Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
oj<br />
147<br />
Godina XIII.,<br />
Zagreb<br />
ožujak<br />
2009.<br />
Smrekov<br />
potkornjak 2<br />
<strong>Šuma</strong> Dundo<br />
na Rabu 10<br />
Voda nas<br />
spaja 16<br />
»asopis za popularizaciju šumarstva ISSN 1330-6480<br />
Etiopija 20<br />
Keltski<br />
horoskop 26<br />
Pepeljarenje 35
u ovom broju<br />
2 – 9 Osnivanje regionalnih istraživačkih<br />
centara na tragu je europskog modela<br />
organiziranosti<br />
Zaštita od smrekovog potkornjaka<br />
pitanje je opstanka šuma<br />
Kako sanirati posljedice požara, šumskih<br />
štetnika te vremenskih nepogoda u<br />
našim i inozemnim šumama<br />
10 – 17<br />
<strong>Šuma</strong> <strong>Dundovo</strong> (Dundo) - osebujna prirodna<br />
dragocjenost otoka Raba<br />
Štete od „sibirske zime“ u Gračacu<br />
Vode nas trebaju spajati, a ne razdvajati!<br />
18 – 26 <strong>Šuma</strong>ri uređuju Park šumu Tuškanac<br />
Novi cvijet Afrike<br />
Jele (Abies)<br />
Kokica mušica (Ophrys insectifera)<br />
27 – 33<br />
34 – 35 Virusna infekcija prijeti zečevima<br />
Pepeljarenje - prvi poznati način<br />
iskorištavanja šuma<br />
36 – 37<br />
Osobnosti su nam upisane u vrstama<br />
drveća<br />
Otisci ležaja divljači puno govore o<br />
njima samima...<br />
Čovjek koji je uživao pošumljavati krš !<br />
Ako vas nikada nije zaboljela glava - vi<br />
ste iznimka!<br />
38 – 40 Navigator za stjecanje praktične mudrosti<br />
u šumarstvu<br />
Dječji kutak<br />
Jubilej će se na Štirovači obilježiti radno<br />
Mjese nik »<strong>Hrvatske</strong> ume«<br />
Izdava : »<strong>Hrvatske</strong> ume«<br />
d.o.o. Zagreb<br />
Predsjednik Uprave:<br />
dipl. ing. um. Darko Vuleti<br />
Glavni urednik:<br />
Miroslav Mrkobrad<br />
Novinari: Irena Dev i -Buzov,<br />
Antun Z. Lon ari , Miroslav<br />
Mrkobrad, Vesna Ple e<br />
i Ivica Tomi<br />
Ure iva ki odbor:<br />
predsjednik Branko Me tri ,<br />
Ivan Hodi , Mladen Slunjski,<br />
Herbert Krauthaker, edomir<br />
Kri mani , eljka Bakran<br />
Adresa redakcije:<br />
Lj. F. Vukotinovi a 2, Zagreb<br />
tel.: 01/4804 169<br />
faks: 01/4804 101<br />
e-mail: direkcija@hrsume.hr<br />
miroslav.mrkobrad@hrsume.hr<br />
Uredni tvo se ne mora uvijek<br />
slagati s mi ljenjem autora<br />
teksta.<br />
Gra ko oblikovanje:<br />
Stjepan Pepelnik<br />
Priprema i tisak:<br />
Zagreb<br />
Bistranska 19<br />
Naklada: 6200<br />
CJENIK OGLASNOG<br />
PROSTORA<br />
Jedna stranica (1/1) 3600 kn;<br />
pola stranice (1/2) 1800 kn;<br />
tre ina stranice (1/3) 1200 kn;<br />
etvrtina stranice (1/4) 900 kn;<br />
osmina stranice (1/8) 450 kn.<br />
Unutarnje stranice omota (1/1)<br />
5400 kn; 1/2 stranice 2700 kn;<br />
1/3 stranice 1800 kn; zadnja<br />
stranica 7200 kn (tu stranicu<br />
nije mogu e dijeliti).<br />
U ovu cijenu nije ura unat PDV<br />
koji pla a ogla iva .<br />
Naslovna stranica:<br />
Palme u zimskom ozračju<br />
Marino Bošnjaković<br />
Zadnja stranica:<br />
Procjepak<br />
Željko Gubijan
Broj 147 • ožujak 2009. HRVATSKE ŠUME 1
interview<br />
DR. SC. MIROSLAV BENKO, RAVNATELJ<br />
ŠUMARSKOG INSTITUTA JASTREBARSKO<br />
Osnivanje regionalnih istraživačkih<br />
centara na tragu je europskog<br />
modela organiziranosti<br />
Piše: Miroslav Mrkobrad<br />
Foto: M. Mrkobrad<br />
Dr. sc. Miroslav Benko<br />
Uz stalne aktivnosti i mnogobrojne<br />
projekte o praktičnim problemima<br />
hrvatskoga šumarstva, <strong>Šuma</strong>rski<br />
institut u Jastrebarskom prošle je<br />
godine napravo daljnji iskorak u<br />
svom radu: osnovao je istraživačke<br />
centre u više hrvatskih gradova<br />
i na taj način stvorio uvjete za<br />
zapošljavanje mladih znanstvenika<br />
na tim područjima te otvorio<br />
mogućnost regionalnog razvoja<br />
putem korištenja sredstava iz<br />
predpristupnih fondova EU<br />
2 • Broj 147 • ožujak 2009. HRVATSKE ŠUME<br />
<strong>Šuma</strong>rski institut Jastrebarsko obilježava<br />
ove godine 35. godišnjicu postojanja<br />
(kada je, službeno, 1. siječnja<br />
1974. nastao objedinjavanjem triju<br />
ustanova koje su se bavile znanstvenim radom<br />
u šumarstvu-Instituta za šumarska istraživanja<br />
SR <strong>Hrvatske</strong> u Zagrebu, Jugoslavenskog<br />
instituta za četinjače u Jastrebarskom i<br />
Zavoda za kontrolu šumskog sjemena u Rijeci.<br />
No, znanstvena istraživnja u šumarstvu u<br />
Hrvatskoj počela su još znatno ranije, 1945.).<br />
To se podudarilo s nekoliko važnih događaja<br />
koji su u posljednje<br />
dvije godine obilježili<br />
rad Instituta, o čemu<br />
razgovaramo s ravnateljem<br />
Instituta dr. sc.<br />
Miroslavom Benkom.<br />
- Uz stalne aktivnosti,<br />
treba istaknuti dvije važne stvari koje<br />
su u posljednjih nekoliko godina obilježile rad<br />
<strong>Šuma</strong>rskog instituta. Prvo, dogodila se svojevrsna<br />
decentralizacija znanstveno-istraživačkog<br />
rada, nakon temeljitih priprema, krajem prošle<br />
godine, u tri su hrvatska grada otvoreni istraživački<br />
centri Instituta, pojašnjava dr. Benko. I<br />
drugo, Hrvatska je izabrana za središte novog,<br />
regionalnog ureda Europskog šumarskog instituta,<br />
EFI-a (European Forestry Institute) za područje<br />
jugoistočne Europe.<br />
Ideja o osnivanju područnih centara u<br />
pojedinim dijelovima <strong>Hrvatske</strong>, upravo zbog<br />
izrazito različitih šumskih područja, postoji već<br />
od ranije. Kada su je poduprle i <strong>Hrvatske</strong> <strong>šume</strong><br />
te Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa,<br />
ona je krajem prošle godine realizirana i osnovani<br />
su istraživački centri u Vinkovcima (za nizinske<br />
<strong>šume</strong>), Varaždinu (za urbane i privatne<br />
<strong>šume</strong>) i Pazinu (za OKFŠ). Uskoro se očekuje<br />
utemeljenje takvog centra i u Kninu za što je<br />
povelja već potpisana (za submediteranske), a<br />
krug će biti u potpunosti zatvoren i plan realiziran<br />
kada se osnuje i cenar za planinske <strong>šume</strong><br />
u Delnicama.<br />
Što znači ovaj znanstveni iskorak iz Zagreba?<br />
-Puno toga, kaže ravnatelj. Otvaranjem<br />
novih istraživačkih središta stvorena je mogućnost<br />
zapošljavanja mladih šumarskih stručnja-<br />
Ovakakv model organizacije znanstvenog<br />
rada ima većina europskih zemalja, i onih<br />
s istoka i onih zapadnih! Osim načina<br />
financiranja, koji je kod nas specifičan<br />
ka u tim krajevima. Jer uz sve tražene kriterije,<br />
dakle dobre ocjene, znanje stranog jezika, sklo-<br />
nost bavljenu znanstvenim radom, zaposlit će<br />
se mladi iz tih krajeva pretpostavljajući da bolje<br />
poznaju problematiku svoga područja. U svakom<br />
od centara predviđeno je petero zaposlenih,<br />
četiri na istraživačkom radu i po jedan administrator,<br />
dakle stvorene su pretpostavke za<br />
izobrazbu 20-ak mladih znanstvenika. Osnivanje<br />
istraživačkih centara, osim toga, doprinos<br />
je i poticaj regionalnom razvitku nekog kraja i<br />
privlačenju i korištenju sredstava iz europskih<br />
predpristupnih fondova! I to treba iskorisititi.<br />
Sam <strong>Šuma</strong>rski institut je, podsjeća ravnatelj,<br />
prošle godine zaposlio 11 mladih šumarskih<br />
stručnjaka.<br />
Dr. sc. Benko ističe posebnost u načinu<br />
financiranja novih centara<br />
u čijem je otvaranju<br />
zajednički interes<br />
našlo više partnera.<br />
Tako su <strong>Hrvatske</strong> <strong>šume</strong><br />
osigurale prostor i namjestile<br />
ga, a županije<br />
i gradovi osigurali su<br />
tehničku opremu (informatička i druga oprema)<br />
te terensko vozilo. I plaće zaposlenih osigurat<br />
će županije i gradovi (30% bruto i hladni<br />
pogon) i Ministarstvo znanosti, obrazovanja i<br />
športa.<br />
Prvi odjeci ovakvog, novog ustroja <strong>Šuma</strong>rskog<br />
instituta, kaže ravnatelj, u svim su sredinama<br />
iznimno pozitivni.<br />
- Je li ovakav ustroj znanstveno istraživačkog<br />
rada na „europskom“ tragu i gdje je uopće<br />
hrvatska šumarska znanost u odnosu na europsku?<br />
- Ovakakv model organizacije znanstvenog<br />
rada ima većina europskih zemalja, i<br />
onih s istoka i onih zapadnih! Osim načina<br />
financiranja, koji je kod nas specifičan. A sam<br />
Institut i njegov znanstveni rad iznimno su<br />
cijenjeni u europskim stručnim šumarskim<br />
krugovima, naši znanstvenici ravnopravno<br />
sudjeluju u svim raspravama na brojnim sastancima,<br />
savjetovanjima i kongresima, i kao<br />
takav, prepoznat je kao vodeći u ovom dijelu<br />
Europe.<br />
Regionalni istraživački centri <strong>Šuma</strong>rskog<br />
instituta Jastrebarsko osnovani su u:<br />
-Vinkovcima (za nizinske <strong>šume</strong>)<br />
-Varaždinu (za urbane i privatne <strong>šume</strong>)<br />
-Pazinu (za OKFŠ)<br />
-Kninu (za submediteranske) u planu<br />
-Delnicama (za planinske <strong>šume</strong>) u planu
I osnivanje regionalnog centra EFI-a<br />
za jugoistočnu Europu na tragu je europske<br />
orijentacije i dosega <strong>Šuma</strong>rskog instituta, potvrđuje<br />
Benko. U tom smislu već je potpisano<br />
više bilateralnih sporazuma s institutima i fakultetima<br />
nekih zemalja (Njemačka, Mađarska,<br />
Rusija, Finska, BiH, Srbija, Makedonija, Albanija).<br />
Posebno je dobra suradnja s Finskom,<br />
gdje je i sjedište EFI-a, i njihovim državnim<br />
institutom METLA, najvećim europskim šumarskim<br />
institutom koji broji 900-tinjak zaposlenih<br />
od čega 300 doktora znanosti!<br />
<strong>Šuma</strong>rski institut Jastrebarsko je u ime dobre<br />
suradnje i prijateljskih odnosa prošle godine<br />
u ljeto darovao finskom Botaničkom vrtu tri<br />
sadnice (hrasta, jasena i lipe) koje su tamo posađene,<br />
a za ožujak ove godine priprema se posjet<br />
Finskoj i susret na razini ministara. Tom prilikom<br />
u Finskoj će gostovati i poznata izložba hrvatskih<br />
šumara koji se bave fotografijom, „<strong>Šuma</strong> okom<br />
Europski šumarski institut (EFI) vodeća<br />
je organizacija na području šumarstva u<br />
Europi. Osnovala ga je finska Vlada u gradu<br />
Joesouu 1993. godine, okuplja oko 140<br />
znanstvenih ustanova iz Europe, SAD, Kanade...<br />
Regionalni centar za jugoistočnu Europu<br />
(European Forestry Institute for South-<br />
East Europe, EFISEE) sa sjedištem u Hrvatskoj<br />
djelovat će i u Mađarskoj, Srbiji, Crnoj<br />
Gori, BIH, Albaniji)<br />
šumara“ što ju svake godine organizira bjelovarski<br />
ogranak Hrvatskog šumarskog društva!<br />
- Sve ove aktivnosti govore da je <strong>Šuma</strong>rski<br />
institut Jastrebarsko i na europskoj razini<br />
prepoznat kao respektabilan subjekt s vizijom<br />
razvoja i rezultatima koji nalaze primjenu u<br />
praksi, kaže ravnatelj.<br />
- Je li i hrvatsko šumarstvo „već u Europi“!?<br />
Ili bi bilo primjerenije reći na razini koja odgovara<br />
europskim standardima.<br />
- Po pokrivenosti šumama Hrvatska spada<br />
u gornji rang europskih zemalja (47%<br />
kopnenog dijela teritorija). Ima ih i s većom<br />
zastupljenošću šuma (Finska npr, 80%!), ali<br />
i manjom. I odnos državnih i privatnih šuma<br />
(u Hrvatskoj 81% otpada na državne), različit<br />
je od europskog, mislim na zapadne zemlje,<br />
no važnije od toga je da Hrvatska ima dobro<br />
očuvane i gospodarene <strong>šume</strong>. Velik broj šumara<br />
iz inozemstva imao je, prilikom posjeta<br />
i brojnih stručnih skupova u Hrvatskoj, vidjeti<br />
naše <strong>šume</strong> i upoznati način na koji se njima<br />
gospodari - i bili su oduševljeni. Jako je dobro,<br />
kažu, što je Hrvatska otvorena prema EU, što<br />
želi i učiti i prihvaćati neke stvari, ali i europski<br />
šumari, priznaju to sami, imaju što učiti od hrvatske<br />
šumarske struke.<br />
svijet ZANIMLJIVOSTI<br />
U<br />
dosad nezabilježenim šumskim požarima<br />
u Australji u siječnju i veljači<br />
ove godine (suho i vruće razdoblje<br />
ljeta u Australiji) uz ogromnu materijalnu<br />
štetu, živote je izgubilo, prema različitim<br />
izvorima, blizu 200 ljudi (mnogi u kućama<br />
ili gušeći se u automobilima kada su pokušali<br />
Nezapamćeni požari u Australiji<br />
pobjeći pred vatrenom stihijom). Požari bijesne<br />
u dvije australske države, Victoriji i Novom Južnom<br />
Walesu. Najveći se zbio početkom veljače<br />
pa ponovno buknuo krajem istog mjeseca, a<br />
osim velikih šumskih područja i zemljišta, požari<br />
su zahvatili brojna naselja, gradove i sela.<br />
U oblasti Melbourna, drugog najvećeg austral-<br />
skog grada, gorjeli su pojedini kvartovi pa je uništeno<br />
više od 700 kuća.<br />
Unatoč ogromnim naporima nekoliko tisuća<br />
vatrogasaca te jedinica vojske, potpomognutima<br />
najmodernijom vatrogasnom opremom, požare<br />
je teško obuzdati zbog iznimno jakih vjetrova te<br />
visokih temperatura (i do 47°C!).<br />
Broj 147 • ožujak 2009. HRVATSKE ŠUME 3
šumski štetnici<br />
UPRAVA ŠUMA DELNICE<br />
Zaštita od smrekovog potkornjaka<br />
pitanje je opstanka šuma<br />
Piše: Vesna Pleše<br />
Foto: B. Pleše, Arhiva<br />
Od 1995. na<br />
terenima delničke<br />
Uprave šuma<br />
vrši se kontrola<br />
populacije<br />
šumskog štetnika<br />
potkornjaka.<br />
Najveći broj<br />
evidentiran je u<br />
2005. (329.173)<br />
i otada njegov<br />
broj, zahvaljujući<br />
mjerama zaštite,<br />
pada. Prošle<br />
godine, od<br />
početka travnja<br />
do kraja kolovoza,<br />
evidentirano je<br />
116.733 šumska<br />
štetnika<br />
Potkornjaci su štetnici koji napadaju smreku i jelu.<br />
Njihovom širenju, kao masovnoj pojavi, najviše<br />
pogoduju klimatski uvjeti (suša), opće zdravstveno<br />
stanje šuma, ali i sastav sastojine (štete su<br />
uvijek veće u monokulturama i homogenim sastojinama,<br />
nego li u prirodnim heterogenim šumama).<br />
Provode život u „grizotinama“ koje naprave<br />
pod korom ili u drvu. Hodnici potkornjaka za svaku<br />
vrstu imaju određeni oblik, što pomaže<br />
prigodom njihove determinacije.<br />
„Grizotina“ se redovito sastoji od centralnog<br />
ili materinjeg hodnika, na čije<br />
rubove ženka polaže po jedno jaje u<br />
posebne udubine. Ličinke buše „materinji“<br />
hodnik, lijevo i desno, stvarajući<br />
zasebne zrakaste hodnike, na čijim<br />
krajevima se kukulje. Razvijeni kornjaš<br />
izlazi kroz posebnu rupu iznad mjesta<br />
kukuljenja. Prema lokaciji grizotina, dijele<br />
se na koraše i drvaše, a prema vremenu<br />
pojavljivanja na rane i kasne. Njihova gradacija<br />
može trajati tri do četiri godine. Mogu biti monogamni<br />
ili poligamni. Tako se pod korom može naći samo ženku<br />
ili jednog mužjaka sa više ženki. U usporedbi s ostalim<br />
kukcima, ženka odlaže mali broj jaja, u prosjeku pedesetak.<br />
Obzirom na način prehrane, potkornjaci se dijele<br />
na drvaše i gljivaše. Ličinke drvaša hrane se drvnim<br />
sokom, a ličinke gljivaša gljivicama Ambrosia sp., spore<br />
Potkornjaci<br />
Intenzitet napada utvrđuje<br />
se brojanjem kokona, obično<br />
u drugoj polovici travnja.<br />
Tada gusjenice završavaju<br />
svoj razvoj. Na donjoj strani<br />
iglice ispredu kokon u koji se<br />
zakukulje<br />
koje u hodnike dospiju skupa sa potkornjacima.<br />
Napad potkornjaka lako je uočiti u donjem dijelu<br />
stabla, budući da odmah izbacuju piljevinu. U slučaju<br />
bušenja kore piljevina je crveno-smeđa, u slučaju<br />
ubušivanja u „bijel“ i drvo, bijela. Suzbijanje se teško<br />
provodi, najčešće postavljanjem lovnih stabala (prevencija)<br />
ili pravilnim gospodarenjem kako bi se ova pojava<br />
na vrijeme spriječila.<br />
Prošle godine, od početka travnja<br />
do kraja kolovoza, evidentirano je u 41<br />
odjelu ukupno 116.733 potkornjaka.<br />
Najveći dio štetnika zabilježen je na<br />
terenima <strong>Šuma</strong>rija Tršće, Gerovo, Delnice,<br />
Fužine. Po mjesecima, najveći broj<br />
zabilježen je u lipnju (31.297) i u srpnju<br />
(39.107). Praćenje se vrši Theyshonovim<br />
klopkama upotrebom feromona<br />
Pheroprax.<br />
Uz kontrolu potkornjaka, smrekovog<br />
pisara (Ips typographus) i šesterozubnog<br />
smrekovog potkornjaka (Pytyogenes<br />
chalcographus), četrnaest godina vrši se u delničkoj<br />
podružnici i kontrola populacije moljca jelinih iglica<br />
(Argyresthia fundella).<br />
Intenzitet napada utvrđuje se brojanjem kokona,<br />
obično u drugoj polovici travnja. Tada gusjenice<br />
završavaju svoj razvoj. Na donjoj strani iglice ispredu<br />
kokon u koji se zakukulje. Pregledavaju se samo određena<br />
stabla jela u<br />
sastojini, grančica sa<br />
oko 1000 iglica, na<br />
njoj se broje kokoni.<br />
Kako je sva stabla<br />
nemoguće pregledati,<br />
da bi se dobili<br />
pouzdani podatci<br />
(prosjeci), šumari<br />
(kontrolori) služe se<br />
metodom polaganja<br />
linija i pregledavanjem<br />
jelinih stabala<br />
ili stabalaca<br />
do metar visine na<br />
toj liniji. Na svakom<br />
stablu ne treba odbrojavati<br />
1000 iglica,<br />
dovoljno je prije<br />
početka samog<br />
rada steći iskustvo<br />
na nekoliko stabala<br />
prebrojavanjem<br />
(koliko ima iglica na<br />
10 cm dužine grančica).<br />
Tako se stječe<br />
4 • Broj 147 • ožujak 2009. HRVATSKE ŠUME
Ženka jelina moljca igličara<br />
saznanje koliko centimetara neke<br />
dohvatljive grane treba pregledati<br />
na svakom stablu. Iz iskustva se zna<br />
da se na 10 cm nalazi oko 80 iglica pa<br />
prema tome oko 1000 iglica nalazi se<br />
na grančici čija ukupna dužina izbojaka<br />
iznosi 120 do 130 cm. Pristupajući<br />
stablu kontrolor se odlučuje koju<br />
granu treba pregledati. Ne smije se<br />
dogoditi da pregleda dvije ili više pa<br />
tek onda da se odluči za jednu.<br />
Kokon je bijele boje (ponekad<br />
i bjelkasto crvenkast), neproziran,<br />
dugačak (6 do 7 mm), valjkastog oblika<br />
sa suženim krajevima u srednjem<br />
dijelu, promjera dva do tri mm. Nalazi<br />
se, u pravilu, na donjoj strani iglice,<br />
a rijetko na tankoj grančici ili izbojku.<br />
Novi kokoni su zaobljeni i svježe bijele<br />
boje, eventualno crvenkasti. Stari<br />
su više ili manje smežurani i prljavo<br />
sivkasti. Prosječan broj kokona na<br />
1000 iglica izračunava se na osnovu<br />
pronađenih kokona i pregledanih<br />
stabala. Podatci se razvrstavaju u tri<br />
stupnja jačine napada: slabi napad<br />
(manje od 0,5 kokona na 1000 iglica),<br />
srednji (od 0,5 do 5,0 kokona na 1000<br />
iglica) i jaki napad s više od 5,0 kokona<br />
na 1000 iglica. Dobiveni podatci<br />
upisuju se u posebne obrasce.<br />
Treba napomenuti da se pregledavaju<br />
svi odjeli u kojima je jela zastupljena<br />
s više od 10%.<br />
Prva godina kontrole moljaca<br />
jelinih iglica, na području delničke<br />
podružnice, bila je 1995. Od 1296<br />
pregledanih odjela, u njih 581 zabilježena<br />
je slaba zaraza, u 289 odjela<br />
srednja i jedan posto jake zaraze u 13<br />
odjela. Tijekom sljedećih godina povećava<br />
se zaraza u kategoriji slabog<br />
napada.<br />
Tijekom 2008. pregledano je<br />
1511 odjela. Slab intenzitet zaraze<br />
zabilježen je u 50 posto odjela, srednji<br />
intenzitet u 32 posto odjela i jak<br />
Suhari<br />
intenzitet samo u devet odjela, što je<br />
manje od jedan posto.<br />
Zanimljivo je da je ovog štetnika<br />
u šumarsku entomologiju prvi uveo R. Hartig 1896. vršeći opažanja<br />
u 30-40 godina starim mješovitim sastojinama jele i smreke u Bavarskoj.<br />
U našoj zemlji, s ovim štetnikom, prvi puta su se šumarski<br />
stručnjaci „susreli“ 1954. Tada su u jelinim šumama na području Gorskog<br />
kotara, <strong>Šuma</strong>rija Fužine, zabilježene velike štete od ovog nametnika.<br />
Kako je kao šumski štetnik bio nepoznat, nije se dovoljno poznavala<br />
njegove biologija, ekologija, a poznavanje načina suzbijanja<br />
bilo je oskudno.<br />
Kako su se štete izazvane njime i dalje povećavale, neke devastirane<br />
sastojine morale su se posjeći, jer se pokazalo da se radi o vrlo<br />
ozbiljnom primarnom štetniku jele.<br />
Po prof. dr. sc. Milanu Androiću štete od njega manifestiraju se<br />
kroz nekoliko pokazatelja:<br />
- sušenje i vađenje još nedozrelih stabala,<br />
- gubitak prirasta stabala koja su napadnuta,ali se nisu osušila.<br />
Gubitak je ovisan o stupnju gubitka iglica,<br />
- napadnuta stabla ne rađaju sjemenom pa je onemogućeno prirodno<br />
pomlađivanje,<br />
- u prorijeđenim sastojinama tlo je izloženo atmosferskim djelovanjima,<br />
što je veoma štetno, naročito na vapnenoj podlozi. U tlu<br />
dolazi do promjena fiziološke i biokemijske strukture koja umanjuje<br />
sposobnost tla za regeneracijom odnosno pomlađivanjem.<br />
Stablo koje je izgubilo više od 60 posto iglica će prije ili kasnije<br />
uginuti, a ono koje je izgubilo 90 posto iglica će se osušiti.<br />
Godine 1967. u Gorskom kotaru moljcem jelinih iglica bilo je<br />
zaraženo više od polovice gospodarskih jedinica u kojima prednjači<br />
Broj 147 • ožujak 2009. HRVATSKE ŠUME 5
zaštita šuma<br />
53. SEMINAR BILJNE ZAŠTITE,<br />
OPATIJA 10.-13. VELJAČE 2009.<br />
Jelov izbojak sa oštećenim<br />
iglicama<br />
Pod pokroviteljstvom Ministarstva<br />
poljoprivrede, ribarstva i ruralnog<br />
razvoja, u Opatiji je od 10.-13. veljače,u<br />
organizaciji Hrvatskog društva biljne zaštite<br />
i Agronomskog fakulteta održan 53. seminar<br />
biljne zaštite<br />
Gusjenica radi kokon<br />
Kokoni<br />
<strong>Šuma</strong>rska sekcija koja je<br />
radila 11. i 12. veljače, prezentirala<br />
je ukupno 25 referata,<br />
najviše vezano uz<br />
problematiku zaštite šuma, šumskih<br />
štetnika te šteta u šumama<br />
nastalim kao posljedica vremenskih<br />
nepogoda i šumskih požara.<br />
Uvodno, Miroslav Harapin<br />
je izvijestio o pojavama raznih<br />
vrsta štetnika (borovom četnjaku,<br />
gubaru, osama šiškaricama i<br />
sl.) u našim priobalnim šumama<br />
te načinima suzbijanja, posebno<br />
o suzbijanju borovog četnjaka<br />
kao dominantne vrste u šumama<br />
priobalja. Za razliku od kontinentalnih<br />
šuma, štetnici priobalnih<br />
šuma nisu se suzbijali samo iz<br />
ekonomskih, već više iz estetskih<br />
razloga, da bi se <strong>šume</strong> sačuvale u<br />
Piše: Vesna Pleše<br />
Foto: B. Pleše, Arhiva<br />
prošlog stoljeća štetnici se suzbijaju<br />
uglavnom biološkim i biotehničkim<br />
pripravcima.<br />
O štetama u šumama, izazvanim<br />
vremenskim nepogodama,<br />
izlagali su Željko Kuzlarić iz<br />
delničke podružnice i Tomislav<br />
Nemeš iz <strong>Šuma</strong>rskog instituta<br />
Jastrebarsko – Centra za nizinske<br />
<strong>šume</strong> Vinkovci i Jakša Jošt iz<br />
Zavoda za gozdove Slovenije.<br />
Od pijavice koja je početkom<br />
srpnja prošle godine zahvatila područje<br />
<strong>Šuma</strong>rije Klana GJ „Dletvo“<br />
(oko 47 ha) stradalo je 14.147 m3<br />
drvne mase (smreke, bukve i crnog<br />
bora). Osim materijalne štete, kod<br />
ovakvih pojava dolazi do poremećaja<br />
u redovnom gospodarenju, a<br />
poremećena je i šumska higijena,<br />
šumski red i na kraju i potrajnost<br />
gospodarenja.<br />
jela. Na polovici zaražene površine zaraza je bila<br />
slaba, a na polovici srednja do jaka.<br />
Da bi se spriječile daljnje štete, pristupilo<br />
se suzbijanju leptira moljca jelinih iglica aviokemijskim<br />
putem metodom toplog zamagljivanja.<br />
To je bilo i prvo takvo suzbijanje leptira,<br />
jer se uglavnom prije toga aviokemijskim putem<br />
suzbijalo gusjenice. Pokusi su obavljeni<br />
na području <strong>Šuma</strong>rije Fužine (gospodarska jedinica<br />
Bitoraj), na površini od 1137 ha.<br />
Provedena su dva tretiranja, s time da je<br />
drugo bilo uspješnije, a posvuda u šumi ležalo<br />
je veliko mnoštvo uništenih leptira. Time je dokazana<br />
efikasnost ovakvog načina suzbijanja<br />
zaraze moljca jelinih iglica na jeli u Gorskom<br />
kotaru.<br />
Još jedan jači napad u Gorskom kotaru evidentiran<br />
je osamdesetih godina prošlog stoljeća.<br />
Uzrokovao je mjestimično sušenje pojedinih<br />
jelovih stabala,a nerijetko i čitavih sastojina.<br />
Iako ne tako značajno kao nekada, ovaj<br />
štetnik i dalje je prisutan u našim šumama. Treba<br />
mu i dalje pridavati određenu pozornost,<br />
uz pojačane kontrole, da ne bi došlo do većeg<br />
stupnja zaraze i šteta na sastojinama.<br />
Kako sani<br />
šumskih<br />
nepogoda u naš<br />
Miroslav Harapin<br />
turističke svrhe.<br />
Suzbijanje borovog četnjaka,<br />
ali i drugih štetnika, provodilo se<br />
u našoj zemlji u nekoliko navrata,<br />
a prvobitno su se koristila kemijska<br />
sredstva pa tako i DDT koji je<br />
zabranjen sedamdesetih godina<br />
prošlog stoljeća. Kemijskim sredstvima<br />
tretirale su se uglavnom<br />
gusjenice gubara i borova četnjaka,<br />
mjestimično i na malim površinama.<br />
Od osamdesetih godina<br />
U isto vrijeme, nešto slično dogodilo se i u<br />
vinkovačkoj Podružnici gdje su stradale <strong>šume</strong>, a<br />
području <strong>Šuma</strong>rije Otok (2600 ha - doznačeno je<br />
oko 87000 m 3 što čini oko 122 posto godišnjeg<br />
etata <strong>Šuma</strong>rije Otok!), te u <strong>Šuma</strong>riji Županja na<br />
oko 200 ha gdje je doznačeno oko 4180 m 3 što<br />
čini 20 posto godišnjeg etata <strong>Šuma</strong>rije. Stradala<br />
su najvrjednija i najkvalitetnija stabla hrasta lužnjaka.<br />
Posljednjeg desetljeća u Sloveniji je bilo<br />
preko 70 primjera gdje su jaki vjetrovi, uz krovove<br />
kuća i dalekovode, rušili drveće i pričinili znatne<br />
6 • Broj 147 • ožujak 2009. HRVATSKE ŠUME
Nakon pijavice u Klani<br />
rati posljedice požara,<br />
štetnika te vremenskih<br />
im i inozemnim šumama<br />
štete u šumama. U srpnju i kolovozu prošle godine u nevremenu su<br />
stradale <strong>šume</strong> na sjeveru zemlje, s granicom prema Italiji, Hrvatskoj i<br />
Mađarskoj. Izravna šteta zabilježena je na 20.000 ha, a trebalo je posjeći<br />
oko 500.000 m3 drvne mase. Štete su nastale u šumama starijih<br />
stadija, uglavnom kao vjetroizvale (75 posto), a kod drvne mase 59<br />
posto štete dogodilo se na četinjačama. Potpuno je uništeno i oko<br />
700 ha umjetno osnovanih smrekovih kultura.<br />
Obnova stradalih šuma provest će se na površini od 1700 ha i to<br />
2/3 prirodnom obnovom, a 1/3 sadnjom sadnica. Sadnje će se obaviti<br />
tijekom 2009. i 2010. U tu svrhu Zavod za gozdove Slovenije osigurat<br />
će oko 1,250.000 komada sadnica deset biljnih vrsta, istaknuo je u<br />
svom predavanju Zoran Gresc iz Zavoda za gozdove Slovenije.<br />
- Štete od šumskih požara na području splitske Uprave u posljednjih<br />
deset godina su ogromne, čak zabrinjavajuće, unatoč dobroj<br />
organizaciji i provedbi Programa zaštite od požara - istaknula je<br />
Dragica Žaja. Desetgodišnje iskustvo pokazuje da su sve češći požari<br />
na zapuštenim poljoprivrednim površinama (šumama) koji se onda<br />
nekontrolirano šire i na održavane (uzgajane) državne <strong>šume</strong>.<br />
Jedan od najznačajnijih štetnih organizama koji uništava sastojine<br />
jele u BiH je bijela imela. To je važno zbog toga što je obična jela najrasprostranjenija<br />
vrsta drveća (četinjača) u zemlji. Čiste jelove <strong>šume</strong> i mješovite<br />
sastojine sa bukvom ili smrekom pokrivaju oko 50 posto površine<br />
svih visokih šuma. Obična jela čini i 23 posto ukupne drvne zalihe svih<br />
vrsta drveća u visokim šumama BIH. Nažalost, njeno zdravstveno stanje<br />
Broj 147 • ožujak 2009. HRVATSKE ŠUME 7
Sudionici skupa u Opatiji<br />
kontinuirano se pogoršava, a jedan od razloga je<br />
i imela. U većini objekata moguće je redovnim<br />
uzgojno-tehničkim mjerama ukloniti posljedice<br />
napada bijele imele i tijekom dužeg vremenskog<br />
razdoblja, dok se u sastojinama s jakim<br />
intenzitetom zaraženosti stabala preporučuje<br />
izrada i realizacija posebnih programa sanacije,<br />
sa specifičnim uzgojno-tehničkim mjerama,<br />
naglasio je Osman Mujezinović sa <strong>Šuma</strong>rskog<br />
fakulteta u Sarajevu.<br />
Pojava azijske strizibube u našoj zemlji<br />
prvi puta zabilježena je 2007. u rasadniku<br />
MBM u Turnju u Zadarskoj županiji. Kako se<br />
radi o izuzetno štetnom organizmu koji je u<br />
Hrvatsku dospio uvozom sadnog materijala<br />
iz inozemstva, poduzete su na vrijeme mjere<br />
njegovog suzbijanja i širenja u našoj zemlji. U<br />
sklopu Programa posebnog nadzora provode<br />
se aktivnosti u rasadnicima, vrtnim centrima,<br />
poduzećima za uvoz i distribuciju sadnog materijala<br />
iz rizičnih zemalja<br />
iz kojih postoji mogućnost<br />
od unosa ovog štetnog<br />
organizma u Hrvatsku. Te<br />
aktivnosti provodile su se<br />
na područjima više županija<br />
u suradnji sa fitosanitarnom<br />
inspekcijom. - Na<br />
istraživanim<br />
lokalitetima<br />
kontrolirao se sav sadni<br />
materijal uvezen u našu<br />
zemlju iz drugih, posebno<br />
rizičnih zemalja - istaknuo<br />
je Andrija Vukadin iz Zavoda za zaštitu bilja u<br />
poljoprivredi i šumarstvu <strong>Hrvatske</strong>.<br />
O problematici pojave potkornjaka<br />
govorili su Marek Turčani iz Češke i Mandica<br />
Dasović iz gospićke Uprave.<br />
Posljednjih godina Češke <strong>šume</strong> pretrpjele<br />
su velike štete uzrokovane orkanskim vjetrovima<br />
(2007. i 2008). Ovi klimatski ekcesi<br />
pogodovali su i porastu populacije potkornjaka,<br />
tako da je količina smrekovih stabala<br />
napadnutih potkornjacima porasla na 1,3<br />
milijuna m 3 u 2007. Najozbiljnija situacija je u<br />
Nacionalnom parku „<strong>Šuma</strong>va”, gdje je nakon<br />
orkana Kyril zaostalo 200.000 m 3 nesaniranih<br />
smrekovih stabala napadnutih potkornjacima<br />
(dok je oko 600.000 m 3 sanirano prije početka<br />
vegetacijske sezone 2008.). Šume ovog<br />
Tradicionalni skup<br />
eminentnih stručnjaka,<br />
agronoma, veterinara<br />
i šumara, domaćih i<br />
inozemnih, održan je u Grand<br />
hotelu „4 opatijska cvijeta“.<br />
područja pod stalnim su utjecajem štetnih<br />
čimbenika tijekom više od deset posljednjih<br />
godina, a količina uništene drvne<br />
mase kretala se između 110.000<br />
m 3 i 220.000 m 3 godišnje, u razdoblju<br />
od 1998.-2007. U ljeto 2008.<br />
šumari su u području strogih prirodnih<br />
rezervata, uspjeli sanirati<br />
otprilike 100.000 m 3 oštećenih<br />
stabala smreke. No, dodatno je<br />
evidentirano do 40.000 m3 novo<br />
napadnutih stabala u strogo<br />
zaštićenim dijelovima parka. Te<br />
količine predstavljaju potencijal<br />
daljnjeg širenja potkornjaka<br />
te njegove gradacije oko 2009.<br />
- 2010. sa znatnim utjecajem na<br />
ove šumske komplekse sve do<br />
2013.<br />
Potkornjaci su jedan od<br />
glavnih uzroka<br />
sušenja<br />
stabala i na<br />
području gospićke<br />
podružnice<br />
u posljednjih<br />
sedam<br />
godina. Prva<br />
značajna sušenja<br />
dogodila<br />
su se 2002., a<br />
maksimum je<br />
bio 2005. kad<br />
je realizirano 136.000 m 3 sušaca.<br />
Poduzete su mjere borbe<br />
suzbijanja potkornjaka i to pravovremena<br />
doznaka oboljelih<br />
stabala te njihovo uklanjanje iz<br />
sastojine. U tu svrhu gospićka<br />
podružnica utrošila je značajan<br />
dio sredstava za izradu vlaka i<br />
pristupnih putova do lokacija<br />
na kojima se vršila sječa oboljelih<br />
stabala. Velik problem i dalje<br />
predstavljaju <strong>šume</strong> na području<br />
<strong>Šuma</strong>rije Vrhovine i Korenica uz<br />
rubna područja NP Plitvička jezera.<br />
Bagremova muha šiškarica<br />
prvi put je nađena u<br />
Hrvatskoj 2008. u Zagrebu, a u Europi<br />
2003. (u Italiji, Češkoj i Sloveniji), otkuda<br />
se vrlo brzo proširila i u druge europske<br />
zemlje. Poslije nalaza u Zagrebu, pronađena<br />
je i u Lepoglavi, Đurmancu, Jastrebarskom,<br />
a pretpostavlja se da se može<br />
pronaći i u sjevernim dijelovima <strong>Hrvatske</strong>,<br />
uz granice Mađarske, Slovenije i<br />
Srbije. Poslije prvog nalaza bagremove<br />
muhe šiškarice, u šiškama palistića bagrema<br />
nađene su i kukuljice parazitske<br />
ose Platygaster robiniae. Radi se o dosad<br />
posve novoj, i tek nedavno opisanoj<br />
vrsti. - Još uvijek nije razjašnjeno radi li<br />
se o američkoj vrsti introduciranoj zajedno<br />
sa domaćinom ili domaćoj koja se<br />
prilagodila novom domaćinu - istaknuo<br />
je Milan Pernek iz <strong>Šuma</strong>rskog instituta<br />
Jastrebarsko.<br />
Grupa autora (Milivoj Franjević, Ivan<br />
Kralik i Boris Hrašovec) izvijestila je o štet-<br />
Sušenje jele<br />
8 • Broj 147 • ožujak 2009. HRVATSKE ŠUME
noj entomofauni u klonskim<br />
sjemenskim plantažama hrasta<br />
lužnjaka u razdoblju od<br />
2001. do 2008. U <strong>Šuma</strong>rijama<br />
Čazma, Našice, Orahovica i<br />
Otok provedena su istraživanja<br />
potencijalnih i stvarnih<br />
štetnika lišća, cvjetova i ploda<br />
s posebnim naglaskom na<br />
štetnike hrasta lužnjaka, obzirom<br />
da je temeljni cilj proizvodnje<br />
u ovim objektima<br />
kvalitetan hrastov žir.<br />
Hanes Krehani iz Njemačke<br />
govorio je o problemima<br />
na drveću uslijed<br />
pojave krasnika, stjenica, čija<br />
se pojava veže uz promjene<br />
klime, a Thomas Cech o gljivičnim<br />
bolestima četinjača u<br />
Austriji.<br />
Posljedice vremenskih nepogoda u Sloveniji<br />
Grupa autora (Milan Glavaš, Silvana Glavaš<br />
i Mario Budinšćak) sa <strong>Šuma</strong>rskog fakulteta<br />
te zagrebačke i karlovačke Podružnice,<br />
obradili su temu pod nazivom Eutypella<br />
parastica opasnost za Hrvatsku.<br />
Radi se o jednoj vrsti gljiva koja<br />
uzrokuje rak stabala i time umanjuje<br />
njihovu vrijednost. Uz javor napada i<br />
neke druge vrste drveća poput mliječi,<br />
klena i sl. Kako u Hrvatskoj raste 6<br />
vrsta autohtonih i 20 vrsta alohtonih<br />
javora, sve te vrste mogu biti potencijalni<br />
domaćini za zarazu ovom vrstom<br />
gljiva. No, najveće štete mogle<br />
bi biti za gorski javor, jednu od najviše<br />
raširenih vrsta drveća u našim<br />
šumama.<br />
Barbara Piškur iz Gozdarskog<br />
instituta u Ljubljani izlagala<br />
je na temu „Jesu li gljive iz porodice<br />
Botryosphaeriaceae, koje uzrokuju<br />
sušenje crnog graba, intorducirane<br />
ili autohtone“, a grupa autora (Željka<br />
Bakran, Vojislav Šušnjić i Milan<br />
Pernek iz bjelovarske Podružnice i<br />
<strong>Šuma</strong>rskog instituta Jastrebarsko)<br />
bavili su se problematikom „Pojave<br />
pseudogljive Phytophthora sp. na<br />
Bilogori i njenom utjecaju na sušenje<br />
bukve“.<br />
Tina Hauptman i Dušan Jurc<br />
(iz Gozdarskog instituta Slovenije)<br />
obradili su temu „Nove pepelnice na<br />
drveću i grmlju u Sloveniji“.<br />
Referirajući o „Sušenju sastojine<br />
lipe na području Uprave <strong>šume</strong> Podružnice<br />
Bjelovar“, Branko Bradić iz<br />
bjelovarske Podružnice je kao glavni<br />
razlog sušenja u 90% slučajeva<br />
naveo gljivu medenjaču Armillaria<br />
mellea. Sprječavanje širenja bolesti<br />
je nemoguće, iako je bilo pokušaja<br />
u vidu otkoravanja stabala, kemijske<br />
fugimacije tla i sl. Za sada, kao jedine<br />
mjere sprječavanja zaraze ostaju<br />
odgovarajući uzgojni zahvati kojima<br />
će se sastojina lipe podržavati u<br />
povoljnom omjeru smjese, u korist<br />
drugih vrsta listača.<br />
Danko Diminić i Lea Barić iz <strong>Šuma</strong>rskog<br />
fakulteta u Zagrebu, govorili<br />
su o „Bolesti kore izbojaka i grana<br />
hrasta crnike“, a Andreja Repe i Maja<br />
Jurc o gljivama iz roda Ophiostoma na<br />
potkornjacima u Sloveniji.<br />
Goran Habuš i Milan Pernek iz<br />
<strong>Šuma</strong>rskog instituta Jastrebarsko<br />
obradili su temu „Zaštita hrastovog<br />
podmlatka od divljači primjenom biološkog<br />
sredstva Trico“, a Boris Liović „O<br />
utjecaju hrastove pepelnice na intenzitet<br />
fotosinteze hrastovog ponika“.<br />
Autori Marijan Grubišić, Krešimir<br />
Krapinec, Dario Majnarić, Juraj Sertić,<br />
Josip Margaletić, Marko Vucelja, sa <strong>Šuma</strong>rskog<br />
fakulteta u Zagrebu, delničke<br />
i karlovačke Podružnice, za seminar su<br />
pripremili rad pod nazivom „Štete od<br />
smeđeg medvjeda u šumama Gorskog<br />
kotara i Like“ i mjere zaštite“.<br />
Štete od smeđeg medvjeda u šumskim<br />
sastojinama najčešće se manifestiraju<br />
kao guljenje kore i griženje kambija na stablima.<br />
Istraživanja intenziteta šteta od smeđeg<br />
medvjeda obavljena su u razdoblju od<br />
2004. do 2007. Utvrđeno je da oštećenja najviše<br />
nastaju u svibnju i lipnju. Medvjedi preferiraju<br />
najjača i najrazvijenija stabla u sastojini,<br />
uzrokujući griženjem smanjenje prirasta<br />
i sušenje. U provedenom istraživanju, štete<br />
su iskazane brojem osušenih stabala doznačenih<br />
za sječu.<br />
U smanjenju intenziteta šteta korištene<br />
su dvije metode: dodatna prihrana medvjeda<br />
peletima na bazi šećera u kritičnim mjesecima<br />
te regulacija brojnosti populacije pojačanim<br />
odstrelom.<br />
Kao posljednji referat na šumarskoj sekciji<br />
bio je izložen rad Krunoslava Arača iz koprivničke<br />
Podružnice „Postavljanje kućica za<br />
gniježđenje ptica, doprinos biološkoj metodi<br />
suzbijanja štetnika“.<br />
Postavljenjem kućica za gniježđenje u<br />
šumske sastojine pospješuje se gniježđenje,<br />
a time i brojnost, očuvanje i zaštita ptica<br />
koje svojom prehranom reguliraju brojnost<br />
populacije insekata u staništu u kome<br />
obitavaju. Time se pridonosi poboljšanju<br />
biološke metode održavanja populacije<br />
šumski štetnih insekata, manje štetnima.<br />
Na području koprivničke Podružnice postavljeno<br />
je u pet uređajnih razreda (kitnjak,<br />
bukva, grab, crna joha,ariš) ukupno<br />
30 kućica za ptice dupljašice. Praćenja su<br />
obavljana četiri godine. Rezultat praćenja<br />
naseljenosti iznosi 98,5 posto, čime je<br />
potvrđena opravdanost njihovog postavljanja,<br />
dokazano je da ptice dupljašice ne<br />
pronalaze dovoljan broj prirodnih mjesta<br />
za gniježđenje.<br />
Poslije prezentacije referata, održane su<br />
rasprave i obavljeni razgovori te dogovori<br />
vezani uz suradnju šumarskih stručnjaka zastupljenih<br />
na ovogodišnjem seminaru biljne<br />
zaštite.<br />
Održana je i godišnja skupština Društva<br />
biljne zaštite i time okončan ovogodišnji 53.<br />
seminar u Opatiji.<br />
Broj 147 • ožujak 2009. HRVATSKE ŠUME 9
zaštićena priroda<br />
ZAŠTIĆENI PRIRODNI OBJEKTI U HRVATSKIM<br />
ŠUMAMA-POSEBNI REZERVATI ŠUMSKE VEGETACIJE<br />
Piše: Ivica Tomić<br />
Foto: I. Tomić,<br />
Arhiva<br />
Zbog njegove prirodne osobitosti da gotovo sasvim<br />
leži u zimzelenoj vegetacijskoj zoni istočnojadranskoga<br />
primorja, otok Rab s pravom<br />
nazivaju zelenim otokom, jer oko 40 posto njegove<br />
površine pokrivaju <strong>šume</strong> te je poslije Mljeta naš<br />
najšumovitiji otok, s bogatom šumarskom prošlošću.<br />
Na poluotoku Kalifrontu nalazi se jedan od najbolje<br />
očuvanih kompleksa <strong>šume</strong> hrasta crnike na cjelokupnom<br />
području Mediterana, a istoimena gospodarska<br />
jedinica, kojom gospodari <strong>Šuma</strong>rija Rab, prostire se na<br />
1116 ha, od čega je čak 97 posto obraslo. G.j Kalifront<br />
graniči sa šumom <strong>Dundovo</strong>(Dundo), koja zauzima 106<br />
ha te je zbog svoje vegetacijske jedinstvenosti progla-<br />
Pogled s morske<br />
strane<br />
Zbog svoje<br />
vegetacijske<br />
jedinstvenosti<br />
šuma <strong>Dundovo</strong><br />
na otoku Rabu<br />
proglašena je 1949.<br />
godine posebnim<br />
rezervatom<br />
šumske vegetacije.<br />
Nesumnjivo je<br />
najljepši dio<br />
širega šumskoga<br />
kompleksa,<br />
područje od<br />
iznimnog kulturnopovijesnog,<br />
znanstvenog,<br />
turističkorekreacijskog<br />
i estetskog<br />
značenja. To je<br />
vazdazelena<br />
šuma hrasta<br />
crnike i crnoga<br />
jasena(Fraxino<br />
orni-Quercetum<br />
ilicis), s dobro<br />
razvijenim slojem<br />
grmlja i povijuša<br />
<strong>Šuma</strong> <strong>Dundovo</strong> (Dun<br />
prirodna dragocjen<br />
U pozadini-poluotok Kalifront i šuma<br />
10 • Broj 147 • ožujak 2009. HRVATSKE ŠUME
Na ulazu u rezervat<br />
Suvremeno<br />
uređena lugarnica<br />
se prvi put pokušava unijeti bor (Pinus pinaster). Tijekom službovanja<br />
J. Stella osniva u šumi, istočnije od lugarnice, mali rasadnik, uzgaja<br />
sadnice alepskoga bora i pošumljava praznine. Poslije Stelline smrti,<br />
za lugara 1890. dolazi Franz Bonne, rodom iz Goricije te obavlja dužnost<br />
12 godina, nakon čega je umirovljen. U šumu je 1912. unesen<br />
žir hrasta medunca (Quercus pubescens) i plutnjaka (Quercus suber).<br />
Stradavanje tijekom talijanske okupacije - Za <strong>šume</strong> <strong>Dundovo</strong>,<br />
Kalifront, Fruga i Sorinj izrađene su 1894. prve gospodarske osnove.<br />
U sljedećoj gospodarskoj osnovi iz 1906. propisuje se ophodnja<br />
od 15 godina za podstojna stabla, a za nadstojna stabla crnike ophodnja<br />
od 120 godina. Značajna godina za šumu <strong>Dundovo</strong> je 1915.,<br />
budući da se otada, pa do današnjih dana, u njoj ne obavljaju nikado)-osebujna<br />
ost otoka Raba<br />
šena 1949. godine posebnim rezervatom šumske vegetacije. Premda<br />
je u vlasništvu Krčke biskupije, nesumnjivo je najljepši dio širega<br />
šumskoga kompleksa, a danas zasigurno najznačajnija šuma otoka<br />
Raba. Rezervat čini posebno vrijedna sastojina hrasta crnike (Orno-<br />
Quercetum ilicis), a ovo potpuno zaštićeno područje od iznimnoga<br />
je kulturno-povijesnog, znanstvenog, turističko-rekreacijskog i estetskog<br />
značenja.<br />
U narodu poznatija kao <strong>Dundovo</strong> - U većem se dijelu stručne<br />
literature za tu šumu neopravdano<br />
upotrebljava naziv “Dundo”, koji je<br />
svoje mjesto našao i u nekim zakonima<br />
o njenoj zaštiti. Ovaj naziv može<br />
se pročitati i na edukacijskim (poučnim)<br />
panoima na ulazu u rezervat i<br />
uvali sv. Kristofora, no u narodu je<br />
šuma poznata kao <strong>Dundovo</strong>, a tako<br />
se navodi i u katastru. Zanimljivo je<br />
da je najstariji stanovnici sela Kampora<br />
nazivaju Domanijevo, vjerojatno<br />
po nekadašnjem vlasniku Dundu Domaniju,<br />
koji je svoje imanje darovao<br />
crkvi i državi. Zapise o ovoj šumi iz<br />
1733. godine nalazimo u kronici franjevačkoga<br />
samostana u Kampom,<br />
gdje se navodi da je njen vlasnik samostan<br />
sv. Justine. No, prvi put se<br />
ime <strong>Dundovo</strong> spominje 1814., a 1842.<br />
otok Rab zapošljava lugara koji je zadužen<br />
za nadgledanje otočnih šuma<br />
pa među njima i navedene. Trinaest<br />
godina kasnije Josip Stella dolazi kao<br />
lugar za šumu <strong>Dundovo</strong>, a za upravljanje<br />
njome zadužen je šumar iz Klane.<br />
Za smještaj lugara izgrađena je<br />
1862. lugarnica, a iste godine na otok<br />
Tršlja(Pistacia lentiscus)<br />
U narodu je šuma poznata kao <strong>Dundovo</strong>, a tako se navodi<br />
i u katastru, no u većem se dijelu stručne literature za tu<br />
šumu neopravdano upotrebljava naziv “Dundo”<br />
Broj 147 • ožujak 2009. HRVATSKE ŠUME 11
kve organizirane i planske sječe, osim nekih<br />
iznimnih manjih zahvata. Nažalost, šuma<br />
najviše stradava tijekom talijanske okupacije,<br />
budući da su se u razdoblju od 1918. do<br />
1921. provodile mjestimične neplanske sječe.<br />
Zanimljivo je da od 1921. državna šuma<br />
“Dundo” potpada pod Direkciju šuma Sarajevo,<br />
a privremena je uprava u Splitu. Zabilježeno<br />
je, također, da je 1924. i 1925.<br />
posječeno 6,5 ha stare <strong>šume</strong> (80 godina)<br />
i prodano 700 m3 drvne mase,<br />
a sječu je odobrilo tadašnje Ministarstvo<br />
šuma i rudnika u Beogradu. Po<br />
uzrastu i dobi nije joj bilo premca na<br />
cjelokupnom području Mediterana.<br />
U sastavu Jugoslavije, 1929. godine,<br />
pripada Direkciji šuma u Sušaku, u<br />
sklopu Banovine <strong>Hrvatske</strong>. Ing. Ante<br />
Premužić trasira staze, među kojima i onu u<br />
zaljevu Kristofor.<br />
Važna za razvoj rapskoga turizma<br />
- U novom uređajnom elaboratu iz 1932.<br />
estetska komponenta gospodarenja izraženija<br />
je od gospodarske, a već tada se dolazi<br />
do spoznaje o vrijednosti ove <strong>šume</strong> za<br />
razvoj rapskoga turizma. U skladu s tim u<br />
elaboratu se propisuje odgovarajuće gospodarenje,<br />
a 1939. tadašnje Jugoslavensko<br />
šumarsko udruženje u Zagrebu poduzima<br />
zaštitne mjere u cilju njenog spašavanja od<br />
možebitne devastacije, prelaskom u crkveno<br />
vlasništvo. Država je u potpunosti vratila<br />
šumu <strong>Dundovo</strong> početkom 1941. godine, no<br />
crkva se želi dogovoriti s državom da ova i<br />
dalje upravlja šumom, ali pod uvjetom da<br />
crkvi godišnje daje 1200 dinara. Pritom će<br />
država potpisati dokumente da je šuma<br />
<strong>Dundovo</strong> crkveno<br />
vlasništvo. Sudbina<br />
je htjela da ova vrijedna<br />
šuma strada<br />
i tijekom Drugog<br />
svjetskog rata, osobito<br />
za vrijeme talijanske<br />
okupacije.<br />
Naime, Talijani je<br />
opet na mjestima<br />
neplanski sijeku,<br />
posebice najdeblja<br />
stabla crnike. Poslije<br />
Drugoga svjetskog<br />
rata šuma “<strong>Dundovo</strong>”<br />
proglašena je,<br />
kao i sve općinske<br />
<strong>šume</strong>, općenarodnom<br />
imovinom. Konačno,<br />
25. veljače<br />
1949. godine, odlukom<br />
Zemaljskoga zavoda za zaštitu prirodnih<br />
rijetkosti, proglašena je prirodnom rijetkošću<br />
te je stavljena pod zaštitu Zavoda.<br />
Otada se, bez prethodnog odobrenja ove<br />
ustanove, u šumi zabranjuje svaki zahvat.<br />
Sabor Narodne Republike <strong>Hrvatske</strong> proglašava<br />
šumu “Dundo” 1963. upravljanim<br />
prirodnim rezervatom s površinom 106 ha,<br />
a sve zahvate mora odobriti Zavod za zaštitu<br />
prirode. Danas, prema Zakonu o zaštiti<br />
prirode, šuma spada u kategoriju “posebni<br />
rezervat-botanički rezervat (šumske vegetacije)”.<br />
Značajna znanstvena istraživanja<br />
-Znanstvena istraživanja u šumi <strong>Dundovo</strong><br />
nastavljaju se poslije Drugog svjetskog<br />
rata pa tako Šafar 1962. godine propisuje<br />
smjernice za <strong>šume</strong> <strong>Dundovo</strong> i Kalifront.<br />
Nastavljajući istraživanja na obnovljenim<br />
Šumu je najbolje posjetiti u proljeće, jer je puna bogato<br />
rascvjetanih i šarolikih biljaka (posebice veliki vrijes i<br />
primorska ciklama), zelenila grmlja i prizemnoga rašća.<br />
U to vrijeme hrastu crniki krošnje su pune mladoga lišća<br />
zelenkasto-sivkaste boje.<br />
Orhideja kukavica (Scrapias sp.)<br />
Petračićevim pokusnim plohama(9)<br />
iz 1934. i na novopostavljenim<br />
plohama(6), osobito značajna<br />
strukturna, fitocenološka i pedološka<br />
istraživanja provode 1976.<br />
godine Matić, Rauš i Vranković,<br />
profesori zagrebačkoga <strong>Šuma</strong>rskog<br />
fakulteta. Jedanaest godina<br />
kasnije (1987.), usporedbom dotadašnjih<br />
fitocenoloških i strukturnih<br />
istraživanja, Španjol potvrđuje<br />
dinamiku razvoja i progresivne<br />
sukcesije zaštićene <strong>šume</strong>. Program<br />
gospodarenja za gospodarsku jedinicu<br />
Kalifront, s važnošću od 1988.<br />
do 1997. godine planira za šumu<br />
<strong>Dundovo</strong> čišćenje po cijeloj površini<br />
te proredu s etatom 7, 1 m 3<br />
po hektaru i intenzitetom 7 posto.<br />
U sklopu zaštitnih mjera nalaže se,<br />
uz najstroži režim za crniku i ostale autohtone<br />
elemente, u potpunosti spriječiti<br />
ispašu. Treba istaknuti kako je cijela šuma<br />
<strong>Dundovo</strong> (Dundo) poslije osamostaljenja<br />
<strong>Hrvatske</strong> vraćena u vlasništvo Krčke biskupije<br />
i nije u sastavu gospodarske jedinice<br />
Kalifront.<br />
Raznoliki biljni i životinjski svijet<br />
šumskog ekosustava - Posebni rezervat<br />
šumske vegetacije “Dundo” smješten je<br />
na šumovitom poluotoku Kalifrontu koji<br />
se proteže na jugozapadnom dijelu otoka<br />
Raba, od oko 80 m nadmorske visine do<br />
morske obale. U vegetacijskom smislu riječ<br />
je o vazdazelenoj šumi hrasta crnike i crnoga<br />
jasena (Fraxino orni-Quercetum ilicis), s<br />
dobro razvijenim slojem grmlja i povijuša.<br />
Postoji nekoliko impresivnih starih stabala<br />
crnike, koji su još očuvani oko lugarnice te<br />
podsjećaju na nekadašnju gustu<br />
crnikovu šumu, čija su stabla<br />
imala prsni promjer do jednoga<br />
metra, opseg tri metra, a visinu<br />
15-20 m. Na žalost, do Drugoga<br />
svjetskog rata posječena su najljepša<br />
stabla stara 150-200 godina.<br />
U sastavu flore, osim hrasta<br />
crnike ili česmine (Quercus ilex)<br />
Stabla hrasta crnike(Quercus ilex)<br />
Veliki vrijes (Erica arborea)<br />
i crnoga jasena (Fraxinus ornus), nalaze<br />
se obični (Pinus silvestris) i crni bor (Pinus<br />
nigra), stotinjak stabala hrasta plutnjaka<br />
(Quercus suber), veliki vrijes (Erica arborea),<br />
tršlja (Pistacia lentiscus), jedna od najvažnijih<br />
vrsta u sloju grmlja, planika (Arbutus<br />
unedo), mirta (Myrtus communis), lemprika<br />
12 • Broj 147 • ožujak 2009. HRVATSKE ŠUME
Primorska ciklama<br />
(Cyclamen repandum)<br />
(Viburnum tinus), primorska ciklama (Cyclamen repandum), trava<br />
jesenska šašika (Sesleria autumnalis), te povijuše: tetivika (Smilax<br />
aspera), bršljan (Hedera helix), bljušt (Tamus communis), vazdazelena<br />
ruža (Rosa sempervirens) i dr. Uz tlo nailazimo na paprat i raznovrsne<br />
gljive, kao što su: zavodnica (Omphalotus olearius),lisičica<br />
(Cantharellus cibarius), krasnice i mliječnice (Russulaceae), vrganjevke<br />
(Boletaceae) i dr. Od faune ovdje obitavaju ćuk (Athene noctua),<br />
šumski miš (Apodemus flavicollis), kornjaši<br />
trčci (Carabus sp.).<br />
Posebne zanimljivosti rezervata su Premužićeva<br />
staza (dolazi u rezervat, prelazi preko<br />
asfaltne ceste za Dundo, izlazi kod lugarnice<br />
i završava u uvali Kristofor), poučne geološke<br />
točke uz geostazu, stara stabla hrasta medunca<br />
(Quercus pubescens) na dubokim tlima (pretežito<br />
crvenica i manjim dijelom eutrično smeđe<br />
tlo), u blizini lugarnice te rijetke vrste orhideja<br />
(kukavica, Scrapias sp.) na malim šumskim travnatim<br />
čistinama, s livadama oko lugarnice. Sve<br />
to pridonosi krajobraznoj i biološkoj raznolikosti<br />
ovoga zaštićenog prirodnog objekta. S obzirom<br />
na to da su posebni rezervati područja visokog<br />
stupnja zaštite prirode, posjetitelji i svi ljubitelji<br />
prirode dužni su se pažljivo odnositi prema svekolikom<br />
živom svijetu šumskog ekosustava, koji<br />
obuhvaća biljne i životinjske organizme, gljive<br />
i neživu prirodu. Tako, primjerice, svaka grana<br />
koja padne na tlo, ili izvaljeno stablo, u pravilu<br />
se ostavljaju kako bi se rastvorili u humus i<br />
poslužili drugim organizmima za rast i razvitak.<br />
Uopće, prirodne vrednote moraju biti očuvane i<br />
za generacije koje dolaze!<br />
Ljepota proljetnog ugođaja - Do <strong>šume</strong><br />
Dundo dolazimo asfaltnom cestom iz Raba preko<br />
sv. Eufemije, a do nje vodi i spomenuta zanimljiva<br />
pješačka staza, što ju je projektirao ing. Ante Premužić<br />
(1899.-1973.), šumarski stručnjak i vrstan<br />
poznavatelj krških područja. U cilju protupožarne<br />
zaštite u rezervatu danas postoje izgrađene šumske<br />
ceste, protupožarne presjeke i staze koje se<br />
redovito održavaju. Posebno se ističe lijepo i komforno<br />
uređena lugarnica u kojoj stalno borave lugari<br />
(čuvari šuma) <strong>Šuma</strong>rije Rab. Na inicijativu Turističke<br />
zajednice postavljeno je duž Premužićeve<br />
staze pet stolova s klupicama<br />
izrađenim od drveta alepskoga<br />
bora, a u sklopu projekta<br />
“Rab-geopark” postavljena su<br />
i dva poučna panoa. Šumu je,<br />
prema mišljenju mnogih, najbolje<br />
posjetiti u proljeće, jer<br />
je puna bogato rascvjetanih i<br />
šarolikih biljaka (posebice veliki<br />
vrijes i primorska ciklama),<br />
zelenila grmlja i prizemnoga<br />
rašća. U to vrijeme i hrastu<br />
crniki krošnje su pune mladoga<br />
lišća zelenkasto-sivkaste<br />
boje, s putenastim dlačicama<br />
koje ga pokrivaju. U suton,<br />
neposredno prije zalaska<br />
sunca, u zraku se osjeća mir,<br />
uz povremene neobične i neodređene<br />
šumove i zvukove<br />
Ćuk (Athene noctua)<br />
(glasanje ćuka, sitne životinjice<br />
koje padaju ili se spuštaju<br />
na tlo).<br />
Nedostatna turistička<br />
promidžba - Unatoč činjenici<br />
da je šuma Dundo iznimna prirodna vrijednost otoka Raba, ipak je<br />
turistički podosta zapostavljena. Naime, stječe se dojam da turistima<br />
nisu dovoljno predstavljene njezine prirodne ljepote i vrijednost,<br />
koja je svjetskih razmjera, pogotovo kada se uzmu u obzir neslućene<br />
mogućnosti koje pruža (kulturno-povijesna i estetska vrijednost,<br />
izleti, sport, rekreacija, znanstvena istraživanja, posebice za šumare i<br />
botaničare, edukacija za učenike i studente i dr.).<br />
Broj 147 • ožujak 2009. HRVATSKE ŠUME 13
šumska razglednica ŠUMARIJA<br />
GRAČAC (UPRAVA ŠUMA GOSPIĆ)<br />
Piše: Irena Devčić Buzov<br />
Foto: M. Bošnjaković, I. Devčić Buzov<br />
Najprije veliki snijeg..<br />
Štete od „sibirske z<br />
Gospodareći s oko<br />
61.000 ha šuma i<br />
šumskog zemljišta<br />
te s 41 zaposlenim,<br />
<strong>Šuma</strong>rija Gračac<br />
najveća je među jedanest<br />
<strong>Šuma</strong>rija gospićke<br />
Uprave i važan<br />
gospodarski subjekt<br />
gračačke općine.<br />
Težak teren (južni<br />
Velebit), slaba otvorenost<br />
te nedostatni<br />
drvoprerađivački<br />
kapaciteti otežavaju<br />
poslovanje, a na te,<br />
nazovimo ih stalne<br />
poteškoće, ove su<br />
se zima nadovezale<br />
nove -velike štete od<br />
leda koji je „okovao“<br />
šumu, polomio<br />
stabla i <strong>Šuma</strong>riju<br />
opteretio dodatnim<br />
brigama<br />
U<br />
siječnju ove godine <strong>Šuma</strong>riju Gračac pogodila<br />
je velika prirodna nepogoda – led. No, ne led<br />
u obliku tuče, već iznimno niske temperature<br />
koje su u potpunosti ledom okovale i grad i<br />
šumu. „Sibirska zima“, kako su je nazvali Ličani, donijela je<br />
temperature koje su se spuštale i do 20 stupnjeva ispod<br />
ništice. Stanovnici ovoga kraja, navikli na oštre zime i niske<br />
temperature, ovakve hladnoće ne pamte već godinama.<br />
Za razliku od europskih zemalja koje je pogodio isti<br />
val hladnoće, ljudskih žrtava na sreću nije bilo, ali platile<br />
su <strong>šume</strong>. Štete su velike.<br />
Čitavi predjeli bukovih<br />
šuma polomljeni su poput<br />
šibica.<br />
- Od takvih oštećenja<br />
stabla se vjerojatno<br />
neće uspjeti<br />
oporaviti, kaže upravitelj<br />
<strong>Šuma</strong>rije Gračac<br />
Igor Hak. Općina Gračac<br />
proglasila je elementarnu<br />
nepogodu,<br />
a šteta na voćnjacima<br />
i infrastrukturi procijenjena<br />
je na više od 2<br />
milijuna kuna. Šteta na<br />
šumama još je i veća.<br />
Najviše je stradala bukva,<br />
zatim jela, a vrlo<br />
Igor Hak<br />
malo grab. Pojedina<br />
šumska područja u<br />
Ledeni okov<br />
14 • Broj 147 • ožujak 2009. HRVATSKE ŠUME
potpunosti su uništena te se procijenjuje da<br />
će štete biti iznimno velike, a nakon sanacije<br />
zahvaćenog područja drvna masa <strong>Šuma</strong>rije<br />
bit će znatno smanjena te će vjerojatno<br />
biti potrebno i pošumljavanje. Prema riječima<br />
starijih šumara, ovakve štete od leda<br />
ne pamte se u posljednjih trideset godina.<br />
No, svi se slažu, moglo je biti i gore. Da je<br />
kojim slučajem tih dana pao novi snijeg ili<br />
zapuhao jak vjetar, Lika bi se pretvorila u<br />
stepu jer tako nešto niti jedno stablo ne bi<br />
izdržalo.<br />
- <strong>Šuma</strong>rija Gračac najveća je među<br />
jedanaest <strong>Šuma</strong>rija gospićke Uprave šuma, a<br />
zauzima područje južnog Velebita, dio ličkog<br />
Sredogorja i južne obronke ličke Plješevice.<br />
Površinom od 61 341 ha druga je po veličini<br />
unutar Hrvatskih šuma, a površinski najveća<br />
gospodarska <strong>Šuma</strong>rija - govori upravitelj<br />
Igor Hak. <strong>Šuma</strong>rija je brdsko-planinska te se<br />
nadmorske visine kreću od 559 do 1573 m<br />
(vrh Kremen), samim tim je i rad na području<br />
ove <strong>Šuma</strong>rije dosta otežan. Otvorenost<br />
šumskim prometnicama je mala, svega 5,5<br />
km/1000 ha, no na cestama se intenzivno<br />
radi te se do isteka važećih osnova očekuje<br />
znatno veća otvorenost, što će svakako olakšati<br />
rad šumarima. Zbog svoje velike površine<br />
i slabe otvorenosti srednja udaljenost<br />
radilišta iznosi 35-40 km, a do najudaljenijih<br />
radilišta potrebno je prevaliti put i od 60 km.<br />
vrhova koji su bez snijega<br />
svega 3-4 mjeseca u godini,<br />
pa do jugoistočnog dijela<br />
u kojemu nikada nema snijega,<br />
gdje pojedinačno rastu<br />
smokve, vinova loza (koje<br />
u Lici nema, osim u pojedinim<br />
dvorištima), kao i ostalo<br />
submediteransko bilje. Od<br />
ukupne površine, 49.868 ha<br />
je obraslog zemljišta, 10.985 ha neobraslog<br />
proizvodnog i neproizvodnog, te 487 ha<br />
neplodnog područja. Drvna zaliha <strong>Šuma</strong>rije<br />
iznosi oko 3,6 milijuna m 3 , a godišnji prirast<br />
je 81 148,80 m 3 . Brutto godišnji etat <strong>Šuma</strong>rije<br />
iznosi 42.000 kubika, što znači da se sječe<br />
52% prirasta.<br />
Najzastupljenija vrsta drveta je obična<br />
bukva (80%), zatim obična jela (10%), te gorski<br />
javor, crni grab, OTB i crni bor (10%).<br />
<strong>Šuma</strong>rija je podjeljena na 12 gospodarskih<br />
jedinica, od kojih je površinom najveća<br />
Smrdljivac-Kom (oko 8.500 ha), pa Istočni<br />
Resnik (6.800 ha), pa Jasensko Bilo-Crnopac<br />
(oko 6,190 ha). Ostale su: Zapadna Mazinska<br />
planina, Javornik – Kremen,<br />
Jelovi tavani - Kučina kosa, Bogutovac,<br />
Maslovara, Duboke jasle – Jabukovac, Ravna<br />
Čemernica, Kokirna mila – Ljut, Vrelo Zrmanje.<br />
Najbolje <strong>šume</strong>, s najvećom drvnom<br />
zalihom nalaze se u G. J. Zapadna Mazinska<br />
planina i Javornik- Kremen (uređajni razred<br />
sjemenjača bukve i uređajni razred jela). Sve<br />
<strong>šume</strong> na području <strong>Šuma</strong>rije Gračac su krške<br />
<strong>šume</strong>, tlo je kamenito i plitko te su sortimenti<br />
uglavnom slabije kakvoće, što povlači za sobom<br />
i relativno nisku prodajnu cijenu proizvoda.<br />
<strong>Šuma</strong>rija trenutačno zapošljava 41 osobu,<br />
uz upravitelja tu su još tri revirnika te 12<br />
šumarskih tehničara.<br />
Za sječu, izradu i privlačenje drvnih sortimenata<br />
(etata) <strong>Šuma</strong>rija posjeduje vlastite<br />
kapacitete. Uz osam sjekača, tu je i šumska<br />
mehanizacija koja se sastoji od četiri šumska<br />
zglobna traktora (od toga dva Hittner Ecotrac<br />
55V, jedan Hittner Ecotrac 120V, te jedan<br />
Timberjack C-240).<br />
ventive izgrađene su četiri visoke osmatračnice<br />
na istaknutim mjestima koje pokrivaju<br />
gotovo cijelo područje <strong>Šuma</strong>rije. Za cijelo<br />
funkcioniranje sustava zažtite od požara važna<br />
je vrlo dobra suradnja <strong>Šuma</strong>rije s Javnom<br />
vatrogasnom postrojbom te Dobrovoljnim<br />
vatrogasnim društvom.<br />
Svojim položajem Gračac se nalazi<br />
na idealnom mjestu za razvoj ekološkog i ruralnog<br />
turizma, u udolini Velebita, s planinskom<br />
klimom tako ugodnom ljeti, a svega<br />
dvadesetak minuta autom od mora. Osim<br />
Površina 61.000 ha<br />
12 gospodarskih jedinica<br />
41 zaposleni<br />
Godišnji bruto etat 42.000 kubika<br />
Godišnji prirast oko 81.148 m3<br />
Najzastupljenija vrsta bukva- 80%<br />
količina drvarice (12 000<br />
m3), koja se prodaje na<br />
panju, no dosta je teško<br />
pronaći izvođače, a razlozi<br />
su neotvorenost cestama<br />
i vlakovima, strmi predjeli,<br />
škrape, vrtače, kamenjari,<br />
slaba naseljenost te siromašna<br />
mehaniziranost lokalnog<br />
stanovništva. Upravitelj<br />
Hak dodaje kako je danas bitan uvjet imati<br />
licencu izvođača, što relativno mali broj ljudi na<br />
ovom području ima.<br />
Na poslovima čuvanja, zaštite i uzgajanja<br />
šuma radi šest čuvara šuma i lovišta, što u<br />
ljetnoj, protupožarnoj sezoni nije dovoljno<br />
pa <strong>Šuma</strong>rija zapošljava sezonske radnike.<br />
Za potrebe provođenja protupožarne preime“<br />
u Gračacu<br />
Posljedice ledoloma<br />
Na ovom području vrlo su velike klimatske,<br />
biljne i orografske raznolikosti. Od<br />
Najbolje <strong>šume</strong>, s najvećom<br />
drvnom zalihom nalaze se u<br />
G.J. Zapadna Mazinska planina<br />
i Javornik- Kremen (uređajni<br />
razred sjemenjača bukve i<br />
uređajni razred jela).<br />
Gotovo svake godine veliki problem <strong>Šuma</strong>riji<br />
predstavlja i znatna<br />
Povijest<br />
Trebalo bi i više informacija o kulturno-povijesnim znamenitostima, a među inima<br />
može se pročitati kako se na mjestu današnjeg Gračaca „mogu naći tragovi srednjovjekovnoga<br />
grada na Gradini blizu katoličke crkve, gdje je bilo sjedište stare otočke župe. Grad se<br />
spominje 1302. godine. Od 1509. bio je u posjedu Ivana Karlovića, a od 1527. do 1687. godione<br />
pod turskom vlašću. Barokna župna crkva sv. Jurja iz 18.st. stradala je u II. svjetskom<br />
ratu. U njoj je kasnobarokni epitaf grofa Kneževića (1781.g.). Na groblju uz Otuču nalazi se<br />
tri metra visok monolitni križ na grobu Ivana Balenovića iz XVI. st.“.<br />
Broj 147 • ožujak 2009. HRVATSKE ŠUME 15
svjetski dan voda<br />
Ove godine, na Svjetski dan voda 22. ožujka,<br />
želi se skrenuti pozornost na vode koje<br />
prelaze granice država te nas povezuju. 263<br />
rijeke ili jezera povezuju 145 zemalja svijeta<br />
te pokrivaju gotovo polovicu<br />
zemljine površine<br />
Posljedice ledoloma<br />
Velebita, koji pruža jedinstven doživljaj hodanja i planinarenja, na<br />
svega četiri kilometra mjesta nalazi se naš najpoznatiji špiljski sustav<br />
Cerovačke špilje, a na području općine izviru i rijeke Una i Zrmanja.<br />
Okolica Gračaca pogodna je za lov, gastroturizam, razvoj obiteljskih<br />
gosdpodarstava i sl. No, ovakvim prirodnim pogodnostima, turistička<br />
ponuda još uvijek je u povojima.<br />
Nepostojanje dostatne infrastrukture i iznimno loše ceste ono<br />
je što prvo upada u oko svakom slučajnom posjetitelju (jer „namjernih“<br />
ima vrlo malo). Pojedini entuzijasti, kao što su članovi udruge Prospera ili<br />
obitelj Kostić koja je prošle godine organizirala prvi Blues festival u Lici,<br />
na rijeci Otuči kraj Gračaca, još uvijek su osamljeni u želji da se ovaj (k)raj<br />
turistički valorizira u skladu sa svojim mogućnostima.<br />
Pema posljednjem službenom popisu stanovništva provedenom<br />
2001. godine, općina Gračac imala je 3.923 stanovnika, od kojih u<br />
samom mjestu Gračacu 2.689.<br />
Iako mnoga predviđanja kazuju kako će do 2025. godine svijet<br />
imati dodatnih dvije milijarde stanovnika, a 95% njih živjet će u<br />
gradovima koji će oskudjevati u opskrbi pitkom vodom pa su i<br />
ratovi za vodu u budućnosti sve izgledniji, povijest nam kazuje<br />
drugačije. U posljednjih 60 godina<br />
potpisano je preko 300 sporazuma<br />
koji se tiču vode i opskrbe vodom,<br />
a u svega 37 slučajeva zbog nemogućnosti<br />
dogovora pribjeglo se<br />
nasilju. Suradnja, a ne sukob, ipak<br />
je najčešći odgovor kada su u pitanju<br />
prekogranične vode.<br />
Broj stanovnika sve više raste,<br />
a samim time povećavaju se i potrebe<br />
za proizvodnjom hrane. Povećava se potrošnja pitke vode,<br />
a glavni potrošač je poljodjelstvo koje diljem svijeta troši 69-70%<br />
vodnih zaliha. Industrija se nalazi na drugom mjestu s 22-24%<br />
svjetske potrošnje. Potrošnja vode za kućanske potrebe iznosi<br />
oko 8% ukupne količine potrošene vode. Zalihe pitke vode svakim<br />
danom su sve manje. Unatoč dobrim primjerima iz ne tako<br />
davne prošlosti na koje nas upozorava UN, računa se da trenutno<br />
na svijetu postoji oko 200 mogućih kriznih žarišta povezanih s problemima<br />
vodoopskrbe.<br />
Rat za vodu već je počeo, no iako se ne vode „klasične“ bitke<br />
među narodom, vode se one zakulisane među velikim korporacijama.<br />
Prijetnja koja nam svima „visi nad glavom“ zove se privatizacija.<br />
Malo koji stanovnik bilo koje zemlje doživljava vodu kao<br />
Krupa<br />
Računa se da trenutno na<br />
svijetu postoji oko 200<br />
mogućih kriznih žarišta<br />
povezanih s problemima<br />
vodoopskrbe.<br />
Gračac na -17<br />
16 • Broj 147 • ožujak 2009. HRVATSKE ŠUME<br />
Una
UZ SVJETSKI DAN VODA,<br />
22. OŽUJKA<br />
Izvor Kupe<br />
Vode nas trebaju spajati,<br />
a ne razdvajati!<br />
Piše: Irena Devčić Buzov<br />
Foto: Arhiva<br />
robu koja se prodaje i kupuje jer<br />
voda je za sve nas „javno dobro“,<br />
no voda je postala vrlo tražena i<br />
skupa roba kojom se sve više trguje,<br />
navodi se u knjizi „Žeđ na<br />
izvoru“ Franjevačkog instituta<br />
za kulturu mira. Pod vodstvom<br />
Svjetske trgovinske organizacije<br />
(WTO) i njezinog Općeg sporazuma<br />
o trgovini uslugama, vodoopskrba<br />
potpada pod cijeli<br />
niz novih pravila, a nova pravila<br />
omogućavaju multinacionalnim<br />
kompanijama da kupuju i prodaju<br />
prava na vodu u zemlji po<br />
njihovom izboru.<br />
Svjetske korporacije danas<br />
vodom opskrbljuju oko 20% urbanog<br />
stanovništva u zemljama<br />
u razvoju. Cijene vode su vrlo često<br />
nerazumno visoke te u nekim zemljama gotovo dosežu polovicu<br />
mjesečnih prihoda.<br />
Zanimljivo je kako u mnogim situacijama Svjetska banka i Međunarodni<br />
monetarni fond (MMF), državama odobravaju kredite pod<br />
uvijetom da privatiziraju vodoprivredu i druge komunalne usluge.<br />
Kao primjer može poslužiti Argentina koja je krajem 80-tih odlučila<br />
provoditi upute MMF-a i Svjetske banke. Tako je između ostalog<br />
vodovod prodan za zanemarivo nisku cijenu američkom divu Enronu.<br />
Nakon preuzimanja, Enron je uništio kompletan vodoopskrbni<br />
sustav te danas u Buenos Airesu iz slavina više ne teče pitka voda.<br />
Prvi veliki rat za vodu u 21. stoljeću vodio se u Boliviji u trenutku<br />
kada Svjetska banka nije željela obnoviti kredit od 25 milijuna dolara<br />
zajma bolivijskoj vladi. Nakon što je državno poduzeće za vodoopskrbu<br />
prodano Bechtelu, cijene vode drastično su porasle. Masovne<br />
ulične demonstracije koje su potrajale danima<br />
rezultirale su općim štrajkom te je Bechtel bio<br />
prisiljen povući se iz zemlje. No, preko „tajnog<br />
suda“ Svjetske trgovinske organizacije ta kompanija<br />
tužila je vladu Bolivije za 25 milijuna dolara.<br />
Ovakvih primjera je nebrojeno puno te nam<br />
mogu, i trebaju, biti upozorenje, osobito u ovim<br />
osjetljivim vremenima u kojima se nalazimo.<br />
Hrvatska je donijela Strategiju o gospodarenju<br />
vodama za razdoblje od 2008. do 2038.<br />
godine te se novom strategijom sprječava privatizacija<br />
vodnih resursa. Za provedbu Strategije upravljanja vodama<br />
Hrvatska će izdvojiti 50 milijardi kuna, od toga do 2023. godine<br />
država će u vode investirati 29,9 milijardi kuna. Uz državni novac, za<br />
provedbu strategije, predviđena su i sredstva iz europskih fondova.<br />
Kako vodoopskrba privatizacijom ne bi završila u tuđinskim rukama,<br />
koncesije za potrebe javne vodoopskrbe davat će se isključivo jedinicama<br />
lokalne i područne samouprave. Također je onemogućena<br />
privatizacija vodne komunalne infrastrukture.<br />
Zahvaljujući ovakvoj Strategiji upravljanja vodama, Hrvati<br />
Glavni potrošač je poljodjelstvo koje<br />
diljem svijeta troši 69-70% vodnih<br />
zaliha. Industrija se nalazi na<br />
drugom mjestu s 22-24% svjetske<br />
potrošnje. Potrošnja vode za<br />
kućanske potrebe iznosi oko 8% od<br />
ukupne količine potrošene vode.<br />
mogu biti mirni jer u nasljeđe svojoj djeci ostavljaju barem „hrvatsku<br />
vodu“, hoće li ona do tada ostati pitka, veliko je pitanje...<br />
Razmirice oko vode oduvijek su bile u središtu pozornosti brojnih<br />
zemalja. Doline Nila, Eufrata i Tigrisa mjesta su prvih ljudskih<br />
naselja te područja na kojima su se vodile i prve borbe za prevlast<br />
nad korištenjem vodenih resursa. Dokaze o razmiricama nalazimo i<br />
u Hrvatskoj, a na njih upozorava tzv. Pisani kamen u Lomskoj dulibi<br />
na sjevernom Velebitu kod vrela Begovača. Na tome kamenu zapis je<br />
uklesan povodom sklopljena mira između japodskih plemena Parentina<br />
i Ortoplina. Tom prilikom, Ortoplinima je bio zajamčen slobodan<br />
pristup do vrela Begovače u dužini 500 i širini jednog koraka. Kamen<br />
je predstavljao među između dva japodska plemena koji su godinama<br />
ratovali zbog vode, no Rimljani su jednostavnim rasporedom o<br />
korištenju vode, koji je uklesan u kamen, zaustavili<br />
borbu te barem na neko vrijeme riješili problem.<br />
Borbe i razmirice za vodu traju i danas. Posljednjih<br />
par godina u jednoj takvoj „razmirici“<br />
oko vodenih resursa našla se i Hrvatska. Naime,<br />
riječ je o jednom od najvećih projekata i investicija<br />
u elektroenergetskom sektoru BiH. Radi se o<br />
megaprojektu gradnje hidroelektrana, koje pod<br />
nazivom “Gornji horizonti” već nekoliko godina<br />
provodi Elektroprivreda Republike Srpske, a jedan<br />
je od najunosnijih poslova u jugoistočnoj Europi.<br />
Izgradnjom sustava hidroelektrana u BiH doći<br />
će do izuzetno negativnih posljedica u donjem toku rijeke Neretve, zbog<br />
smanjenja voda u sušnim periodima, koje će dovesti do povećane salinizacije<br />
Neretve. To će se najviše odraziti na poljoprivredu, ali i na ukupni<br />
ekosistem donjeg toka rijeke.<br />
Na kraju, razmišljajući o prekograničnim vodama, mogu zaključiti<br />
kako bi nas takve vode trebale spajati, no one nas danas, kao i prije<br />
nekoliko stotina godina, zasigurno razdvajaju.<br />
Broj 147 • ožujak 2009. HRVATSKE ŠUME 17
urbano šumarstvo UPRAVA<br />
<strong>Šuma</strong>ri uređuju<br />
Park šumu Tuškanac<br />
Nastavlja se<br />
dobra suradnja<br />
zagrebačke<br />
Uprave i grada<br />
Zagreba pa<br />
Radna jedinica<br />
Hortikultura<br />
ovih dana<br />
uređuje predio<br />
i popularnu<br />
šetnicu uz<br />
Dubravkin put<br />
i Krešićeve<br />
livade, u okviru<br />
sveobuhvatnog<br />
projekta<br />
izgradnje<br />
športskorekreacijskog<br />
centra na<br />
Tuškancu<br />
Piše: Miroslav Mrkobrad<br />
Foto: M. Mrkobrad<br />
18 • Broj 147 • ožujak 2009. HRVATSKE ŠUME<br />
ŠUMA ZAGREB<br />
Polovicom veljače Radna jedinica Hortikutura<br />
zagrebačke Uprave šuma započela je s opsežnim<br />
radovima uređenja dijela Park <strong>šume</strong> Tuškanac<br />
uz šetnicu Dubravkin put prema Krešićevim<br />
livadama i dalje prema Cmroku. Riječ je o poslu koji<br />
zagrebački šumari obavljaju za grad Zagreb i nastavku<br />
uspješne poslovne<br />
suradnje (podsjećamo,<br />
od ove godine<br />
Uprava šuma<br />
Zagreb preuzela je<br />
uređenje i oko 140<br />
ha sjevernog dijela<br />
parka Maksimir). S<br />
površine od oko 12<br />
ha uz šetnicu uklonit<br />
će se 272 suha,<br />
natrula i opasna stabla<br />
kako bi se posadila<br />
nova.<br />
Oprez, sječe se<br />
- Radi se o stablima<br />
prosječne<br />
starosti 150 godina<br />
koja su opasna za<br />
okolinu. Zamijenit<br />
ćemo ih istim autohtonim<br />
vrstama,<br />
hrastom, bukvom,<br />
bagremom, lipom,<br />
a sadit će se “školovane”<br />
sadnice, one<br />
visine i preko dva<br />
metra - pojašnjava<br />
rukovoditeljica<br />
Odjela za ekologiju<br />
zgrebačke Uprave<br />
Ana Hercegovac.<br />
No, ne samo to. Morat<br />
će se voditi računa<br />
i s brojnom ptičjem<br />
svijetu zelene<br />
oaze Tuškanca pa<br />
će se paziti i ostavljati stabla u kojima se ptice gnijezde.<br />
Za voditelja zagrebačke Uprave Krunoslava Jakpučića<br />
najvažnije je obavijestiti i javnost i senzibilizirati<br />
ljude, posebno brojne šetače koji se dnevno kreću ovim<br />
prostorom, na sječu (na koju su, opravdano, svi osjetljivi!)<br />
i ono što će se u sljedeća dva mjeseca, koliko će<br />
radovi potrajati, događati.<br />
- Bit će tu poprilična gužva, nered pa i blato do koljena<br />
- kaže rukovoditelj hortikulture Petar Širinić koji je<br />
“prošao” već dosta ovakvih zahvata. Jer, istodobno će<br />
se, kaže on, osim sječe stabala i grana na posljednjih<br />
300 m šetnice postavljati nova kanalizacija što će obavljati<br />
zagrebački Vodovod i odvodnja pa će se na malom,<br />
uskom prostoru kretati i “sudarati” brojni kamioni i mehanizacija.<br />
Koordinacija i uvažavanje onog drugog bit<br />
će nužni!<br />
Za vrijeme sječe šetači se neće smjeti kretati ovim<br />
prostorom.<br />
Kako se radi o složenom i opasnom poslu, posebice<br />
zbog strmina uz put s kojih će se uklanjati stara stabla,<br />
a to je i potencijalno klizište te isto tako o zahvatu u kojem<br />
treba voditi brigu i o uvjetima zaštite prirode, cijeli<br />
teren zajednički su, prije početka radova, obišli predstavnici<br />
zagrebačke Uprave šuma, Vodovoda i odvodnje,<br />
RJ Hortikulture, inspektor zaštite prirode, šumarski<br />
inspektor, predstavnik Gradskog ureda za poljoprivredu<br />
i šumarstvo.<br />
Sječa starih i opasnih stabala uz Dubravkin put dio<br />
je velikog projekta izgradnje sportsko-rekreacijskog<br />
centra na Krešićevoj poljani za koji je projekt napravila<br />
tvrtka Zrinjevac i u okviru kojeg bi se izgradila i dva teniska<br />
terena, igrališta za mali nogomet, rukomet, košarku,<br />
boćalište, trim staza, igralište za djecu. Bit će obnovljeno<br />
i ljetno kino, pozornica, posađeno ukrasno grmlje i<br />
cvijeće, a sve bi trebalo biti završeno do kraja ljeta.<br />
Bio bi to jedan novi Tuškanac za sve, i djecu i odrasle!<br />
Teren su sa šumarima<br />
obišli i inspektori...<br />
Stara, opasna, nagnuta<br />
stabla treba maknuti
Broj 147 • ožujak 2009. HRVATSKE ŠUME 19
po svijetu<br />
Addis<br />
Glavni etiopijski<br />
grad Addis Abeba<br />
na prvi vas pogled<br />
sigurno neće<br />
ostaviti bez teksta.<br />
Razvučen i razbacan<br />
na sve strane, prljav,<br />
prašnjav i zagađen,<br />
po danu kaotičan,<br />
po noći sablastan,<br />
teško osvaja srca<br />
turista. No, ne treba<br />
zaboraviti da se<br />
nalazite u Africi<br />
i to na afričkom<br />
rogu, koji je<br />
trenutno jedan od<br />
najnemirnijih kutaka<br />
svijeta, zbog čega<br />
ćete uskoro početi<br />
cijeniti sigurnost na<br />
ulicama, prijateljski<br />
raspoložene ljude<br />
te izvrsne restorane<br />
sa vrhunskom<br />
ponudom, koje se<br />
ne bi postidjeli ni<br />
znameniti europski<br />
gradovi. Glavni grad<br />
Etiopije definitivno<br />
ima nešto u sebi, i<br />
onome tko mu dade<br />
priliku, odužit će se<br />
na najbolji mogući<br />
način<br />
ETIOPIJA: KOLIJEVKA<br />
ČOVJEČANSTVA (1)<br />
Abeba se nalazi na nadmorskoj visini<br />
od 2200 metara i treći je „najviši“ glavni<br />
grad na svijetu. Na lokalnom amharskom<br />
jeziku ime grada znači novi cvijet, a ime mu<br />
Piše: Goran Vincenc<br />
Foto: G. Vincenc<br />
je dala kraljica Taitu, žena cara Menelika II. koja je zaslužna<br />
i za njegovu lokaciju. Grad jedva da je stariji<br />
od sto godina, no tih sto godina je bilo vrlo burno,<br />
na trenutke tragično. Iako grad ne obiluje turističkim<br />
sadržajem, glavna je ishodišna točka za obilazak<br />
ostatka zemlje, a brojne legende i mistika koje se kriju<br />
u Etiopiji s razlogom golicaju maštu mnogobrojnih<br />
etiopskog društva. No,<br />
ono što ovaj muzej čini<br />
zanimljivim je koncepcija<br />
izložbe koja se bazira<br />
na ciklusu života, počevši<br />
od djetinjstva gdje su<br />
objašnjene dječje igre,<br />
turista, koji rado dolaze u ovu divnu zemlju ne krijući bajke i igračke različitih<br />
oduševljenje bogatom kulturom, divnim ljudima te plemena. Nastavak slijedi<br />
odraslo doba gdje se naroda u Addis Abebi<br />
Zgrada Ujedinjenih<br />
izvrsnom kuhinjom.<br />
Etiopijska se prijestolnica može podičiti sa dva pojašnjavaju vjerovanja,<br />
čuvena muzeja koji se nalaze vrlo blizu jedan drugoga.<br />
tradicionalna medicinog<br />
Etnološki muzej se nalazi unutar kompleksa glavna,<br />
ratovi, hodočašća<br />
sveučilišta, u zgradi koja je nekoć bila palača cara<br />
Haile Selassia. Na ulazu u palaču je izložba posvećena<br />
te kultura ukrašavanja tijela. Izložba završava smrću sa<br />
ceremonijama sahrana, nadgrobnim spomenicima i poimanju<br />
zagrobnog života.<br />
povijesti palače, dok je prava izložba na prvom katu.<br />
S obzirom na veliku etnološku šarolikost Etiopije, koja Drugi muzej kojeg svakako treba vidjeti je Nacionalni<br />
se očituje u velikom broju plemena, pogotovo u južnim<br />
dijelovima zemlje, u muzeju se mogu naći iznimno<br />
zanimljivi detalji iz života plemenskih zajednica, što<br />
predstavlja izvrstan izvor informacija za istraživanje<br />
muzej sa vrhunskom paleontološkom zbirkom,<br />
od koje među vrijednim eksponatima svakako treba<br />
istaknuti kostur Lucy, prvog primata koji je hodao na<br />
dvije noge, kojeg su pronašli arheolozi u istočnoj Etio-<br />
Novi cvijet Afrike<br />
Na ulicama Addis Abebe<br />
20 • Broj 147 • ožujak 2009. HRVATSKE ŠUME
Centralni trg izgrađen za velike manifestacije<br />
piji 1974. godine, a starost mu se procijenjuje na 3,2 milijuna godina.<br />
Anegdota govori da je u trenutku nevjerojatnog otkrića, na radiju svirala<br />
pjesma Lucy in the sky with diamonds od Beatlesa, zbog čega su<br />
joj arheolozi odlučili dati ime Lucy.<br />
No, ako niste muzejski tip, ne znači da ćete u Addis Abebi ostati<br />
kulturno uskraćeni. Ljubitelji slika mogu uživati u djelima vjerojatno<br />
najvećeg živućeg afričkog slikara Afewerk Teklea i imat će tu čast da<br />
ih slikar sam provede kroz izložbu, ako budu te sreće da se uspiju<br />
prethodno najaviti. Autoru ovih redaka to nije uspjelo za rukom, tako<br />
da su jedine umjetnikove slike koje sam vidio one u Nacionalnom<br />
muzeju.<br />
Spominjući Afewerk Teklea, svakako treba reći da je ovaj umjetnik<br />
napravio jedan od najvećih vitraja na svijetu, 150 m2 oslikanog stakla<br />
predstavljajući afričku prošlost, sadašnjost i budućnost koji se nalazi<br />
u zgradi poznatoj po nazivu Afrička dvorana, u kojoj se nalaze sjedišta<br />
UN-a za Afriku te sjedište Afričke ekonomske komisije, što Addis<br />
Abebu čini afričkim Bruxellesom.<br />
Od sakralnih objekata, veliku važnost igra katedrala sv.<br />
Trojstva, u kojoj je sahranjen poslijednji etiopski car Haile Selassie.<br />
Njega su ubili pripadnici komunističkog pokreta Derg u revoluciji<br />
1974. godine, a priča kaže da ga je osobno ubio vođa revolucije, pukovnik<br />
Mengistu. Za dokaz se navodi Solomonov prsten koji je bio<br />
simbol carske Etiopije, a koji je nakon svih tih događaja viđen na pukovnikovoj<br />
ruci. Sve u svemu taj događaj je prekinuo 3000 godina<br />
vladavine carske monarhije, a uslijedio je politički eksperiment sa<br />
komunizmom, koji je trajao sve do 1991. godine<br />
i spominje se kao jedna od tragičnijih era u<br />
etiopskoj povijesti.<br />
Još jedan bolan period ostavio je neizbrisiv<br />
trag u povijesti etiopskog naroda, a to<br />
je talijanska fašistička okupacija, koja je trajala<br />
od 1936. do 1941. godine. Mussolini je osobno<br />
naredio streljanje svih pobunjenika, što nije<br />
zaustavilo djelovanje gerile. Otpor prema okupatoru<br />
je doživio svoj vrhunac u veljači 1937.<br />
kada je pokušan atentat na omraženog viceguvernera<br />
Grazianija ispred palače u kojoj je danas<br />
smješten Etnološki muzej. Odmazda fašista<br />
bio je trodnevni pokolj nevinog stanovništva u<br />
Addis Abebi, prilikom kojega je ubijeno više tisuća<br />
ljudi, kojima je u znak sjećanja podignut<br />
spomenik Yekatit 12 na trgu Siddist Kilo.<br />
No, neke stvari koje su Talijani ostavili Etiopljanima<br />
u naslijeđe postali su simbolom opuštenog<br />
života Addis Abebe. Dio grada izgrađen<br />
za vrijeme okupacije danas je popularan pod<br />
imenom Piazza i arhitekturom sliči na gradove<br />
južne Italije, a karakterizira ga veliki broj zanimljivih barova, kazališta<br />
i kino dvorana.<br />
S obzirom da se nalazimo u domovini kave, obilazak navedenih<br />
znamenitosti je najbolje početi sa jutarnjom kavom u Cafe Tomoca<br />
na Piazzi, gdje služe najbolju kavu u metropoli.<br />
Addis Abeba se može pohvaliti odličnom gastronomskom ponudom,<br />
koja se očituje u velikom broju restorana, većinom smještenih<br />
na Bole Roadu, ulici koja ide od glavnog trga Meskel, velikog i ružnog<br />
zdanja na kojem se održavaju velike vjerske ceremonije pa sve<br />
do aerodroma. Ponuda je stvarno raznolika, tako da sam imao sreće<br />
uživati u restoranima brze prehrane, talijanske kuhinje kao i u azijskoj<br />
Legenda kaže da je pastir Kaldi čuvajući stado ovaca, primijetio<br />
da mu se blago čudno ponaša nakon konzumiranja čudnog<br />
grma sa crvenim bobicama te je odlučio i sam kušati spomenutu<br />
biljku. Nakon što je degustirao bobice, uhvatila ga je euforija te je<br />
oduševljen otrčao u obližnji samostan da podijeli svoje otkriće sa<br />
svećenicima. Njima se u početku otkriće nije svidjelo pa su ga proglasili<br />
vražjim djelom. No s obzirom da mise u Etiopiji traju duže<br />
od tri sata i da se cijelo vrijeme stoji, a kava je ljudima omogućavala<br />
da izdrže na nogama, ubrzo su promijenili mišljenje te ga<br />
proglasili božjim djelom, a danas najpopularniji napitak na svijetu<br />
krenuo je u svoj globalni pohod.<br />
Talijanska ostavština<br />
na Piazzi<br />
Broj 147 • ožujak 2009. HRVATSKE ŠUME 21
Katedrala<br />
kuhinji koje predstavljaju kineski i indijski restorani. No, poseban<br />
je užitak otići u restoran sa tradicionalnom etiopskom ponudom,<br />
jer njihova kuhinja krije mala iznenađenja.<br />
Najsvečanije lokalno jelo koje se jede samo prilikom<br />
proslava je Tere sega, u biti je sirovo meso sa začinima. Moram<br />
priznati da sam ga preskočio jer su me čak i Etiopljani upozorili<br />
na moguće trbušne probleme nakon konzumacije. No, specijalizirani<br />
restorani u kojem se služi Tere sega su vrlo atmosferični,<br />
a na ulazu stoji mesar kojem pokažete koji dio mesa želite konzumirati.<br />
No, zato nisam preskočio Kai wat, ljuti mesni umak koji se jede<br />
zajedno sa injerom, velikom palačinkom kisela okusa koja se proizvodi<br />
od brašna žitarice tef, endemične biljke Etiopske visoravni.<br />
Jelo je zaslužilo čistu peticu!<br />
Ništa lošije nije ni Kitfo, komadi tankog narezanog mesa, prodinstani<br />
na putru, uz dodatak začina. Poslužuju se uz aib, vrstu<br />
lokalnoga sira, te enset kruh koji se radi od lažnog drveta banane.<br />
Vrijeme u Addis Abebi je brzo prošlo, a mene je čekalo još<br />
mnogo toga, stoga sam sjeo na autobus te se uputio na izvor plavoga<br />
Nila.<br />
Piaza<br />
Što ima novo u svijetu?<br />
priznanja<br />
POTVRDA POSLOVNE IZVRSNOSTI<br />
HRVATSKIM ŠUMAMA<br />
Delničkoj Podružnici certifikati 9001:2008,<br />
Piše: Vesna Pleše<br />
te HACCP CODEX alimentarius<br />
Foto: V. Pleše<br />
Švicarska ekspozitura najvećeg certifikacijskog tijela na svijetu<br />
SGS Adriatica d.o.o. uručila je Robertu Abramoviću, voditelju<br />
delničke Podružnice, certifikate sukladnosti sustava<br />
upravljanja prema zahtjevima ISO 9001:2008, te HACCP<br />
CODEX Alimentarius.<br />
Svečanosti uručenja potvrde poslovne izvrsnosti, 27. veljače<br />
u <strong>Šuma</strong>riji Skrad, svojom nazočnošću, pridonijeli su predsjednik<br />
uprave Hrvatskih šuma Darko Vuletić i član Uprave Zdenko<br />
Podolar. Tom prigodom direktor SGS Adriatica d.o.o. posebno se<br />
zahvalio menadžmentu Hrvatskih šuma, svim zaposlenicima, te<br />
konzultantskoj tvrtci ARS-comunicandi d.o.o. koja je izvršila implementaciju<br />
sustava upravljanja prema zahtjevima ISO 9001:2008 i<br />
HACCP CODEX Alimentarius.<br />
Darko Vuletić naznačio je da je certificiranjem sustava upravljanja<br />
kvalitete, te uvođenjem HACCP sustava potvrđena trajna<br />
opredijeljenost Hrvatskih šuma ka usuglašavanju tvrtke prema<br />
zahtjevima međunarodnih normi. Upravo usvajanjem međunarodnih<br />
standarda omogućeno je Hrvatskim šumama da koristeći<br />
te poslovno-upravljačke alate, kontinuirano poboljšavaju sustav<br />
upravljanja u ovim globalno generiranim recesijskim trenucima.<br />
Robert Abramović<br />
napomenuo je da je<br />
delnička Podružnica<br />
bila među vodećima<br />
u potvrdi sukladnosti<br />
prema međunarodnim<br />
normama, napominjući<br />
da je HACCP (sustav<br />
upravljanja sigurnošću<br />
hrane) već obvezan i<br />
sastavni dio Zakona o<br />
hrani koji je stupio na<br />
snagu 1. siječnja 2009.,<br />
a kojeg su uspješno implementirali<br />
unutar Hrvatskih<br />
šuma delničke<br />
Podružnice.<br />
Voditelj delničke Podružnice Robert<br />
Abramović i predsjednik Uprave<br />
Hrvatskih šuma Darko Vuletić sa<br />
dodijeljenim certifikatima<br />
<strong>Hrvatske</strong> <strong>šume</strong> prva su tvrtka u državnom vlasništvu kojoj je<br />
uručen certifikat ISO 9001:2008.<br />
22 • Broj 147 • ožujak 2009. HRVATSKE ŠUME
mala enciklopedija šumarstva<br />
Rod jela obuhvaća<br />
40 vrsta zimzelenog<br />
visokog drveća<br />
umjerenih regija<br />
sjeverne polutke,<br />
rasprostranjenih u<br />
šumama Sjeverne<br />
Amerike, SAD-a,<br />
Europe, Azije i<br />
sjeverne Afrike. U<br />
Hrvatskoj je obična<br />
jela samonikla te<br />
uz hrast lužnjak<br />
najvrednija šumska<br />
vrsta drveća i<br />
treća po drvnoj<br />
zalihi, a raste u<br />
različitim šumskim<br />
zajednicama,<br />
približno na 130.000<br />
ha u dinarskom<br />
sustavu i na 15.000<br />
ha u panonskom<br />
području<br />
Jelova šuma u Gorskome<br />
kotaru<br />
Jele (Abies)<br />
Kora<br />
Deblo<br />
Piše: Ivica Tomić<br />
Foto: B. Pleše, B. Puača, Arhiva<br />
Rod jela (Abies) pripada porodici<br />
borovki (Pinaceae), a čini<br />
ga oko 40 vrsta zimzelenog visokog<br />
drveća umjerenih regija<br />
sjeverne polutke. Rasprostranjene su u<br />
šumama Sjeverne Amerike, SAD-a, Europe,<br />
Azije i sjeverne Afrike. Krošnja im<br />
je piramidalnog oblika, grane pršljenasto<br />
otklonjene i uglavnom ne vise.<br />
Kora debla je u mladih stabala tanka i<br />
glatka, sivkasta, nerijetko sa smolnim<br />
vrećicama, a stara stabla često imaju<br />
debelu i ispucalu koru. Izbojci su glatki,<br />
rijetko užlijebljeni, a iglice uglavnom<br />
dvoredne, nerijetko poredane oko izbojaka<br />
ili su poput četke na gornjoj<br />
strani izbojka. Imaju pločasto proširenu<br />
bazu, iglična brazgotina je plitka i<br />
okruglasta te je stoga grančica glatka.<br />
Iglice su pretežito plosnate, s gornje<br />
strane tamnozelene, a s donje imaju<br />
dvije plavkaste ili srebrnastobijele pruge<br />
puči. Pupovi su najčešće smolavi,<br />
okruglasti ili jajoliki do vretenasti.<br />
Jele su jednodomno drveće, a<br />
cvjetovi se javljaju na prošlogodišnjim<br />
izbojcima. Muški cvatovi su duguljasti<br />
ili jajoliki, nalaze se u pazušcu gornjih<br />
iglica, najviše u gornjim granama krošnje.<br />
Ženski cvatovi su u obliku usamljenih<br />
uspravnih češera na vrhu izbojka.<br />
Zreli češeri su također uspravni, duguljasto-jajasti<br />
ili valjkasti, dozrijevaju<br />
iste godine, raspadaju se te ostavljaju<br />
samo češerno vreteno. Ono ostaje još<br />
dugo vremena na stablima. Pokrovne<br />
Broj 147 • ožujak 2009. HRVATSKE ŠUME 23
Abies alba ‘Pendula’<br />
24 • Broj 147 • ožujak 2009. HRVATSKE ŠUME<br />
Mladik jele među<br />
bukvama na Psunju<br />
ljuske (priperci) su različite dužine, uske i kožaste, a plodne su ljuske<br />
široko zaobljene, sa po dvije sjemenke. Sjeme je nepravilno,<br />
trokutasto, s mnoštvom smolnih mjehurića, obavijeno je krilcem<br />
s obje strane, a njegova klijavost je kratkotrajna. Klije s 4-8, uglavnom<br />
5-6 zvjezdasto poredanih, linearnih i tamnozelenih supaka.<br />
Podjela po morfologiji ženskih češera - Rod jela možemo<br />
podijeliti prema izgledu pupova, iglica, češera i dr. na dva podroda.<br />
Za prvi podrod znakovito je da su češeri jajoliki, a pripada mu<br />
samo jedna vrsta (A. bracteata) kojoj je domovina središnja Kalifornija.<br />
Za drugi podrod karakteristično je da su češeri valjkasti,<br />
duguljasti ili jajoliki, a dijelimo ga na 7 sekcija. Novija sistematika<br />
jela temelji se na morfologiji ženskih češera i podjeli na deset<br />
odjeljaka (sekcija) i niz pododjeljaka. Međutim, do sada nisu provedena<br />
sistematska genetska istraživanja koja bi potvrdila da se<br />
morfološko razvrstavanje,<br />
koje podrazumijeva<br />
i zemljopisnu raspoređenost,<br />
poklapa s međusobnom<br />
srodnošću<br />
pojedinih vrsta. Tako su<br />
vrste iz odjeljka Abies<br />
karakteristične za područje<br />
srednje, južne i<br />
istočne Europe (obična,<br />
makedonska ili Borisova,<br />
grčka, kavkaska jela<br />
i dr.). Unutar odjeljka<br />
Piceaster nalaze se španjolska<br />
i alžirska jela<br />
(područje Španjolske i<br />
sjeverne Afrike), vrste iz<br />
odjeljka Momi pripadaju<br />
jugoistočnoj Aziji, a<br />
jele iz odjeljka Amabilis<br />
smještene su na pacifičkoj<br />
obali Sjeverne Amerike<br />
i u Japanu. Ostali<br />
odjeljci sadrže vrste raspoređene<br />
na području<br />
Sjeverne Amerike, Azije<br />
i Sjedinjenih Američkih<br />
država. Najviše pozornosti<br />
posvetit ćemo<br />
običnoj jeli (Abies alba)<br />
koja je u Hrvatskoj samonikla<br />
(autohtona), no<br />
u nas se, prema nekim<br />
izvorima, koje pojedini<br />
autori osporavaju, navodi<br />
i “jadranska crna<br />
jela” ili “biokovska<br />
jela” (Abies biokovoensis)<br />
u Primorju te<br />
krška jela (Abies alba<br />
ssp. illyrica), u zaleđu<br />
naših obalnih planina.<br />
Neke od preostalih vrsta<br />
roda jela samo ćemo<br />
ukratko opisati.<br />
Obična jela (Abies<br />
alba) je crnogorična<br />
vrsta drveća prirodno<br />
rasprostranjena u planinskim područjima srednje, južne i djelomice<br />
zapadne Europe. Na sjeveru se proteže do Poljske, na zapadu<br />
do sjeverne Španjolske, na istoku do istočne Rumunjske i<br />
Bugarske, a na jugu do sjevernih granica Grčke. Na području bivše<br />
Jugoslavije široko je rasprostranjena od Alpa do dinarskih planina<br />
i Srbije, no nalazimo je i u gorskim predjelima između Save i<br />
Drave i drugdje. S bukvom i smrekom oblikuje čiste ili mješovite<br />
sastojine. Gornja joj je visinska granica u Alpama (1200-1700 m), a<br />
Krška jela (Abies alba ssp. illyrica), jedna od naših rijetkih<br />
endemskih četinjača, koja dolazi u zaleđu obalnih planina te<br />
u ostalim primorskim lancima prema sjeveru i istoku. U nas<br />
je ima u sredogorju Like i na Dinari
optimalno se pojavljuje<br />
u rasponu od 400 do<br />
1500 m. Njeno rasprostranjenje<br />
u Normandiji<br />
je od 250 do 400<br />
m nadmorske visine.<br />
Ova zimzelena<br />
vrsta naraste u visinu<br />
prosječno 40 m (u<br />
prašumama i do 60<br />
m), a prsni promjer<br />
njena valjkastog i ranog<br />
debla nerijetko<br />
je veći od 2 m. Kora<br />
na mlađim stablima je<br />
sivkasta i glatka, a u<br />
starosti potamni te uzduž<br />
i poprijeko ispuca<br />
u kvadratičnim ljuskama.<br />
Korijenski sustav<br />
karakterističan je po<br />
snažnom postranom<br />
korijenju te središnjem<br />
korijenu (žila srčanica)<br />
koji izrazito duboko<br />
prodire u tlo (prosječno<br />
1 m). Krošnja je u<br />
mladosti čunjasta, u<br />
starijoj dobi valjkasta,<br />
Jelova stabla<br />
pri vrhu tanjurasta te izgleda kao da je odsječena; grane su u pršljenima<br />
i vodoravno otklonjene. Izbojci su sivosmeđi i neznatno<br />
dlakavi, pupovi su jajoliki, ušiljeni, smeđi, obično bez smole. Iglice<br />
su duge 1,5- 3 cm, 2- 2,5 mm široke, urezanog vrha ili tupe, odozgo<br />
užlijebljene, odozdo s dvije bijele pruge puči. Smještene su na<br />
postranim izbojcima i zasjenjenim granama, raščešljane i ušiljena<br />
Ova je crnogorična vrsta osjetljiva na štetne plinove te je ne<br />
treba saditi uz industrijska postrojenja, a sve je više ugrožena<br />
zbog djelovanja kiselih kiša. Stoga je u nas godinama<br />
najoštećenija četinjača i najugroženija vrsta drveća.<br />
vrha. Treba istaknuti da se iglice vrlo dugo zadržavaju na odsječenim<br />
stablima. Grane su u pršljenovima i ne vise.<br />
Plodonošenje između 25. i 30. godine - Muški cvatovi<br />
(rese) su žuti, nalaze se u pazušcu gornjih iglica, a ženski češerasti,<br />
uspravni, na kratkim stapkama i na vrhu izbojka. Cvatnja je<br />
tijekom travnja, svibnja i lipnja, na osami počinje između 25. i 35.<br />
godine, a u sklopu između 60. i 70. godine. Češeri su uspravni,<br />
valjkasti, dugi 10 - 18 cm i 3-5 cm široki, smeđi, dozrijevaju iste<br />
godine (tijekom rujna i listopada), a nakon raspadanja ostavljaju<br />
samo češerno vreteno. Pokrovne ljuske (priperci) su uske, kožaste,<br />
različito dugačke, a plodne ljuske su široko zaobljene, s po dvije<br />
sjemenke. Sjeme je trokutasto, dugo 7-13 mm, žućkastosmeđe i<br />
sjajno, s mnoštvom smolnih mjehurića, s krilcem koje ga ovija s<br />
jedne, a obuhvaća s druge strane. Klije s 4-8, pretežito 5-6 zvjezdasto<br />
raspoređenih, linealnih i tamnozelenih supki. Sadrži klicu<br />
(embrij) i hranjivo staničje (endosperm). U prirodnom okružju sjemenke<br />
jele načešće iskliju sljedećega proljeća, poslije opadanja.<br />
Karakteristično je da je klijanje sporo i nadzemno, a rijetko isklije<br />
više od 50 posto sjemenki. Plodonošenje počinje između 25. i 30.<br />
godine, a dobar je urod svake treće do osme godine. Ova jela ima<br />
veći broj kultivara i formi, koji se razlikuju po karakterističnom habitusu<br />
i iglicama (Aurea, Columnaris, Compacta, Fastigiata, Pendula,<br />
Pyramidalis i dr.).<br />
Naša najoštećenija vrsta drveća - Obična jela je jednodomna,<br />
anemofilna vrsta (razmnožava se vjetrom), koja raste na<br />
dubokim, hranjivim, humusom bogatim tlima, a iznimno i na kamenitim<br />
područjima, na vapnenačkim blokovima. Zahtjevna je na<br />
Izbojci, iglice, češeri, sjemenke<br />
stalnu relativnu vlažnost zraka, s umjerenom temperaturom.<br />
U brdsko-planinskim predjelima tvori mješovite<br />
<strong>šume</strong> s bukvom (Abieti-Fagetum), smrekom,<br />
običnim borom, molikom i drugim vrstama, a česte<br />
su jelove acidofilne <strong>šume</strong>. Jelove <strong>šume</strong> u Hrvatskoj<br />
vrlo su osjetljive na zimske studeni i mraz te zahtijevaju visoku<br />
zračnu vlagu, no dobro podnose snijeg, tuču, inje, rosu i maglu.<br />
Značajno je istaknuti da od svih naših važnijih vrsta drveća jela<br />
podnosi najviše zasjene. Tako se događa da stablo u zasjeni vrlo<br />
sporo raste pa i kao stogodišnje bude niže od stabla koje ima 50<br />
godina, a raste na svjetlu. Ova jela je osjetljiva na štetne plinove te<br />
je ne treba saditi uz industrijska postrojenja, a sve je više ugrožena<br />
zbog djelovanja kiselih kiša. Stoga je godinama najoštećenija<br />
četinjača i u nas najugroženija vrsta drveća. Premda u posljednje<br />
vrijeme nije zabilježeno povećanje sušenja (oštećenosti krošanja)<br />
u usporedbi s proteklim godinama, još uvijek je naša najoštećenija<br />
vrsta drveća, s oštećenošću gotovo 75 posto.<br />
U različitim šumskim zajednicama - U Hrvatskoj je obična<br />
jela,uz hrast lužnjak, najvrednija šumska vrsta drveća, a raste u<br />
različitim šumskim zajednicama, približno na 130.000 ha u dinarskom<br />
sustavu i na 15.000 ha u panonskom području. Uz autohtone<br />
hrastove i običnu bukvu temeljna je klimatogena vrsta drveća<br />
u nas i treća vrsta u ukupnoj drvnoj zalihi, a sudjeluje s gotovo<br />
14 posto (oko 35 mil m 3 ). S bukvom, smrekom i ostalim vrstama<br />
tvori preborne <strong>šume</strong> koje daju područjima Gorskoga kotara i Like<br />
te šumskim masivima Velebita i Kapele osnovno šumsko obilježje.<br />
Obična jela (Abies alba) prirodno je rasprostranjena u<br />
planinskim područjima srednje, južne i djelomice zapadne<br />
Europe. Gornja joj je visinska granica u Alpama<br />
(1200-1700 m), a optimalno se pojavljuje u rasponu od<br />
400 do 1500 m.<br />
U nas su jasno opisane i definirane četiri njene šumske zajednice.<br />
Najznačajnija je mješovita bukovo-jelova šuma (Abieti-Fagetum),<br />
zatim jelova šuma s rebračom (Blechno-Abietetum), jelova šuma s<br />
milavom (Calamagrostio-Abietetum), i šuma jele sa crnim grabom<br />
(Ostryo-Abietetum), zanimljiva i osebujna zajednica koja se bitno<br />
razlikuje od prethodne tri. Uz ove nabrojane, opisivane su i neke<br />
druge, u prvom redu šuma jele s ljigovinom (Rhamno-Abietetum)<br />
te Carici brizoides-Abietetum. Zaštićeni prirodni objekti ove vrste<br />
drveća u Hrvatskoj su nacionalni parkovi (Plitvička jezera, Risnjak,<br />
Sjeverni Velebit), parkovi prirode (Velebit, Medvednica, Papuk,<br />
Broj 147 • ožujak 2009. HRVATSKE ŠUME 25
Oštećenost<br />
krošnje<br />
zaštićeno bilje<br />
Stanište ove zeljaste trajnice je<br />
u bjelogoričnim i crnogoričnim<br />
šumama, na travnjacima i<br />
suhim livadama, uz potoke i<br />
rijeke, pretežito na vapnenačkoj<br />
podlozi. To je biljka polusvijetla<br />
te pokazatelj bazičnih,<br />
siromašnih i suhih do svježih tala<br />
Kokica mušica (Ophrys insectifora)<br />
je zeljasta trajna biljka iz porodi-<br />
Stabljika s neobičnim cvjetovima<br />
ce kaćunki (Orchidaceae), jedne od<br />
najvećih biljnih porodica, u čijem<br />
je sastavu više od 20.000 vrsta, uglavnom<br />
iz tropskih i suptropskih područja. Rasprostranjena<br />
je u srednjoj i sjevernoj Europi, u<br />
zapadnim dijelovima zapadno-panonske<br />
makroregije, goranskoj mezoregiji, a rjeđe<br />
u srednje-primorskoj i južno-primorskoj<br />
mezoregiji. Ima dva ovalno oblikovana gomolja,<br />
stabljika je tanka i žućkastozelena, a<br />
Kokica mušica<br />
(Ophrys insectifera)<br />
Piše: Ivica Tomić<br />
Foto: Arhiva<br />
Biokovo), strogi rezervati (Hajdučki i Rožanski<br />
kukovi, Bijele i Samarske stijene),<br />
posebni rezervati (botanički i šumske<br />
vegetacije), park-<strong>šume</strong> (Japlenški vrh,<br />
Golubinjak, Trakošćan) te zaštićeni krajolici<br />
s udjelom jelovih šuma (Klek, Bijeli<br />
potoci-Kamensko, Petehovac, Lokvarsko<br />
jezero).<br />
Postoji li vrsta “biokovska” jela<br />
- Premda se u monografiji “Šume u Hrvatskoj”<br />
(1992.) navodi da je “jadranska<br />
crna jela” (Abies biokovoensis; A. pardei)<br />
naš endemski lokalni takson koji<br />
se rasprostire na Biokovu te duž velebitskoga<br />
primorja do Vinodola, prof.<br />
dr. sc. Ivo Trinajstić u svome radu ističe<br />
kako se ni jednom od uobičajenih metoda<br />
ne može ustanoviti da je “biokovska<br />
jela” posebna vrsta. Naime, ona se<br />
ne razlikuje od obične jele, a trebat će<br />
objektivnim znanstvenim istraživanjima<br />
utvrditi radi li se o posebnom ekotipu<br />
obične jele na Biokovu. U istoj monografiji<br />
opisana je krška jela (Abies alba<br />
ssp.illyrica), jedna od naših rijetkih endemskih<br />
četinjača, koja dolazi u zaleđu<br />
obalnih planina te u ostalim primorskim<br />
lancima prema sjeveru i istoku. Na tome<br />
području introgresijom (prijelazom<br />
gena iz jedne u drugu vrstu) formira<br />
prijelazne i hibridne populacije, koje su<br />
kao zapadno-balkanski poluendem rasprostranjene<br />
u primorskom području<br />
bukve, u zajednici Seslerio-Abietetum<br />
illyricum. U nas je ima u sredogorju Like<br />
i na Dinari, a dolazi i na jugu Slovenije,<br />
u Hercegovini, Crnoj Gori te na nekim<br />
drugim lokalitetima.<br />
naraste u visinu 15-60 cm. Listovi su lancetasti,<br />
smješteni pretežito na donjem dijelu<br />
stabljike te naizmjenično raspoređeni. Cvat<br />
je izdužen, rijedak, u obliku klasa, s 2-20<br />
mirisnih dvospolnih (hermafroditnih) cvjetova<br />
koji nalikuju na muhu pa otuda i narodni<br />
naziv biljke. Cvjetovi rijetko privlače<br />
pčele i muhe. Tri vanjska listića ocvijeća su<br />
zelenkasta, dva unutarnja su crvenosmeđa<br />
i izrazito tanka poput niti. Medna usna je<br />
crvenosmeđa, sa svijetlom i sivomodrom<br />
pjegom, trodijelna, s rascijepanim srednjim<br />
režnjem. Biljka cvate tijekom svibnja i<br />
lipnja. Sjemenka je vrlo jednostavna, s malim<br />
embrijem okruženim jednim zaštitnim<br />
slojem stanica. Sadrži neznatnu količinu<br />
hrane, čije rezerve ovise o simbiozi biljke s<br />
pojedinim gljivama.<br />
U bjelogoričnim i crnogoričnim<br />
šumama - Stanište kokice mušice je u<br />
bjelogoričnim i crnogoričnim šumama, na<br />
Cvijet nalikuje na<br />
muhu<br />
travnjacima i suhim livadama, uz potoke i<br />
rijeke, pretežito na vapnenačkoj podlozi (pH<br />
7,1-8,5). To je biljka polusvjetla te pokazatelj<br />
bazičnih, siromašnih i suhih do svježih tala.<br />
Ovu višegodišnju biljku u Hrvatskoj nalazimo<br />
u okolici Zagreba, u Hrvatskome zagorju,<br />
na Strahinščici, u Slavoniji (u okolici Požege),<br />
na suhim travnjacima podgorja okolnih planina),<br />
a u Primorju je pronađena u okolici<br />
Bakra.<br />
Ovu višegodišnju biljku u Hrvatskoj<br />
nalazimo u okolici Zagreba, u<br />
Hrvatskome zagorju, na Strahinščici, u<br />
Slavoniji (u okolici Požege), na suhim<br />
travnjacima podgorja okolnih planina, a<br />
u Primorju je pronađena u okolici Bakra.<br />
Hranjivost i ljekovitost salepa - Iz gomolja<br />
se dobiva sušenjem i drobljenjem žućkastobijeli<br />
prah salep, koji je vrlo hranjiv, jer<br />
se u mješavini s pojedinim žitaricama koristi<br />
u proizvodnji kruha. U znanstvenoj medicini<br />
služi kao učinkovito blago sredstvo za liječenje<br />
upala sluznica crijeva i želuca, posebice<br />
kod djece. Vjeruje se da ima čudotvornu moć<br />
kao afrodizijak, a u mješavini s vodom (do<br />
pedeset dijelova) služi za dobivanje želea, koji<br />
djeluje blagotvorno i umirujuće.<br />
Ova rijetka vrsta vrlo je osjetljiva, a zbog<br />
sve prisutnijeg čovjekova utjecaja i promjena<br />
u staništu, broj biljaka se smanjuje.<br />
26 • Broj 147 • ožujak 2009. HRVATSKE ŠUME
horoskop<br />
IZ DREVNOGA KELTSKOG<br />
HOROSKOPA<br />
Horoskop<br />
starih Kelta<br />
zasnovan je<br />
na mjesečnim<br />
mijenama -<br />
godinu dijele<br />
na 13 mjeseci,<br />
a svaki mjesec<br />
traje 28 dana.<br />
Svemir su<br />
zamišljali u<br />
formi drveta,<br />
a osobnosti<br />
svakoga<br />
čovjeka<br />
upisane su u<br />
nekoj od vrsta<br />
drveća!<br />
Pronađite<br />
sebe, možda se<br />
iznenadite!<br />
Piše: Hrvoje Zdelar<br />
Foto: Arhiva<br />
Obična breza (Betula pendula)<br />
Osobnosti su nam<br />
upisane u vrstama<br />
drveća<br />
Kelti su cijeli svemir<br />
zamišljali u formi<br />
drveta čije korijenje<br />
raste duboko<br />
Oskoruša (Sorbus domestica)<br />
u zemlji, a grane daleko u<br />
raju. Njihov je horoskop zasnovan<br />
na mjesečnim mijenama<br />
- godinu dijele na<br />
13 mjeseci te svaki mjesec<br />
traje 28 dana. Religija im<br />
se zasniva na vjerovanjima<br />
u prirodne i natprirodne<br />
sile koje su u formi duhova<br />
nastanjivale staro drveće.<br />
Nadalje, vjerovali su da drveće<br />
dobiva snagu i moć<br />
od Sunca koje se smatralo vrhovnim bićem. Evo što<br />
vam govori keltski horoskop, bitno drugačiji od horoskopa<br />
na koji smo mi danas navikli.<br />
BREZA<br />
(24. prosinca – 20. siječnja)<br />
Kelti su drvo breze smatrali „damom <strong>šume</strong>“, a predstavljalo<br />
je ponovno rođenje, početak i obnovu, jer<br />
je breza drvo koje prvo dobiva lišće nakon zimskog<br />
mrtvila. Također su je<br />
povezali s čistoćom i<br />
nevinošću. Ljudi rođeni<br />
u ovom znaku su ambiciozni,<br />
odlučni i gipki.<br />
Uvijek su su jasno orijentirali<br />
na svoj cilj te su stoga<br />
odlučni vođe i dobri<br />
stratezi. Imaju potrebu<br />
uspjeti u životu i vjeruju<br />
da će se marljiv i uporan<br />
rad na kraju isplatiti. Breze<br />
su lojalne, na njih se<br />
možeš osloniti i vjerovati<br />
im, iako se ponekad čine<br />
rezerviranim.<br />
Pozor, mogu biti cinične!<br />
Najpoznatije su<br />
kao radoholičari te su<br />
uvijek ozbiljne, s pomalo<br />
čudnim smislom za<br />
humor. Znaju biti pesimistične<br />
te imati previ-<br />
Jasen (Fraxinus angustifolia)<br />
še samodiscipline. Često su same, a veza ili brak im<br />
se dogodi nešto kasnije u životu, budući im je teško<br />
pronaći nekoga tko se uklapa u njihove stroge kalupe<br />
i rutinu. Brezama je potreban jasan cilj kako ne bi<br />
bile depresivne i pesimistične. Boja im je bijela, planet<br />
Sunce, a životinja zlatni orao.<br />
OSKORUŠA<br />
(21. siječnja – 17. veljače)<br />
Oskorušu su Kelti nazivali i drvetom koje šapće. Naime,<br />
vjerovali su da će ovo drvo reći tajne čovjeku koji želi<br />
slušati. Kad se plod oskoruše razreže na dva ista dijela,<br />
dobije se unutrašnjost u obliku pentagrama i stoga se<br />
vjerovalo da treba nositi grančicu oskoruše zbog zaštite<br />
Broj 147 • ožujak 2009. HRVATSKE ŠUME 27
Jednokoštuničavi<br />
glog (Crataegus<br />
monogyna)<br />
Crna joha (Alnus glutinosa)<br />
od zlih sila. Irska legenda kaže da<br />
je prva žena na svijetu stvorena<br />
od oskoruše. Plodove vrlo rado<br />
jedu ptice. Ljudi rođeni u znaku<br />
Oskoruše su idealisti koji imaju<br />
vizionarske ideje i visoko humane<br />
i duhovne principe. Željni su<br />
promjene te mogu postati nestrpljivi<br />
zbog zabrana koje nameće<br />
društvo. Umjetnički su nastrojeni,<br />
originalni i nekonvencionalni,<br />
istinski su individualisti koji mrze<br />
konformizam. Sposobni su za<br />
vođu, ali kako koriste neobične<br />
metode i imaju još neobičajnije<br />
ideje, teško im je naći sljedbenike.<br />
Ljubazne su i tople osobe, ali kad<br />
moraju slijediti nekoga, tu dolazi<br />
do problema s autoritetom! Vrlo<br />
rado će saslušati druge i biti rame<br />
za plakanje, no pri davanju savjeta<br />
znaju biti bez takta te tako odbiti<br />
ljude od sebe. Sve ih zanima i sve<br />
će probati. Ljudi u znaku Oskoruše<br />
imaju čudan smisao za humor,<br />
što znači da će se vrlo rado smijati<br />
ozbiljnim stvarima. Po prirodi nisu<br />
romantični, vežu se tek u poznijim<br />
godinama jer se teško rastaju sa<br />
svojom slobodom. U vezi su vrlo<br />
odani, ali i neovisni. Boja im je crvena<br />
ili siva, planet Uran, a životinja<br />
zeleni zmaj.<br />
JASEN<br />
(18.veljače – 17. ožujka)<br />
Kelti su slagali grane jasena<br />
u krug kako bi se zaštitili od<br />
zmija, a lišće ispod jastuka jer su<br />
vjerovali da će tako potaknuti<br />
proročanske snove. Jasenovo<br />
Hrast kitnjak<br />
(Quercus petraea)<br />
Vrba (Salix caprea)<br />
28 • Broj 147 • ožujak 2009. HRVATSKE ŠUME
sjeme su koristili za proricanje ljubavi - ako<br />
se sjeme ne pojavi vlasnik će biti nesretan u<br />
ljubavi. Jasen ima vrlo dugo korijenje koje<br />
prodire duboko u tlo i isušuje ga pa druga<br />
vegetacija tu ne raste.<br />
Ljudi rođeni u znaku Jasena<br />
obično imaju dvostruku osobnost<br />
- s jedne strane su umjetnički<br />
nastrojeni i vrlo ranjivi, a s<br />
druge vrlo pragmatični.<br />
Suosjećajni su i osjetljivi i ta<br />
suosjećajnost se prenosi na životinje.<br />
Odlični su njegovatelji.<br />
Vjernici su, ali njihova vjera nije<br />
ortodoksna, posjeduju duboku<br />
senzibilnost za duhovnost. Iako<br />
su krhkog izgleda, lako se oporave<br />
od svakog poraza. No, na ljude<br />
Jasene lako je utjecati, znaju imati<br />
slabo pouzdanje te biti izolirani.<br />
Obožavaju kazalište i film, a često<br />
su obdareni lijepim glasom. Ljudi<br />
rođeni u ovom znaku su spontani,<br />
inteligentni, dosjetljivi i komunikativni.<br />
Obožavaju rasprave. Dobri<br />
su prijatelji, idealni partneri i brižni<br />
roditelji.<br />
Lijeska (Corylus avellana)<br />
Boja im je zelena, planet Neptun, a životinje<br />
galeb i morski konjic.<br />
JOHA<br />
(18. ožujka – 14. travnja)<br />
Kelti su vjerovali da joha povezuje muške<br />
i ženske principe i pomaže stvoriti ravnotežu.<br />
Također, često se od ovog drveta izrađivala<br />
magična svirala, a jedno je vrijeme bio<br />
zločin srušiti deblo, jer se vjerovalo da<br />
se duh iz debla osvećuje paljenjem kuća.<br />
Po irskoj legendi, prvi je muškarac bio<br />
stvoren od drveta johe.<br />
Ljudi rođeni u znaku Johe su snažni, vole<br />
avanturu i spremni su sami utabati put, što<br />
znači da često ostavljaju prijatelje i rodbinu<br />
Božikovina (Ilex aquifolium)<br />
iza sebe. Vole sami voditi svoje bitke i imaju<br />
hrabrosti za to. Duh im je nemiran i neumoran,<br />
a natjecanje normalna i svakodnevna<br />
pojava. Ovi ljudi ruše granice i istražuju nova<br />
prostranstva. Entuzijasti su, ali mogu biti sebični<br />
i nepromišljeni, čime si često stvaraju<br />
neprijatelje. Imaju sarkastičan smisao za<br />
humor i često će u društvu izigravati klauna.<br />
Vole preuzimati rizik, šarmantni su i nježni pa<br />
su omiljeni u društvu.<br />
Otvoreno kažu što misle, strastveni su<br />
i uvijek otvoreni za ljubav pa se često vežu<br />
rano u životu. Boja im je grimizna, planet<br />
Mars, životinje lisica i medvjed.<br />
VRBA<br />
(15. travnja – 12. svibnja)<br />
Vrba<br />
simbolizira<br />
ženstvenost. Kod Kelta<br />
se vjerovalo da trudnica<br />
mora staviti tkaninu<br />
ispod drveta vrbe, kako<br />
bi u njoj uhvatila otpalo<br />
lišće, što je značilo<br />
da će imati lak porod.<br />
Zvali su je i vještičjim<br />
aspirinom jer se od nje<br />
pravilo sredstvo protiv<br />
glavobolje. Na svijetu<br />
postoji 500 vrsta vrbe.<br />
Osobe rođene u znaku<br />
vrbe imaju jaku volju i<br />
izvrsno pamćenje, brzo<br />
reagiraju, ali često mijenjaju<br />
raspoloženja pa ih<br />
je teško upoznati. Praktični<br />
su i dobri izumitelji,<br />
ali i učitelji. Posvećeni su<br />
obitelji i vole povijest pa<br />
često izrađuju obiteljska<br />
stabla. Majka jako utječe<br />
na osobe Vrbe kroz cijeli<br />
život, ali kad se jednom<br />
odluče na vezu, vrlo su<br />
odani. Njihov smisao za<br />
humor nije uvijek lako razumjeti.<br />
Imaju mudrost<br />
koja ih čini dobrim prijateljima<br />
koji daju dobre<br />
savjete pa su cijenjeni u<br />
društvu. Boje su im sve<br />
svijetle nijanse, planet Mjesec, životinja zec.<br />
GLOG<br />
(13. svibnja – 9. lipnja)<br />
Vlasniku ovog drveta donosi bogatstvo<br />
i napredak. Cvijećem gloga ukrašavali su se<br />
dvorovi za vrijeme vjenčanja, a vijenac od<br />
glogova cvijeća na glavi su nosile djeveruše.<br />
Cvijeće i listovi se koriste za pripravu čaja<br />
koji liječi potištenost, gubitak apetita i lošu<br />
cirkulaciju. Osobe rođene u znaku Gloga su<br />
karizmatične, kreativne i prepune novih ideja.<br />
Vrlo su talentirane pa se lako prilagode novoj<br />
situaciji, lako utječu na druge, suosjećajne su i<br />
spontane. Lako komuniciraju i imaju puno samopouzdanja<br />
pa se lako nametnu kao vođe.<br />
Kao prijatelji su iskreni. Vole sport, imaju britak<br />
smisao za humor, privlači ih novinarstvo i<br />
Broj 147 • ožujak 2009. HRVATSKE ŠUME 29
književnost. Imaju želju probati od svega po malo, a po izgledu biste za<br />
njih rekli da su uvijek isti i godine ih ne mijenjaju. Boja im je purpurna,<br />
planet Vulkan, a životinja pčela.<br />
HRAST<br />
(10. lipnja – 7. srpnja)<br />
Hrast je sveto keltsko drvo koje simbolizira istinu . Na deblima hrasta<br />
su rezbarili krug koji ga je trebao štititi od udara groma. To je drvo predstavljalo<br />
iskušenja u životu čovjeka, koja su ga dovela do njegove biti. Vrata<br />
napravljena od hrastovine štitila su od ulaska zla u kuću. Po keltskoj mitologiji,<br />
hrast je prvo drvo na zemlji. Narodno vjerovanje kaže da ako hrast<br />
prolista prije graba, bit će dobar urod te godine. Plodovi hrasta - žirevi,<br />
korišteni su za zaštitu od udara munje pa ih se stavljalo po stubištima u<br />
kući. Osobe rođene u znaku Hrasta su hrabre, odlučne i odgovorne, lako<br />
privlače druge i inspiriraju ih . Ostaju mirne kad im se dogodi neki problem<br />
i koncentriraju se na njegovo rješavanje. Optimisti su i kažu istinu u svakoj<br />
situaciji, bez obzira na to kakve bile posljedice. No, ponekad im nedostaje<br />
diskretnosti i vole poduzimati riskantne korake na financijskom planu.<br />
Vole filozofirati i velikodušni su prijatelji, ali ponekad vole pretjerivati. Imaju<br />
instančan osjećaj za poštenje („fair play“). No, kad se radi o pitanjima<br />
srca - mogu biti vrlo naivni kad nekome vjeruju. Veliku pozornost pridaju<br />
moralu, a za voljenu osobu često postavljaju visoke standarde koje je teško<br />
dostići. Boje su im crna i tamnosmeđa, planet Jupiter, a životinje bijeli konj<br />
i vidra.<br />
BOŽIKOVINA<br />
(8. srpnja – 4.kolovoza)<br />
Vjerovalo se da božikovina daje snagu potrebnu da bi se došlo do rješenja<br />
te da vraća izgubljenu energiju. Sadili su je blizu kuće kako bi ih štitila<br />
od zla i demona. Granje su stavljali u kuću za vrijeme zime jer su vjerovali<br />
da je tu sklonište vilenjaka. Postoji 150 vrsta božikovine, a samo ženske<br />
jedinke stvaraju bobice koje su vrlo lijepe i vrlo otrovne. Osobe rođene u<br />
znaku Božikovine vrlo su praktične i sposobne, imaju smisao za logiku te<br />
dobar nos za poslove, ali radije asistiraju nego da vode. U vezi su posesivne,<br />
zaštitničke i rado daju podršku partneru. Perfekcionisti su, ali zbog toga<br />
često izgube samopuzdanje i smjer. Mnogo utječu na stvari, ali iza scene.<br />
Vrlo su osjećajne i samokritične, a u vezi zahtjevne. Često se vjenčaju za<br />
ljubav iz školskih dana. Tolerantne su i imaju mnogo prijatelja oba spola.<br />
Teška pitanja rješavaju jednostavnom logikom. Boja im je tamnosiva, planet<br />
Zemlja, životinja mačka.<br />
su dobri u debatiranju i pisanju. Sve odlično planiraju i organiziraju<br />
do najmanjih detalja. Imaju umjetničke sklonosti i često naprave nešto<br />
što lijepo izgleda, ali je i za praktičnu upotrebu. No, ponekad mogu biti<br />
paranoični i nedostaje im samopoštovanja. Često se pričinjaju rezerviranim<br />
i hladnim. U vezi su iskreni i brižni. Boja im je smeđa, planet<br />
Merkur, životinja vrana.<br />
Bršljan (Hedera helix)<br />
Trska (Phragmites communis)<br />
Vinova loza (Vitis vinifera)<br />
LIJESKA<br />
(5. kolovoza – 1. rujna)<br />
Kelti su lijesku smatrali drvetom mudrosti i ako bi ga netko odsjekao,<br />
bio je kažnjen smrću. Smatralo se da se jedenjem lješnjaka dobiva<br />
i magična sposobnost. Po irskom vjerovanju, u lijeski se skriva vila<br />
koja voli poeziju.<br />
Ljudi Lijeske su pametni, dobro opažaju, imaju oštar intelekt pa<br />
VINOVA LOZA<br />
(2. rujna-29. rujna)<br />
U hladnoj klimi u kojoj su Kelti živjeli, da bi vinova loza uspijevala<br />
trebalo je puno truda. Stoga je postala simbol senzualnosti i osjećajnosti.<br />
Istraživanja kažu da je vinova loza postojala i prije postanka čovjeka,<br />
a kultivirana je proizvodnja počela oko 2000. godine prije Krista<br />
na Siciliji. Najstarija vinova loza imala je oko 600 godina. Osobe rođene<br />
u znaku Vinove loze su autoritativne i pred sebe stavljaju visoke<br />
ciljeve. Čine se hladnima, ali su u biti nježne duše, romantične, samokritične<br />
i ranjive. Imaju oko za detalje i istančan ukus za lijepo. Obožavaju<br />
kazalište i glazbu. Ovo su jednostavne osobe kojima je potrebna<br />
emocionalna i mentalna sigurnost da bi se osjećale zadovoljnima.<br />
Obično su ambiciozne, ali imaju snažan nagon za preživljavanje. Ove<br />
se osobe moraju čuvati da se ne izgube u brizi i negativnim mislima.<br />
Znaju stvoriti harmoniju i stabilnost, ali su posve ovisne o nekome. U<br />
vezi su vrlo strastvene, ali im je brak teško održati. Imaju dobar smisao<br />
za humor, a drugi ih često mogu povrijediti zbog nedovoljno takta.<br />
Oni su instiktivni organizatori i nije ih dobro podcjenjivati. Boje su im<br />
šarene, planet Venera, a životinje gušter i bijeli labud.<br />
BRŠLJAN<br />
(30. rujna – 27. listopada)<br />
Kelti su vjerovali da bršljan moraju nositi djevojke kako bi im<br />
donio sreću te zaštitio od neplodnosti. Budući da je penjačica, bio<br />
je simbol putovanja čovjekove duše. Raste u svim uvjetima, i na<br />
30 • Broj 147 • ožujak 2009. HRVATSKE ŠUME
Poznati šumari u horoskopu<br />
Navodimo znakove nekih naših poznatih šumarskih<br />
stručnjaka u keltskom horoskopu. Tako su u znaku BREZE<br />
akademik. Slavko Matić i prof. dr. sc. Josip Franjić, JOHE<br />
prof. dr. sc. Joso Vukelić, GLOGA prof.dr. sc. Ante Krpan,<br />
LIJESKE prof.dr.sc. Branimir Prpić, TRSKE prof. dr. sc. Milan<br />
Glavaš. I vi ostali kolegice i kolege možda prepoznate svoje<br />
osobnosti u ponuđenoj vrsti drveta.<br />
suncu i u sjeni, a često zna i ubiti drvo po kojem se penje, dakle može ubiti<br />
snažni hrast. Stoga su ga Kelti osobito štovali.<br />
Osobe rođene u znaku Bršljana vrlo su izdržljive, imaju mnogo talenta koji ih često<br />
dovede do slave i društvenog priznanja. Ovo su ljudi s vrlo živim karakterom koji<br />
imaju svoj jedan jedinstveni stil. Neumorni su, vole društvo, veseli su i magnetični.<br />
Lako nalaze prijatelja jer ne vole nikoga vrijeđati. Imaju jaku volju i optimizam koji<br />
im pomaže rješavati probleme. Preuzimaju odgovornost za ono što su učinili. Uglavnom<br />
su loši učenici, jer ne vole knjige kao način učenja, već vole učiti iz iskustva.<br />
Osjećajni su i romantični i stalno su zaljubljeni u nekoga. Boja im je nebeskoplava,<br />
planet Perzefina (iza Plutona), a životinje guska i leptir.<br />
TRSKA<br />
(28. listopada – 24. studenog)<br />
Kelti su trsku smatrali drvetom zbog gustog korijenja. Od nje su obično<br />
izrađivali flaute i frule. Vjerovali su da trska uvodi red nakon kaosa te potiče na<br />
istraživanje istine, a smatrana je simbolom glazbe. Ljudi rođeni u znaku Trske<br />
imaju snažnu maštu i jasan pogled na kompleksne stvari. Dobri su prijatelji iako<br />
mogu biti jako ljubomorni. Kao partneri su privrženi i nose svoju drugu polovicu<br />
na dlanu, dok ih ne pogodi gorka munja ljubomore, a tada vrlo često gube<br />
kontrolu. Ponosni su i neovisni i, prije svega, nemaju straha ni od čega. Vole izazove<br />
i vjeruju u sudbinu. Zbog svog duha i hrabrosti, moraju se držati moralnih<br />
načela, jer ako to ne učine mogu se pretvoriti u vrlo opasne ljude! Boja im je<br />
zelena poput trave, planet Pluton, a životinja sova.<br />
BAZGA<br />
(25. studeni - 23 prosinca)<br />
Kod Kelta je bazga bila simbol smrti i rođenja. Vjerovalo se da ako netko<br />
sa sobom nosi grančicu bazge, neće moći vidjeti vizije i duhove. U staje s<br />
konjima su stavljali grančice bazge kako bi se životinju zaštitilo od zlih sila.<br />
U mnogim dijelovima Europe bazgu su smatrali saveznicom vještica ! Vjerovalo<br />
se da je spaljivanje drveta bazge predznak smrti. U mladosti, osobe<br />
rođene u znaku Bazge, troše mnogo vremena na prazne i nepotrebne stvari,<br />
no kako stare tako se mijenjaju. Vrlo često profitiraju još u mladim danima,<br />
primjerice nekim nasljeđivanjem. Imaju sreće u životu. Nemaju mira i vrlo<br />
su znatiželjne pa često putuju na duljim relacijama. Imaju ekstravagantan<br />
ukus i sami sebi su dovoljne. Prava snaga ovih osoba je u tome da uvijek<br />
znaju kad imaju pravo, a drugi krivo te su samodisciplinirani. Ne vole rutinu<br />
i teško ih drugi mogu nagovoriti na nešto. Usto su otvoreni, ali ne zaljubljuju<br />
se do kraja, emocije mogu isključiti u bilo kojem dijelu dana ili noći. Boja<br />
im je crvena, planet Saturn, a životinje crni konj i dabar.<br />
Bazga (Sambucus racemosa)<br />
Broj 147 • ožujak 2009. HRVATSKE ŠUME 31
lovstvo<br />
Piše: Zoran Timarac<br />
Foto: Arhiva<br />
Važno je znati<br />
u kom položaju<br />
pojedina vrsta<br />
dlakave divljači<br />
leži, kada<br />
usamljeno, u<br />
paru ili skupini,<br />
a pomoć u<br />
determinaciji<br />
ležaja je i otisak<br />
nogu kod<br />
podizanja tijela<br />
i ispala dlaka<br />
ili izmet koji se<br />
nađu u blizini<br />
KAKO I GDJE SE DIVLJAČ<br />
ODMARA I SPAVA<br />
Kada prolazimo lovištem nailazimo na mnogobrojne<br />
tragove divljači. Među njima su i ležaji<br />
- mjesta, na kojima je dlakava divljač ležala. Pri<br />
tom se mogla samo odmarati, sunčati, spavati,<br />
jesti, a preživači su mogli i preživati... Divljač obično<br />
leži tamo gdje se osjeća sigurnom, gdje ima dobar pregled,<br />
gdje joj ne smetaju vanjski nametnici, gdje je zimi<br />
toplije i zaštićenije od vjetra i snijega, gdje je ljeti hladnije<br />
itd. Takve tragove je bolje ne tražiti, posebno da<br />
se divljač ne uznemirava bez potrebe, što, naravno, ne<br />
vrijedi za vrijeme lova.<br />
Ako se želi znati koja vrsta divljači si je uredila mjesto<br />
za ležaj ili samo ostavila otisak svog tijela, treba uzeti<br />
u obzir više stvari. Važno je mjesto koje je divljač izabrala<br />
za ležaj, veličina tijela, odnosno<br />
način na koji leži.<br />
Divljač može ležati sasvim<br />
ili djelomično ispružena,<br />
skutrena, savijena u klupko, na<br />
trbuhu, boku, polubočno...<br />
Neke vrste koriste jedan, neke više vrsta ležaja. Jedne<br />
leže samo trupom na tlu, a glavu i vrat rijetko spuštaju,<br />
druge se ispruže cijelim tijelom. Primjerice, divlji<br />
preživači mogu ležati u ispruženom bočnom položaju,<br />
papke divljih papkara.<br />
Pomoć u određivanju<br />
ležaja je i ispala dlaka<br />
i izmet koji se mogu<br />
naći u blizini.<br />
Treba znati i u<br />
kom dijelu godine i<br />
koje kategorije neke<br />
vrste divljači i kada<br />
žive usamljeno, kada<br />
u paru, kada s mladuncima,<br />
a kada u<br />
većim ili manjim skupinama.<br />
Sve to može<br />
olakšati određivanje<br />
ležaja. Evo o ležajima<br />
nekih vrsta dlakave<br />
divljači.<br />
U vrijeme kada srna<br />
ima lanad, mogu se naći<br />
mali ležajevi lanadi, prvo<br />
dosta dalje od majke, a<br />
kasnije blizu nje. Kako<br />
lanad raste, ti su ležajevi<br />
sve veći. Isto je i za druge<br />
pripadnike obitelji jelena. Ležajevi srnjaka su pojedinačni,<br />
jer živi usamljeno, a samo u vrijeme parenja<br />
mogu se naći dva podjednaka ležaja od srnjaka i srne.<br />
Zec je najmanji sisavac u našem životinjskom<br />
svijetu koji živi bez posebne podzemne<br />
nastambe ili gnijezda.<br />
Otisci ležaja divljači puno<br />
govore o njima samima...<br />
obično s podignutom glavom, kada preživaju ležati na<br />
trbuhu, a glava je podignuta. Ris i divlja mačka mogu<br />
isto ležati u ispruženom bočnom položaju, ali s glavom<br />
na tlu, divlja svinja u ispruženom bočnom položaju, a<br />
lisica i vuk savijeni u klupko itd. To se može vidjeti po ležanju<br />
domaćih životinja, rođaka divljih, primjerice, kod<br />
psa, mačke, svinje.<br />
Ležaj u lovištu se lako otkrije, ako je uređen, inače<br />
ga odaju prignječena trava ili listinac, ulegnut snijeg,<br />
ostatci hrane, ako je divljač jela ležeći, i drugo. Ne smije se<br />
propustiti potražiti otiske stopala, jer je pritisak na tlo veći<br />
kod podizanja tijela. Posebno to vrijedi za tvrde i oštre<br />
U to vrijeme se vide i jedan ili dva manja ležaja lanadi,<br />
koja je do parenja bila uz majku, za vrijeme parenja<br />
odvojeno, a poslije parenja opet uz majku.<br />
U jesen, zimu i rano proljeće, srneća divljač živi<br />
u manjim ili većim krdima pa se na mjestima, koja<br />
su zaštićena od vjetra ili snijega, na manjoj površini<br />
može naći više ležaja. Poljske srne žive u većim krdima<br />
pa je i više ležajeva u blizini. Srneća divljač leži u<br />
ispruženom, bočnom položaju, kada ne preživa. Prije<br />
nego što legne, obično nagrne prednjim nogama<br />
nešto listinca ili suhe trave, no dosta često legne na<br />
posve nepripremljeno mjesto.<br />
Srnjak na ležaju<br />
32 • Broj 147 • ožujak 2009. HRVATSKE ŠUME
Divlja krmača leži i<br />
doji prasce<br />
Jelenska divljač ima drugačiji socijalni<br />
život pa su i veličina i broj ležaja,<br />
koji se mogu vidjeti u blizini, različiti.<br />
Izvan vremena parenja žive jači jeleni u<br />
posebnim krdima, odvojeno od košuta.<br />
Košuta i jelenčad, kao i mlađi jeleni, su<br />
također u zasebnim krdima.<br />
Zanimljivi su ležaji u vrijeme rike,<br />
kada je jedan jaki jelen u zajedničkom<br />
krdu. Tada se mogu naći na relativno<br />
maloj površini do deset i više ležaja,<br />
koji odgovaraju veličinama tijela ovogodišnje<br />
jelenčadi, odraslih i mladih<br />
košuta i jednog jakog jelena. Malo dalje<br />
od tih ležaja su “otisci tijela” od jednog, dva ili tri slabija jelena. Nekada<br />
jelen razbaca mravinjak rogovljem ili nogama i tu legne. Obično<br />
to čini u vrijeme linjanja. Vjerojatno u vrijeme promjene dlake osjeća<br />
svrbež, koji ublažavaju ujedi mrava i mravlja kiselina.<br />
Druga mogućnost je da mravlja kiselina omamljuje<br />
nametnike koji su u dlaci ili koži pa oni ispadaju.<br />
Loga zeca znatno je manja od dužine tijela<br />
- Zec je najmanji sisavac u našem životinjskom<br />
svijetu koji živi bez posebne podzemne nastambe<br />
ili gnijezda. Njegovi ležaji ili loge su prirodne udubine<br />
i zakloni ili ih uređuje i kopa sam, posebno na<br />
poravnatim ili zasijanim poljima, u tlu ili snijegu.<br />
Iako je zec dugačak i do 70 cm, njegova loga je manja<br />
od polovine dužine tijela, jer se, ležeći na trbuhu, jako skupi. Nekada<br />
se zna, naročito uveče kada izlazi na pašu, ispružiti cijelim tijelom. Ležeći<br />
na trbuhu, ispruži prednje noge naprijed, a stražnje nazad. U takvom položaju<br />
zna ostati i preko jedan sat pa zato trava ostane prignječena i odaje<br />
ležaj u dužini i širini zeca, nekada i malo duži od ispruženih nogu.<br />
Zec si uređuje logu tako da prednjim nogama iskopa plitku<br />
ovalnu udubinu oko 12 cm duboku, oko 16 cm široku i oko 34<br />
cm dugačku. U odnosu na okolnosti loga može biti i dublja. Tu se<br />
zec smješta po pravilu, tako da je njegov osjetljivi nos usmjeren<br />
prema vjetru da može na vrijeme osjetiti opasnost, ali i<br />
tako da je zaštićen od jakog vjetra i da je po mogućnosti<br />
okrenut prema suncu.<br />
Loga može biti u brazdi na oranju, između redova usjeva,<br />
među korijenjem drveća, uz grm i drugdje.Na jednoj,<br />
relativno manjoj površini, može se uvijek naći samo jedan<br />
ležaj. Ležaj je potpuno čist, a na golom tlu, naročito na oranju,<br />
upravo izglačan. Jednu te istu logu zec upotrebljava<br />
duže vremena. Nekada se mogu naći manji neuređeni ležaji<br />
od zečića.<br />
Divlje svinje leže u ispruženom trbušnom položaju,<br />
s nogama ustranu, nekada i s ispruženim prednjim<br />
nogama naprijed i s glavom na njima. Pošto žive u krdima,<br />
to je više različito velikih ležaja u blizini. Divlje svinje rado<br />
leže jedna uz drugu, naročito za hladnog vremena. Ležaj si<br />
Ležaji lisice mogu se naći među<br />
usjevima, u gustoj travi, među<br />
kamenjem, korijenjem debelih<br />
stabala, na panju, u gustoj<br />
branjevini, u šikari pod grmom<br />
Jelen lopatar na<br />
ležaju<br />
mogu urediti rilom i papcima ili se samo izvaliti.<br />
Stari veprovi žive usamljeno, osim u vrijeme parenja. Mjesto za ležaj<br />
si izabiru u gustišima, na mirnim i zaštićenim mjestima. Imaju više<br />
ležajeva na raznim mjestima na području na kojem<br />
žive. Ležaji vepra ne mogu se zamijeniti s ležajima<br />
druge dlakave divljači slične veličine, jer si vepar rilom<br />
i papcima iskopa dosta duboku jamu.<br />
Za ružnog vremena, dok se linja i u vrijeme<br />
parenja, lisica je po pravilu u jazbini. Kada se odmara<br />
može biti u jazbini i ne mora. Izvan jazbine<br />
lisica leži za lijepog vremena, obično kada je poslije<br />
noćnog lova zatekne zora. Ležaji lisice mogu se naći<br />
među usjevima, u gustoj travi, među kamenjem, korijenjem debelih<br />
stabala, na panju, u gustoj branjevini, u šikari pod grmom. Može se<br />
sunčati na panju ili ravnom kamenu, gdje ležaj može odati samo ispala<br />
dlaka. Nekada leži i na golim oranicama, ako je tamo obilje voluharica,<br />
miševa ili druge hrane.<br />
Pošto lisica živi usamljeno, ležaji su pojedinačni, osim kada<br />
majka poodrasle mladunce vodi u lov podalje od jazbine. U proljeće,<br />
dok još ima mladunce u jazbini, lisica leži u gustišu blizu jazbine.<br />
Lisičji ležaj je obično ovalan, jer najčešće leži sklupčano.<br />
Zec na logi<br />
Broj 147 • ožujak 2009. HRVATSKE ŠUME 33
olesti<br />
ZABRINJAVAJUĆE BROJNO STANJE ZECA U NAŠIM LOVIŠTIMA<br />
Trend opadanja<br />
brojnog stanja<br />
divljeg zeca<br />
prisutan je u<br />
Hrvatskoj već<br />
duži niz godina,<br />
što u konačnici<br />
može ugroziti<br />
biološku<br />
raznolikost<br />
pojedinog<br />
područja.<br />
Odnedavno<br />
opasnost dolazi<br />
i od pojave nove<br />
bolesti, virusne<br />
infekcije<br />
Virusna infekcija<br />
prijeti zečevima<br />
Piše: Antun Zlatko Lončarić<br />
Foto: Arhiva<br />
Europski ili obični zec (Lepus europaeus Pall) rasprostranjen<br />
je posvuda po našem kontinentu,<br />
osim krajnjeg sjevera, Pirinejskog poluotoka te<br />
nekih otoka. Premda se posljednjih nekoliko desetljeća<br />
utjecajem čovjeka smanjila opasnost predatora<br />
na zeca, njihova populacija svake godine je sve manja.<br />
Brojnost zečje populacije i u Hrvatskoj je u trendu smanjenja,<br />
premda ga nalazimo na svim prostorima naše<br />
zemlje, osim na nekim otocima.<br />
Prema procjenama naših lovnih stručnjaka, u Hrvatskoj<br />
bi moglo obitavati više od 500.000 zečeva, ali<br />
nažalost danas ih je tek<br />
Zec (Lepus<br />
aeropaeus)<br />
možda oko 10 posto od<br />
mogućeg kapaciteta staništa.<br />
Biološkim minimumom<br />
smatraju brojnost od pet jedinki<br />
na 100 hektara. U pojedinim<br />
našim staništima,<br />
bez obzira na predatore ili<br />
lov na zečeve, njihov broj se<br />
ne povećava.<br />
Sve donedavno glavni<br />
uzrok opadanja brojnog<br />
stanja zečje populacije<br />
smatrala se prevelika<br />
primjena agrokemijskih<br />
zaštitnih sredstava u poljoprivredi,<br />
uporaba brojnih<br />
poljoprivrednih strojeva i<br />
opreme u vrijeme odrastanja<br />
podmlatka te nekontrolirana proljetna paljenja poljoprivrednih<br />
i šumskih zemljišta.<br />
U pojedinim krajevima <strong>Hrvatske</strong>, posebno u Slavoniji<br />
i Baranji, ali i u nekim drugim sjevernim dijelovima,<br />
ozbiljna opasnost zečjoj populaciji su prevelik broj nezaštićenih<br />
predatora, prije svega odnedavno nagla pojava<br />
čagljeva, divlje mačke, kune, kao i znatno povećana<br />
brojnost lisica. Od pernatih zaštićenih i nezaštićenih<br />
predatora su jastrebovi, škanjci, gavrani pa čak i čaplje<br />
i rode.<br />
Prema nekim istraživanjima, do početka lovne sezone<br />
uspije preživjeti i odrasti tek oko 15 posto ozečenih<br />
zečića !<br />
Odrasli zec ima težinu oko 5 kg, ženka tijekom<br />
toplog dijela godine 2-3 puta rađa po 3-5 mladih, koji<br />
odmah progledaju i imaju dlaku te se brzo osamostaljuju<br />
(već za 3 tjedna), a spolno su zreli za 12 mjeseci.<br />
Mogu doživjeti i do 10 godina, ali u sadašnjim uvjetima<br />
to je prava rijetkost upravo zbog (svih) navedenih opasnosti.<br />
Tako da tek manje od 1 jedinke preživi po jed-<br />
nom zrelom zecu. Zečevi su biljožderi koji imaju veliki<br />
izbor hrane koju čak radi potpunijeg iskorištenja i dva<br />
puta jedu i probavljaju te odlažu u tvrde kuglice izmeta.<br />
Posljednja dva desetljeća u većini europskih<br />
zemalja pojavila se nova opasnost za zečju populaciju<br />
koja je gotovo istrijebila u nekim državama zapadne Europe<br />
divljeg zeca. Nažalost, ta nova opasnost,“sindrom<br />
smeđeg europskog zeca“ kako je nazvana, nije zaobišla<br />
ni našu zemlju.<br />
Prema istraživanju dr. vet. Zorana Lipeja, voditelja<br />
odjela za patologiju Veterinarskog fakulteta u Zagrebu,<br />
po prvi puta u Hrvatskoj 1992.godine je zabilježena virusna<br />
infekcija kod zečeva. Na području Istre, Primorja<br />
i Gorskog kotara gotovo su nestali zbog slične virusne<br />
Prema nekim istraživanjima,<br />
do početka lovne sezone uspije<br />
preživjeti i odrasti tek oko 15 posto<br />
ozečenih zečića<br />
infekcije, a postoji opravdana sumnja kako i Dalmaciji<br />
prijeti ista opasnost, jer su već zabilježeni slučajevi u<br />
okolici Benkovca, Zadra, Nina i Pakoštana.<br />
„Sindrom smeđeg europskog zeca” virusna je bolest<br />
sezonskog karaktera, koja se najčešće javlja u listopadu<br />
i studenom, što se poklapa sa sezonom lova na divljeg<br />
zeca, a na prvi pogled ne može se razlikovati bolesni od<br />
zdravog zeca, jer nema vidljivih tragova bolesti.<br />
Bogatstvo nekog kraja ogleda se u raznolikosti,<br />
očuvanju i održavanju biljnog i životinjskog svijeta. Ta<br />
biološka raznolikost znači sveukupnost flore i faune,<br />
često je pod utjecajem i čovjeka i njegovog nekontroliranog<br />
i nesavjesnog ponašanja. Odnosno, savjesnim<br />
i kontroliranim ponašanjem čovjek može sačuvati biološku<br />
raznolikost.<br />
Naseljavanjem, reintrodukcijom ugroženih autohtonih<br />
vrsta u prostor u kojem je nekada obitavala, čovjek<br />
svjesno nastavlja biološku raznolikost staništa, ali<br />
i introdukcijom alohtonih životinjskih vrsta sa sličnih<br />
ekoloških staništa također se obogaćuje određeno područje.<br />
Posebno se to odnosi na određena lovišta.<br />
Krajem prošle godine, uz pomoć Ministarstva regionalnog<br />
razvoja, šumarstva i vodnog gospodarstva te<br />
uz potporu Hrvatskog lovačkog saveza u nekoliko naših<br />
županija, uvezeno je iz Mađarske 1313 zečeva. Kako još<br />
uvijek u Hrvatskoj, unatoč potpori i poticajima, nije moguće<br />
proizvesti dovoljne količine divljih zečeva, iznova<br />
se potražila pomoć iz Mađarske, objasnio je tajnik HSL-a<br />
dipl. inž. Ivica Budor. Najviše zečeva isporučeno je Šibensko<br />
– kninskoj, Dubrovačko – neretvantskoj, Splitsko<br />
– dalmatinskoj te Zadarskoj županiji.<br />
34 • Broj 147 • ožujak 2009. HRVATSKE ŠUME
povijest šumarstva<br />
Piše: Vesna Pleše<br />
Foto: B. Pleše i Arhiva<br />
Pepeljarenje<br />
(spaljivanje<br />
drveta u pepeo),<br />
odnosno<br />
proizvodnja<br />
pepeljike ili<br />
potaše kao<br />
sirovine za<br />
staklarsku<br />
industriju bio je<br />
jedan od prvih<br />
poznatih načina<br />
iskorištavanja<br />
šuma, odnosno<br />
prerade drva.<br />
Uglavnom se<br />
primjenjivao<br />
od polovice 18.<br />
do početaka 19.<br />
stoljeća<br />
Radnici u<br />
Smrekovoj dragi<br />
Bukva<br />
Prijevoz granjevine<br />
volovima<br />
U<br />
vrijeme kada su glavne prometnice bile loše<br />
trasirane i kada je postojala mreža javnih putova<br />
nižeg reda i šumskih putova, spaljivanje<br />
drva u pepeo, bio je, u određenim granicama<br />
razuman posao i jedna od prvih grana eksploatacije<br />
šuma“ (Josip Šafar).<br />
Postupak proizvodnje pepeljike opisao je šumar<br />
Josip Ettinger. Sve je počinjalo izborom drva<br />
za paljenje, pri čemu se vodilo računa o tome<br />
je li drvo natrulo, ima li na njemu gljivica i sl.<br />
Oborenom drvu okljaštrile su se grane te se<br />
ostavljalo u ležećem položaju da se dobro<br />
prosuši, što je znalo potrajati mjesecima. Prosušeno<br />
drvo palilo se s oba kraja i u sredini.<br />
Zapaljeno pomalo je gorjelo tinjajući. Okoliš<br />
se dobro očistio da ne bi došlo do požara. Pepeljar<br />
je palio i više klada odjednom. Čim se<br />
drvo pretvorilo u pepeo, počeli bi ga radnici<br />
sakupljati. Sakupljali su ga posebnim lopaticama<br />
i metlicama te ga tovarili u brente i nosili do pepeljare.<br />
Kad su se nakupile dovoljne količine pepela, krenulo<br />
se sa postupkom luženja (proizvodnjom pepeljike). Pepeo<br />
se lužio u posebnim kotlovima, a lužina se kuhala<br />
tako dugo dok se ne bi zgusnula. Zgusnuta, hladila se i<br />
stavljala u bačve da se kalcira. Dobivena pepeljika bila je<br />
smeđe boje. Da bi poblijedila pekla<br />
se u posebnim pećima te u bačvama<br />
otpremala u staklare.<br />
Za proizvodnju pepeljike bilo<br />
je potrebno od devet do deset<br />
hvati bukovog drva, odnosno za<br />
100 kg proizvedene pepeljike<br />
trebalo je spaliti 35 do 40 m 3 bukovine.<br />
Osim bukovine za njenu<br />
proizvodnju koristila se brjestovina<br />
i cerovina, jer je davala više<br />
pepela.<br />
Poslije postupka pepeljarenja<br />
u šumama su ostajale<br />
jame koje su se zatrpavale pa su<br />
ostala i određena uzvišenja, koja<br />
se i danas mogu vidjeti na nekim<br />
mjestima gdje se proizvodila pepeljika.<br />
Ovakvim načinom rada<br />
uništavala se okolna šuma, a stabla<br />
su oštećivana vatrom, dimom<br />
i velikom vrućinom.<br />
ISKORIŠTAVANJE ŠUMA U<br />
PROŠLOSTI<br />
Pepeljarenje - prvi poznati<br />
način iskorištavanja šuma<br />
I danas mnogi<br />
smatraju<br />
da je to bio<br />
najneracionalniji<br />
način<br />
iskorištavanja<br />
šuma u povijesti.<br />
Iako su se ovim poslovima ljudi prestali baviti vrlo<br />
rano i danas mnogi smatraju da je to bio najneracionalniji<br />
način iskorištavanja šuma u povijesti. Od 1820.<br />
do 1850. u petrinjskoj i brodskoj pukovniji te hrvatskom<br />
i slavonskom provincijalu davali su se u zakup<br />
veliki kompleksi šuma za potrebe pepeljarenja.<br />
Kod nas je pepeljarenje bilo razvijeno u krajevima<br />
bogatim šumama, poput Like, zapadnog<br />
dijela Gorskog kotara (oko mjesta Fužina,<br />
Lokava, Mrzlih vodica i Ravne gore), područja<br />
Vojne krajine, ali i Slavonije. Godine<br />
1793. lužionica u Rijeci proizvodila je iz pepela<br />
dobavljenog iz obližnjih šuma do 1500<br />
vagana pepeljike. Jedan vagan sadržavao je<br />
današnje 62 litre.<br />
S područja Dinarida pepeljika se izvozila<br />
u sjedišta velikih staklarni u Veneciji.<br />
Posredovanjem talijanskih trgovaca prodavala<br />
se i dalje u zemljama zapadne Europe.<br />
Iz Slavonije izvozila se u austrijske zemlje za proizvodnju<br />
poznatog češkog stakla.<br />
I u Hrvatskoj je u ono vrijeme bila dosta razvijena<br />
staklarska proizvodnja. Tako je godine 1729. osnovana<br />
staklarna kod mjesta Crni lug u Gorskom kotaru te<br />
u Staroj sušici (kod Vrbovskog) 1766. Radila je do 1811.<br />
Poslije francuske okupacije započele su sa radom i staklarne<br />
u Lokvama i Mrzloj vodici.<br />
Staklarska industrija bila je razvijena i u drugim krajevima,<br />
1842. u Zvečevu (kraj Voćina) u Slavoniji započela<br />
je s radom staklarna, a i požeški kraj bio je poznat po<br />
brojnim takvim manufakturama stakla.<br />
Iz podataka saznajemo da se pepeljika proizvodila<br />
i u Prekodravlju gdje su židovski trgovci imali kotlove<br />
za proizvodnju pepeljike kod Repaša. Početkom<br />
dvadesetih godina prošlog stoljeća „kraljem pepeljenja“<br />
u Samoboru nazivaju bogataša Franju Reiznera<br />
koji se masovno bavio ovom proizvodnjom sirovine<br />
za staklo.<br />
Prelaskom na novi načine proizvodnje pepeljike,<br />
ovaj primitivni način iskorištavanja šuma u potpunosti<br />
je nestao iz naših krajeva, iz naših šuma.<br />
O tome danas tek svjedoči poneki zapis, kao znak<br />
sjećanja mladim naraštajima o tome kako se čovjek<br />
kroz povijest mučio, ne bi li proizveo potrebnu sirovinu,<br />
ne samo za staklo, već i za druge proizvode neophodne<br />
za život i preživljavanje.<br />
Broj 147 • ožujak 2009. HRVATSKE ŠUME 35
stari šumari<br />
ALFONS KAUDERS – ŠUMAR,<br />
PROFESOR, DOKTOR ZNANOSTI<br />
Čovjek koji je uživao pošumlja<br />
Alfons Kauders<br />
Obilježavajući<br />
stotu obljetnicu<br />
rasadnika<br />
Podbadanj<br />
u Crikvenici,<br />
senjske Uprave,<br />
u listopadu<br />
prošle godine,<br />
između ostalog<br />
predstavljen je<br />
i reprint knjige<br />
poznatog<br />
šumara Alfonsa<br />
Kaudersa<br />
„Nekoliko riječi<br />
o pošumljavanju<br />
krša naših<br />
primorskih<br />
kupališta“. Bila<br />
je to prigoda<br />
da se na<br />
jednom, ovako<br />
značajnom,<br />
skupu šumara<br />
svi skupa<br />
prisjete ovog<br />
poznatog<br />
šumara,<br />
profesora, ali i<br />
znanstvenika<br />
prigodom<br />
130-e obljetnice<br />
njegovog<br />
rođenja<br />
Najveći dio rada prof. Alfonsa<br />
Kaudersa u šumarstvu bio je<br />
vezan za pošumljavanje krša<br />
Hrvatskog primorja. „Upravo<br />
na tom golom kršu, gdje su oduvijek najteži<br />
uvjeti za rad šumarskog stručnjaka,<br />
stvorio je prof. Kauders golemo djelo. 25<br />
godina provedenih na području koje ljeti<br />
sunce pali, a zimi bura bije, predstavlja<br />
za njega doba u kojem neumorno vodi<br />
bitku sa teškim ekološkim uslovima da<br />
na siromašnom i degradiranom primorskom<br />
kršu podigne zelene <strong>šume</strong>“, (prof.<br />
dr. M. Androić).<br />
Radeći na kršu osmislio je i realizirao<br />
cijeli niz projekata: podigao je<br />
mnogobrojne borove kulture u predjelima Voljak, Lokvica,<br />
Zoričići, Podbadanj i dr.,<br />
-šumske kulture u bujičkom području kod Grižana,<br />
Drivenika, Bribira i Ledenica,<br />
-za vrijeme desetgodišnjeg rukovođenja Inspektoratom<br />
za pošumljavanje krša u Senju uspio je podići i<br />
uzgojiti velike površine šumskih kultura u Alinom bilu,<br />
Grebenu, Čardaku, Kelnovoj kosi, Debelom brigu, Krilu,<br />
Jakinoj strani i dr.<br />
-za njegovo vrijeme pošumljeno je na stotine hektara<br />
krša, izgrađeni su mnogi putovi,<br />
uređeni parkovi i podignuti mnogi<br />
rasadnici.<br />
Za svog plodonosnog radnog<br />
vijeka, osnovao je 11 rasadnika,<br />
među kojima i Podbadanj u Crikvenici<br />
1908.<br />
Srednju školu polazio je u<br />
Zagrebu i Karlovcu, gdje je maturirao 1897. U Zagrebu<br />
je 1902. završio <strong>Šuma</strong>rsku akademiju, a 1905. Filozofski<br />
fakultet. Službovao je kao šumar po raznim mjestima u<br />
Hrvatskoj. Između ostalog bio je asistent na <strong>Šuma</strong>rskoj<br />
akademiji u Zagrebu u Zavodu za uzgajanje šuma. Od<br />
1907. službovao je u Đakovu i Delnicama, u Crikvenici<br />
od 1908.-1919. kao kraljevski kotarski šumar, bio je i<br />
nadzornik ogulinske županijske oblasti, a od 1922.-<br />
1925. direktor je Kraljevske akademije šuma na Sušaku.<br />
Rukovoditelj senjskog Inspektorata za pošumljavanje<br />
krša, goleti i uređenje bujica postao je 1943. i na<br />
tom se mjestu zadržao šest godina. Potom je radio u<br />
Krš kod Oltara<br />
nad Svetim Jurjem<br />
Detalj iz rasadnika<br />
Podbadanj u<br />
Crikvenici<br />
„Upravo na tom golom kršu, gdje<br />
su oduvijek najteži uvjeti za rad<br />
šumarskog stručnjaka, stvorio je prof.<br />
Kauders golemo djelo“.<br />
<strong>Šuma</strong>rskom odsjeku Savske banovine, pa (1940.) kao<br />
inspektor Ministarstva šuma i rudnika, a 1941. postaje<br />
šumarski savjetnik u Ministarstvu šumarstva i rudnika<br />
NDH. Umirovljen je 1941.<br />
Tijekom svog radnog vijeka, svoja znanja i iskustva<br />
prenosio je na mlađe generacije<br />
šumara pisanjem članaka i znanstvenih<br />
radova objavljenih u brojnim<br />
časopisima i stručnim publikacijama.<br />
Na početku svoje znanstvene<br />
karijere napisao je rad pod<br />
nazivom „Biljno-geografska slika<br />
Požeške kotline“ (1906.). U svrhu poboljšanja srednjoškolske<br />
šumarske nastave napisao je udžbenik „Podizanje<br />
i gajenje šuma“ (1950.). Za šumarsku struku vrlo je<br />
značajna i njegova knjiga „<strong>Šuma</strong>rska bibliografija koju<br />
je <strong>Šuma</strong>rsko društvo u Zagrebu tiskalo u dvije knjige.<br />
Između ostalog bio je 1957. urednik šumarske struke u<br />
časopisu „Bulletin scientifigue“, suradnik Odjela za prirodne<br />
znanosti pri JAZU, a surađivao je i sa Leksikografskim<br />
zavodom, poglavito prigodom pisanja <strong>Šuma</strong>rske<br />
enciklopedije.<br />
Tijekom života bio je i dopisni član Geološkog<br />
povjerenstva za Hrvatsku i Slavoniju 1911. i Hrvatskog<br />
prirodoslovnog društva te član prvog razreda Hrvatskoslavonskog<br />
šumarskog društva, a kasnije i dugogodišnji<br />
počasni član.<br />
Do svoje smrti 1966. bio je pravi uzor svim mlađim<br />
generacijama šumara, ne samo kao stručnjak i znanstvenik,<br />
već kao pošten i skroman čovjek, o čijim se djelima<br />
i danas s ponosom može govoriti i pisati.<br />
U povodu proslave stogodišnjice šumarske nastave<br />
u Hrvatskoj 1960. <strong>Šuma</strong>rski fakultet predložio je Zagrebačkom<br />
sveučilištu da mu se zbog zasluga na području<br />
podizanja i njege naših krških šuma, dodijeli stupanj<br />
doktora šumarskih znanosti, što je i prihvaćeno. Tako je<br />
36 • Broj 147 • ožujak 2009. HRVATSKE ŠUME
Piše: Vesna Pleše<br />
Foto: B. Pleše i Arhiva<br />
zdravi život ZAŠTO<br />
BOLI GLAVA<br />
vati krš !<br />
Ako vas nikada nije<br />
zaboljela glava - vi<br />
ste iznimka!<br />
Piše: Dr. Ivo BELAN<br />
prof. Kauders dobio titulu doktora honoris<br />
causa.<br />
Iz njegovog bogatog životnog i radnog<br />
opusa izdvojili smo dio zabilješki iz zem. biljevišta<br />
u Crikvenici tiskanog u <strong>Šuma</strong>rskom<br />
listu 1915.<br />
“Tijekom zadnjih godina opaženo<br />
je u zem. biljevištu u Crikvenici da mlade<br />
crnogorične biljke u znatnoj mjeri pogibaju.<br />
Bolesti od parasitičkih gljiva nijesu<br />
opažene, a ipak su mjestimice neke<br />
gredice pokazale takovu sliku, kao da su<br />
biljke faktično od neke bolesti zaražene.<br />
Osobito su stradale mlade biljke crnog<br />
bora. Opaženo je, da je stabljika upravo<br />
na onom mjestu, gdje izlazi iz zemlje,<br />
vrlo stegnuta, nad ovim stegnutim mjestom<br />
imale su biljke još nekoliko dana sasvim<br />
normalni izgled, a tek iza šestog do<br />
osmog dana počeli su se gornji dijelovi<br />
biljke sušiti i iglice žutjeti. Kratko vrijeme<br />
iza toga nagnule su se biljke, a dijelovi,<br />
koji nijesu dobivali hrane, morali su poginuti.<br />
U našim predjelima ugrije se često<br />
zrak na 28-34º C, a temperatura tla iznaša<br />
često 50-58º C. Poznato je da je granica<br />
temperature koju biljka podnaša oko 52º<br />
C. Sasvim je onda normalno da dijelovi<br />
biljke koji su do tla, moraju uginuti.<br />
Jedino i uspješno sredstvo jest što<br />
ranije pokrivanje mladih biljki te se ovo<br />
pokrivanje ima obaviti već nekoliko dana<br />
iza sijanja, jer se često događa da biljke,<br />
koje su još u klijanju i koje su jedva probile<br />
zemlju, pogibaju od prevelike topline“.<br />
(Alfons Kauders).<br />
Procjenjuje se da sedmero od deset<br />
odraslih osoba upotrebljavaju<br />
tablete protiv glavobolje barem<br />
jednom mjesečno i da barem za<br />
jednog od dvanaest ljudi glavobolja<br />
predstavlja kronični problem<br />
Svake godine milijuni ljudi budu dovoljno<br />
alarmirani ili onesposobljeni svojom<br />
glavoboljom da ih ona prisili posjetiti liječnika.<br />
Vjerojatno nijedan<br />
drugi zdravstveni problem<br />
nije okružen s toliko konfuzije,<br />
brige i pogrešnog liječenja.<br />
Ono što boli kod glavobolje<br />
nije mozak, nego tkiva<br />
lubanje koja pokrivaju i krvne<br />
žile u njima. Većina glavobolja<br />
nastaje kad se krvne žile rašire<br />
i pritišću osjetljiva područja ili<br />
kad se mišići glave i vrata zgrče<br />
i znatno otežaju cirkulaciju u<br />
krvnim žilama.<br />
Česti uzroci glavobolje<br />
su povišena temperatura tijela,<br />
umor, preskočeni obrok, zagušljiva,<br />
prenatrpana prostorija, mamurluk,<br />
privremena apstinencija<br />
od kave, ako je čovjek na nju naviknut.<br />
Međutim, mentalni konflikti<br />
su glavni uzročnici kronične glavobolje.<br />
Glavobolje zbog nervne<br />
napetosti i migrenozne glavobolje čine 90 posto<br />
svih glavobolja. Ako obavljamo posao koji<br />
zahtijeva fiksiran položaj glave, mišići vrata, čeljusti<br />
i lubanje zauzimaju položaj koji izaziva bol<br />
(dugotrajni rad na računalu). To često činimo i<br />
kao reakcije na neki psihološki pritisak. Kod glavobolja<br />
zbog nervne napetosti i kod migrenoznih<br />
glavobolja, pored lijekova, može pomoći i<br />
jednostavna psihoterapija – iznijeti probleme i<br />
otvoreno razgovarati sa svojim obiteljskim liječnikom.<br />
Dvije trećine žrtava glavobolje mogu<br />
sami pomoći dobrom organizacijom dnevnih<br />
obaveza (ako treba i smanjiti njihov broj), planiranjem<br />
vremena za odmor i relaksaciju i prestati<br />
s pretjeranom brigom za stvari koje su “onakve<br />
kakve jesu”.<br />
Glavobolje zbog nervne<br />
napetosti i migrenozne<br />
glavobolje čine 90<br />
posto svih glavobolja.<br />
Nakon konzultacije s liječnikom i pokušaja<br />
da se pronađe uzrok glavobolji, u liječenju stoje<br />
na raspolaganju brojni lijekovi protiv bolova<br />
(analgetici). Kod jačih glavobolja, analgetik ili<br />
sedativ (sredstvo za smirenje) sam, pojedinačno,<br />
neće biti dovoljan, nego će ih možda trebati<br />
kombinirati.<br />
Migrenozne glavobolje pogađaju dvostruko<br />
više žene nego muškarce. Vrlo često<br />
smetnje s vidom najavljuju napadaj migrenozne<br />
glavobolje. Na vrhuncu<br />
napadaja mnogi pacijenti osjećaju<br />
mučninu i povraćaju. Što<br />
točno uzrokuje migrenu nije<br />
još uvijek sasvim jasno. Postoji<br />
izrazita genetska predispozicija.<br />
Novija istraživanja ukazuju<br />
da osobnost i stres mogu također<br />
biti provokativni faktor.<br />
Za olakšanje napadaja migrenozne<br />
glavobolje postoji<br />
niz dobrih lijekova, ali razumljivo,<br />
tu terapiju treba propisati<br />
liječnik.<br />
Za kratkoročno ublažavanje<br />
blagih do srednje jakih glavobolja<br />
i migrena može dobro<br />
poslužiti Belupov lijek Neofen.<br />
Srećom, migrena vrlo često nestaje<br />
sama od sebe do dobi od 50<br />
godina.<br />
Glavobolja nekada može<br />
biti jedini simptom skrivene depresije. U nekim<br />
slučajevima uzrok kronične glavobolje<br />
može biti neki problem s očima (nekorigirana<br />
dioptrija itd.). glavobolja zbog alergije može<br />
godinama proći neprepoznata. Na nju treba<br />
posumnjati kod osoba koje imaju povijest nekih<br />
alergijskih problema (peludna hunjavica,<br />
kućna prašina, ekcem, urtikarije, astma).<br />
U mnogim slučajevima, posebno tamo<br />
gdje je glavobolja posljedica stresnih situacija,<br />
znatno olakšanje, a često i potpuno rješenje<br />
tegoba, donosi uključivanje u neke sportskorekreativne<br />
aktivnosti (jogging, plivanje, vožnja<br />
bicikla itd.)<br />
Sasvim razumljivo, svaka kronična glavobolja<br />
ili iznenadna jaka bol u glavi zahtijeva, prije<br />
svih drugih mjera, obradu kod liječnika.<br />
Broj 147 • ožujak 2009. HRVATSKE ŠUME 37
kultura<br />
Navigator za stjecanje praktične<br />
mudrosti u šumarstvu<br />
NOVE STRUČNE KNJIGE / DARKO POSARIĆ „VODIČ<br />
ZA REVIRNIČKE POSLOVE“<br />
Piše: Antun Zlatko Lončarić<br />
Foto: A. Z. Lončarić<br />
„Vodič za<br />
revirničke<br />
poslove“<br />
naziv je knjige<br />
šumarskog<br />
inženjera<br />
Darka Posarića,<br />
namijenjena<br />
mladim<br />
revirnicima –<br />
pripravnicima<br />
kao podsjetnik<br />
za brže i<br />
kvalitetnije<br />
osposobljavanje<br />
revirnika<br />
za budući<br />
rad u našim<br />
<strong>Šuma</strong>rijama<br />
Revirni sustav uveden je kao način rada<br />
u Hrvatskim šumama još 1991.godine.<br />
Do tada su šumarski inženjeri po <strong>Šuma</strong>rijama<br />
radili većinom ili poslove vezane<br />
uz uzgajanje i zaštitu šuma ili za iskorištavanje.<br />
Kad je novi revirni sustav uveden, poslovi i zadatci<br />
točno su opisani i od inženjera – revirnika<br />
traži detaljno poznavanje stanja u reviru od<br />
izgleda revira, tehnologije svih vrsta radova<br />
trenutačno vezanih za revir, te poslove obveze<br />
i odgovornosti iz područja zaštite na radu,<br />
do odredaba postojećih pravilnika i zakonskih<br />
akata koji se tiču poslova koji se obavljaju te<br />
iskustvo u radu sa svim računalnim programima<br />
vezanim uz revirnički posao.<br />
U organizacijskoj strukturi matične<br />
<strong>Šuma</strong>rije, revirnik ima točno određeno mjesto –<br />
zadužen je za svoj revir, a radne naloge dobiva<br />
od upravitelja <strong>Šuma</strong>rije, a nadređen je poslovođama<br />
i radnicima.<br />
Profesionalni razvoj šumarskih stručnjaka,<br />
jedna je od tema o kojima se, kad je riječ o hrvatskom<br />
šumarstvu, zasigurno vrlo malo govori, a pogotovo<br />
piše. To je svakako u nesrazmjeru s interesom koji svaki<br />
visokoobrazovani šumarski stručnjak pokazuje za brojne<br />
aspekte razvoja profesionalne karijere – ističe prof. dr. sc.<br />
Ivan Martinić, u izrečenoj recenziji netom tiskane knjige<br />
„Vodič za revirničke poslove” autora Darka Posarića, mladog<br />
šumarskog inženjera, koji je svoj radni vijek započeo<br />
u <strong>Šuma</strong>riji Otok, a danas je stručni suradnik za proizvodnju<br />
u Upravi šuma Podružnice Vinkovci.<br />
Svakodnevna je šumarska praksa vrlo dinamičan<br />
posao, koji zahtijeva uz šumarska znanja i ponešto<br />
ekonomije, menadžmenta i menadžerskih vještina, jer<br />
kako je govorio dipl. inž. Tomislav Starčević, „...tehnološka<br />
tranzicija hrvatskog šumarstva zahtijeva psihološke i<br />
sociološke promjene šumarskih stručnjaka “ upozoravajući<br />
na zaostajanje operativnog života šumarske struke u<br />
odnosu na razvoj tehnologija, a posebno tržišnog potvrđivanja.<br />
Ovaj „Vodič za revirničke poslove” po svom obuhvatu<br />
sadržaja, strukturi i načinu obrazlaganja svojevrsni je na-<br />
vigator “za uspostavu<br />
veze između studijem<br />
stečenih znanja<br />
i života svakodnevne<br />
Darko Posarić<br />
prakse šumarstva“,<br />
ističe u svojem osvrtu<br />
na knjigu, prof. dr. sc.<br />
Ivan Martinić.<br />
Cilj je ovog strukovnog<br />
vodiča pomoći osposobljavanju revirnika za što<br />
kvalitetniji rad. Nastojalo se to postići objedinjavanjem<br />
većeg dijela revirniku potrebnih znanja u jednu cjelinu,<br />
kako bi se skratilo vrijeme učenja te podsjećanje na naučeno<br />
olakšalo – ističe autor „Vodiča“ dipl.inž. Darko Posarić.<br />
Knjigu je autor dugo pripremao, dopunjavao i<br />
objedinjavao područja po preporukama niza šumarskih<br />
stručnjaka, stvaran je gotovo osam godina, od ideje do<br />
tiskanja u zavidan šumarski udžbenik. Udžbenik je tiskan<br />
na kvalitetnom papiru, na ukupno 230 stranica, sa stotinjak<br />
color fotografija koji školski i metodistički prikazuju<br />
niz radnih operacija kao i prikaza rada na računalu.<br />
Glavni dio teksta podijeljen je na dvije cjeline: U<br />
prvoj, „Poduzeće i revirnik“, ukratko je predstavljen rad<br />
Hrvatskih šuma d.o.o Zagreb i Uprava šuma Podružnica<br />
Vinkovci. Revirnički poslovi u istoimenom poglavlju su<br />
samo nabrojani, dok su detaljno opisani u drugoj cjelini<br />
Vodiča.<br />
U drugoj cjelini opisan je rad revirnika po područjima<br />
djelatnosti u 11 poglavlja: Planiranje, Uzgajanje šuma,<br />
Šumsko sjemenarstvo i rasadničarstvo, Zaštita šuma,<br />
Ekologija šuma, Iskorištavanje šuma, Lovstvo, Uređivanje<br />
šuma, Zaštita na radu, Normiranje rada i poglavlje Ostalo.<br />
Na kraju dodajmo riječ prof. dr. sc. Ivana Martinića:<br />
„U modelu današnje organizacije hrvatskog šumarstva<br />
upravo je revirnički posao prvi korak razvoja profesionalne<br />
karijere, a snalaženje u revirničkim poslovima često<br />
prvi filtar za napredovanje. Brojnost revirnika, ali još više<br />
njihova odgovorna pozicija u organizaciji šumarstva, čini<br />
ih onom skupinom u hrvatskom šumarstvu koja bi morala<br />
nositi kreativnost, tehnologijski napredak, racionalizaciju<br />
na izvoru događanja…“<br />
Darko Posarić<br />
Nakon srednje <strong>Šuma</strong>rske škole u Vinkovcima i u Karlovcu, Darko Posarić (1970.) diplomirao je na <strong>Šuma</strong>rskom<br />
fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 1996. godine.<br />
Jednogodišnji pripravnički staž odradio je u <strong>Šuma</strong>riji Županja (96.-97.), odmah zatim počeo raditi na neodređeno<br />
vrijeme kao revirnik u <strong>Šuma</strong>riji Otok, a od 1.siječnja ove godine nalazi se u vinkovačkoj Upravi na mjestu<br />
stručnog suradnika za proizvodnju.<br />
Dosad je objavio više stručnih radova, sam ili u suradnji s drugim šumarskim stručnjacima. Samostalno:„Primjena<br />
daljinskih istraživanja u inventuri šuma“ (1993., Mehanizacija šumarstva); „Obnova spačvanskih šuma hrasta lužnjaka<br />
(Quercus robur L.) oplodnim sječama – mogućnosti poboljšanja postojećeg načina rada“ (1908., <strong>Šuma</strong>rski list);<br />
Pernek, M., B. Liović, D. Posarić 2003: Prva iskustva primjene seksualnih feromona za prognozu gustoće populacije<br />
malog mrazovca Operophthera brumata L. (lepidoptera, geometridae), Radovi – <strong>Šuma</strong>rski institut Jastrebarsko;<br />
Tikvić, I., Ž. Zečić, Z. Seletković, D. Ugarković, D. Posarić 2006: Struktura i iskorištenje drvnog obujma oštećenih i<br />
propalih stabala hrasta lužnjaka na primjeru Spačve, Radovi – <strong>Šuma</strong>rski institut Jastrebarsko<br />
38 • Broj 147 • ožujak 2009. HRVATSKE ŠUME
dječji kutak<br />
PRIČE O ŠUMAMA,<br />
ŠUME U PJESMAMA<br />
Pripremila: Ljiljana Ivković<br />
Potreba za očuvanjem šuma-potreba je čovječanstva. Svijest o životno važnom<br />
blagu, o zelenom pokrovu našeg planeta, o šumama što se uzdižu u<br />
nebo čuvajući nas od poplava i erozija, koje su izvor života, dom i utočište<br />
brojnim životinjskim vrstama, treba razvijati od najranijeg doba.<br />
Takva potreba ponukala nas je na suradnju s najmlađima, kako bi djeci već<br />
od predškolske dobi usadili ljubav prema šumi i naučili ih da vole prirodu koja ih<br />
okružuje i čuvaju okoliš u kojem žive.<br />
Dječji likovni izričaji doživljaja ljepote i vrijednosti <strong>šume</strong>, opisanih u „Pričama“<br />
Ivane Brlić Mažuranić i u pjesmama drugih hrvatskih pjesnika, izlet su u dječji svijet<br />
mašte i iskrenoosti kakvu samo još kod djece možemo naći.<br />
Časopis <strong>Hrvatske</strong> <strong>šume</strong> će zajedno s dječjim vrtićima „I. B. Mažuranić“ iz<br />
Slavonskoga Broda, „Josipdol“ iz Josipdola i „Sesvete“ iz Sesveta, u svakom broju<br />
objavljivati kratke odlomke iz priča ili pjesama koje su djeca iz spomenutih vrtića<br />
(vidjet ćete kako!), doživjela i ilustrirala.<br />
Projekt nazvan „Priče o šumama, <strong>šume</strong> u pjesmama“ (izbor citata iz „Priča“<br />
I. B. Mažuranić, odabir pjesama) osmislile su mr. sc. prof. Jasna Ažman (S.<br />
Brod) i odgojiteljica Ljiljana Ivković (Ogulin).<br />
Vuk<br />
U okolici se znalo,<br />
Filip Kolesarić, 5,1 g., (DV „I.B.Mažuranić“, Sl. Brod) - SUNCE<br />
DJEVER I NEVA NEVIČICA<br />
Sunce djever i Neva Nevičica<br />
„...Svu noć jezdio Oleh ban s djevojčicom, a pred zoru stigoše u pustu<br />
Banovinu, od hrastove gradine Oleha bana.<br />
Pa da ih bude više i veselije, pozvaše iz planine vuka i vučicu te surog<br />
orla i sivog kraguja, a Nevi Nevičici dvije djeveruše: grlicu i tanku lastavicu..“<br />
(I. B. Mažuranić)<br />
Toni Brletić (DV Josipdol) – VUK<br />
da u velikoj prastaroj šumi živi već preko deset godina,<br />
od svojega djetinjstva, pastir pustinjak,<br />
koji živi ljeti i zimi u najneprolaznijem dijelu <strong>šume</strong>,<br />
kud ne prolazi nitko, do lisice i šumske ptice.<br />
I prozvali ga ljudi „Vukom“,<br />
a pričali o njem najčudnovatije priče.<br />
„Vuk!“<br />
Plećat, visok,jak kao gora, a modrih,<br />
blagih očiju i vedra osmjeha.<br />
Izgledao je dobar kao dobar dan!<br />
-Ne sjećam se da mi je ikad ljepše bilo,<br />
Kad sam se našao sam i slobodan<br />
U mladom zelenilu <strong>šume</strong>.<br />
-A sad vam kažem, kad bi u šumi i bilo duhova i vila,<br />
kao što ih nema, ti bi dusi mogli samo dobri,<br />
vedri i blagi biti kao što je i šuma sama..“<br />
-Aj,kako li je lijepa stara hrastova šuma u pol ljeta,<br />
kada joj se svaki listić cakli tamnim zelenilom!<br />
Među starim stablima podižu se mlada stabalca i škripe,<br />
tarući svoje grane jedna o drugu na slabom vjetriću,<br />
dok stari hrastovi trepte samo svojim gustim lišćem,<br />
kao da se smijeha tresu gledajući<br />
kako im se djeca svijaju i kako se igraju.<br />
(I. B. Mažuranić)<br />
Lucija Đumić, 4,1 g., (DV Sesvete) - SUNCE DJEVER I NEVA<br />
NEVIČICA<br />
Broj 147 • ožujak 2009. HRVATSKE ŠUME 39<br />
Mihaela Grabarević, 5,1 g., (DV I. B. Mažuranić, Sl. Brod) - SUNCE<br />
DJEVER I NEVA NEVIČICA
ljudi i planine<br />
10 GODINA PD ŠUMAR<br />
Redovnom<br />
godišnjom<br />
skupštinom u<br />
lovačkom domu<br />
Muljava, PD<br />
<strong>Šuma</strong>r obilježio<br />
je 10. godišnicu<br />
rada. Ozbiljnim<br />
i angažiranim<br />
radom, Društvo<br />
i njegovi članovi<br />
pojedinačno, u<br />
tom su razdoblju<br />
ostvarili velik<br />
broj značajnih<br />
pohoda i akcija,<br />
a tako će biti i<br />
ubuduće<br />
S godišnje skupštine te pohoda Petrovoj<br />
gori, Baraćevim spiljama te Plitvičkim<br />
jezerima<br />
Jubilej će se na Štirovači<br />
obilježiti radno<br />
Skupštinom u planinarskom<br />
domu Muljava na Petrovoj<br />
gori te obilaskom Baraćevih<br />
spilja i Plitvičkih jezera, posljednjega<br />
siječanjskoga vikenda,<br />
Planinarsko društvo <strong>Šuma</strong>r je obilježio<br />
10-u godišnjicu postojanja.<br />
PD <strong>Šuma</strong>r danas broji 128 članova<br />
razasutih u 17 ogranaka po<br />
cijeloj Hrvatskoj. Takva raspršenost<br />
članstva uvjetuje i poseban način<br />
rada koje Društvo njeguje i podržava:<br />
uz nekoliko zajedničkih, nazovimo<br />
ih velikih pohoda godišnje,<br />
ogranci, ili pak sami članovi Društva,<br />
organiziraju sami ili sudjeluju u<br />
brojnim drugim akcijama. Osnovan<br />
na Kalniku (a prije toga inicijativni<br />
se odbor sastao na Bjelolasici), PD<br />
<strong>Šuma</strong>r će jubilej i svečano i radno<br />
obilježiti ove godine u lipnju na Štirovači.<br />
U prisutnosti 60-ak članova,<br />
u snježnom okruženju obnovljene<br />
i ugodne Muljave, predsjednik PD<br />
<strong>Šuma</strong>ra Branko Meštrić izvijestio<br />
je da su <strong>Šuma</strong>ri i proteklu godinu<br />
„vozili“ po planu. Od zajedničkih<br />
pohoda, uz godišnju skupštinu<br />
(isto u Muljavi) i Geru, realizirana<br />
je Štirovača gdje je obnovljena Baričkova<br />
staza, šumarijski pohod u<br />
Čakovec (Štrigova, Ivančica, Opeke,<br />
Zelendvor, Varaždin) te Rovinj (doček<br />
Nove godine), a nije se javilo<br />
dovoljno ljudi za najavljeni pohod<br />
u Crnu Goru. Od ostalih akcija treba<br />
spomenuti posjet Botaničkom vrtu,<br />
Leusutekovom vrtu, obilježavnje<br />
staze br. 21 na Medvednici, nezaboravni<br />
pohod na Lastovo (svibanj). Tu<br />
Piše: M. Mrkobrad<br />
Foto: O. Vlainić, Z. Lončarić,<br />
M. Vargek<br />
je i više vanjskih akcija u kojima su sudjelovali članovi<br />
PD <strong>Šuma</strong>r (Papučki jaglaci, Belec, uz Dan hrvatskih planinara,<br />
Dinara, Zvečevo, uz Međunarodni dan planina,<br />
obilježavanje 110.-e godišnjice HPD-a)<br />
I za ovu godinu Meštrić je najavio bogat program<br />
iz kojeg izdvajamo Štirovaču, čišćenje i otvaranje ponora,<br />
uz suradnju s NP Sjeverni Velebit i PP Velebit. Organizira<br />
se pohod na Kretu (svibanj), planira se i osvajanje Musale<br />
(Bugarska), najvišeg vrha Stare planine pa tradicionalni<br />
posjet <strong>Šuma</strong>riji te doček Nove godine. Planiran je i obilazak<br />
otoka Visa, Istre te više radnih akcija.<br />
40 • Broj 147 • ožujak 2009. HRVATSKE ŠUME
u šumskom miljeu<br />
u šumskom miljeu<br />
Piše:<br />
Foto:<br />
Ozimnice<br />
navješćuju proljeće<br />
U<br />
najistočnijim predjelima <strong>Hrvatske</strong>, uz Dunav od Aljmaša, Erduta pa<br />
do Iloka, uz rubove šuma i u svijetlim i prozračnim šumama hrasta<br />
i graba, pred kraj zime i na početak proljeća, možemo naći u cvatu<br />
ozimnicu (Eranthis Hyemalis). Taj relikt iz tercijara iz porodice žabnjaka<br />
(Ranunculaceae) već godinama zaokuplja pozornost našeg upravitelja<br />
<strong>Šuma</strong>rije Vukovar, Željka Mayera, koji nam je i poslao ove prekrasne fotografije<br />
snimljene ove zime u gospodarskoj jedinici Jelaš, nekoliko kilometara od<br />
Tovarnika, gdje se nalaze i najveća staništa ovog vjesnika proljeća u Hrvatskoj.<br />
Zbog svoje rijetkosti i ugroženosti Zakonom o zaštiti prirode od 10. lipnja<br />
1958. godine, ozimnica je postala zaštićenom vrstom na svim nalazištima u<br />
Hrvatskoj.<br />
Uz ozimnice, proljeće uobičajeno navješćuju i jaglaci (snimio također<br />
Mayer) i visibabe (koje je “pronašao “ Dragomir Pfeifer).<br />
Ozimnica<br />
Visibabe<br />
Jaglaci