ISSN 1331 - 7652 Zagreb, 29. lipnja 2011. 6/ 2011.

povijest
Nemoćni vatrogasci
U putničkoj kabini koja se našla na leđima, jedna trećina
putnika nije mogla odvezati svoje pojaseve i oni su visjeli
naglavačke. Nije vladala veća panika jer su mislili da će
pristići pomoć. Istraga je ustanovila da su jedna klizna vrata
između kabine putnika i prostora za domaćice zrakoplova,
djelomično otvorena 30 centimetara. Ni jedna od četiri
izlaza za nužni izlazak nisu bila otvarana. Jedini koji se
snašao bio je 22-godišnji Ranko Sarajčić koji je sjedio na
repu; odvezao se je na način da je gotovo slomio vrat, iskočio
je iz zrakoplova kroz rupu odlomljenoga zadnjeg krila,
i to mu je spasilo život. Sarajčić se na tom mjestu našao
slučajno jer ga je tijekom leta zamolila jedna putnica, koja
je osjećala mučninu sjedeći kod repa, da zamjene mjesta na
što je on i pristao, i to mu je spasilo život.
Čim se dogodila nesreća, dežurna vatrogasna jedinica Zračne
luke, njih osam, kojom je zapovijedao Zvonko Lenac,
započela je sa tri vatrogasna vozila, koliko je bila u mogućnosti,
s gašenjem i spašavanjem putnika. Gasili su sa dva
mlaza zračne pjene i dva mlaza suhog praha. Istodobno,
pokušali su nasilno otvoriti vrata i prozore, kako bi spasili
putnike. Međutim, uslijedile su dvije snažne eksplozije u
prostoru za domaćice aviona, požar se počeo širiti po trupu,
te su se vatrogasci morali povući. Cijelo mjesto intervencije
osvjetljavali su vozači Kvarner-expresa s farovima
triju autobusa. Bilo je tu i tehničko osoblje zračne luke; svi
su željeli pomoći, ali bili su nemoćni. Putnici su se najprije
ugušili od čađavog dima, a zatim izgorjeli u požaru. Prigodom
intervencije povrijeđeno je petoro vatrogasaca krčke
zračne luke.
Preko Beograda poziv za gašenje!
U akciju spašavanja krenuli su i riječki vatrogasci Profesionalne
vatrogasne Jedinice. Samo zbog tadašnjih, za današnje
doba amaterskih telefonskih i prometnih uvjeta, oni su došli
sa zakašnjenjem. Nije ni čudno kada se zna da su dojavu o
požaru i nesreći zrakoplova dobili tek u 20,28 sati, znači
s 43 minute zakašnjenja! I da bude zanimljivo, preko pošte
Rijeka. Dežurni telefonist Petar Benvenuti čuo je samo
ove riječi: „Ovdje Pošta Rijeka, javili su mi iz Beograda da
se srušio avion na aerodromu Krk.“ I bez ikakvog daljnjeg
objašnjenja taj je ženski glas spustio slušalicu. Dakle, preko
Beograda i riječke Pošte, riječki su vatrogasci doznali za
nesreću! Tako su „dobro“ funkcionirale tadašnje telefonske
linije, ali i sustav odgovornosti i dojave.
Odmah su u akciju gašenja požara krenula riječka protupožarna
vozila. Međutim, još su se silom prilika zadržali u
Črišnjevu iščekujući trajekt koji ih nije zasebno čekao, ni
njih, ni kola prve pomoći, kao niti pripadnike Službe javne
sigurnosti iz Rijeke. Stigavši na mjesto nesreće, intervenirali
su, ali više nije bilo moguće pomoći ni putnicima, ni
zrakoplovu ( u to vrijeme nije bio izgrađen Krčki most, već
je postojala trajektna veza Črišnjevo - Voz otok Krk).
Na mjesto nesreće odmah je stigla liječnička ekipa iz krčkoga
Doma zdravlja. Njima je preostalo samo ustvrditi, zajedno
sa pristiglim stručnjacima Zavoda za sudsku medicinu iz
Rijeke, da je nastradalo ukupno 78 putnika, a od njih sedam
djece. U službenom priopćenju Zavoda za sudsku medicinu
rečeno je da je uzrok smrti 78 putnika i osoblja trovanje
ugljičnim monoksidom s izgaranjem.
Situacija nesreće i kretanja zrakoplova po poletno-sletnoj
stazi
Identifikaciju leševa obavljali su stručnjaci Zavoda za sudsku
medicinu Medicinskog fakulteta u Rijeci, na čelu s prof.
dr. Brankom Volarićem, i stručnjaci Instituta za sudsku medicinu
i kriminalistiku Medicinskog fakulteta u Ljubljani.
Od 78 leševa identificirano je njih 73. Uglavnom se identificiralo
na temelju zdravstvenih kartona, posebno iz stomatoloških
ambulanti. O civilizacijskom stupnju i kulturi življenja
tadašnjih putnika iz Velike Britanije, potvrđuje spoznaja
da su se u nekim protezama putnika nalazile pločice s pre-
lipanj 2011.
Vatrogasni vjesnik
47