Fire Boss

Struka i praksa
Uključivanje zdravlja i fitnesa u
trening novaka;
Uključivanje neuniformiranog
osoblja;
Seminari o zdravlju i kondiciji u
postajama;
Pravni aspekti;
Razvoj kriterija evaluacije.
Fizička kondicija za vatrogastvo
(dr. Kevin Sykes, ravnatelj Centra za
vježbe i nutricionizam)
Faktori stresa iz okoline
hitnim situacijama vatrogasac
U mora reagirati brzo i učinkovito.
Pri požaru u visokoj zgradi vatrogasac
će se možda morati penjati stepenicama
noseći pri tome tešku i glomaznu
zaštitnu opremu i alate teške i do 30 kg.
Nakon tog napornog uspona, vatrogasac
još uvijek mora biti dovoljno snažan
da izvrši svoj fizički naporan zadatak.
Pri operaciji spašavanja kod prometnih
nesreća vatrogasac mora biti sposoban
upravljati hidrauličkim alatima teškim
15 – 20 kg u napornim uvjetima i često
u dužem vremenskom trajanju. Gašenje
požara često se odvija u opasnom okruženju
koje nameće i popriličan psihološki
napor za tijelo. Rizik od ozljede pri
gašenju požara i spašavanju uglavnom
proizlazi iz uporabe raznih teških strojeva
i aparata, iz gibanja kroz opasne
ulaze i nezgodne prostore, iz izlaganja
ekstremnoj toplini i naglom mijenjanju
temperaturnih uvjeta. Vatrogasac je također
često izložen visokoj razini buke
– koja može uključivati i ekstremne vrhunce
impulsion (pokretanja/stavljanja
u pogon).
Fizika sprema za potrebe
posla
Nema sumnje da je vatrogastvo fizički
zahtjevan posao.
Stres dinamičnog rada može se
objektivno opisati mjerenjem ukupne
potrošnje kisika (VO 2
/min) tijekom rada
u 1 minuti. Težina osobnog zaštitnog
odijela i aparata za disanje može doseći
oko 25 kg. To je znatan – ali neophodan
– teret koji vatrogasac ima na sebi. Sykes
i Schofield (1993) utvrdili su da je nošenje
zaštitne opreme rezultiralo 30 postotnim
povećanjem VO 2
/min. Studija
koju je napravio O’Connel (1986) ilustrirala
je da su vatrogasci koji su hodali
stepenicama u normalnoj odjeći imali
VO 2
/min u prosjeku 1.78 litara. To se
povećalo na više od 3.1 litre/min kada
su vatrogasci nosili zaštitnu opremu i
aparat za disanje i dosegli gotovo maksimalan
napor.
Brojni su istraživači ocijenili potrebe
VO 2
/min za različite vatrogasne
zadatke.
Lemon i Hermison (1977) utvrdili su
da su rutinski zadaci penjanja ljestvama,
spašavanja žrtve, vuče cijevi i podizanja
ljestvi iziskivali srednje VO 2
/min vrijednosti
od oko 2.4 litre/min.
Lohevaara (1985) je utvrdio VO 2
/
min vrijednosti u rasponu od 2.1 do 2.8
litre/min za slične zadatke koji su trajali
otprilike 30 minuta. Sothmann (1990)
je utvrdio srednje vrijednosti VO 2
/
min od 2.5 litre/min tijekom simulacije
vatrogasnih zadataka. Sykes i Schofield
(1990) utvrdili su srednje vrijednosti
VO 2
/min od 2.6 litre/min tijekom
vježbe spašavanja žrtve.
Kardiorespiratorni napor izazvan
pri izvođenju radnih zadataka također
varira ovisno o osobnoj mišićnoj snazi
i izdržljivosti, motoričkoj koordinaciji i
fleksibilnosti, te radnih vještina.
Međutim, VO 2
Max se opetovano pokazao
najboljim predviđanjem izvedbe
u simuliranim test vježbama (Schofield
1990).
Ocjena kardiorespiratorne
kondicije i standardi
Kapacitet fizičkog rada obično se
ocjenjuje mjerenjem VO 2
Max
(maksimalni primitak kisika mjeren u
1 minuti). Nekoliko je znanstvenika zaključilo
da je VO 2
Max (ili aerobni kapacitet)
od 2.8 – 3.0 litara/min neophodan
kako bi se osigurala minimalna adekvatna
sigurnost u radnim situacijama
koje također uključuju naporan rad mišića
i izloženost ekstremnoj toplini (Zylberstein
1973; Louhevaara 1985; Ellam
1986).
Dok skandinavski znanstvenici smatraju
da je upravo apsolutna vrijednost
za VO 2
Max u litra/min ono što je važno,
ostali su ustvrdili da se tu mora uključiti
i korekcija na osnovi tjelesne težine (tj.
standardi aerobnog kapaciteta trebaju
biti izraženi u mlO 2
/kg/min) (Gledhill
i Jamnik 1992, Horowitz i Montgomery
1993, Sothman 1990, O’Connel 1986).
Minimalni preporučeni standardi
za VO 2
Max u rasponu su od 33.5 do 45
mlO 2
/kg/min.
Činjenica je da je VO 2
Max izražen
u apsolutnim jedinicama (litra/min) ili
u odnosu na tjelesnu težinu (mlO 2
/kg/
min) jednako važan zato što vatrogasac
mora biti sposoban nositi svoju vlastitu
težinu kao i tešku vanjsku opremu u situacijama
na radu.
VO 2
Max i starenje
Opće je poznato da se VO 2
Max
smanjuje s godinama – otprilike
0.5mlO 2
/kg/min godišnje nakon 25 godina
starosti. Otuda i recimo ocjena
«dobar» za kondiciju 20 godišnjaka s rezultatom
46mlO 2
/kg/min, dok bi taj isti
rezultat za 40-godišnjaka bio ocijenjen s
izvrstan.
Da li ipak sam stil života uzrokuje
opadanje VO 2
Max-a više nego posljedice
starenja – vrlo je diskutabilno.
Sothman (1990) je utvrdio da, što se
tiče vatrogasaca, glavni razlog tog pada
bio razvoj neaktivnijeg stila života. Buskirk
i Hodgson (1987) su pokazali da se
dobra razina kondicije, dosta iznad preporučenog
minimuma, može održati
programom redovitog treninga starijih
vatrogasaca – u pedesetima i šezdesetima.
Međutim, taj je učinak starenja zamijećen
od strane Home Office-a i upravo
zato je minimalni preporučeni standard
za vatrogasce, prema Circularu FSC
8/91 (219910), Appendix 1, Annex A, definiran
na slijedeći način:
Najbliža dob Aerobni kapacitet
(mlO 2
/kg/min)
25 45
30 44
35 43
40 42
45 41
50 40
55 39
60 38
Kada se uzmu u obzir jaki napori vatrogasca,
kao i činjenica da razina kondicije
opadne za 30% samo nošenjem
zaštitne odjeće i aparata za disanje, to
opravdava svrstavanje aktivnih vatrogasaca
u ove preporučene minimalne
standarde.
svibanj [ 2008 ] Vatrogasni vjesnik 27