GJ - Privredna komora Srbije

GJ - Privredna komora Srbije GJ - Privredna komora Srbije

18.11.2014 Views

Krive graniĉnog troška kontrole MC C za navedene kompanije su prikazane na istoj osi, s tim što idu u razliĉitim pravcima. Smanjenje zagaĊenja za kompaniju A ide sa leva na desno, a za kompaniju B sa desna na levo. Ovaj naĉin prikazivanja nam omogućava da odredimo taĉku u kojoj je zadovoljen princip jednakosti (graniĉni troškovi kontrole za obe kompanije su jednaki). Dve kompanije, kao što smo već naveli, zajedno emituju 100 jedinica zagaĊenja, a cilj je da se zagaĊenje smanji za 40 jedinica. Da bi se to postiglo potrebno je da se izda 60 dozvola (1 dozvola = 1 jedinica zagaĊenja). Pretpostavimo da je osnovna raspodela dozvola bila 30 dozvola po firmi. Ukoliko ne postoji mogućnost trgovanja dozvolama, onda svaka firma mora smanjiti zagaĊenje za 20 jedinica. To je prikazano na sredini grafikona. U toj taĉki, graniĉni trošak kontrole za prvu kompaniju iznosi 200 $, a za drugu kompaniju 2.600 $. Slika 3. Sistem prenosivih dozvola za zagaĊenje Izvor: [7]. Na ovaj naĉin je postignuto smanjenje emisija, ali je sa ekonomskog aspekta ovakvo rešenje neefikasno. Troškovi kontrole za svaku firmu mogu se na grafikonu videti kao površina ispod krive MC C . Ukupna trošak prve kompanije za kontrolu zagaĊenja je predstavljen površinom A = 2.000 $, dok ukupan trošak druge kompanije obuhvata površine B + C + D = 6.000 $. MeĊutim, trgovina dozvolama moţe doprineti poboljšanju sveukupnog poloţaja i ekonomske efikasnosti posmatranih kompanija. Prva kompanija ima niske troškove kontrole zagaĊenja, te bi za nju bilo pogodno da smanji zagaĊenje za dodatnih 10 jedinica (ukupno 30 jedinica, ĉime bi iskoristila 10 dozvola, a ostalih 10 bi prodala drugoj firmi). Za drugu kompaniju će biti isplativo da kupi dodatnih 10 dozvola za zagaĊenje, što će joj omogućiti da zagaĊenje smanji za 10 jedinica. Ravnoteţna cena dozvola će biti 300 $, što predstavlja vrednost graniĉnih troškova kontrole zagaĊenja za obe kompanije, u taĉki gde prva kompanija smanjuje zagaĊenje za 30 jedinica, a druga kompanija za 10 jedinica. 535

U ostvarenoj ravnoteţi, ukupna trošak za kompaniju A iznosi 4.500 $ (površina A + B), a za kompaniju B 1.500 $ (površina C). Ukupan kombinovani trošak izosi 6.000 $. Površina D predstavlja neto uštedu koja je ostvarena primenom ovako efikasnog rešenja. Na slici 3 su prikazani troškovi sa trgovanjem i bez trgovanja. Moţemo izvesti zakljuĉak da trgovanje dozvolama doprinosi smanjenju kako pojedinaĉnih, tako i ukupnih troškova obe posmatrane kompanije u ovom sluĉaju. U izvesnoj meri, sistem prenosivih dozvola kombinuje prednosti direktnog regulisanja sistema i sistem naplata emisija. Na taj naĉin je omogućeno nadleţnim organima da postave ograniĉenje ukupnog nivoa zagaĊenja, a da uz to koriste trţišne procese za pronalaţenje efikasnog metoda za postizanje tog cilja. Ekonomski je opravdano da se omogući smanjenje zagaĊenja uz minimalne troškove [7]. 4.2 Trgovanje prenosivim dozvolama i berzanske transkacije Trţište dozvola EU obuhvata razliĉite naĉine i instrumente trgovanja u koje je moguće svrstati sledeće [9]: 1. Trenutni terminski poslovi; 2. Trgovina utemeljena na finansijskim osnovama; 3. Proizvodi za investiranje. Dozvole EU mogu se prodavati na bazi trenutno vaţeće cene sa rokom isporuke od 2 dana od datuma kupovine, dok se plaćanje obiĉno obavlja 5 dana nakon isporuke. Na osnovu konvencije, trţište terminskih transkacija za Dozvole EU usvojilo je naĉin da jedan dan u godini za obraĉun ovih dozvola bude 1. decembar. Mada je nasumice izabran, ipak je ovaj datum logiĉan jer se podudara sa krajem godine. Nema potrebe da se dozvola kupuje u januaru i da se tokom ostatka godine ĉuva, jer to samo stvara dodatne finansijske troškove. MeĊutim, pošto je ovu vrstu robe moguće stopostotno prodati, cenu jedne dozvole EU u periodu od naredne dve godine, moguće je izraĉunati korišćenjem uobiĉajenih tehnika prilikom obraĉunavanja terminskih cena. Pretpostavimo, recimo, da terminska cena za isporuku dozvola u decembru 2008., iznosi 20 novĉanih jedinica i da 12-meseĉni Euribor iznosi 5%. Ukoliko su svi ostali elemnti nepromenjeni, po ugovoru koji bi bio sklopljen za decembar 2009., moguće je ostvariti prihod od 10139 novĉanih jedinica. Ova razlika moţe se obraĉunati na sledeći naĉin. Dakle, ako bi neko kupio ugovor iz decembra 2008. godine i drţao ga godinu dana, morao bi da ,,pozajmi― iznos kupovne cene, zajedno sa trenutnom kamatnom stopom, izlaţući se troškovima tokom jedne godine od 10139 (20 × 5% × 365/360), ali bi ovaj ugovor isto tako mogao da proda i da ovu sumu zaradi. Iako se Dozvole EU mogu koristiti u skladu sa ciljevima smanjenja emisije gasova, oni koji trguju traţiće priliku da trguju njima i ukoliko je moguće zarade što više na ovim transakcijama. Geografska arbitraţa, takoĊe moţe dovesti do zarade na ovim dozvolama. Ako cena jedne Dozvole EU nije ujednaĉena i razlikuje se po geografskim lokacijama, onaj ko trguje ovim dozvolama moţe istu kupiti na jednoj, a zatim prodati na drugoj lokaciji kako bi iskoristio diferencijal. TakoĊe, bitna karakteristika trgovanja ovim dozvolama na berzi je da ukoliko trgovac smatra da je cena dozvole neodgovarajuća, moţe prodati i kupiti onu za koju smatra da mu više odgovara. Postoji takoĊe i trţište za Potvrde o smanjenoj emisiji gasova, na kome su ove dozvole klasifikovane prema tome da li su primarne ili sekundarne. Primarna potvrda o smanjenoj emisiji gasova je ona za koju moţe da se oĉekuje kredit iz projekta o mehanizmu za razvoj pomoću ĉistih tehnologija, meĊutim ove dozvole tek treba da se izdaju. Sekundarne potvrde o smanjenoj emisiji gasova premašuju cenu dozvola EU za isti datum dospeća ali imaju nešto niţu cenu od primarmih. Ono što je najvaţnije je da će trgovac sniziti cenu jedne dozvole EU za odreĊenu isporuku za onaj iznos koji odraţava postojanje rizika ako se spoje sa potvrdama o smanjenoj emisiji gasova. Kao po pravilu, Potvrde o smanjenoj emisiji gasova imaju tenedenciju da se prodaju po ceni koja je za 75- 90% vića od cene dozvola EU. U tabeli 1 prikazan je terminski ugovor za trgovanje potvrdama o smanjneoj emisiji gasova. Trgovina vaţi samo jedan dan i podrazumeva transakciju gotovinom koja je odreĊena kao varirajuća, odnosno nije fiksna. U izvesnom smislu, ovaj naĉin je sliĉan trgovanju ugovorima kod kojih prodavac mora da plati kupcu razliku izmeĊu trenutne vrednosti i vrednosti u trenutku ugovaranja, a koji je popularan na trţištu akcija [10]. 536

Krive graniĉnog troška kontrole MC C za navedene kompanije su prikazane na istoj osi, s tim što idu u<br />

razliĉitim pravcima. Smanjenje zagaĊenja za kompaniju A ide sa leva na desno, a za kompaniju B sa desna<br />

na levo. Ovaj naĉin prikazivanja nam omogućava da odredimo taĉku u kojoj je zadovoljen princip jednakosti<br />

(graniĉni troškovi kontrole za obe kompanije su jednaki).<br />

Dve kompanije, kao što smo već naveli, zajedno emituju 100 jedinica zagaĊenja, a cilj je da se zagaĊenje<br />

smanji za 40 jedinica. Da bi se to postiglo potrebno je da se izda 60 dozvola (1 dozvola = 1 jedinica<br />

zagaĊenja). Pretpostavimo da je osnovna raspodela dozvola bila 30 dozvola po firmi. Ukoliko ne postoji<br />

mogućnost trgovanja dozvolama, onda svaka firma mora smanjiti zagaĊenje za 20 jedinica. To je prikazano<br />

na sredini grafikona. U toj taĉki, graniĉni trošak kontrole za prvu kompaniju iznosi 200 $, a za drugu<br />

kompaniju 2.600 $.<br />

Slika 3. Sistem prenosivih dozvola za zagaĊenje<br />

Izvor: [7].<br />

Na ovaj naĉin je postignuto smanjenje emisija, ali je sa ekonomskog aspekta ovakvo rešenje neefikasno.<br />

Troškovi kontrole za svaku firmu mogu se na grafikonu videti kao površina ispod krive MC C . Ukupna trošak<br />

prve kompanije za kontrolu zagaĊenja je predstavljen površinom A = 2.000 $, dok ukupan trošak druge<br />

kompanije obuhvata površine B + C + D = 6.000 $. MeĊutim, trgovina dozvolama moţe doprineti<br />

poboljšanju sveukupnog poloţaja i ekonomske efikasnosti posmatranih kompanija. Prva kompanija ima<br />

niske troškove kontrole zagaĊenja, te bi za nju bilo pogodno da smanji zagaĊenje za dodatnih 10 jedinica<br />

(ukupno 30 jedinica, ĉime bi iskoristila 10 dozvola, a ostalih 10 bi prodala drugoj firmi). Za drugu<br />

kompaniju će biti isplativo da kupi dodatnih 10 dozvola za zagaĊenje, što će joj omogućiti da zagaĊenje<br />

smanji za 10 jedinica. Ravnoteţna cena dozvola će biti 300 $, što predstavlja vrednost graniĉnih troškova<br />

kontrole zagaĊenja za obe kompanije, u taĉki gde prva kompanija smanjuje zagaĊenje za 30 jedinica, a druga<br />

kompanija za 10 jedinica.<br />

535

Hooray! Your file is uploaded and ready to be published.

Saved successfully!

Ooh no, something went wrong!