Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
Oštećenost<br />
krošnje<br />
zaštićeno bilje<br />
Stanište ove zeljaste trajnice je<br />
u bjelogoričnim i crnogoričnim<br />
šumama, na travnjacima i<br />
suhim livadama, uz potoke i<br />
rijeke, pretežito na vapnenačkoj<br />
podlozi. To je biljka polusvijetla<br />
te pokazatelj bazičnih,<br />
siromašnih i suhih do svježih tala<br />
Kokica mušica (Ophrys insectifora)<br />
je zeljasta trajna biljka iz porodi-<br />
Stabljika s neobičnim cvjetovima<br />
ce kaćunki (Orchidaceae), jedne od<br />
najvećih biljnih porodica, u čijem<br />
je sastavu više od 20.000 vrsta, uglavnom<br />
iz tropskih i suptropskih područja. Rasprostranjena<br />
je u srednjoj i sjevernoj Europi, u<br />
zapadnim dijelovima zapadno-panonske<br />
makroregije, goranskoj mezoregiji, a rjeđe<br />
u srednje-primorskoj i južno-primorskoj<br />
mezoregiji. Ima dva ovalno oblikovana gomolja,<br />
stabljika je tanka i žućkastozelena, a<br />
Kokica mušica<br />
(Ophrys insectifera)<br />
Piše: Ivica Tomić<br />
Foto: Arhiva<br />
Biokovo), strogi rezervati (Hajdučki i Rožanski<br />
kukovi, Bijele i Samarske stijene),<br />
posebni rezervati (botanički i šumske<br />
vegetacije), park-<strong>šume</strong> (Japlenški vrh,<br />
Golubinjak, Trakošćan) te zaštićeni krajolici<br />
s udjelom jelovih šuma (Klek, Bijeli<br />
potoci-Kamensko, Petehovac, Lokvarsko<br />
jezero).<br />
Postoji li vrsta “biokovska” jela<br />
- Premda se u monografiji “Šume u Hrvatskoj”<br />
(1992.) navodi da je “jadranska<br />
crna jela” (Abies biokovoensis; A. pardei)<br />
naš endemski lokalni takson koji<br />
se rasprostire na Biokovu te duž velebitskoga<br />
primorja do Vinodola, prof.<br />
dr. sc. Ivo Trinajstić u svome radu ističe<br />
kako se ni jednom od uobičajenih metoda<br />
ne može ustanoviti da je “biokovska<br />
jela” posebna vrsta. Naime, ona se<br />
ne razlikuje od obične jele, a trebat će<br />
objektivnim znanstvenim istraživanjima<br />
utvrditi radi li se o posebnom ekotipu<br />
obične jele na Biokovu. U istoj monografiji<br />
opisana je krška jela (Abies alba<br />
ssp.illyrica), jedna od naših rijetkih endemskih<br />
četinjača, koja dolazi u zaleđu<br />
obalnih planina te u ostalim primorskim<br />
lancima prema sjeveru i istoku. Na tome<br />
području introgresijom (prijelazom<br />
gena iz jedne u drugu vrstu) formira<br />
prijelazne i hibridne populacije, koje su<br />
kao zapadno-balkanski poluendem rasprostranjene<br />
u primorskom području<br />
bukve, u zajednici Seslerio-Abietetum<br />
illyricum. U nas je ima u sredogorju Like<br />
i na Dinari, a dolazi i na jugu Slovenije,<br />
u Hercegovini, Crnoj Gori te na nekim<br />
drugim lokalitetima.<br />
naraste u visinu 15-60 cm. Listovi su lancetasti,<br />
smješteni pretežito na donjem dijelu<br />
stabljike te naizmjenično raspoređeni. Cvat<br />
je izdužen, rijedak, u obliku klasa, s 2-20<br />
mirisnih dvospolnih (hermafroditnih) cvjetova<br />
koji nalikuju na muhu pa otuda i narodni<br />
naziv biljke. Cvjetovi rijetko privlače<br />
pčele i muhe. Tri vanjska listića ocvijeća su<br />
zelenkasta, dva unutarnja su crvenosmeđa<br />
i izrazito tanka poput niti. Medna usna je<br />
crvenosmeđa, sa svijetlom i sivomodrom<br />
pjegom, trodijelna, s rascijepanim srednjim<br />
režnjem. Biljka cvate tijekom svibnja i<br />
lipnja. Sjemenka je vrlo jednostavna, s malim<br />
embrijem okruženim jednim zaštitnim<br />
slojem stanica. Sadrži neznatnu količinu<br />
hrane, čije rezerve ovise o simbiozi biljke s<br />
pojedinim gljivama.<br />
U bjelogoričnim i crnogoričnim<br />
šumama - Stanište kokice mušice je u<br />
bjelogoričnim i crnogoričnim šumama, na<br />
Cvijet nalikuje na<br />
muhu<br />
travnjacima i suhim livadama, uz potoke i<br />
rijeke, pretežito na vapnenačkoj podlozi (pH<br />
7,1-8,5). To je biljka polusvjetla te pokazatelj<br />
bazičnih, siromašnih i suhih do svježih tala.<br />
Ovu višegodišnju biljku u Hrvatskoj nalazimo<br />
u okolici Zagreba, u Hrvatskome zagorju,<br />
na Strahinščici, u Slavoniji (u okolici Požege),<br />
na suhim travnjacima podgorja okolnih planina),<br />
a u Primorju je pronađena u okolici<br />
Bakra.<br />
Ovu višegodišnju biljku u Hrvatskoj<br />
nalazimo u okolici Zagreba, u<br />
Hrvatskome zagorju, na Strahinščici, u<br />
Slavoniji (u okolici Požege), na suhim<br />
travnjacima podgorja okolnih planina, a<br />
u Primorju je pronađena u okolici Bakra.<br />
Hranjivost i ljekovitost salepa - Iz gomolja<br />
se dobiva sušenjem i drobljenjem žućkastobijeli<br />
prah salep, koji je vrlo hranjiv, jer<br />
se u mješavini s pojedinim žitaricama koristi<br />
u proizvodnji kruha. U znanstvenoj medicini<br />
služi kao učinkovito blago sredstvo za liječenje<br />
upala sluznica crijeva i želuca, posebice<br />
kod djece. Vjeruje se da ima čudotvornu moć<br />
kao afrodizijak, a u mješavini s vodom (do<br />
pedeset dijelova) služi za dobivanje želea, koji<br />
djeluje blagotvorno i umirujuće.<br />
Ova rijetka vrsta vrlo je osjetljiva, a zbog<br />
sve prisutnijeg čovjekova utjecaja i promjena<br />
u staništu, broj biljaka se smanjuje.<br />
26 • Broj 147 • ožujak 2009. HRVATSKE ŠUME