GJ - Privredna komora Srbije

GJ - Privredna komora Srbije GJ - Privredna komora Srbije

18.11.2014 Views

- uvodi dvostepeni sistem za prevoznika otpada i registraciju posrednika, koji ukljuĉuju i one koji nose svoj vlastiti otpada, i uvodi novi koncept diler otpada; - vrši izmene i dopune kontrola opasnih otpada i definicija; - iskljuĉe neke kategorije otpada iz kontrola otpada, posebno ţivotinjskih nusproizvoda dok ukljuĉuje mali broj radioaktivnih otpadnih materija. Razliĉite opcije upravljanja otpadom, pa i jalovinom, mogu se koristiti a poznate su kao hijerarhija upravljanja otpadom, koja odraţava relativnu odrţivost svake. Jedan od kljuĉnih principa u osnovi politika upravljanja otpadom je da obezbedi da se otpadom bavi što je više moguće kao u hijerarhiji upravljanja otpadom. Pošto sve opcije za odlaganje otpada imaju neki uticaj na ţivotnu sredinu, jedini naĉin da se izbegne uticaj nije na prvom mestu da se proizvede otpad i njegovo smanjenje već je stoga na vrhu hijerarhije, ponovna upotreba, zatim reciklaţa i.t.d., dok su raspolaganje na deponiji ili spaljivanje, najgore opcije, na dnu hijerarhije. Hijerarhija upravljanja otpadom [7;10] u suštini predstavlja redosled prioriteta u praksi upravljanja otpadom: - prevencija stvaranja otpada i redukcija-minimizacija odnosno smanjenje korišćenja resursa i smanjenje koliĉina i/ili nastalog otpada opasnih karakteristika; - ponovna upotreba-ponovno korišćenje proizvoda za istu ili drugu namenu; - reciklaţa-ponovni tretman otpada radi dobijanja sirovine za proizvodnju istog ili drugog proizvoda; - iskorišćenje- korišćenje vrednosti otpada kroz kompostiranje, spaljivanje uz iskorišćenje energije, proizvodnja/ponovna upotreba energije i druge tehnologije; - odlaganje otpada deponovanjem ili spaljivanje bez iskorišćenja energije, ako ne postoji drugo odgovarajuće rešenje. 3.Rezultati istraţivanja, analiza rezultata i diskusija Neophodni su specijalizovano znanje i struĉnost za projektovanje i izgradnju optimizovanog sistema za deblji sloj odlaganja jalovine, oporavak-ozdravljenje i relokacija postojećih jalovine. Ništa u univerzumu nije apsolutni otpad bez obzira da li je iznad ili ispod površine zemlje. Radi uštede energije, ekonomije, ţivotne sredine i konzervacije ne obnovljivih resursa, efikasna reciklaţa svih vrsta otpada postaje globalni problem, kao što zahteva hijerarhija upravljanja otpadom, koja zahteva opseţno istraţivanje i rad na ispivanju novije aplikacije i maksimalno korišćenje postojećih tehnologija za odrţivo ekološki zdravo upravljanje. Postoje razliĉite metode na raspolaganju za upravljanje otpadom što u prvom redu podrazumeva preventivno i bezbedno spreĉavanje otpada na izvoru, minimizacija otpada, tretman, ponovno korišćenje, reciklaţu, obnavljanje energije. Karakteristike aktivnih odlaganja svih ovih otpda je da oni treba da budu dostupni i naći lak pristup za efikasno upravljanje otpadom. Postoji širi prostor za reciklaţu otpada i primarni cilj sistema upravljanja jalovinom je da zaštiti ţivotnu sredinu i maksimizira ekonomske i socijalne koristi[11]. Većina srpskog zakonodavstva o otpadu je voĊena evropskim direktivama koje se fokusiraju na tri glavna elementa; sveukupno upravljanje otpadom, tretman i zakonodavstvo za specifiĉne tokove otpada [9]. Ĉine se napori, videli smo, za revidiranje okvira direktiva ĉvrstog otpada Waste Framework Directive (WFD), izgleda da treba da se razjasni i tekući okvir evropske politike ĉvrstim otpadom i da se utvrde smernice za buduće politike. Veruje se da će to dovesti do jasnijeg i manje sloţenog pravnog okvira [12]. U svim programima menadţmenta, postoje elementi kojima je moguće upravljati na integrisan naĉin ĉime se postiţu višestruke koristi. To je u suštini implementacija meĊunarodno priznatih standarda ISO grupe. Ovaj proces podrazumeva upravljaĉki sistem koji obuhvata standarde: ISO 9001-za sistem upravljanja menadţmentom kvaliteta, ISO 22000-za sistem upravljanja bezbednošću hrane, ISO 14001-za sistem upravljanja zaštitom ţivotne sredine i sistem OHSAS 18001-koji se odnosi na bezbednost i zdravlje zaposlenih. Pre svega, integrisani menadţment sistem, kao što ime sugeriše, nije jedna stvar [13]. To je kompleks mnogih najboljih praksi korišćenih od kompanija na liderskim pozicijama. Neke od ovih praksi su već postavljene u mnogim preduzećima. Ono što je novo to je kako ih napraviti da rade zajedno. Integralni menadţment sistem je menadţment sistem zatvorene petlje. Cilj postavljanja integralnog menadţment sistema preduzeća je da usmeri kvalitet, zdravlje, ţivotnu sredinu i zahteve sigurnosti jedne organizacije, efektivnije, kombinujući razliĉite postojeće, prethodno pomenute, menadţment sisteme i prakse u organizaciji, u jednostruki, integralni sistem. Integralni menadţment sistem preduzeća će imati dobro definisane, ujedinjene ciljeve-goals, (domete-targets, 75

koji će se postići kroz više godina) i kvantifikovane, specifiĉne, jednogodišnje ciljeve-objectives, domete, detaljnu primenu plana i programa za merenja performansi, ukljuĉujući treću stranu za oditovanje, za osiguranje ţivotne sredine, kvaliteta, faktora sigurnosti i zdravlja, koji su integralni deo svih odluka. Razvijanje stabilnog, odrţivog integralnog menadţment sistema preduzeća vodiće ka konzervaciji resursa i unapreĊenju sveukupnog kvaliteta, ţivotne sredine, zdravlja i sigurnosti izvršavanja. Na ovaj naĉin preduzeće bolje nadzire i redukuje svoj uticaj na ţivotnu sredinu, zdravlje i sigurnost. Ovaj pristup pomaţe minimiziranju incidenata koji mogu imati ozbiljne posledice, smanjuje troškove odrţavanja, zdravlja i sigurnosnog rizika, smanjenje štetnih uticaja na ţivotnu sredinu i unapreĊenje finansija kroz povećanje ukupne produktivnosti i kvaliteta. Ovaj pristup zahteva najviši nivo poverenja top menadţmenta i zaposlenih i efektivnu komunikaciju izmeĊu njih i svih zainteresovanih strana [14]. 4.Zakljuĉci Uticaj na ţivotnu sredinu je u potpunosti zavisan i od adekvatno ustanovljenih merenja za sadrţaj otpada. Pored toga, voĊenje tretmana jalovine i otpadnih voda npr. je vaţna determinanta ukupnog uticaja na ţivotnu sredinu. Sve u svemu, neadekvatan sistem za upravljanje jalovinm moţe delovati kao znaĉajan izvor teških metala u širem okruţenju. Konstantna praţnjenja metala bogate odlagališta otpadnih voda i curenja preko granice uticaja na ţivotnu sredinu. Upravljanje procesom bi trebalo da bude sprovedeno strateški u cilju da se stabilnost zatvaranja jalovine osigura na duţi rok. Cilj je da se izbegne mogućnost širih disperzija jalovine u eksterne sisteme vodotokova, bilo kao u toku stanja funkcionisanja-hroniĉno ili kao rezultat katastrofalnog dogaĊaja [3]. Ekonomski rast je znaĉajno povećao: korišćenje energije, resursa i degradaciju ţivotne sredine. Pitanje je da li je postojeća struktura taksi i šeme subvencija hrabrijeg korišćenje obnovljivih resursa dovoljna. Usmerenje ovakvih izazova zahteva više inovativnosti u metalurškom biznisu. Vlade mogu ohrabrivati takve inovacije postavljanjem dugoroĉnih odrţivih ciljeva. Ovo zahteva odgovarajuće politiĉke instrumente, koji utvrĊuju pravce ali dozvoljavaju biznisu više fleksibilnosti u dostizanju ciljeva nego tradicionalni komandno kontrolni pristupi[1]. Loše upravljanje otpadom i prirodnim resursima dovodi do povećanja globalnog zagrevanja i klimatskih promena koje je alarmantno (i) topljenje gleĉera (ii) porast temperature, i (iii) prirodnih katastrofa. Ako mi ne konvertujemo otpad u zdravlje, priroda moţe konvertovati zdravlje u otpad bez šanse da ikad ostvrimo ono prvo. Korisnost koncepta razvijenog u ovom radu uspešno pokazuje bezbedno upravljanje jalovinom generisanom iz industrije rudnika metala i metalurgije uz oĉekivano pronalaţenje istovremeno društvenog, tehnoekonomskog rešenje, kako bi se spreĉilo zagaĊenje ţivotne sredine-bezbedna zaštita zemljišta (Asokan, 2007). Ipak, postoje mogućnosti i izazovi za dalja istraţivanja o trajnosti i dugoroĉnom uticaju na ţivotnu sredinu jalovine zatim i reciklaţe otpadne jalovine.Postoji ovde, velika potreba za širim komuniciranjem, podele i sticanje znanja meĊu industrijama, preduzetnicima, korisnika, agencijа i donosilaca odluka. Аkademici i istraţivaĉi koji su takoĊe ukljuĉeni u prouĉavanje jalovine za reciklaţu za razvoj novih materijala. Komercijalizacijom procesa laboratorijskih razmera i transfera tehnologije i dalji istrţivaĉko razvojni napredak usmeriti prekim putevima ka sektoru reciklaţe za odrţivo upravljanje ĉvrstim otpadom što će dovesti do poboljšanja ekonomije i socijalnog napretka[11]. Svetska industrija se danas okreće postupcima koji imaju nisku potrošnju energije, vode, vrlo malo ili nikako otpada.U mnogim sluĉajevima, u rudarsko metalurškoj industriji, razvoj novih tehnologija predstavlja najbolju nadu za osiguranje znaĉajnog redukovanja rizika upravljanja jalovinom, za zaposlene i zaštitu ţivotne sredine. Odrţivi razvoj je postao, preovlaĊujući koncept u zadnjih nekoliko godina prošlog veka i usmeren je u brojne izazove raznih aspekata ljudskih aktivnosti i demografije. Najznaĉajniji meĊu njima je pronalaţenje alternative za ceĊenje – i - zagaĊivanje prirode sa postojećim industrijskim sistemima u primeni industrijske ekologije - industrijska simbioza. Ovo podruĉje obećava mogućnosti istovremenog kreiranja humane ekonomije i prirode ekosistema. Industrijskom simbiozom povećanog sistemskog iskorišćenja energije i materijala, kreiranjem lanca izmeĊu formalno odvojenih industrijskih aktivnosti. Rezultat, na ovaj naĉin kolaboracije - umreţavanja kompanija rudnika metala i metalurgije u nekom regionu, je definisan kao industrijski ekosistem - fleksibilna proizvodna mreţa. Ovaj tip tehnološkog organizovanja obezbeĊuje pet oĉiglednih koristi: korišćenja novih materijala kao ulaznih resursa, 76

koji će se postići kroz više godina) i kvantifikovane, specifiĉne, jednogodišnje ciljeve-objectives, domete,<br />

detaljnu primenu plana i programa za merenja<br />

performansi, ukljuĉujući treću stranu za oditovanje, za osiguranje ţivotne sredine, kvaliteta, faktora sigurnosti i<br />

zdravlja, koji su integralni deo svih odluka. Razvijanje stabilnog, odrţivog integralnog menadţment sistema<br />

preduzeća vodiće ka konzervaciji resursa i unapreĊenju sveukupnog kvaliteta, ţivotne sredine, zdravlja i<br />

sigurnosti izvršavanja. Na ovaj naĉin preduzeće bolje nadzire i redukuje svoj uticaj na ţivotnu sredinu, zdravlje i<br />

sigurnost. Ovaj pristup pomaţe minimiziranju incidenata koji mogu imati ozbiljne posledice, smanjuje troškove<br />

odrţavanja, zdravlja i sigurnosnog rizika, smanjenje štetnih uticaja na ţivotnu sredinu i unapreĊenje finansija<br />

kroz povećanje ukupne produktivnosti i kvaliteta. Ovaj pristup zahteva najviši nivo poverenja top menadţmenta<br />

i zaposlenih i efektivnu komunikaciju izmeĊu njih i svih zainteresovanih strana [14].<br />

4.Zakljuĉci<br />

Uticaj na ţivotnu sredinu je u potpunosti zavisan i od adekvatno ustanovljenih merenja za sadrţaj otpada. Pored<br />

toga, voĊenje tretmana jalovine i otpadnih voda npr. je vaţna determinanta ukupnog uticaja na ţivotnu sredinu.<br />

Sve u svemu, neadekvatan sistem za upravljanje jalovinm moţe delovati kao znaĉajan izvor teških metala u<br />

širem okruţenju. Konstantna praţnjenja metala bogate odlagališta otpadnih voda i curenja preko granice<br />

uticaja na ţivotnu sredinu. Upravljanje procesom bi trebalo da bude sprovedeno strateški u cilju da se stabilnost<br />

zatvaranja jalovine osigura na duţi rok. Cilj je da se izbegne mogućnost širih disperzija jalovine u eksterne<br />

sisteme vodotokova, bilo kao u toku stanja funkcionisanja-hroniĉno ili kao rezultat katastrofalnog dogaĊaja [3].<br />

Ekonomski rast je znaĉajno povećao: korišćenje energije, resursa i degradaciju ţivotne sredine. Pitanje je da li je<br />

postojeća struktura taksi i šeme subvencija hrabrijeg korišćenje obnovljivih resursa dovoljna. Usmerenje ovakvih<br />

izazova zahteva više inovativnosti u metalurškom biznisu. Vlade mogu ohrabrivati takve inovacije postavljanjem<br />

dugoroĉnih odrţivih ciljeva. Ovo zahteva odgovarajuće politiĉke instrumente, koji utvrĊuju pravce ali<br />

dozvoljavaju biznisu više fleksibilnosti u dostizanju ciljeva nego tradicionalni komandno kontrolni pristupi[1].<br />

Loše upravljanje otpadom i prirodnim resursima dovodi do povećanja globalnog zagrevanja i klimatskih<br />

promena koje je alarmantno (i) topljenje gleĉera (ii) porast temperature, i (iii) prirodnih katastrofa. Ako mi ne<br />

konvertujemo otpad u zdravlje, priroda moţe konvertovati zdravlje u otpad bez šanse da ikad ostvrimo ono<br />

prvo. Korisnost koncepta razvijenog u ovom radu uspešno pokazuje bezbedno upravljanje jalovinom<br />

generisanom iz industrije rudnika metala i metalurgije uz oĉekivano pronalaţenje istovremeno društvenog,<br />

tehnoekonomskog rešenje, kako bi se spreĉilo zagaĊenje ţivotne sredine-bezbedna zaštita zemljišta (Asokan,<br />

2007). Ipak, postoje mogućnosti i izazovi za dalja istraţivanja o trajnosti i dugoroĉnom uticaju na ţivotnu<br />

sredinu jalovine zatim i reciklaţe otpadne jalovine.Postoji ovde, velika potreba za širim komuniciranjem,<br />

podele i sticanje znanja meĊu industrijama, preduzetnicima, korisnika, agencijа i donosilaca odluka.<br />

Аkademici i istraţivaĉi koji su takoĊe ukljuĉeni u prouĉavanje jalovine za reciklaţu za razvoj novih materijala.<br />

Komercijalizacijom procesa laboratorijskih razmera i transfera tehnologije i dalji istrţivaĉko razvojni napredak<br />

usmeriti prekim putevima ka sektoru reciklaţe za odrţivo upravljanje ĉvrstim otpadom što će dovesti do<br />

poboljšanja ekonomije i socijalnog napretka[11]. Svetska industrija se danas okreće postupcima koji imaju nisku<br />

potrošnju energije, vode, vrlo malo ili nikako otpada.U mnogim sluĉajevima, u rudarsko metalurškoj industriji,<br />

razvoj novih tehnologija predstavlja najbolju nadu za osiguranje znaĉajnog redukovanja rizika upravljanja<br />

jalovinom, za zaposlene i zaštitu ţivotne sredine. Odrţivi razvoj je postao, preovlaĊujući koncept u zadnjih<br />

nekoliko godina prošlog veka i usmeren je u brojne izazove raznih aspekata ljudskih aktivnosti i demografije.<br />

Najznaĉajniji meĊu njima je pronalaţenje alternative za ceĊenje – i - zagaĊivanje prirode sa postojećim<br />

industrijskim sistemima u primeni industrijske ekologije - industrijska simbioza. Ovo podruĉje obećava<br />

mogućnosti istovremenog kreiranja humane ekonomije i prirode ekosistema. Industrijskom simbiozom<br />

povećanog sistemskog iskorišćenja energije i materijala, kreiranjem lanca izmeĊu formalno odvojenih<br />

industrijskih aktivnosti. Rezultat, na ovaj naĉin kolaboracije - umreţavanja kompanija rudnika metala i<br />

metalurgije u nekom regionu, je definisan kao industrijski ekosistem - fleksibilna proizvodna mreţa. Ovaj tip<br />

tehnološkog organizovanja obezbeĊuje pet oĉiglednih koristi: korišćenja novih materijala kao ulaznih resursa,<br />

76

Hooray! Your file is uploaded and ready to be published.

Saved successfully!

Ooh no, something went wrong!