ISSN 1331 - 7652 Zagreb, 29. lipnja 2011. 6/ 2011.

povijest
40 GODINA OD ZRAKOPLOVNE NESREĆE U
OMIŠALJSKOJ ZRAČNOJ LUCI (1971. – 2011.)
Tekst: Slavko Suzić
Trećeg svibnja 1971. godine prošlo je godinu
dana od svečanog otvaranja zračne luke na
otoku Krku. Ta značajna zračna raskrsnica
još je bila u uhodavanju, a već je imala znatni
broj polijetanja i slijetanja, te primila i otpratila
veliki broj domaćih i stranih putnika.
Otkinuto desno krilo prvo se zapalilo na poletno-sletnoj stazi
U nedjelju, 23. svibnja 1971. godine u 19,45
sati srušio se je zrakoplov Tupoljev 134 prigodom
spuštanja u zrakoplovnu luku nedaleko
od Omišlja. Od 78 putnika i članova posade,
73 su poginula, a četiri člana posade i jedan
putnik spašeni su. Po smrtnim posljedicama,
to je druga katastrofa na hrvatskom zračnom
prostoru. Taj neslavni primat drži zrakoplovna
nesreća iznad Vrbovca, nedaleko od Zagreba,
kada su se 10. rujna 1976. godine na
deset tisuća metara visine sudarili zrakoplov
British Airwaysa Hawker Siddeley Trident
3D i Douglas DC-9 Inex-Adria Avioprometa.
Tom je prigodom poginulo 176 ljudi.
A što se događalo na tom kobnom letu od Londona do Omišlja? U zrakoplov TU-134 ukrcali su se britanski turisti koji
su željeli provesti sedmodnevni odmor na Kvarneru u organizaciji Jugotursa iz Beograda. Nastradali su putnici pošli
na odmor u Malinsku, Opatiju, Crikvenicu, Selce, Novi Vinodolski, Rab i Plitvice. Zrakoplov je bio vlasništvo tvrtke
Avio-genex iz Beograda.
Zla sudbina zrakoplova
Put od Londona protekao
je normalno, sve do spuštanja
na poletno-sletnu stazu.
Problemi su, zapravo,
počeli tek četiri kilometra
prije spuštanja na krčku
zračnu luku.
Iznad Rijeke zrakoplov je
ušao u područje jake kiše,
turbulencije i desne bočne
udare juga, te je pojačana
brzina aviona. Kiša je smanjila
vidljivost. Na 800 metara od poletno-sletne staze, na
visini od 60 metara, u zrakoplovu je odlučeno da se neće
napraviti prelet, već da će se zrakoplov spustiti. Zbog udara
vjetra u rep, zrakoplovu je smanjena brzina, a silazni je
kut povećan za 10 stupnjeva. Iz izjave posade, vidljivo je,
a to se navodi u izvješću,(CIVIL AIRCRAFT ACCIDENT
REPORT 18/73) da su, očito zbog optičke varke, mislili
kako su bliže poletno-sletnoj stazi. Zrakoplov je udario u
poletnu-sletnu stazu s desnim stajnim trapom pri brzini od
260 km/h, prelomio se, te desnim krilom udario u poletnosletnu
stazu zbog čega se krilo otkinulo. Nakon udara zrakoplov
se kretao naprijed te prevrnuo na leđa. Od trenutka
slijetanja klizio je 700 metara po poletno-sletnoj stazi od
čega 250 m. od odlomljenog gorućeg krila. Skliznuo je
Slika Tupoljeva, posljednja razglednica koju je stujardesa Mirjana
Janković poslala svojioj obitelji
izvan poletno-sletne staze,
te se nosom okrenuo za
180 stupnjeva. Pet minuta
od pada na trupu nije bilo
vidljivog požara, ali požar
se pojavio u unutrašnjosti
zrakoplova u prostoru za
domaćice. Nakon osam minuta
zapalilo se razliveno
gorivo lijevog krila i dvije
minute kasnije cijeli je zrakoplov
zahvaćen požarom.
U kabini zrakoplova nalazila su se četiri člana posade koja
su se spasila na način da su se izvukla kroz otvor za nužni
izlazak iz kabine: kapetan Miloš Markičević (42 godine)
iz Zemuna, kopilot Stjepan Mandić (35) iz Beograda, te
mehaničari – letači Viktor Tomić (46) iz Kranja i instruktor
letenja Ivan Čavajda (39) iz Beograda. U izvješću piše da
„posada nije mogla pomoći putnicima jer su klizna vrata
između kopilota i putničkog prostora bila zaglavljena zbog
deformacije gornjeg djela trupa.“ Usput rečeno, mehaničar
Viktor Tomić je već bio preživio jednu zrakoplovnu nesreću
1969. godine u Africi, kada je u zrakoplovu izgorjelo
27 ljudi.
46
Vatrogasni vjesnik lipanj 2011.