Fire Boss

Struka i praksa
Graa tijela
Pretjerana debljina ugrožava pokretnost,
kondiciju i gubitak topline, te povećava
vjerojatnost ortopedskih, metaboličkih ili
inih medicinskih problema.
Dok je maksimalan Indeks tjelesne
mase od 30 trenutno preporučeni standard
za vatrogasce u Velikoj Britaniji,
on se nekada može vrlo teško odrediti,
osobito ako je osoba mišićava. Ali, bez
obzira, to je mjera koja se uzima lako i
funkcionira u većini slučajeva. Postotak
tjelesne mase sada nadgledaju mnoge
medicine rada kao dodatak zakonskom
Indeksu tjelesne mase. Masnoća u tijelu
ispod 25% za muškarce i ispod 30% za
žene često se smatra boljim indikatorom
nego standardni omjer struk – bokovi.
Međutim, mjerenje tjelesne masnoće
nije uvijek ispravno, jer je minimalno
moguća pogreška znatna.
Omjer struk – bokovi manji od 1.0 za
muškarce i 0.8 za žene također je koristan
indikator poželjnog sastava i oblika
tijela – jer se pretilost u obliku jabuke
povezuje s čitavim spektrom bolesti.
Točka kod koje se osoba treba udaljiti
s radnih dužnosti zbog pretjerane
težine nije dakle jednostavna za odrediti
– a možda se to treba uzeti u obzir i s
drugim faktorima, poput razina kondicije,
krvni tlak itd.
Nema sumnje da prekomjerna tjelesna
težina može biti značajan nedostatak
za vatrogasce. U stvari, Sothman
(1990) je ustvrdio da je tjelesna masnoća
izmjerena kao veća od 20% štetnija radu
vatrogasaca nego starija dob, i kako god
mjerili taj indeks, pojedince se treba
ohrabrivati da održavaju dobru tjelesnu
težinu radi svog vlastitog zdravlja i dobrobiti.
Snaga mišia
Stisak ruke je najčešće korišteno mjerenje
za maksimalnu mišićnu izvedbu
kod vatrogasaca. Razni su znanstvenici
pokazali da rezultati variraju od 44-64
kg (Brownlie 1985, Byrd i Collins 1980,
Davie i Starck,Hagan 1991, Schonfield
1990). Zanimljivo je stoga primijetiti da
je britanski obvezni minimalni standard
od 35 kg (za dominantnu ruku) i 33 kg
(za nedominantnu ruku) dosta ispod
vrijednosti rezultata ispitivanja snage
aktivnih vatrogasaca širom svijeta. I dok
snaga mišića opada s godinama, ona se
ipak ne smanjuje kao VO 2
Max. Priroda
rada rukama vatrogasaca vjerojatno stimulira
održavanje snage stiska.
Studije pokazuju da je prosječna
mišićno-koštana izvedba vatrogasaca
znatno bolja nego ona opće populacije
(Horowitz i Motgomery 1993).
Velika Britanija je jedna od nekoliko
zemalja koja koristi test Vuča noga/leđa
u obveznom postupku kod primanja
novaka. Opet, isto kao i kod stiska ruke,
minimalni standard koji se mora postići
od 117 kg relativno je nizak u usporedbi
s normama opće populacije i uzevši u
obzir važnost tjelesne snage za izvedbu
radnih zadataka vatrogasaca. Brojne
postrojbe rutinski koriste testove Snage
stiska i vuče noga/leđa kako bi provjerili
snagu neuformiranog osoblja. Originalno
je test vuča noga/leđa bio izvođen
tako da se dobije maksimalan rezultat.
Međutim, budući da je određen broj
(iako mali) zabilježenih slučajeva problema
s leđima rezultirao podnošenjem
zahtijeva za odštetu, postupak je modificiran,
tako da se od ispitanika traži da
vuku polako kako bi dostigli 117 kg, pa
potom stanu.
Dril vježbe što su povezane
uz posao
Mnoge postrojbe u Velikoj Britaniji
sada pokušavaju koristiti razne dril
vježbe što su povezane uz posao kako bi
ocijenili fizičku kompetenciju, kako novaka
tako i aktivnog osoblja.
Jedan je od ključnih problema, koji
proizlazi iz mnogih od tih testova, kako
odrediti valjani kriterij za prolaz. Kod
nekih su to otkucaji srca, kod nekih broj
ponavljanja određenih zadataka dok je
kod nekih vrijeme potrebno za dovršenje
određenog broja testova.
Prema istraživanjima i pilot studijama
londonska Vatrogasna postrojba je
npr. razvila niz testova što su povezani
uz posao za kandidate za posao:
1. hodanje 100 metara s osobnom
sigurnosnom odjećom i obućom,
2. hodanje 100 metara s osobnom
sigurnosnom odjećom i obućom
noseći 2 cijevi,
3. penjanje na toranj u sigurnosnoj
odjeći,
4. vuča cijevi od 17 kg,
5. poligon za puzanje,
6. 24 kilogramska presmašina za
ramena,
7. 35 kilogramska poluga za povla-
čenje – trenutno s preinačuje u
simulirane ljestve za vuču koristeći
opremu izrađenu po mjeri.
Submaxial dril vježba što je povezana
uz posao razvijena je u Institutu medicine
rada u Helsinkiju. Vježba ima maksimalno
određeno vrijeme izvedbe od
14.5 minuta i sastoji se od 5 uobičajenih
vježbi tipa «skakanje u dim» koje se rade
s potpunom zaštitnom opremom:
1. Hodanje – 100 metara ravnim
dvorištem postaje, ponavlja se uz
nošenje dva namotaja cijevi;
2. Penjanje stepenicama – 9 stepenica,
12 puta gore-dolje;
3. Udaranje kamionske gume čekićem
– pomicanje ravno položene
47 kilogramske gume 3
metra tako da ju se udara 6 kilogramskim
čekićem;
4. Iznad i ispod prečki – staza od 8
metara, 3 lagane prečke postavljene
na 2 metra razmaka, 60 cm
od tla; prekorači i provuci se do
kraja staze, a zatim se vrati. Ponovi
3 puta;
5. Motanje cijevi – vatrogasac hoda
i mota cijev (5.9 kg, 25m, 39mm)
u rukama.
Svi se zadaci izvršavaju normalnom
radnom brzinom i stilom bez natjecanja.
Kapacitet fizičkog rada vatrogasca
smatra se preniskim za «skakanje
u dim» ako ne može završiti dril unutar
14.5 minuta. Rad srca kontrolira se pomoću
Polar Sports Tester-a iz sigurnosnih
razloga.
Istraživanja su pokazala da je taj test
vrijedan i pouzdan, pogodan za korištenje
na terenu.
Taj je test nedavno uveden kao godišnji
test uz posao i provodi se u svim
postajama od strane uvježbanog osoblja.
Institut medicine rada u Helsinkiju
također je razvio i 7 minutni test hodanja
po steperu pod punom zaštitnom
opremom kao godišnji test.
7 minutni hod na steperu (Institut
MR, Helsinki): taj test što je povezan uz
posao traži od testiranog da hoda u potpunom
osobnom zaštitnom opremom
(otprilike 23 kg) 2 minute zagrijavanja
brzinom od 3 km/h, a zatim brzinom od
4.5 km/h pod nagibom od 8%. Rad srca
kontrolira se cijelo vrijeme iz sigurnosnih
razloga.
28 Vatrogasni vjesnik svibanj [ 2008 ]