Ci Ce 100 (1) Ci gde je: α - stepen adsorpcije (%), C i - poĉetna koncentracija jona metala (mg/dm 3 ), C e - ravnoteţna koncentracija jona metala (mg/dm 3 ). Kapacitet adsorpcije [3,12,15] predstavlja masu adsorbovanih jona teških metala po jedinici mase adsorbensa (jed.2.): q C C m i e e V (2) gde je: q e - kapacitet adsorpcije (mg/g), m - masa adsorbensa (g), V - zapremina rastvora iz kojeg se adsorbuju joni teških metala (dm 3 ). Opšta reakcija koja se odvija izmeĊu izmenljivih katjona u zeolitima i jona teških metala iz rastvora (npr. jona Cu 2+ ) data je jednaĉinom 3.: gde je: mCu 2+ (aq) + 2M m+ (s) → mCu 2+ (s) + 2M m+ (aq) (3) - M izmenljivi katjon u zeolitu oksidacionog stanja m, - (aq) i (s) u indeksu odnose se na vodeni rastvor i ĉvrstu fazu koje uĉestvuju u reakciji adsorpcije, respektivno [16]. 2. UTICAJ PARAMETARA NA PROCES ADSORPCIJE JONA TEŠKIH METALA Uticaj poĉetne koncentracije jona teških metala i pH vrednosti u sintetiĉkim jednokomponentnim rastvorima soli, uticaj granulacije i mase zeolita, uticaj temperature rastvora i vremena kontakta prikazani su kroz literaturni pregled. TakoĊe, data je selektvnost jona teških metala prilikom procesa adsorpcije iz višekomponentnih rastvora soli teških metala. Svi prikazani rezulatati odnose se na adsorpciju jona metala Cu, Ni, Zn, Pb, Cd, Fe, Ag i Co na prirodnom zeolitu koji sadrţi razliĉite koliĉine klinoptilolita (od 30mas% do 95mas%). 2.1. Uticaj poĉetne koncentracije jona teških metala Efikasnost uklanjanja jona teških metala iz vodenih rastvora obrnuto je proporcionalna poĉetnoj koncentraciji jona [3,12]. Uticaj promene poĉetne koncentracije jona teških metala na stepen adsorpcije iz jednokomponentnih rastvora prikazan je u tabeli 1. [14]. Tabela 1. Uticaj poĉetne koncentracije jona teških metala (mmol/dm 3 ) na stepen adsorpcije (%) Cu 2+ C i 10,13 8,59 7,60 6,41 5,17 3,43 1,84 0,65 48,5 51,3 58,1 62,4 75,5 97,2 CuSO 4·5H 2 O α 41,16 100,0 4 2 9 8 1 8 Pb 2+ C i 8,94 6,76 5,17 4,97 3,38 1,79 1,69 0,55 61,8 75,0 78,0 96,7 94,4 96,6 Pb(NO 3 ) 2 α 47,76 97,82 3 5 7 5 7 9 Zn 2+ C i 10,08 8,57 7,02 6,00 5,10 3,52 1,68 0,57 23,4 28,4 33,0 35,6 46,3 77,9 ZnSO 4·7H 2 O α 20,14 91,23 5 9 0 9 1 8 *pH vrednost rastvora nije podešavana tokom ogleda i kretala se u opsegu od 4,48-5,76 Panayotova [11] je ispitivala adsorpciju jona Cu 2+ iz rastvora Cu(NO 3 ) 2 , i došla do rezultata da je za niţu poĉetnu koncentraciju jona ostvaren veći stepen adsorpcije od 95% (uslovi eksperimenta: pH=5; C i(1) =10 mg/dm 3 ; C i(2) =50 mg/dm 3 ). Adsorpciju jona Co 2+ , Cu 2+ i Zn 2+ iz jednokomponentnih rastvora 461
Co(NO 3 ) 2·6H 2 O, Cu(NO 3 ) 2·3H 2 O i ZnCl 2 , respektivno (pH=6-7; C i =100-400 mg/l) ispitivali su Erdem i sar. [5], koji su potvrdili predhodne rezultate. Adsorpciju jona Pb 2+ i Zn 2+ pratili su Katsou i sar. [15] i došli do podatka da je maksimalni kapacitet adsorpcije jona Pb 2+ (q e =23 mg/g) bio veći od maksimalnog kapaciteta adsorpcije jona Zn 2+ (q e =13 mg/g) na pH=3,5 i pri C i =320 mg/dm 3 . Motsi i sar. [3] su utvrdili da povećanje poĉetne koncentracije Cu 2+ , Fe 3+ i Zn 2+ dovodi do povećanja kapaciteta izmene zeolita. 2.2. Uticaj poĉetne pH vrednosti rastvora Pri niţim poĉetnim pH vrednostima rastvora, prirodni zeoliti pokazuju veću selektivnost prema jonima H + , što dovodi do smanjenja koliĉine adsorbovanih jona teških metala iz rastvora. Motsi i sar. [3] ukazuju da je brzina adsorpcije direktno proporcionalna pH vrednosti rastvora, odnosno da adsorpcija opada u kiselim rastvorima. Rezultati Panayotova [11], Argun [17] i Çoruh [18] ukazuju da se najveći stepen adsorpcije jona teških metala ostvaruje u neutralnoj sredini ili slabo baznoj (tab. 2.). Pri pH>7, koncentracija jona Ni 2+ ostala je nepromenjena [17]. Stepen adsorpcije jona Pb 2+ je sa 5% porastao na 32% pri povećanju pH rastvora sa pH=1 na pH=4 [19]. Tabela 2. Uticaj poĉetne pH vrednosti rastvora na stepen adsorpcije (%) Cu 2+ (Cu(NO 3 ) 2 ) a Ni 2+ (NiCl 2 ) b Zn 2+ Pb 2+ (ZnSO 4·7H 2 O) c (Pb(NO 3 ) 2 ) pH α pH α pH α pH α 3,0 36,0 - - 4,0 54,5 1,0 5,0 5,0 81,0 - - 6,0 56,0 2,0 17,0 7,0 91,5 7,0 93,6 8,0 95,0 4,0 32,0 a Panayotova [11] C i za Cu 2+ 10 mg/dm 3 ; b Argun [17] C i za Ni 2+ 25 mg/dm 3 ; c Çoruh [18] C i za Zn 2+ 50 mg/dm 3 ; d Inglezakis i sar. [19] C i za Pb 2+ 1 mg/dm 3 U tabeli 3. prikazan je uticaj poĉetne pH vrednosti rastvora na kapacitet adsorpcije jona teških metala iz jednokomponentnih rastvora soli. Sprynskyy i sar. [12] su na osnovu laboratorijskih analiza došli do zakljuĉka da, kapacitet adsorpcije jona Pb 2+ , Cu 2+ i Ni 2+ raste neznatno sa povećanjem poĉetne pH vrednosti rastvora sa 3,4 na 7,5, dok je ostao isti za jone Cd 2+ pri istoj promeni poĉetne pH rastvora. Ören i Kaya [16] su za jone Zn 2+ uoĉili povećanje kapaciteta adsorpcije sa 2 mg/g (pH=3) na 6 mg/g (pH=8). Povećanjem pH vrednosti sa 2,5 na 3,5 dolazi do povećanja kapaciteta adsorpcije za 38% i 20% za jone Zn 2+ i Cu 2+ , respektivno [3]. Kapacitet adsorpcije Ag + je duplo veći pri pH=4 u odnosu na pH=2, dok na pH>4 nema veće promene [20]. Panayotova [11] je utvrdila da je optimalna pH vrednost rastvora za uklanjanje jona Cu 2+ u pH opsegu od 5,5 do 7,5. Argun [17] je došao do rezulatata da je za maksimalan kapacitet adsorpcije jona Ni 2+ potrebna pH vrednost rastvora od 6 do 9, dok za adsorpciju Zn 2+ optimalana pH je 8 [18]. Tabela 3. Uticaj pH rastvora na kapacitet adsorpcije (mg/g) jona teških metala Cu 2+ Ni 2+ Pb 2+ Cd 2+ Zn 2+ Cu 2+ Cu(NO 3 ) 2·3H 2 O Ni(NO 3 ) 2·3H 2 O Pb(NO 3 ) 2 Cd(NO 3 ) 2·4H 2 O b CuSO a a a a ZnCl 4·5H 2 O 2 c Zn 2+ ZnSO 4·7H 2 O c pH q e pH q e pH q e pH q e pH q e pH q e pH q e 3, 1, 3,4 4,0 3,4 0,8 3,4 7,0 3,4 0,5 2,5 0,44 2,5 1,60 0 8 7, 4, 6,2 4,9 6,2 1,0 6,2 7,2 6,2 0,5 3,5 0,54 3,5 2,21 0 7 Sprynskyy i sar. [12] C i iznosile su: Cu 2+ 20 mg/dm 3 , Ni 2+ 20 mg/dm 3 , Pb 2+ 20 mg/dm 3 , Cd 2+ 2 mg/dm 3 ; Ören i Kaya [16] C i za Zn 2+ iznosila je 8 mg/dm 3 ; Motsi i sar. [3] C i iznosile su: Cu 2+ 20 mg/dm 3 , Zn 2+ 120 mg/dm 3 2.3. Uticaj granulacije zeolita Kao što je napred navedeno, adsorbensi imaju vrlo razvijenu kontaktnu površinu, koja se povećava sa smanjenjem granulacije. Panayotova [11] je došla do podatka da je maksimalni stepen adsorpcije jona Cu 2+ 462
C i - poĉetna koncentracija jona metala (mg/dm 3 ),<br />
C e - ravnoteţna koncentracija jona metala (mg/dm 3 ).<br />
Kapacitet adsorpcije [3,12,15] predstavlja masu adsorbovanih jona teških metala po jedinici mase<br />
adsorbensa (jed.2.):<br />
q<br />
C C<br />
m<br />
i e<br />
e<br />
V<br />
(2)<br />
gde je:<br />
q e - kapacitet adsorpcije (mg/g),<br />
m - masa adsorbensa (g),<br />
V - zapremina rastvora iz kojeg se adsorbuju joni teških metala (dm 3 ).<br />
Opšta reakcija koja se odvija izmeĊu izmenljivih katjona u zeolitima i jona teških metala iz rastvora<br />
(npr. jona Cu 2+ ) data je jednaĉinom 3.:<br />
gde je:<br />
mCu 2+ (aq) + 2M m+ (s) → mCu 2+ (s) + 2M m+ (aq) (3)<br />
- M izmenljivi katjon u zeolitu oksidacionog stanja m,<br />
- (aq) i (s) u indeksu odnose se na vodeni rastvor i ĉvrstu fazu koje uĉestvuju u reakciji adsorpcije,<br />
respektivno [16].<br />
2. UTICAJ PARAMETARA NA PROCES ADSORPCIJE JONA TEŠKIH METALA<br />
Uticaj poĉetne koncentracije jona teških metala i pH vrednosti u sintetiĉkim jednokomponentnim rastvorima<br />
soli, uticaj granulacije i mase zeolita, uticaj temperature rastvora i vremena kontakta prikazani su kroz<br />
literaturni pregled. TakoĊe, data je selektvnost jona teških metala prilikom procesa adsorpcije iz<br />
višekomponentnih rastvora soli teških metala. Svi prikazani rezulatati odnose se na adsorpciju jona metala<br />
Cu, Ni, Zn, Pb, Cd, Fe, Ag i Co na prirodnom zeolitu koji sadrţi razliĉite koliĉine klinoptilolita (od 30mas%<br />
do 95mas%).<br />
2.1. Uticaj poĉetne koncentracije jona teških metala<br />
Efikasnost uklanjanja jona teških metala iz vodenih rastvora obrnuto je proporcionalna poĉetnoj<br />
koncentraciji jona [3,12]. Uticaj promene poĉetne koncentracije jona teških metala na stepen adsorpcije iz<br />
jednokomponentnih rastvora prikazan je u tabeli 1. [14].<br />
Tabela 1. Uticaj poĉetne koncentracije jona teških metala (mmol/dm 3 ) na stepen adsorpcije<br />
(%)<br />
Cu 2+ C i 10,13 8,59 7,60 6,41 5,17 3,43 1,84 0,65<br />
48,5 51,3 58,1 62,4 75,5 97,2<br />
CuSO 4·5H 2 O α 41,16<br />
100,0<br />
4 2 9 8 1 8<br />
Pb 2+ C i 8,94 6,76 5,17 4,97 3,38 1,79 1,69 0,55<br />
61,8 75,0 78,0 96,7 94,4 96,6<br />
Pb(NO 3 ) 2 α 47,76<br />
97,82<br />
3 5 7 5 7 9<br />
Zn 2+ C i 10,08 8,57 7,02 6,00 5,10 3,52 1,68 0,57<br />
23,4 28,4 33,0 35,6 46,3 77,9<br />
ZnSO 4·7H 2 O α 20,14<br />
91,23<br />
5 9 0 9 1 8<br />
*pH vrednost rastvora nije podešavana tokom ogleda i kretala se u opsegu od 4,48-5,76<br />
Panayotova [11] je ispitivala adsorpciju jona Cu 2+ iz rastvora Cu(NO 3 ) 2 , i došla do rezultata da je za niţu<br />
poĉetnu koncentraciju jona ostvaren veći stepen adsorpcije od 95% (uslovi eksperimenta: pH=5; C i(1) =10<br />
mg/dm 3 ; C i(2) =50 mg/dm 3 ). Adsorpciju jona Co 2+ , Cu 2+ i Zn 2+ iz jednokomponentnih rastvora<br />
461
Attention! Your ePaper is waiting for publication!
By publishing your document, the content will be optimally indexed by Google via AI and sorted into the right category for over 500 million ePaper readers on YUMPU.
This will ensure high visibility and many readers!