirode i njezinih dobara, te za postizanje energetske učinkovitosti. 

10. Što predstavlja državna potpora za restrukturiranje, kome se može dodijeliti? 

Državna potpora za sanaciju i restrukturiranje namijenjena je isključivo poduzetnicima u 

teškoćama. Poduzetnik u teškoćama je poduzetnik koji nije sposoban vlastitim sredstvima 

ili sredstvima koja može pribaviti od svojih vlasnika/dioničara ili vjerovnika spriječiti gubitke, 

a koji bi, bez vanjske intervencije države, gotovo sigurno kratkoročno ili srednjoročno 

ugrozili njegov opstanak.

Smatra se da je poduzetnik u teškoćama osobito i u sljedećim slučajevima: 


26 

a) u slučaju dioničkog društva ili društva s ograničenom odgovornosti, ako je više od 

polovice iskazanog kapitala nestalo te više od četvrtine tog kapitala izgubljeno u 

prethodnih dvanaest mjeseci; 

b) u slučaju trgovačkog društva u kojem su neki članovi neograničeno odgovorni za obveze 

društva, ako je više od polovice kapitala prikazanog u financijskim izvještajima 

trgovačkog društva nestalo te više od četvrtine tog kapitala izgubljeno u prethodnih 

dvanaest mjeseci i 

c) u slučaju bilo kojeg oblika trgovačkog društva ako temeljem nacionalnih propisa 

ispunjava uvjete za pokretanje stečajnog postupka. 

Također, ukoliko su prisutni tipični pokazatelji da se radi o poduzetniku u teškoćama, (rast 

gubitaka, smanjenje ukupnog prihoda, rast zaliha, višak kapaciteta, smanjenje novčanih 

tijekova, rast duga, porast troškova kamata i pad ili nulta neto vrijednost imovine). 

11. Pojam i sadržaj Programa restrukturiranja? 

Preduvjet za dodjelu državne potpore za sanaciju i restrukturiranje je izrađen Program restrukturiranja, 

koji će jamčiti održivost (rentabilnost); koji mora trajati što je kraće moguće, 

mora ponovo uspostaviti dugoročnu održivost nakon razumnog vremenskog razdoblja i 

to na temelju realnih pretpostavki o budućim uvjetima poslovanja. Mora uključivati i; 

istraživanje tržišta, mjere unutar poduzetnika koje jamče održivost, napuštanju djelatnosti 

koje bi i nakon procesa restrukturiranja donosile gubitke. 

Također, Program restrukturiranja mora predviđati vlastiti doprinos poduzetnika procesu 

restrukturiranja ovisno o njegovoj kategoriji (mali, srednji ili veliki poduzetnik), odnosno 

mora obuhvatiti i kompenzacijske mjere.

GDJE DO INFORMACIJA 

Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja 

http://www.aztn.hr 

Savska cesta 41, Zagreb 

tel.: (01) 617 64 48 

faks: (01) 617 64 50 

e-mail: agencija.ztn@aztn.hr 

Naputak u vezi s postupkom ocjene dopuštenosti koncentracija poduzetnika 

http://www.aztn.hr/pdf-novo/uredbe_vlade/7.4..pdf 

Naputak u vezi s postupkom ocjene dopuštenosti koncentracija poduzetnika na tržištu 

elektroničkih medija http://www.aztn.hr/pdf-novo/uredbe_vlade/NAPUTAK_ELEKTRON_ 

MEDIJI.pdf 

Naputak u vezi s postupkom ocjene dopuštenosti horizontalnih koncentracija poduzetnika 

http://www.aztn.hr/pdf-novo/uredbe_vlade/NAPUTAK_DHPK.pdf 

Hrvatska agencija za poštu i elektroničke telekomunikacije (HAKOM) 

http://www.telekom.hr 

Jurišićeva 13, Zagreb 

tel.: (01) 4896 000 

faks: (01) 4920 227 

27 


Hrvatska narodna banka (HNB) 

http://www.hnb.hr 

Trg hrvatskih velikana 3, Zagreb 

tel.: (01) 45 64 55 5 

faks: (01) 45 50 72 6 

Hrvatska odvjetnička komora 

http://www.hok-cba.hr 

Koturaška 53/II, Zagreb 

tel.: (01) 6165 200 

faks: (01) 6170 686 

Neki od najčešćih davatelja potpora: 

Fond za razvoj i zapošljavanje (FRZ), Frankopanska 11, Zagreb 

Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost (FZOEU), Ksaver 208, Zagreb 

Hrvatska agencija za malo gospodarstvo (HAMAG), Prilaz Gjure Deželića 7, Zagreb 

Hrvatska banka za obnovu i razvitak (HBOR), Strossmayerov trg 9, Zagreb 

Hrvatski fond za privatizaciju (HFP), Ivana Lučića 6, Zagreb 

Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, Margaretska 3, Zagreb 

Ministarstvo gospodarstva, rada i poduzetništva, Ulica grada Vukovara 78, Zagreb 

Ministarstvo kulture, Runjaninova ulica 2, Zagreb 

Ministarstvo financija, Katančićeva 5, Zagreb


28 

Ministarstvo turizma, Prisavlje 14, Zagreb 

Ministarstvo regionalnog razvoja, šumarstva i vodnog gospodarstva, Babonićeva 121, 

Zagreb 

Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa, Trg hrvatskih velikana 6, Zagreb 

Ministarstvo obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti, Park Trešnjevka 4, Zagreb 

Europska komisija – Opća uprava za tržišno natjecanje (DG Competition) 

http://ec.europa.eu/comm/competition/index_en.html 

Sud Europskih zajednica 

http://curia.europa.eu 

Međunarodna mreža tijela za zaštitu tržišnog natjecanja (ICN) 

http://www.internationalcompetitionnetwork.org 

Twinning projekt (Phare 2005) „Jačanje kapaciteta za upravljanje i provođenje EU politika 

tržišnog natjecanja i državnih potpora» 

http://www.aztn.hr/twinning/index.htm 

Organizacija za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD) 

http://www.oecd.org/home 

Komisija za trgovinu i razvoj UN-a (UNCTAD) 

http://www.unctad.org 

Svjetska trgovinska organizacija (WTO) 

http://www.wto.org

BILJEŠKE 

29 

Minivodič: Zaštita tržišnog natjecanja i državne potpore travanj 2009.

BILJEŠKE 

30 

Minivodič: Zaštita tržišnog natjecanja i državne potpore travanj 2009.



Javna nabava 







31 













T: (0)1 610-9773 

F: (0)1 610-9777 


W: www.bizimpact.hr

Mini vodiÄi za poslovnu zajednicu - Hrvatska obrtniÄka komora

You also want an ePaper? Increase the reach of your titles

Delete template?

Save as template?

Mini vodiÄi za poslovnu zajednicu - Hrvatska obrtniÄka komora