Glasilo Zavoda za javno zdravstvo Istarske županije
Glasilo Zavoda za javno zdravstvo Istarske županije Glasilo Zavoda za javno zdravstvo Istarske županije
Glasilo Zavoda za javno zdravstvo Istarske županije Godina: VIII Broj: 33 – 34 ISSN 1334-4145 siječanj – lipanj 2008. arh. Lino Moscheni, 1940.god. U ovom broju donosimo: 1. Imuno-epidemiološke korelacije humane i „ptičje” A/H5N1/ gripe 2. Epidemija gripe u Istarskoj županiji (1998-2008) 3. Procijepljenost protiv gripe u Istarskoj županiji (1996-2007) 4. Nadzor nad zaraznim bolestima u Istarskoj županiji u razdoblju siječanj – lipanj 2008. godine
- Page 2 and 3: impresum IZDAVAČ Zavod za javno zd
- Page 4 and 5: Klinički se prezentira kao brutaln
- Page 6 and 7: Pandemijski sojevi iz 1957. i 1968.
- Page 8 and 9: Slika 2. Elektronska mikrografija v
- Page 10 and 11: geografskim područjima tijekom 200
- Page 12 and 13: gripe zauzima najrespektabilnije mj
- Page 14 and 15: preporuča uzimati 2 puta dnevno u
- Page 16 and 17: 17000 16000 15000 EPIDEMIJE GRIPE N
- Page 18 and 19: PROCIJEPLJENOST PROTIV GRIPE U ISTA
- Page 20 and 21: Tuberculosis activa U razdoblju od
- Page 22: ZAVOD ZA JAVNO ZDRAVSTVO ISTARSKE
<strong>Glasilo</strong> <strong>Zavoda</strong> <strong>za</strong> <strong>javno</strong> <strong>zdravstvo</strong> <strong>Istarske</strong> županije<br />
Godina: VIII Broj: 33 – 34 ISSN 1334-4145 siječanj – lipanj 2008.<br />
arh. Lino Moscheni, 1940.god.<br />
U ovom broju donosimo:<br />
1. Imuno-epidemiološke korelacije humane i „ptičje” A/H5N1/ gripe<br />
2. Epidemija gripe u Istarskoj županiji (1998-2008)<br />
3. Procijepljenost protiv gripe u Istarskoj županiji (1996-2007)<br />
4. Nadzor nad <strong>za</strong>raznim bolestima u Istarskoj županiji u razdoblju<br />
siječanj – lipanj 2008. godine
impresum<br />
IZDAVAČ<br />
Zavod <strong>za</strong> <strong>javno</strong> <strong>zdravstvo</strong> <strong>Istarske</strong> županije<br />
Nazorova 23, 52100 Pula<br />
www.zzjziz.hr<br />
RAVNATELJICA<br />
Ljubomira Radolović, dr.med.<br />
UREDNIŠTVO<br />
Vladimira Nazora 23, 52100 Pula<br />
tel. 052 529018; fax 052 222151<br />
e mail: socijalna@zzjziz.hr<br />
GLAVNA UREDNICA<br />
Mr.sc. Danijela La<strong>za</strong>rić-Zec, dr.med.<br />
ZAMJENICA GLAVNE UREDNICE<br />
Ljiljana Lazičić-Putnik, dr.med.<br />
STRUČNI KOLEGIJ<br />
Višnja Luić, dr.med.<br />
Vlasta Skopljak, dr.med.<br />
Aleksandar Stojanović, dr.med.<br />
Mr.sc. Mirna Vranić-Ladavac, dr.med.<br />
Katarina Velkova-Mešin, dr.med.<br />
TISAK<br />
ORIGINAL Pula<br />
NAKLADA<br />
200 kom
IMUNO-EPIDEMIOLOŠKE KORELACIJE<br />
HUMANE I „PTIČJE“ A/H5N1/ GRIPE<br />
Uvod – epidemiologija – povijest<br />
Nazivi: Gripa, Influen<strong>za</strong>, La grippe (prehlada), „Malattia di freddo“, potječu iz prve polovice 19-og<br />
stoljeća. Oni su sinonimi <strong>za</strong> akutnu infekcioznu bolest virusne etiologije.<br />
• 1933. godine u Engleskoj, Smith i Andrews otkrivaju u ždrijelu bolesnika specifičan virus<br />
gripe „A“.<br />
• 1940. godine u SAD, Francis i Magil otkrivaju virus gripe „B“.<br />
• 1949. godine Taylor otkriva srodan virus gripe „C“ čime je definiran rod (genus) influen<strong>za</strong><br />
virus.<br />
• 1946. godine otkriveni su nestabilni površinski antigeni (H i N-antigen) koji iz godine u<br />
godinu mijenja svoja antigenska svojstva. Tijekom infekcije antigen potiče stvaranje<br />
specifičnih antitijela (heminhibirajuća – hemaglutinirajuća i antitijela protiv neuraminidaze)<br />
na kojima se temelji imunitet protiv virusa gripe.<br />
Uzročnici gripe su humani sojevi virusa gripe A, B i C koji pripadaju velikoj obitelji<br />
Orthomyxoviridae. Njihovi su prirodni rezervoari najvjerojatnije animalni habitati virusa infuence kod<br />
raznih životinja: svinja, ovaca, ko<strong>za</strong>, konja, miša, hrčka, <strong>za</strong>morca, ptica selica, a od 1997. godine i<br />
peradi, pilića, purana. Ekološka istraživanja virusa influence „A“ rasvijetlit će ulogu životinja i raznih<br />
vrsta ptica selica u epidemiologiji influence.<br />
Glavne epidemiološke osobitosti gripe su dinamična kinetika replikacije (razmnožavanja) virusa,<br />
kapljični put prijenosa, kratak inkubacijski period, visoka kontagioznost i prijemčivost <strong>za</strong> sve<br />
populacijske skupine. Gripa je kozmopolitska, transmisivna, epidemijsko-pandemijska bolest.<br />
Slika 1. Infekcija I replikacija virusa influenze<br />
http://en.wikipedia.org/wiki/File:Virus_Replication_large.svg
Klinički se prezentira kao brutalna bolest, generalizirana, s odlikama općeg infekcioznog sindroma i<br />
izraženom toksemijom. Radi se o eksplozivnoj febrilnoj bolesti sa slabo izraženim lokalnim<br />
simptomima. Prenosi se na osjetljive osobe virusnim infekcioznim aerosolom iz nosa i grla <strong>za</strong>ražene<br />
osobe koja kiše i kašlje, u bliskom kontaktu i neizravno preko kontaminiranih predmeta, površina,<br />
ubrusa, maramica, dodirivanjem spojnica oka, usta, nosa. Infekcioznost je izražena 2 dana prije pojave<br />
simptoma i 5 dana nakon pojave manifestnih simptoma bolesti. Djeca izlučuju virus kroz duže vrijeme<br />
(do 10 i više dana).<br />
Visoka incidencija (nakupljanje) oboljelih naglašenija je u srednjoj dobnoj populaciji, osobito u<br />
školskoj (50-70%). Stopa smrtnosti je najveća među kroničnim bolesnicima. Takozvani fenomen<br />
„viška smrti“ u kronično-oboljeloj populaciji je posljedica njihove primarne bolesti s teškim gripoznim<br />
komplikacijama. Najčešće su to rane, primarne virusne pneumonije ili sekundarne stafilokokne,<br />
lobarne ili apscedirajuće upale pluća. Gripa je bolest produženog stadijuma rekonvalescencije, visokog<br />
absentizma u školskoj i radno-aktivnoj populaciji (visoke stope bolovanja) te nepredvidivih<br />
ekonomskih gubitaka. Gripa je bolest od visokog <strong>javno</strong>zdravstvenog značaja.<br />
Prirodni rezervoari virusa gripe „A“ među pticama i peradi (farme Hong Konga, Guang Donga,<br />
Fujiana i drugih areala u Kini) su u stalnom perpetuiranju (staništa infekcije koja se „nikada ne gase“).<br />
Najznačajnije imuno-epidemiološke karakteristike virusa gripe „A“ su:<br />
• imanentna pove<strong>za</strong>nost endemo-epidemijskih animalnih habitata s ljudskom populacijom,<br />
• antigenska srodnost ljudskih i životinjskih podtipova virusa gripe „A“ (npr. neuraminida<strong>za</strong><br />
N2 u podtipu A/H3N2 kod čovjeka, svinje i purana),<br />
• očekivane humano-animalne koinfekcije,<br />
• antigenska „skretanja“ i imunogenetske izmjene (drift“ i „shift“).<br />
Sve navedene „mutacijske“ osobine hemaglutinina i neuraminidaze, rekombinacijski (interspecijski)<br />
prijenos virusa influence „A“ sa životinje na čovjeka, mogući su uvod u nastajanje novog, nama<br />
nepoznatog pandemijskog soja – mutanta. Te osobine svrstavaju gripu u nepredvidivu - enigmatsku<br />
bolest. Promatranje kako animalnih habitata i cirkuliranja raznovrsnih ptičjih podtipova unutar njih<br />
(H5N1-H9N2-H3N7-H7N7), tako i izravnog prijenosa na bliske ljudske kontakte antigenskom<br />
„razmjenom“ i genetskim „reasortimanom („preslaganjem“ humano-animalnih antigena) od osobite je<br />
važnosti jer omogućuje kreiranje antigenskih „mapa“ i simuliranje rekombinantnih sojeva. Time je<br />
otvoren put <strong>za</strong> predviđanja masovnih epidemija s visokim morbiditetom ili pandemija s visokom<br />
stopom mortaliteta u mlađim dobnim skupinama i teškim komplikacijama u kroničnoj populaciji s<br />
fatalnim ishodom. Neprekinuta eko-antigenska, humano-animalna pove<strong>za</strong>nost objašnjava još<br />
upečatljivije da priroda i imunoepidemiologija virusa gripe tipa „A“ ima atribute nepredvidivosti.<br />
Nesumnjivo je najznačajnija imuno-epidemiološka osobina virusa gripe „A“ sklonost promjenama<br />
površinskih antigena. Od 1933. godine do danas, <strong>za</strong>pažene su 3 veće antigenske izmjene virusa gripe<br />
„A“.<br />
I. izmjena, 1946; A/HoN1 u A/H1N1/<br />
II. izmjena, 1957: A/H1N1 u A/H2N2/ „Azijska gripa“ / Singapoore“/<br />
oboljelih = 80 milijuna<br />
umrlih = 3 milijuna<br />
III.<br />
izmjena, 1968: A/H2N2/ u H3N2/ Hongkonška gripa<br />
oboljelih = 23 milijuna<br />
umrlih = više od 1 milijuna
Slika 1. Transmisijska elektronska mikroskopija (TEM) negativno<br />
obojenih virona influen<strong>za</strong> s uvećanjem oko 100000x<br />
http://wikipedia.org/wiki/Influen<strong>za</strong><br />
Epidemije gripe „A“ se javljaju kod antigenskih „skretanja“ tj. spontanih „mutacija“ uz pojavu novih<br />
varijanti podtipova virusa humane gripe „A“. Javljaju se u pravilnim „ciklikama“ svake 2. ili 3.<br />
godine, niske aktivnosti do aktivnosti srednjeg intenziteta u obje hemisfere. Kod gripe „B“ epidemije<br />
se javljaju svakih 4 ili 5 godina. Dominantni cirkulirajući virus u cijelom svijetu, uzročnik većine<br />
epidemija je podtip A/H3N2/. Era podtipa A/H3N2/ traje i danas, što znači da od 1968. godine nema<br />
velikih intraspecijskih antigenskih izmjena. Uz podtip A/H3N2/ cirkulira i podtip A/H1N1/. Da li nas<br />
očekuju novi humani podtipovi virusa gripe „A“: A/H3N3/ ili A/H3N1/ ili, … ?<br />
Pandemije su posljedice korjenitih antigenskih izmjena jednog ili oba antigena (hemaglutinina i<br />
neuraminidaze) poznatih kao antigenski „drift“ ili „shift“. Stalne intraspecijske i interspecijske<br />
antigenske izmjene u rekombinantnom „modelu“ omogućuju međuvrsni prijenos virusa influenze „A“<br />
od životinje na čovjeka. Poznati pandemijski potencijali animalnih sojeva gripe „A“ zbog stalnih<br />
intraspecijskih antigenskih promjena, (npr. A/H5------A/H7-----A/H9 ili N2------N3-----N7 itd.)<br />
„temelj“ su nastanka nepoznatog pandemijskog soja koji snagom adaptivne mutacije i ne<strong>za</strong>obilaznog<br />
genetskog reasortimana može biti konačno „implantiran“ u stanice respiratornog epitela čovjeka. Tada<br />
čovjek postaje izvorom infekcije i luči virus u procesu nastanka pandemijske gripe. Pandemije humane<br />
gripe javljaju se u dužim vremenskim razmacima od 10 godina i više, a prema nekim epidemiološkim<br />
promatranjima svakih 40 godina. Podsjetimo se: Hongkonška pandemija je <strong>za</strong>bilježena 1968. godine –<br />
da li nam se nakon 40 godina „primiče“ nova pandemija humane gripe?<br />
Samo virusi influence tipa „A“ mogu uzrokovati pandemije. Pandemija iz 1989. i 1918/1919. godine<br />
i<strong>za</strong>zvane su virusom influence tipa A (vjerojatno ptičji podtip A/H1N1/) a u pandemijama 1957.,<br />
1968. godine s podtipovima A/H2N2/ i A/H3N2/ najvjerojatnije kao „produkt“ humano-animalne<br />
koinfekcije. Ovi su pandemijski sojevi influence tipa „A“ poznati kao nove antigenske „varijante“<br />
prema modelu promjena jednog antigena („drift“) ili obadva antigena („shift“):<br />
1918/19.g. - „Espagnol gripa„ A/H1N1/, Europa, Azija, Sj. Amerika<br />
1957.g. - „Azijska“, Singapoore gripa A/H2N2 / „shift“ /<br />
1968.g. - Hongkonška gripa, A/H3N2/ „drift“/
Pandemijski sojevi iz 1957. i 1968. godine (H2N2 i H3N2) predstavljaju <strong>za</strong>pravo „preuređene“ viruse<br />
koji su također sadržavali gene porijeklom od ptičjih virusa: tri iz 1957.g. (HA, NA, RNA polimera<strong>za</strong><br />
PB1) i dva iz 1968.g. (HA, PB1).<br />
Dobivanje genomske RNA virusa iz 1918. godine omogućilo je potpuno kodiranje sekvenci od 8<br />
segmenata virusa A/H1N1 iz 1918. godine (Taubenberger, 1997; 2005.). Prema ovom istraživanju<br />
virus iz 1918 godine nije bio reasortiran („preuređen“) kao što se dogodilo s pandemijskim sojevima iz<br />
1957. i 1968. godine, nego se radilo najvjerojatnije o „ptičjem“ virusu koji je brzo „preskočio“ barijeru<br />
i adaptirao se na čovjeka. Soj A/H1N1/1918 bio je ekstremno kontagio<strong>za</strong>n te je i<strong>za</strong>zvao najtežu<br />
pandemiju gripe s više od 50 milijuna umrlih, najviše od sekundarnih bakterijskih pneumonija<br />
u mladoj populaciji (između 15-35 godina života).<br />
Humani podtipovi gripe „A“<br />
Među dominantne humane podtipove gripe „A“ svrstavaju se: A/H3N2/Moscow/10/99-slični soj<br />
A/Panama/2007/99; A/H1N1/New Caledonia/20/99, odnosno gripe „B“: B/Hong Kong/330/2001-<br />
slični soj B/Shangdong/7/97.<br />
Međutim, recentno izolirani A/H3N2/ virusi u najbližoj su korelaciji sa A/H3N2/Fujian/41/2002<br />
izolatom/podtipom.<br />
A/H3N2/Fujian/411/2002/2003 je predominantni podtip, glavni uzročnik epidemija u većini zemalja<br />
Sjeverne i Južne hemisfere. U 2003. godini je u „totalu“ <strong>za</strong>bilježen u 73 zemlje svih kontinenata<br />
(Afrika – 10 zemalja, Sjeverna i Južna Amerika – 14, Azija – 13, Oceanija – 4, Europa – 32 zemlje).<br />
Visok stupanj aktivnosti i epidemijski potencijali ovog podtipa <strong>za</strong>paženi su u Kanadi među školskom<br />
djecom sa smrtnim slučajevima. Veliki broj oboljelih registriran je u prihvatilištima produžene skrbi u<br />
Alberti, Saskačevanu, Britanskoj Kolumbiji, regijama Ontario, Manitoba i Nova Škotska.<br />
Laboratorijskim testiranjem seruma oboljelih, kod 83 % potvrđen je antigen A/Fujian/411/2002; kod<br />
16 % A/Panama / 2007/99 i kod 1 % A/H1N1/ New Caledonia / 20/99.<br />
U SAD pogoršanje širenja i aktivnosti bilježi se u Teksasu, Koloradu, Luisiani, Montani, Nevadi.<br />
Centar <strong>za</strong> kontrolu i prevenciju bolesti u Atlanti je u 82% uzoraka detektirao A/H3N2/Fujian, a u 18%<br />
uzoraka A/Panama/2007/99. Visoke razine pogoršanja aktivnosti ovog podtipa <strong>za</strong>bilježene su i u<br />
Izraelu, Španjolskoj (regionalne epidemije s incidencijom od 177/100.000 u Kastilji) među djecom od<br />
3-14 godina.<br />
U Engleskoj je također najučestalije identificiran A/Fujian koji je cirkulirao među populacijom svih<br />
regija i izravno je pove<strong>za</strong>n sa šest smrtnih slučajeva među djecom.<br />
U serološko-epidemiološkoj depistaži provedenoj u Škotskoj 78% uzoraka se odnosilo na A/Fujian<br />
influencu (smrt 16-godišnjeg dječaka). Druga nađena varijanta A/H3N2/ bio je podtip<br />
A/Panama/2007/99. U Finskoj su registrirane epidemije širom zemlje a Fujian podtip gripe je<br />
dominirao u vojnim garnizonima i populaciji srednje dobi. Dominacija gripe A/H3N2/Fujian<br />
registrirana je u 13 regija Francuske. Norveška bilježi pogoršanje A/Fujian gripe regionalnog tipa u<br />
predškolskoj i školskoj populaciji do 15 godina starosti, osobito u Trondheimu.<br />
U Portugalu se registriraju epidemije među školskom djecom. Virusi u 84% testiranih uzoraka genetski<br />
su odgovarali podtipu A/H3N2/Fujian/411/2002, a ostalo je bio A/H3N2/Panama/2007/99. Svoju<br />
visoku patogenost i dominaciju, A/Fujian podtip poka<strong>za</strong>o je u prosincu 2003. godine u Rumunjskoj i<br />
to kao izravni uzročnik epidemija virusnih pneumonija s više od 100.000 oboljelih od sindroma gripe<br />
što je dovelo do <strong>za</strong>brane posjeta bolnicama.<br />
Kod najučestalijih uzročnika smrti od pneumonija <strong>za</strong>bilježenih u Ruskoj Federaciji i Švicarskoj,<br />
serološki je potvrđena antigenska pripadnost A/H3N2/Fujian podtipu.
Kao epidemiološki kuriozum navode se oskudna izvješća o gripi /A-Fujian iz Azije gdje je inače prvi<br />
put detektiran, i to najvjerojatnije zbog visoke stope prokuženosti domicilnog stanovništva regije<br />
Fujian putem inaparentnih i asimptomatskih infekcija. U epidemiološkoj analizi „Influen<strong>za</strong> in the<br />
world“ istaknut je epidemijski potencijal virusnog podtipa (varijante) A/Fujian.<br />
Dominacija ovog podtipa u serološkim pretraživanjima uzoraka oboljelih, izražene epidemijske<br />
aktivnosti i proširenosti, upućuju na intraspecijsko antigensko „skretanje“ ove varijante virusa gripe<br />
A/H3N2/, odnosno spontane „mutacije“ površinskih antigena ili smo upozoreni na antigensku<br />
izmjenu, jednog od dva antigena. Smrtni slučajevi u predškolskoj, školskoj i mlađoj populaciji<br />
i<strong>za</strong>zvani ovom varijantom virusa govore o dinamičkim antigenskim skretanjima pratećih „pikepidemija“<br />
humane A-influence. Uporabom visoko-osjetljivog virus-neutralizirajućeg testa (VNassay)<br />
u detektiranju neutralizirajućih antitijela i metodom polimerazne lančane reakcije (PCR-The<br />
Polymeraze Chain Reaction) jasno će biti označena „mjesta-sekvencije“ intenzivnih intraspecijskih<br />
„varijacija“ polipeptidnog lanca aminokiselina virusnog soja gripe A. Rezultat ovih intenzivnih<br />
intraspecijskih „varijacija“ pojava je epidemija visoke aktivnosti svake 2. ili 3. godine.<br />
A/H1N2/2002/Vel. Britanija, Egipat, SAD i druge zemlje/ je „novi podtip“ na „pozornici“ humanih<br />
podtipova gripe „A“. Uzročnik je sporadičnih slučajeva obolijevanja od gripe u mnogim zemljama<br />
Sjeverne i Južne hemisfere, a prvi put je detektiran u Velikoj Britaniji, Egiptu, i SAD-u. Pretpostavlja<br />
se da je gene<strong>za</strong> ovog podtipa također posljedica intraspecijskih antigenskih „skretanja“ u<br />
neuraminida<strong>za</strong> antigenu.<br />
Poznata srodnost humanog i animalnog neuraminida<strong>za</strong> (N2) antigena čovjeka (H3N2 : H2N2, a sada<br />
H1N2), svinja (H3N2), purana (H5N2), druge peradi i ptica (H9N2) <strong>za</strong>uzima posebnu ulogu u realnim<br />
„koinfekcijama“, interspecijskim rekombinacijama i nepredvidivom nastanku novih podtipova ili<br />
epidemijskih i pandemijskih sojeva gripe „A“. Ne <strong>za</strong>boravimo da površinski neuraminida<strong>za</strong>, N-antigen<br />
ima ključnu ulogu u infekciji čovjeka virusima gripe. N-antigen ima mukolitičko djelovanje na<br />
„otapanje“ <strong>za</strong>štitnog sloja mucina bronhalnog stabla, i „ogoljavanje“ receptora (mjesta vezivanja)<br />
stanica respiratornog epitela. Na taj način je otvoren put „oslobađanja“ viriona „potomaka“ sa<br />
površine stanice, omogućen njihov ula<strong>za</strong>k u stanicu, enormna infekcija, korištenje staničnih struktura<br />
u procesu intenzivne replikacije virusnih čestica i pojava manifestnih simptoma gripe. Zbog svih<br />
imunogenetskih i epidemioloških karakteristika ova varijanta, A/H1N2/ <strong>za</strong>uzima značajno mjesto na<br />
paleti dominantnih humanih podtipova influence „A“.<br />
„Ptičja gripa“ / La grippe aviaire, Avian influen<strong>za</strong>, Flu birds<br />
Prirodni rezervoari<br />
Genetske osobitosti podtipova<br />
Prirodni rezervoari humanih sojeva virusa gripe „A“ su animalni habitati, te infekcije čovjeka s<br />
animalnim podtipovima influenze „A“ govore o neprekidnoj eko-antigenskoj pove<strong>za</strong>nosti humane i<br />
animalne („ptičje“) gripe. Od davne 1959. godine pa sve do 1997. od Škotske, Engleske, Ontaria,<br />
Australije, Pensilvanije, Njemačke, Irske, Meksika, Pakistana, Novog Južnog Velsa, Italije,<br />
registrirane su epidemije visoko-patogene avian influence kod peradi, pilića, prepelica, purana<br />
i<strong>za</strong>zvanih raznovrsnim podtipovima virusa gripe: A/H5N1/; A/H5N2/, A/H5N8/, A/H5N9/, A/H7N1,<br />
A/H7N3,A/H7N4, A/H7N7, A/H9N2/. Od 1997. godine do 2004. godine <strong>za</strong>bilježene su infekcije<br />
čovjeka s dominantnim animalnim podtipovima influence „A“: A/H5N1/, A/H9N2/, A/H7N7/,<br />
A/H7N3/, A/H5N2/ u Hong Kongu, Kini (sa 6 poznatih provincija „ptičje gripe: Anhui, Fujian,<br />
Guangxi, Hunan, Jangxi, Lianoning), Kanadi (Britanska Kolumbija), Nizozemskoj, Pakistanu,<br />
Tajvanu. Prirodni rezervoari virusa primarno su bila perad (pilići, prepelice, purani), a dominantan<br />
podtip visoko-patogeni A/H5N1/.
Slika 2. Elektronska mikrografija virusa ptičje gripe<br />
A/H5N1/ u MDCK kulturi stanica<br />
http://phil.cdc.gov/Phil/home.asp<br />
Od studenog 2003. do 19. rujna 2007. godine prijavljeno je 328 humanih slučajeva „ptičje gripe“ s 200<br />
smrtnih slučajeva u 12 zemalja svijeta (Kambodža, Kina, Indonezija, Laos, Viet-Nam, Tajland,<br />
Republika Koreja, Istočna Turska, Irak, Azerbaidžan, Egipat, Nigerija, Nizozemska). Još uvijek nije<br />
<strong>za</strong>mijećen inter-humani prijenos virusnih podtipova „ptičje gripe“. Kontrola i nadzor nad<br />
animalnim habitatima peradi, ptica selica, plivalica i močvarica kao „izvorištima“ humanih<br />
sojeva-podtipova virusa gripe „A“, ali i prijenos infekcije sa životinje na čovjeka („jumping<br />
from animals to men“) od velikog je eko-epidemiološkog značaja. Detekcija površinskih antigena<br />
animalnih podtipova, posebice A/H5, A/H7, A/H9 obavlja se PCR metodom, odnosno dokazivanjem<br />
heminhibirajućih antitijela i antitijela <strong>za</strong> neuraminida<strong>za</strong> antigen pomoću mikroneutrali<strong>za</strong>cijskog,<br />
visoko-osjetljivog serološkog VN-assay-a (testom konfirmacije neutrali<strong>za</strong>cijskih antitijela). PCR<br />
predstavlja blagovremenu intervenciju u pripremi „pandemijskih – rekombinantnih cijepnih sojeva.<br />
Kako se virus (sada endemičan kod peradi u nekim arealima svijeta) bude širio među pticama u novim<br />
arealima, tako će se nastaviti sporadično pojavljivanje humanih slučajeva avian gripe A/H5N1/.<br />
Perzistentna ekspozicija ljudi „otvara“ visoke rizike <strong>za</strong> infekciju sojevima ptičje gripe. Najveća<br />
proporcija humanih slučajeva ptičje gripe je <strong>za</strong>pažena u dobi od 10-29 godina. Visoko-rizična<br />
populacija <strong>za</strong> ptičju gripu su mlade žene-kuharice (mlađe od 29 godina). One su izložene infekciji<br />
zbog najbliskijeg kontakta sa živom peradi ili obavljaju ubijanje peradi, evisceraciju organa (iznutrica)<br />
i pripremu hrane od peradi inficirane H5N1virusom. Trudnice su također pod povećanim rizikom od<br />
H5N1 infekcije.<br />
Istraživane su i statističke razlike u stopama smrtnih slučajeva. Najveće stope smrtnosti od A/H5N1/<br />
infekcije <strong>za</strong>pažene su u skupini od 10-39 godina starosti, a najniže u dobi starijih od 50 godina. Ovaj<br />
dobni profil smrtnosti od A/H5N1/ avian gripe bitno se razlikuje od sezonske-humane gripe u kojoj se<br />
najveće stope mortaliteta <strong>za</strong>pažaju u starijim dobnim skupinama (više od 65 godina) kao fenomen<br />
„viška smrti“ (kronični bolesnici s teškim gripoznim komplikacijama).<br />
Visoko-patogeni podtipovi ptičje gripe (HPIA - high pathogenic influen<strong>za</strong> avian) i dalje su A/H5N1/)<br />
i A/H9N2/, dok su slabije patogenosti (low pathogenic influen<strong>za</strong> avian viruses) A/H7N3/, i A/H7N7/<br />
podtipovi. Raznovrsnost „ptičjih“podtipova potkrjepljuje konfirmacija 16 i više H-antigena<br />
(hemaglutinin) i 13 N-antigena (neuraminida<strong>za</strong>). Svjetska zdravstvena organi<strong>za</strong>cija je i<strong>za</strong>brala<br />
nekoliko virusnih sojeva kao „prototipove“ <strong>za</strong> pripremu cjepiva <strong>za</strong> ljude. To su genetski rekombinirani<br />
sojevi na podlozi virusa A/H5N1/ izoliranih od oboljelih ljudi. Aktualni sojevi <strong>za</strong> proizvodnju cjepiva
kojim su prvi put cijepljeni ljudi su: A/Hong Kong/213/2003, A/Viet Nam/1194/2004; A/Viet<br />
Nam/1203/2004. Za proizvodnju velikih količina cjepiva protiv ptičje gripe potrebna je velika količina<br />
antigena (što je temeljni problem). Velika količina antigena potrebna je i kako bi postigli snažnu<br />
serokonverziju. Svjetski kapaciteti su ograničeni te da bi proizveli veću količinu do<strong>za</strong> cjepiva od<br />
„malih količina antigena“ razmišlja se o dodavanju odgovarajućih adjuvansa odnosno pripravi<br />
adjuvantnih cjepiva.<br />
Virus ptičje gripe H5N1 se proširio ne samo među ptičjim vrstama već i među drugim sisavcima<br />
(ljudi, tigrovi, leopardi, domaće mačke, kune-bjelice, tvorove, miševe).<br />
A/H5N1/ virusi s različitih lokacija: jezero Ćinghai - Kina, (prirodni rezervat u kojem je 2005.g.<br />
uginulo više od 6.000 ptica selica od visoko-patogenih virusa ptičje gripe što je neuobičajena pojava);<br />
Nigerija, Irak, Turska, Rusija, Ka<strong>za</strong>hstan, Mongolija pokazivali su svojstvenu mutaciju udruženu s<br />
povećanom smrtnošću kod ptica i miševa. U Južnoj Africi, 1961. godine <strong>za</strong>bilježeno je uginuće<br />
migratornih ptica i<strong>za</strong>zvano s virusnim podtipom A/H5N3/. Novi habitati ptičje gripe A/H5N2/<br />
registrirani su kod purana u Azerbaijanu, Iraku, Egiptu.<br />
U veljači 2006. godine na otoku Rigen u Njemačkoj, podtip „A“/H5N1/ doka<strong>za</strong>n je kod domaće<br />
mačke i kune bjelice, a u istom periodu uginulo je više od 100 divljih ptica. Značajan je<br />
zooepidemiološki podatak da su mačke inače rezistentne na influencu, ali ako se hrane mesom peradi<br />
inficirane H5N1 virusom mogu teško oboljeti i postati izvorom infekcije <strong>za</strong> druge mačke<br />
respiratornom i digestivnom sekrecijom (izlučivanjem virusa respiratornim sekretom i infekcioznim<br />
izmetom u enormnim količinama). Domaće patke u Jugoistočnoj Aziji glavni su domaćin H5N1 virusa<br />
i imaju centralnu ulogu u održavanju virusa u svojim habitatima. U Tajlandu je <strong>za</strong>pažena snažna<br />
pove<strong>za</strong>nost H5N1 virusa s patkama koje se slobodno hrane u močvarnim arealima i rižinim poljima na<br />
kojima su radili ljudi. Zbog toga su patke kritičan faktor u opstanku i širenju visoko-patogenih sojeva<br />
avian influence (HPIA). H5N1 virus se adaptirao na neke vrste migratornih plovki „putujući“ duž<br />
njihovih migratornih puteva. Prema tome prirodni rezervoari ptičje H5N1 influence su raznovrsni<br />
habitati divljih akvatičnih ptica selica, labudova i drugih vodenih ptica plivalica (Ćinghaj jezero u<br />
Kini, 2005., Italija, Islamska Republika Azerbaijan, 2006.). One su asimptomne enteralne vironoše<br />
koji ekstenzivnom fekalnom sekrecijom virusa, hidričnim prijenosom mogu inficirati ljude odnosno<br />
prenijeti virus u druge vrste akvatorija. Za sada ptičja influenca H5N1 ima sva obilježja<br />
„endemičnosti“ ve<strong>za</strong>ne <strong>za</strong> akvatorije. Kada znamo da su jata peradi u privatnim gazdinstvima ruralnih<br />
područja i farmama inficirana ili oboljela u velikom broju od H5N1 virusa (tzv. „chicken Ebola“ ili<br />
„Ebola du poulet“), onda je jasno da ta jata predstavljaju stalne izvore infekcije <strong>za</strong> ljude u bliskom<br />
kontaktu. Moguće je i endemična „žarišta“ ptičje gripe sa bogatstvom asimptomnih vironoša pove<strong>za</strong>ti<br />
sa širenjem A/H5N1/ influence i to putem migratornih vrsta kao „vektora“ u lancu širenja. A/H5N1<br />
sojevi cirkuliraju skoro 10 godina (od 1997. godine) i postaju sve patogeniji. Neki „klonovi“ imaju<br />
osobitosti adaptacije na čovjeka iako još uvijek postoji „visoka međuvrsna barijera“ koja <strong>za</strong>sada<br />
sprječava izravni prijenos infekcije s ptica na čovjeka. Bliski kontakt s oboljelom peradi u ovom<br />
trenutku jedini je mehani<strong>za</strong>m nastanka humanih slučajeva ptičje gripe u proteklom 10-godišnjem<br />
razdoblju (1997.-2007.g.) u kojem nije <strong>za</strong>pažen interhumani prijenos bolesti.<br />
Podtip A/H5N1/ je postao visoko-patogen ptičji-endemski soj među akvatornim pticama i<br />
domaćom peradi u mnogim arealima Jugoistočne Azije te se preko Srednje Azije i bliskog Istoka<br />
proširio u Europu i Afriku.<br />
Sekvencije virusa influence A/H1N1/ iz 1918. razlikuju se od sekvenci srodnih ptičjih podtipova koji<br />
su cirkulirali u tom razdoblju samo u 10 aminokiselina. Takva korelacija i iste promjene <strong>za</strong>pažene su i<br />
u visoko-patogenom H5N1 virusu u odnosu na recentne ptičje podtipove. On je svoju dominaciju i<br />
cirkuliranje <strong>za</strong>počeo 1997. godine u Kini (Taubenberger, 2005.). Iz toga možemo <strong>za</strong>ključiti da postoji<br />
genetska korelacija između pandemijskog soja A/H1N1/1918-1919/ i sadašnjeg-aktualnog<br />
A/H5N1/1997 virusa (oba soja su animalni – ptičji virusi).<br />
Za sada ptičja influenca H5N1 ostaje uglavnom endemična bolest ptica i domaće peradi u mnogim<br />
arealima, ali <strong>za</strong>uzima posebnu ulogu u pojavi humanih slučajeva zbog bliskih kontakata u<br />
infekcijskom lancu. Usprkos infekciji desetine milijuna domaćih ptica, osobito peradi u širim
geografskim područjima tijekom 2005-2006. laboratorijski je potvrđeno 203 slučaja humane H5N1<br />
gripe bez pouzdanih epidemioloških podataka o asimptomatskim ili blagim oblicima bolesti kod ljudi.<br />
Još je uvijek nedoka<strong>za</strong>na transmisija bolesti s čovjeka na čovjeka među zdravstvenim djelatnicima i<br />
članovima obitelji u kontaktu s oboljelim. Međutim, prve sero-epidemiološke studije o prisutnosti<br />
H5N1 antitijela kod zdravstvenih djelatnika u Centrima i specijalnim bolnicama <strong>za</strong> skrb o oboljelima<br />
od ptičje gripe, a koji nisu bili u izravnom kontaktu s oboljelom peradi, nego u kontaktu samo s<br />
hospitaliziranim, upozoravaju da postoje asimptomatske forme među zdravstvenim djelatnicima.<br />
Moguće je „tiho prokuživanje“ u kontaktu s oboljelim što znači da je mogućnost interhumane<br />
transmisije sasvim izvjesna i nije <strong>za</strong>nemarljiva. Adaptiranost A/H5N1/ virusa na ljude nije takva da bi<br />
se antigenski izravno transformirao u novi humani-pandemijski soj s interhumanom transmisijom.<br />
Literaturni podaci navode da je u vrijeme fatalnih humanih slučajeva ptičje gripe u Turskoj,<br />
tzv. „turkish type“ H5N1 pokušao mutirati i adaptirati se u visoko-patogeni podtip kod ljudi, ali<br />
nije uspio!!! Sero-prevalencija anti-H5 antitijela (pozitivni titrovi) potvrđena je kod 351 seljana u<br />
jednom kambodžanskom selu s epidemijom H5N1 među peradi, a <strong>za</strong>bilježena su samo 4 fatalna<br />
humana slučaja. Svi ostali seljani (radnici na rižinim poljima) iako su bili u bliskom kontaktu s<br />
oboljelom peradi nisu se razboljeli, ali su inaparentnom H5N1 infekcijom stvorili dobru<br />
serokonverziju H5 <strong>za</strong>štitnih antitijela.<br />
Potencijalni pandemijski, H5N1-ptičji soj stoji u kompeticiji i korelaciji s cirkulirajućim humanim<br />
(H3N2 i H1N1) sojevima. Za očekivati je, stoga, mehani<strong>za</strong>m reasortimana segmentiranih genoma<br />
„dva roditelja“ virusa (humani i animalni). U istodobnoj humano-animalnoj koinfekciji (združena<br />
infekcija s ljudskim i ptičjim sojevima) kada inficiraju istu stanicu domaćina (čovjeka ili svinje) mogu<br />
stvoriti novi virus s pandemijskim potencijalom. Slijedi br<strong>za</strong> replikacija (razmnožavanje) takvog<br />
virusa u inficiranoj respiratornoj stanici modelom stvaranja „kćeri potomaka“ odnosno „oslobođenih“<br />
viriona potomaka s visokom virulentnošću <strong>za</strong> imunološki nepripremljenu populaciju i s očekivanim<br />
visokim stopama smrtnosti.<br />
Ponovimo: virus iz 1918. godine nije bio „izdanak“ reasortimana „dva roditelja „ virusa, već je<br />
najvjerojatnije to bio novi ptičji soj, ili njemu sličan virus koji se vrlo brzo adaptirao na<br />
domaćina i i<strong>za</strong>zvao pandemiju s milijunima umrlih. Korelacija H1N1 soja iz 1918. i H5N1 soja iz<br />
1997. godine ogleda se u slijedećim istraživanjima: neke „<strong>za</strong>mjene“ aminokiselina u virusu iz 1918.<br />
godine mogu se <strong>za</strong>paziti i kod visoko-patogenog soja ptičje influence H5N1 iz 1997. što upozorava da<br />
se u potonjem virusu odvijaju aminokiselinske <strong>za</strong>mjene ili promjene položaja aminokiselina u<br />
polipeptidnom lancu koje povećavaju patogenost i uzrokuju teže kliničke slike kod oboljelih.<br />
Klinička slika ptičje gripe<br />
Od 1959. godine humane infekcije ptičjim virusima bile su rijetka pojava. Od stotine podtipova ptičje<br />
influence „A“ većina ih je bila niske patogenosti i uzrokom blaže kliničke simptomatologije, a samo<br />
su 4 podtipa i<strong>za</strong>zvali infekciju kod ljudi, 1999-2003-2004. (H9N2 u Kini, H7N3 u Kanadi, H7N7 u<br />
Holandiji). Od 1997. godine nadalje najdominantniji je H5N1 podtip, fatalan <strong>za</strong> ljude i perad.<br />
A/H5N1/ avian influen<strong>za</strong> kod ljudi zbog citopatogenetskih efekata u cilindričnom respiratornom<br />
epitelu, prekidu sinteze staničnih proteina, nekrozom stanica, proširenim tropizmom H5N1 virusa<br />
prema tkivima i „citokinskom olujom“ i<strong>za</strong>ziva tešku kliničku sliku. Multivisceralne lezije i<br />
disfunkcije, povišena tjelesna temperatura, tahipnea i bradipnea, primarne viralne hemoragijske<br />
pneumonije, akutni respiratorni distres, gastrointestinalne hemoragije, diseminirane intravaskularne<br />
koagulacije (DIC-sindrom) sa stvaranjem krvnih ugrušaka, leukopenijom i trombocitopenijom,<br />
hepatitisom, nefritisom, dovode do dramatičnog umiranja. Zbog profuznih krvarenja iz svih organskih<br />
sustava humana gripa ptičjeg tipa H5N1 ima sve karakteristike virusne-hemoragijske Ebola groznice.<br />
Infekcije medicinskih i laboratorijskih djelatnika virusima ptičje gripe podtipom A/H5N1/ zbog<br />
bliskog kontakta s oboljelim predstavljaju realnu opasnost. Iz tih razloga, sve profile zdravstvenih<br />
djelatnika <strong>za</strong>poslenih u jedinicama intenzivne skrbi oboljelih od ptičje gripe, moramo staviti u<br />
prioritetne skupine <strong>za</strong>šite cijepljenjem ili ranom postekspozicijskom profilaksom s Oseltamivirom,<br />
inhibitorom neuraminida<strong>za</strong> antigena.
Dijagno<strong>za</strong><br />
VN-ASSAY / Virus neutralizing assay/virus neutrali<strong>za</strong>cijski test/<br />
/Dresden, Germany, 18-19. Mart 2003/<br />
U konfirmiranju tipa gripozne infekcije koristi se „algoritam“ standardiziranih metoda i postupaka<br />
kao što su:<br />
• uzorkovanja obrisaka nazofarinksa i lavaže nosa kod oboljelih,<br />
• postupci izolacije (virusni izolati) iz kulture embrioniranih kokošjih jaja,<br />
• serotipi<strong>za</strong>cije uporabom komercijalnih brzih testova (ELISA, IFA, RIH-HI test inhibicije<br />
hemaglutinacije, NI-test inhibicije neuraminidaze, VN-assay/),<br />
• PCR metode genotipi<strong>za</strong>cije i sekvencioniranja nukleinskih kiselina.<br />
Oni predstavljaju laboratorijski „kit“ pouzdane i promptne potvrde gripozne infekcije.<br />
VN-ASSAY danas predstavlja visoko-osjetljivu metodu u detekciji, konfirmaciji i kvantifikaciji virusneutralizirajućih<br />
antitijela (VI-antibodies) u humanim i animalnim serumima tijekom infekcije<br />
(oboljelih od gripe) ili nakon cijepljenja. Ova antitijela su kriterij i „vjerna slika“ izravne korelacije<br />
protektivnosti (imunološke <strong>za</strong>štite). Ovaj test je značajno osjetljiviji od HI-testa (test inhibicije<br />
hemaglutinacije). Također je validniji u detekciji specifičnih antitijela na cirkulirajuće viruse gripe<br />
„A“ i njihove podtipove, odnosno u detekciji postcijepnih antitijela, u odnosu 80%: 46%! U<br />
mehanizmu VN-serološkog testa kao antigen koriste se humani fibroblasti. U međunarodnim okvirima<br />
prihvaćeno je da je protektivna razina specifičnih neutralizirajućih antitijela u titrovima 1:40 u<br />
izravnoj korelaciji sa <strong>za</strong>štitnim imunitetom stečenim tijekom bolesti ili nakon cijepljenja. VN-esej<br />
detektira postcijepna antitijela u 80% pretraženih uzoraka seruma. Signifikantniju osjetljivost u odnosu<br />
na HI-test osobito je poka<strong>za</strong>o <strong>za</strong> hemaglutinin antigen animalnih podtipova A/H5 i A/H9 kao i <strong>za</strong><br />
humani podtip /A/H2N2/ nakon cijepljenja. Dijagnostičku vrijednost VN-esej potvrđuje i<br />
dokazivanjem antitijela protiv neuraminida<strong>za</strong> antigena (u odsutnosti hemaglutinirajućih antitijela). U<br />
serološkoj dijagnostici VN-esej je metoda izbora „indirektne“ detekcije antigenskih („mutacijskih“)<br />
varijanti influen<strong>za</strong> virusa, osobito gripe tipa „A“. Od velikog je značaja u kontroli i nadzoru<br />
cirkulirajućih, „divljih“ virusa i selekciji virusnih „sekvencija“ polipeptidnog lanca aminokiselina.<br />
Kapitalnu vrijednost ima u dokazivanju antitijela ve<strong>za</strong>nih <strong>za</strong> A/H5 i A/H9 antigene virusa ptičje gripe<br />
koji su od potencijalne pandemijske značajnosti, a <strong>za</strong> koje HI-test ne pokazuje adekvatnu osjetljivost.<br />
Visoka validnost VN-eseja u antigenskoj analizi virusa influence „A“ (humanog i ptičjeg tipa) ogleda<br />
se u mogućnosti odabira najkvalitetnijih antigena <strong>za</strong> promptnu proizvodnju efikasnih, sigurnih i<br />
nereaktogenih cjepiva. Time se omogućava cijepljenje visoko-rizičnih i drugih populacijskih skupina<br />
što je najučinkovitija <strong>za</strong>štita pred očekivanom pandemijom humane ili „varijanti“ srodne ptičje gripe.<br />
Tijekom gripozne infekcije stvaraju se antitijela i na druge poznate površinske antigene te ona također<br />
mogu pridonijeti neutrali<strong>za</strong>ciji virusa. Ova su antitijela također detektibilna VN-esejom. Ove pretrage<br />
razotkrivaju značaj M2-proteina, njegovu „poziciju“ i ulogu u stvaranju rezistencije na inhibitore<br />
neuraminidaze, osobito na kemoprofilaktik-antivirotik Oseltamivir (Tamiflu) kao lijek izbora u<br />
liječenju teških oblika pandemijske gripe. Blagovremeno otkrivanje rezistencije M2-virusnog proteina<br />
(antigena) na inhibitore neuraminidaze (Oseltamivir i Zanamivir), kod različitih podtipova ili<br />
„varijanti“ humanih i animalnih sojeva, ima veliko farmako-epidemiološko značenje te pokazuje svu<br />
vrijednost VN-eseja u procesu sintetiziranja novih antivirotika. Ilustracije radi: skoro 80% virusnih<br />
izolata humanog A/H3N2/ podtipa u Norveškoj pokazuju rezistenciju na M2-inhibitore<br />
neuraminidaze.<br />
VN-assay eg<strong>za</strong>ktno tumači korelaciju između razine antitijela i osjetljivosti na infekciju kod<br />
cijepljenih osoba. To je značajan kriterij imunogenosti primijenjenih cjepiva i eventualnih nuspojava<br />
te buduće A/H5 i A/H9 „vakcinologije“.<br />
VN-esej je od velike epidemiološke signifikantnosti u detekciji antigenske varijante humanih i<br />
animalnih influen<strong>za</strong> virusa (serokonverzijom specifičnih antitijela), njihovoj analizi te odabiru cijepnih<br />
sojeva kao „conditio sine qua non“ u pripremi djelotvornog cjepiva.Zbog svoje važnosti u razvoju i<br />
evaluiranju novih gripoznih cjepiva te stabilnosti cijepnog imuniteta, VN-esej u serološkoj dijagnostici
gripe <strong>za</strong>uzima najrespektabilnije mjesto kao ne<strong>za</strong>obilazna metoda <strong>za</strong> kontrolu i nadzor nad gripom.<br />
Cijepljenje i postcijepni imunitet<br />
Sve epidemije gripe i<strong>za</strong>zvane „divljim“ sojevima influenze „A“ i „B“ u svakoj populaciji induciraju<br />
stvaranje individualnog i solidnog kolektivnog imuniteta. Prirodna „prokuženost“ („susreti“ s<br />
cirkulirajućim sojevima gripe) pruža visoku <strong>za</strong>štitu na širem planu. Preboljela bolest kao i<br />
asimptomatske infekcije kriterij su, također, stabilnog imunološkog odgovora. Imunološka „memorija“<br />
(„sjećanja“, „<strong>za</strong>pisi“, „engrami“) cementira obrambene snage i predstavlja snažan - kontrolni<br />
mehani<strong>za</strong>m epidemijskih incidenata u okolnostima kada cirkuliraju „divlji“, od ranije memorirani<br />
virusi (T-limfocitna memorija, „pamćenje“ agensa, antigena). Međutim, kod antigenskih skretanja i<br />
izmjene jednog ili oba površinska antigena virusa gripe „A“ ili pak kod očekivane pojave<br />
rekombinantnih - pandemijskih sojeva, globalna populacija ne posjeduje imunološku memoriju (nije<br />
bilo „susreta“ i upoznavanja s novim sojem virusa gripe „A“). Tada je jedina efikasna <strong>za</strong>štita br<strong>za</strong><br />
izolacija, serotipi<strong>za</strong>cija i genotipi<strong>za</strong>cija (ukupna identifikacija) virusa u cirkulaciji, u cilju promptne<br />
pripreme djelotvornog cjepiva i cijepljenja vulnerabilnih skupina. U okviru Svjetskog Influen<strong>za</strong><br />
Programa, četiri kolaborativna Centra (u Australiji, SAD, Velikoj Britaniji, Japanu), kao i 119<br />
nacionalnih Centara <strong>za</strong> gripu budno prate habitate („izvorišta“) divljih virusa i cirkuliranje različitih<br />
varijanti podtipova gripe „A“, predviđaju intenzitete epidemija, odabiru antigenske tvari s ciljem<br />
pripreme djelotvornog cjepiva.<br />
Cijepljenje je najefikasnija mjera individualne i kolektivne <strong>za</strong>štite protiv gripe. Postcijepni imunitet se<br />
postiže kontinuiranim cijepljenjem koje „učvršćuje“ individualni i ukupni kolektivni imunološki<br />
odgovor, izravno u cijepljenoj populaciji, ali, i djelomično „transferiran“ na necijepljene skupine užeg<br />
ili šireg područja. Postcijepna antitijela prisutna su u serumu već 15-tak dana nakon cijepljenja s<br />
trajanjem <strong>za</strong>štite od 6-12 mjeseci.<br />
Primjena cjepiva je indicirana <strong>za</strong> sve osobe kod kojih je poželjno smanjiti rizik od gripe i mogućih<br />
popratnih komplikacija. Zaštita kroničnih bolesnika s povećanim rizikom obolijevanja od gripe zbog<br />
njihove primarne - osnovne bolesti, visoki je prioritet u provedbi kontinuiranog cijepljenja protiv<br />
sezonske gripe. Široka je „paleta“ indikacija <strong>za</strong> obvezno cijepljenje a to su:<br />
• oboljenja i funkcionalni poremećaji dišnih putova i pluća (kronični bronhitis, bronhalna astma,<br />
kronične obstruktivne bolesti pluća, bronhiektazije, plućni emfizem, kronični sinusitisi i dr.);<br />
• bolesnici sa srčanim oboljenjima (infarkt miokarda, povišen arterijski tlak, koronarna<br />
insuficijencija, miokardiopatije i dr.);<br />
• bolesnici s kroničnim bubrežnim oboljenjima, dijabetičari, bolesnici s akutnim stafilokoknim<br />
infekcijama, bolesnici s endogenim i jatrogenim imunodeficijencijama;<br />
• maligna hematološka tanja; bolesnici na produženoj imunosupresivnoj terapiji s<br />
kortikosteroidima, citostaticima, radio i kemoterapiji;<br />
• bolesnici na kroničnoj hemodijalizi i transplantiranim organima.<br />
U širokom obuhvatu, cijepljenje protiv gripe treba proširiti i na djecu visokog rizika koja boluju od<br />
spastičnog bronhitisa, kroničnih upala sinusa, gnojnih, recidivirajućih upala srednjeg uha (otitis media<br />
purulenta recidivans), pneumopatija, djecu-dijabetičare, sklonu parainfluen<strong>za</strong> infekcijama i dr.<br />
Školska populacija je najvulnerabilnija i najprijemčivija <strong>za</strong> gripoznu infekciju zbog bliskog<br />
komuniciranja, ekstenzivnog cirkuliranja, influiranja virusa i kapljičnog prijenosa. Epidemije se brzo<br />
razbuktavaju te školska djeca postaju najvećim izvorima infekcije. Njihovo „siromaštvo imunološke<br />
memorije“ i imunološke „nezrelosti“ te visoka osjetljivost <strong>za</strong> infekciju predstavljaju epidemiološke<br />
indikacije <strong>za</strong> cijepljenje školske djece visokog rizika u što većem cijepnom obuhvatu.<br />
Radno-aktivno stanovništvo u dobi od 20-60 godina starosti izloženo je većoj incidenciji obolijevanja<br />
od gripe (kolektivne epidemije) zbog intenzivnih socijalnih kontakata te niskih stopa procijepljenosti<br />
koje treba povećati cijepljenjem čime bi se postigao bolji benefit na zdravstvenom i gospodarskom<br />
planu.
Djelatnici ustanova <strong>za</strong>tvorenog tipa (bolnice, domovi zdravlja, banke, pošte, štićenici, azilanti,<br />
pritvorenici, javni promet) kontinuiranim cijepljenjem protiv gripe, štiteći sebe, postaju „snažna<br />
barijera“ <strong>za</strong> najbliže osjetljive i necijepljene kontakte.<br />
Najniža incidencija obolijevanja <strong>za</strong>paža se u starijim dobnim skupinama (60-65 god. starosti), a<br />
rezultat je redovitog – sezonskog cijepljenja protiv gripe i „bogatog imunološkog iskustva“ stečenog<br />
učestalim susretima s cirkulirajućim virusima (podtipovima i varijantama) influence tipa „A“.<br />
Djelotvorna, sigurna i nereaktogena cjelostanična, fragmentirana – split, adjuvantna MF59 cjepiva,<br />
kao što su Agrippal, Vaxigrip, Fluimun i FLUAD treba primijeniti na široke populacijske skupine.<br />
Eko-epidemiološka pove<strong>za</strong>nost te antigenska srodnost humanih i animalnih podtipova gripe je<br />
„indikacija plus“ da lokalno, regionalno i globalno postignemo širok cijepni obuhvat i pokrivenost<br />
svih dobnih skupina kontinuiranim cijepljenjem protiv humane - sezonske gripe čime osnažujemo<br />
<strong>za</strong>štitu i od izvjesnih heterovarijanti (podtipova) ptičje gripe.<br />
CIJEPLJENJE JE NAJEFIKASNIJA MJERA ZAŠTITE OD GRIPE<br />
CIJEPLJENJEM PROTIV GRIPE POSTIŽEMO 80-100%-tnu ZAŠTITU<br />
CIJEPIMO SE PROTIV HUMANE GRIPE DA BI SE ZAŠTITILI I PROTIV „SRODNIH“<br />
VARIJANTI PTIČJE GRIPE<br />
Kemoprofilaksa<br />
Postekspozicijsko liječenje oboljelih<br />
Postekspozicijska profilaksa najbližih kontakata<br />
Inhibitori neuraminidaze (Oseltamivir-Tamiflu)<br />
M2 – rezistencija<br />
Kod pojave encefalopatije i kod malignog neuroleptičkog sindroma u tijeku gripe indicirana je<br />
kemoprofilaksa preparatom Amantadin (tvorničko ime Symetrel) i Rimantadinom <strong>za</strong> osobe koje zbog<br />
kontraindikacija nisu cijepljene (visoko-rizične skupine). Međutim, intenzivna istraživanja su doka<strong>za</strong>la<br />
i upozorila na globalnu prevalenciju Amantadin-rezistentnih podtipova influence tipa „A“ koja je<br />
značajno porasla sa 0,4% (1994.-1995.g.) na 12,3% u sezoni 2003./2004.g. M2 (membranski protein)<br />
igra veliku ulogu u stvaranju virusne rezistencije na inhibitore neuraminidaze: Oseltamivir (tvorničko<br />
ime Tamiflu) koji se koristi u ranoj fazi liječenja protiv gripe.<br />
U SAD-u je uočena izmjena aminokiselina na poziciji 31 u M2-proteinu koja je odgovorna <strong>za</strong> virusnu<br />
rezistenciju na Amantadin u 91% podtipova virusa influenze A/H3N2/ izoliranih u sezoni 2005-2006.<br />
godine. Centar <strong>za</strong> kontrolu bolesti u Atlanti izdao je stoga privremenu preporuku i <strong>za</strong>branu korištenja<br />
Amantadina u SAD <strong>za</strong> profilaksu i liječenje gripe. Virusni H5N1-ptičji izolati rezistentni na<br />
Amantadin uočeni su i u Tajlandu, Vietnamu i Kambodži. Suprotno tomu, virusni H5N1 izolati kod<br />
humanih slučajeva ptičje gripe osjetljivi na Amantadin uočeni su u Kini, Indoneziji, Mongoliji, Rusiji,<br />
Turskoj, što je od velikog farmako-epidemiološkog značaja. „Ambivalencija“ otpornosti i osjetljivosti<br />
ptičjeg podtipa H5N1 govori o dinamičkim „mutagenim“ osobitostima usmjerenim na inhibitore<br />
neuraminidaze.<br />
Inhibitori neuraminidaze su antivirusni lijekovi Zanamivir (tvorničko ime Relen<strong>za</strong>) i Oseltamivir<br />
(tvorničko ime Tamiflu) koji <strong>za</strong>uzimaju značajno mjesto u postekspozicijskom liječenju oboljelih i<br />
postekspozicijskoj profilaksi najbližih kontakata u obitelji oboljelog. Tamiflu tabletama `a 75 mg<br />
dozvoljeno je liječenje bolesnika starijih od godinu dana s preporukom da se terapija primjeni što<br />
ranije, unutar 1-2 dana od pojave simptoma gripe. U slučajevima teških oblika gripe, Tamiflu se
preporuča uzimati 2 puta dnevno u dozi od 150 mg (što znači maksimalno 300 miligrama dnevno) u<br />
trajanju od 7-10 dana. Nuspojave su gastrointestinalne smetnje, mučnina i prolazni bolovi. Neki autori<br />
(terapeuti) preporučuju da se osobama starijim od 7 godina uključi Zanamivir, što prije odnosno<br />
unutar 1-2 dana od pojave simptoma gripe.<br />
Postekspozicijska profilaksa najbližih kontakata oboljelih (članovi obitelji, ukućani, medicinsko<br />
osoblje, patronažna služba i dr.) provodi se s po jednom tabletom Tamiflu-a tijekom 5-7 dana.<br />
Virusi „slični“ gripi / like influen<strong>za</strong> viruses /<br />
Obitelji i rodovi (familia et genus) virusa „sličnih“ gripi (Paramyxoviridae, Coronaviridae,<br />
Adenoviridae, Pneumovirus-RSV-respiratorni sincicijski virus, Rhinovirus, Parainfluen<strong>za</strong> virus i dr.)<br />
uzročnici su akutnih bolesti gornjih dišnih putova. To su bolesti kratke inkubacije, kapljičnokontaktnog<br />
prijenosa ždrijelnim i konjunktivalnim sekretom, a neki se prenose stolicom i mokraćom.<br />
Rašireni su po cijelom svijetu. Prijemčivi su <strong>za</strong> sve dobne skupine. Javljaju se epidemijski, najčešće u<br />
periodu jesen-zima. Ljudi obolijevaju 2-3 puta godišnje zbog kratkotrajnog imuniteta i različitosti<br />
velikog broja antigenskih tipova. Glavno obilježje je da uzrokuju većinu akutnih kataralnih bolesti<br />
gornjih dišnih putova s kratkotrajnim febrilitetom, hunjavicom, promuklošću, glavoboljom i<br />
kratkotrajnom klonulošću. Poznati su klinički sindromi faringo-konjunktivalne groznice, kataralnog<br />
nazofaringitisa, ali i težih oblika laringotraheobronhitisa (kao što je sindrom krupa djece predškolske<br />
dobi i<strong>za</strong>zvan parainfluenca virusom tip 1), i pneumovirusnog RS-bronhiolitisa malene djece s<br />
obstruktivnim sindromom i vrlo teškom kliničkom slikom.<br />
Globalni nadzor nad humanom i animalnom gripom<br />
Svjetska akcija nadzora nad gripom provodi se putem 4 kolaborativna referalna Centra <strong>za</strong> gripu u<br />
Australiji, SAD, Velikoj Britaniji i Japanu te 119 nacionalnih Centara <strong>za</strong> kontrolu i nadzor nad<br />
gripom. Kontrola i nadzor nad „ptičjom“ gripom provodi se u okviru Svjetske zdravstvene<br />
organi<strong>za</strong>cije i predloženih razina mjera pandemijskog plana.<br />
Temelj preveniranja ekspanzivnih epidemija i očekivane pandemije gripe su:<br />
• neprekidna kontrola i nadzor nad animalnim habitatima peradi, ptica-selica, plivalica -<br />
močvarica (kao „izvorištima“ humanih podtipova virusa gripe „A“);<br />
• detekcija površinskih antigena visoko-patogenih animalnih podtipova A/H5N1/ i A/H9N2/<br />
(tzv. HPIA podtipovi - high pathogenic influen<strong>za</strong> avian viruses);<br />
• nadzor nad prijenosom infekcije sa životinje na čovjeka;<br />
• praćenje rezistencije M2-virusnog proteina različitih varijanti humanih i animalnih sojeva na<br />
inhibitore neuraminidaze te<br />
• priprava sigurnog i efikasnog antigripalnog cjepiva.<br />
Visoko sofisticirane laboratorijske metode izolacije virusa humane i animalne gripe „A“, serotipi<strong>za</strong>cije<br />
i genotipi<strong>za</strong>cije (HI-test; VN-esej; IFA-test; PCR; „filogenetske i sekvencijalne analize“) pružaju<br />
garanciju rezultata - promptno prepoznavanje „mutacije“ tijekom epidemija, analizu opravdanosti<br />
cijepljenja, informiranje <strong>javno</strong>g mijenja, pod stalnim okriljem Svjetske zdravstvene organi<strong>za</strong>cije.<br />
Pripremio:<br />
Kemal Alambašić, dr.med., spec. epidemiolog
Reference: Prijevodi<br />
1. Zvonimir Brudnjak, Medicinska virologija, JUMENA, Zagreb 1984.<br />
2. Ivan Soldo, Virusne bolesti – sprečavanje i liječenje, JUMENA, Zagreb 1990.<br />
3. Fran Mihaljević, Josip Fališevac, Branko Bezjak, Boris Mravunac: Specijalna klinička<br />
infektologija; 8. popravljeno i dopunjeno izdanje, Medicinska naklada, Zagreb 1994<br />
4. Weekly epidemiological record; Relevé épidémiologique hebddomadaire, 2003., 2004., 2005.,<br />
2006., 2007.:<br />
5. Outbreaks of highly pathogenic avian influen<strong>za</strong> Worldwide, 1959-1997.<br />
6. Avian influen<strong>za</strong> viruses – subtypes, Antigenic characteristcs<br />
7. Influen<strong>za</strong> in the world, WER, 12 October 2007.<br />
8. Epidemiology of who-confirmed human cases of avian influen<strong>za</strong> A/H5N1/ infection, WER,<br />
30 June 2006.<br />
9. WHO; Global influen<strong>za</strong> pandemic preparedness plan<br />
10. Interview vith dr. Frederick Hayden on antiviral resistance in influen<strong>za</strong> viruses, 23 February<br />
2006.<br />
11. Interview with Dr. Jeffrey Taubenberger: Spanish and avian flu pandemics, Nature Podcast, 6<br />
October 2006.<br />
12. OMS (Organisation mondiale de la santé), Genéve, lien 19 an 21 mars 2007: La deuxième<br />
consultation OMS sur les aspects clinique de l´infection par le virus de la grippe aviaire<br />
A/H5N1/ chez l´homme dans Antalya (Turquia), Decembre 2005 – Janvière 2006.<br />
13. Avian influen<strong>za</strong>, China – update, WER, 9 December 2005.<br />
14. Meeting of National Influen<strong>za</strong> Centres – Western Pacific and South – East Asia (NICs in<br />
pandemic preparedness and implementation of the International Health Regulations – IHR,<br />
2005; WER, 9 November 2007.<br />
15. Production de vaccins contre la grippe pandèmique.<br />
EPIDEMIJE GRIPE U ISTARSKOJ ŽUPANIJI (1998. – 2008.)<br />
Grafički prikaz epidemija gripe na području grada Pule (1963-2002) <strong>za</strong> razdoblje od 1970-1973.<br />
godine, refleksija je Hongkonške pandemije gripe 1968. godine koja se u mnogim zemljama Europe<br />
proširila tijekom 1969, 1970, 1971., 1972. i 1973. godine. To je bio pandemijski „eho“ na pojavu<br />
intenzivnijih epidemija gripe u cijelom svijetu kao posljedica „susreta“ s novim, nama nepoznatim<br />
pandemijskim A/H3N2/ virusnim sojem, visoko kontagioznim <strong>za</strong> ukupnu svjetsku populaciju. Na<br />
području Istre, 1970. godine <strong>za</strong>bilježena je epidemija gripe sa dramatičnim brojem oboljelih (cca<br />
16.000); 1971. sa 6.000, a 1973. s 8.000 oboljelih i 37 umrlih. U narednim godištima, slabljenjem<br />
virulentnosti A/H3N2/ podtipa kao i boljom prokuženosti populacije prirodnim putem (subkliničkim<br />
infekcijama gripe) te stvaranjem solidnog imuniteta, epidemijski „zupci“ su od 1973-2002. godine bili<br />
sve niži, s epidemijama niske aktivnosti i brojčano manjim brojem prijavljenih slučajeva (od 4000-<br />
3000-1000 do 500 i 300 sl.). Zapažena su jednogodišnja, dvogodišnja i četverogodišnja<br />
interepidemijska razdoblja vrlo niske incidencije oboljelih. Izuzetak su epidemije s povećanim brojem<br />
prijavljenih slučajeva (1999. – 11.808 i 2001. – 6.092) kao posljedice intraspecijskih antigenskih<br />
„skretanja“ virusa influence A.
17000<br />
16000<br />
15000<br />
EPIDEMIJE GRIPE NA PODRUČJU OPĆINE PULA OD 1963-2002. GODINE<br />
(A/H3N2/H ong-K ong/68)<br />
14000<br />
13000<br />
12000<br />
Broj prijavljenih<br />
11000<br />
10000<br />
9000<br />
8000<br />
7000<br />
6000<br />
(37 umrlih)<br />
5000<br />
4000<br />
3000<br />
2000<br />
1000<br />
0<br />
1963/64.<br />
1965.<br />
1966.<br />
1967.<br />
1968.<br />
1969.<br />
1970.<br />
1971.<br />
1972.<br />
1973.<br />
1974.<br />
1975.<br />
1976.<br />
1977.<br />
1978.<br />
1979.<br />
1980.<br />
1981.<br />
1982.<br />
1983.<br />
Godina<br />
1984.<br />
1985.<br />
1986.<br />
1987.<br />
1988.<br />
1989.<br />
1990.<br />
1991.<br />
1992.<br />
1993.<br />
1994.<br />
1995.<br />
1996.<br />
1997.<br />
1998.<br />
1999.<br />
2000.<br />
2001.<br />
2002.<br />
Slika 3 : Epidemija gripe na području općine Pula od 1963 do 2002. godine<br />
Epidemiološke karakteristike epidemija gripe u Istarskoj županiji od 1998-2008. godine (Tablica 1) su<br />
dvogodišnja „ciklička“ pojavljivanja s povećanim brojem prijavljenih slučajeva: 1999/11.808;<br />
2001/6092; 2003/5795; 2005/8725. U pravilu su među epidemije bile nisko-srednje aktivnosti sa<br />
stopama obolijevanja od 1,3%; 1,5%, 2,5% do 3,2% od ukupne populacije. Epidemiološki „kuriozum“<br />
predstavlja 2006. godina sa samo (2) prijavljena slučaja gripe u Istarskoj županiji. Prema izvješćima<br />
Svjetske zdravstvene organi<strong>za</strong>cije o kretanju gripe, globalno, 2006. godina je bila „godina bez<br />
epidemija gripe“, tek sa sporadičnim slučajevima. Najvjerojatniji razlog k tomu je izostanak<br />
antigenskih „skretanja“ (mutacija) virusa gripe A/H3N/, niska kontagioznost i smanjena sposobnost<br />
inficiranja ljudi.<br />
Tablica 1: Epidemija gripe u Istri<br />
GRADOVI<br />
GODINA<br />
BUZET LABIN PAZIN POREČ PULA ROVINJ UMAG<br />
ŽUPANIJA<br />
UKUPNO<br />
1998. 211 947 986 646 1223 700 185 4898<br />
1999. 635 3154 2159 1507 1802 1098 1453 ***11808<br />
2000. 97 592 436 240 484 153 238 2240<br />
2001. 290 1137 770 717 1542 823 813 **6092<br />
2002. 275 911 575 59 792 344 293 3249<br />
2003. 183 1058 970 602 1545 539 898 **5795<br />
2004. 189 1252 647 171 1343 151 382 4137<br />
2005. 361 2250 1191 1035 2269 567 1052 ***8725<br />
2006. - - - - 2 - - 2<br />
2007. 211 965 754 218 789 250 376 3563<br />
2008. 77 631 263 207 197 199 396 1970
Praćenjem incidencije oboljelih prema dobnim skupinama u Istarskoj županiji u promatranom<br />
razdoblju (1998-2008), najveći broj prijavljenih slučajeva <strong>za</strong>bilježen je u dvjema – necijepljenim<br />
skupinama u dobi od 7-19 godina (15.405) i 20-60 godina (17.129). U dobi od 0-6 godina prijavljeno<br />
je 2.935 sl., a u procijepljenoj populaciji (> 65 godina) samo 2.219 slučajeva. Ukupan broj oboljelih u<br />
desetogodišnjem razdoblju (1998-2008) iznosio je 52.479<br />
Tablica 2: Epidemija gripe u Istarskoj županiji od 1998. do 2008. godine<br />
Incidencija oboljelih prema dobnim skupinama<br />
Dobne skupine<br />
Epidemijske god.<br />
0 – 6 g. 7 – 19 g. 20 – 60 g. > 60 g.<br />
Uk.broj<br />
oboljelih<br />
1998 ** 16 560 552 40 4898<br />
1999 *** 11 703 980 125 11808 ***<br />
2000 16 560 552 40 2240<br />
2001 *** 643 3122 2123 204 6092 ***<br />
2002 192 1658 1268 131 3249<br />
2003 *** 522 1751 2830 692 5795 ***<br />
2004 ** 235 1596 1967 339 4137 ***<br />
2005 *** 547 3682 4033 463 8725 ***<br />
2006 - - 2 - 2<br />
2007 ** 451 1278 1713 121 3563 **<br />
2008 302 495 1109 64 1970<br />
Ukupno IŽ 2935 15405 *** 17129 *** 2219 52479<br />
Zaključak: Cijepjenje je najefikasnija mjera u smanjenju ukupnog pobola od gripe. Širokim cijepnim<br />
obuhvatom svih dobnih skupina (osobito visoko-vulnerabilne školske i radno-aktivne populacije)<br />
stvorit ćemo snažan kolektivni imunitet i značajnu kontrolu nad cirkulirajućim podtipovima virusa<br />
gripe A.<br />
Pripremio:<br />
Kemal Alambašić, dr.med., spec. epidemiolog
PROCIJEPLJENOST PROTIV GRIPE U ISTARSKOJ ŽUPANIJI<br />
(1996. - 2007.)<br />
Služba <strong>za</strong> epidemiologiju prikuplja potrebe i distribuira cjepivo protiv gripe <strong>za</strong> cijelu<br />
Županiju, od 1996. godine. Od početnih 6700 do<strong>za</strong>, do 2008. godine potreba <strong>za</strong> cjepivom<br />
protiv gripe porasla je na 30000 do<strong>za</strong>.<br />
Porast do<strong>za</strong> cjepiva protiv gripe prati i porast procijepljenih osoba, tako da je od početnih<br />
6516 osoba broj procijepljenih osoba porastao na 24876, što čini 12% stanovnika Istre<br />
(206000).<br />
Tablica 1: Procijepljenost protiv gripe u Istarskoj županiji od 1996. do 2007. godine<br />
Godina<br />
Kronični bolesnici Umirovljenici Zdravstveni<br />
djelatnici<br />
Ostali<br />
1996/97. 6132 384<br />
1997/98. 6637 376<br />
1998/99. 8170 626<br />
1999/00. 3055 6758 419 734<br />
2000/01. 7945 7752 743 1694<br />
2001/02. 9120 7702 628 204<br />
2002/03. 10599 7891 685 638<br />
2003/04. 11393 8386 642 367<br />
2004/05. 13937 8724 717 208<br />
2005/06. 13703 9356 1105 179<br />
2006/07. 12938 9349 765 198<br />
2007/08. 13643 10400 710 123<br />
Pripremila:<br />
Vlasta Skopljak, dr.med., spec.epidemiolog<br />
Epidemiolozi <strong>Zavoda</strong> <strong>za</strong> <strong>javno</strong> <strong>zdravstvo</strong> <strong>Istarske</strong> županije sa suradnicima uvijek su dostupni liječnicima i<br />
sugrađanima naše Županije glede gripe i cijepljenja protiv gripe. O najnovijim spoznajama o virusu gripe<br />
u nas i u svijetu može se pročitati i u knjizi KNJIGA O GRIPI, Zagreb, 2006. Knjiga o gripi, Influen<strong>za</strong><br />
Report 2006, KAMPS-HOFFMANN-PREISER, u adaptaciji i prijevodu dr. Vladimira Draženovića*,<br />
spec.virusologa, kvalitetno i sveobuhvatno prati po<strong>javno</strong>st virusa gripe od strukture virusa i<br />
epidemiologije do kliničke slike, cijepljenja i liječenja. Određana poglavlja u knjizi obuhvaćaju i teme o<br />
ptičjoj gripi, pripreme <strong>za</strong> pandemiju, te nove protuvirusne lijekove.<br />
* Vladimir Draženović, dr.med., specijalista virusolog, Voditelj Nacionalnog centra SZO <strong>za</strong> influenzu,<br />
HZZJZ i NC SZO <strong>za</strong> influenzu, Rockefellerova 7, Zagreb.<br />
www.gripa.hr<br />
Ljiljana Lazičić-Putnik, dr.med.
NADZOR NAD ZARAZNIM BOLESTIMA SIJEČANJ - LIPANJ<br />
2008. GODINE<br />
Tablica 1. Prijavljene <strong>za</strong>razne bolesti u Istarskoj županiji prema epidemiološkim područjima<br />
u razdoblju siječanj - lipanj 2008. godine<br />
Red.<br />
preth.<br />
B o l e s t BUJE BUZET LABIN PAZIN POREČ PULA ROVINJ UKUPNO<br />
broj razd.<br />
1. Enterocolitis 8 4 112 20 30 63 8 245 258<br />
2. Salmonelloses 2 13 8 1 18 3 45 75<br />
3. Toxiinfectio alimentaris 1 3 9 1 14 12<br />
4. Enteroviroses 1 3 4 41<br />
5. Hepatitis virosa B (ak.) 3<br />
6. Hepatitis virosa C (ak.) 2 2 2<br />
7. Hepatitis virosa C (kron.) 3 3<br />
8. Nosilaštvo HBsAg 3 1 2 6 4<br />
9. SIDA/AIDS 1 1<br />
10. HIV-AT poz. 1 1<br />
11. ANTI-HCV 1 3 4 12<br />
12. Angina streptococcica 1 1 17 7 18 73 6 123 61<br />
13. Scarlatina 1 2 3 6 11 23 38<br />
14. Erysipelas 5 6 3 1 16 3 34 46<br />
15. Varicella 172 188 44 70 70 155 41 740 288<br />
16. Herpes zoster 8 16 7 16 13 26 8 94 86<br />
17. Tuberculosis activa 5 1 2 15 2 25 24<br />
18.<br />
Pneumonia-<br />
Bronchopneumonia<br />
6 1 73 9 24 37 4 154 129<br />
19. Mononucleosis infectiosa 1 2 13 5 10 22 1 54 34<br />
20. Parotitis epidemica 1 2 3 2<br />
21. Chlamydiasis i ostale SPB 7 1 2 2 11 1 24 13<br />
22. Syphilis 2<br />
23. Meningitis 1 1 2 3<br />
24. Meningitis virosa 1 1 4<br />
25. Meningitis epidemica 1 1 1<br />
26. Scabies 1 1 1 1 2 6 7<br />
27. Pediculosis capitis/corporis 1 1 2 2 3 9 34<br />
28. Lyme-borreliosis 1 1 9 1 12 2<br />
29. Febris Q 1 5 5 11 1<br />
30. Gonorrhoea 1<br />
31. Helmintoses 1 1 1<br />
32. Leptospiroses 1<br />
33. Rickettsioses 3<br />
34. Ehinococcosis 1 1 1<br />
35. Lambliasis 1 1 1<br />
U K U P N O 218 216 299 150 193 489 79 1644 1191
Tuberculosis activa<br />
U razdoblju od siječnja do lipnja prijavljeno je ukupno 25 oboljelih od tuberkuloze, podjednako broju<br />
prijavljenih u istom razdoblju prošle godine (25/24).<br />
Salmonellosis<br />
U prvoj polovici prošle godine prijavljeno je 45 slučajeva kliconoštva Salmonele, što je manje nego<br />
lani (45775).<br />
Hepatitis B<br />
U prvoj polovici 2008. godine nije prijavljen niti jedan slučaj akutnog hepatitisa B, dok su prošle<br />
godine prijavljena 3 slučaja.<br />
Hepatitis C<br />
Prijavljena su 2 slučaja, podjednako kao i u istom razdoblju prošle godine (2/2).<br />
Anti HCV<br />
Prijavljene su 4 anti HCV pozitivne osobe, manje nego prošle godine (4/12).<br />
HBsAg pozitivne osobe<br />
U promatranom razdoblju prijavljeno je 6 HbsAg pozitivnih osoba, nešto više nego prethodne godine<br />
(6/4).<br />
AIDS/SIDA<br />
U promatranom razdoblju prijavljena je 1 oboljela osoba.<br />
Anti HIV<br />
Prijavljena je 1 osoba nositelj HIV protutijela.<br />
Varicella<br />
Prijavljeno je više vodenih kozica nego u istom razdoblju prošle godine (740/288), s najviše<br />
prijavljenih u Buzetu (188).<br />
Lyme borreliosis<br />
Prijavljeno je 12 slučajeva, što je više nego u prvoj polovici prošle godine (12/2), a 9 prijavljenih<br />
slučajeva na području Pule.<br />
Q groznica<br />
U razdoblju od siječnja do lipnja prijavljeno je više slučajeva Q groznice u odnosu na isto promatrano<br />
razdoblje (11/1).
Tablica 2.<br />
Neki uzročnici <strong>za</strong>raznih bolesti doka<strong>za</strong>ni u laboratorijima Službe <strong>za</strong> mikrobiologiju<br />
<strong>Zavoda</strong> u razdoblju siječanj – lipanj 2008. godine<br />
Red.<br />
br.<br />
Uzročnik<br />
Vrsta<br />
materijala<br />
Metoda<br />
Pozitivni<br />
nalazi<br />
1. Salmonella (primoizolacije) stolica kultura 80<br />
2. Mycobacterium tuberculosis razni kultura 36<br />
3. Toxoplasma gondii serum<br />
IMF-IGM<br />
IMF-IGG<br />
4<br />
215<br />
Tablica 3. Primoizolacije salmonela iz uzoraka stolica pacijenata u razdoblju siječanj – lipanj 2008.<br />
godine – rad Službe <strong>za</strong> mikrobiologiju <strong>Zavoda</strong> <strong>za</strong> <strong>javno</strong> <strong>zdravstvo</strong> IŽ<br />
Vrsta<br />
Pacijenti<br />
Osobe pod zdravstvenim<br />
nadzorom<br />
S. enteritidis 57 2<br />
S. stanleyville 5 2<br />
S. typhimurium 4 1<br />
S. grupe B 4<br />
S. grupe C 3 2<br />
S. stanley 2<br />
S. reading 2 2<br />
S. thompson 2 1<br />
S. grupe C1 1 1<br />
UKUPNO 80 11<br />
Vlasta Skopljak, dr.med., spec. epidemiolog
ZAVOD ZA JAVNO ZDRAVSTVO ISTARSKE ŽUPANIJE, 52100 PULA, NAZOROVA 23 - www.zzjziz.hr<br />
Tel. (052) 529 000 (centrala); Fax (052) 222 151; E-mail: <strong>za</strong>vod-<strong>za</strong>-<strong>javno</strong>-<strong>zdravstvo</strong>@pu.htnet.hr<br />
Ravnateljica 529 003<br />
Služba <strong>za</strong> epidemiologiju - voditelj 529 017 Služba <strong>za</strong> zdravstvenu ekologiju - voditelj 529 019<br />
epidemiologija@zzjziz.hr<br />
ekologija@zzjziz.hr<br />
Prijemna 529 050 Vode - voditelj 529 076<br />
Izdavanje sanitarnih iskaznica 529 055 Namirnice - voditelj 529 071<br />
DDD 529 033 Zrak - voditelj 529 070<br />
Ispostava Pula 529 051<br />
Ispustava Umag - 721 140 Služba <strong>za</strong> školsku medicinu - Pula - voditelj 218 903<br />
Ispostava Poreč - 434 909<br />
pula1_skolska@zzjziz.hr<br />
Ispostava Rovinj - 841 655 Ispostava Buje - 772 300<br />
Ispostava Labin - 858 014<br />
Ispostava Poreč - 451 611 int.114<br />
Ispostava Pazin - 624 943 Ispostava Rovinj - 830 627<br />
Ispostava Buzet - 663 545 Ispostava Pazin - 624 379<br />
Ispostava Labin - 858 013<br />
Služba <strong>za</strong> mikrobiologiju - voditelj 529 020<br />
mikrobiologija@zzjziz.hr Služba <strong>za</strong> socijalnu medicinu - voditelj 529 018<br />
Prijem materijala 529 057<br />
socijalna@zzjziz.hr<br />
Bakteriologija 529 084 / 529 085 Povjerenica <strong>za</strong> statistiku 529 058<br />
Anali<strong>za</strong> stolica 529 088 / 529 089 Kvaliteta prehrane 529 052<br />
Anali<strong>za</strong> urina 529 091<br />
TBC 529 094 Služba <strong>za</strong> prevenciju ovisnosti –tel/fax 217 501<br />
Serologija 529 095 Služba <strong>za</strong>jedničkih poslova - 529 016