You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
Abies alba ‘Pendula’<br />
24 • Broj 147 • ožujak 2009. HRVATSKE ŠUME<br />
Mladik jele među<br />
bukvama na Psunju<br />
ljuske (priperci) su različite dužine, uske i kožaste, a plodne su ljuske<br />
široko zaobljene, sa po dvije sjemenke. Sjeme je nepravilno,<br />
trokutasto, s mnoštvom smolnih mjehurića, obavijeno je krilcem<br />
s obje strane, a njegova klijavost je kratkotrajna. Klije s 4-8, uglavnom<br />
5-6 zvjezdasto poredanih, linearnih i tamnozelenih supaka.<br />
Podjela po morfologiji ženskih češera - Rod jela možemo<br />
podijeliti prema izgledu pupova, iglica, češera i dr. na dva podroda.<br />
Za prvi podrod znakovito je da su češeri jajoliki, a pripada mu<br />
samo jedna vrsta (A. bracteata) kojoj je domovina središnja Kalifornija.<br />
Za drugi podrod karakteristično je da su češeri valjkasti,<br />
duguljasti ili jajoliki, a dijelimo ga na 7 sekcija. Novija sistematika<br />
jela temelji se na morfologiji ženskih češera i podjeli na deset<br />
odjeljaka (sekcija) i niz pododjeljaka. Međutim, do sada nisu provedena<br />
sistematska genetska istraživanja koja bi potvrdila da se<br />
morfološko razvrstavanje,<br />
koje podrazumijeva<br />
i zemljopisnu raspoređenost,<br />
poklapa s međusobnom<br />
srodnošću<br />
pojedinih vrsta. Tako su<br />
vrste iz odjeljka Abies<br />
karakteristične za područje<br />
srednje, južne i<br />
istočne Europe (obična,<br />
makedonska ili Borisova,<br />
grčka, kavkaska jela<br />
i dr.). Unutar odjeljka<br />
Piceaster nalaze se španjolska<br />
i alžirska jela<br />
(područje Španjolske i<br />
sjeverne Afrike), vrste iz<br />
odjeljka Momi pripadaju<br />
jugoistočnoj Aziji, a<br />
jele iz odjeljka Amabilis<br />
smještene su na pacifičkoj<br />
obali Sjeverne Amerike<br />
i u Japanu. Ostali<br />
odjeljci sadrže vrste raspoređene<br />
na području<br />
Sjeverne Amerike, Azije<br />
i Sjedinjenih Američkih<br />
država. Najviše pozornosti<br />
posvetit ćemo<br />
običnoj jeli (Abies alba)<br />
koja je u Hrvatskoj samonikla<br />
(autohtona), no<br />
u nas se, prema nekim<br />
izvorima, koje pojedini<br />
autori osporavaju, navodi<br />
i “jadranska crna<br />
jela” ili “biokovska<br />
jela” (Abies biokovoensis)<br />
u Primorju te<br />
krška jela (Abies alba<br />
ssp. illyrica), u zaleđu<br />
naših obalnih planina.<br />
Neke od preostalih vrsta<br />
roda jela samo ćemo<br />
ukratko opisati.<br />
Obična jela (Abies<br />
alba) je crnogorična<br />
vrsta drveća prirodno<br />
rasprostranjena u planinskim područjima srednje, južne i djelomice<br />
zapadne Europe. Na sjeveru se proteže do Poljske, na zapadu<br />
do sjeverne Španjolske, na istoku do istočne Rumunjske i<br />
Bugarske, a na jugu do sjevernih granica Grčke. Na području bivše<br />
Jugoslavije široko je rasprostranjena od Alpa do dinarskih planina<br />
i Srbije, no nalazimo je i u gorskim predjelima između Save i<br />
Drave i drugdje. S bukvom i smrekom oblikuje čiste ili mješovite<br />
sastojine. Gornja joj je visinska granica u Alpama (1200-1700 m), a<br />
Krška jela (Abies alba ssp. illyrica), jedna od naših rijetkih<br />
endemskih četinjača, koja dolazi u zaleđu obalnih planina te<br />
u ostalim primorskim lancima prema sjeveru i istoku. U nas<br />
je ima u sredogorju Like i na Dinari