18.11.2014 Views

GJ - Privredna komora Srbije

GJ - Privredna komora Srbije

GJ - Privredna komora Srbije

SHOW MORE
SHOW LESS

You also want an ePaper? Increase the reach of your titles

YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.

Današnja tehnologija osnivanja zasada topole najĉešće koristi sadnju 555 sadnica po hektaru, odnosno<br />

gustinu sadnje 4,25 x 4,25 m. Planira se prvenstveno jedna proreda u starosti od 7-10 godina, kojom se<br />

iskoristi polovina stabala, a završna sjeĉa u starosti od 15-20 godina. Proredom se dobija cca 70-100 m 3 po<br />

hektaru, a završnim sjekom cca 200-400 m 3 po hektaru. U toku ophodnje potrebno je orezivati grane (vršiti<br />

ĉišćenje od grana). Orezivanje se vrši redovno od poĉetka druge godine pa do kraja šeste godine razvoja<br />

zasada.<br />

Kulture vrba se osnivaju sa velikom gustoćom sadnje (od 1.000 do 30.000 kom/ha, odnosno do 166.500<br />

sadnica po hektaru kod guste sadnje vrba za proizvodnju pruća). Kao i kod topola, jedinica za pošumljavanje<br />

kod vrba je „klon―. Duţina ophodnje vrbovim kulturama iznosi 30-40 godina. Vrbove kulture i plantaţe za<br />

proizvodnju pruća podiţu se sadnjom reznica, odsjeĉenih od jednogodišnjih izdanaka i izbojaka. Prema<br />

Stilinoviću (1991), prilikom sadnje rastojanje izmeĊu redova je od 30-80 cm, a odstojanje reznica u<br />

redovima od 20-50 cm. Najĉešće se koristi košarasta vrba ili bekva (Salix viminalis L. = Salix longifolia<br />

Lam.) i njen hibrid sa rakitom (Salix purpurea L), bademasta vrba (Salix triandra L. = Salix amygdalina L.) i<br />

introdukovana Salix americana Hart (hibrid). Svakih 2-5 godina sijeĉe se pruće. Ukoliko se sade stablaste<br />

(„plemenite) vrbe, koristi se bijela vrba (Salix alba L.) koja moţe da naraste u visinu do 20-30 m i u debljinu<br />

do 1 m, te krta vrba (Salix fragilis L.) koja naraste do 20 m u visinu i 0,5 m u debljinu. Vrbe su otpornije od<br />

topola na niske temperature i mrazeve, kao i na bolesti i štetoĉine.<br />

Vrbe se najĉeće zasnivaju na zemljištima sa velikom vaţnošću. Na prostorima odlagališta površinskih<br />

kopova te površine se nalaze u respektabilnom obimu, pogotovo ako su kanali za odvod površinske vode<br />

zatrpani, ili ako nisu adekvatno obraĊene etaţe i kosine, odnosno ako nije dobro izvedena i odrţavana tzv.<br />

rudarska (tehniĉka) rekultivacija. Brzina rasta stablastih vrba nije mnogo manja od evroameriĉkih topola.<br />

Vrbe bolje podnose boĉnu zasjenu, te se kao takve mogu gajiti sa manjim razmacima sadnje (većom<br />

gustinom), ekološki su plastiĉnije, a mogu uspijevati i na suvljim staništima.<br />

ZAŠTO KULTURE KRATKIH OPHODNJI<br />

Namjenskim podizanjem kultura kratkih ophodnji povećava se udio obnovljivih resursa i stvara mogućnost<br />

za odrţivi razvoj podruĉja na kome egzistira rudnik, odnosno površinski kop, što je u skladu i sa<br />

preporukama Kjoto sporazuma. U sklopu toga je i mogućnosti za ekološki napredniji naĉin preĉišćavanja<br />

zemljišta (fitoremedijacija). Jedan od razloga je i vezivanje atmosferskog ugljen dioksida (sekvestracija<br />

ugljenika). Kulture kratkih ophodnji definišu se kao intenzivni nasadi brzorastućih vrsta drveća na<br />

zemljištima koja su degradirana antropogenim uticajem, koja nisu podesna za uzgoj vrednijih šumskih vrsta.<br />

Osnovna funkcija ovog tipa kultura je proizvodnja biomase kao obnovljivog i ekološki prihvatljivog<br />

energenta, a uz to i kao instrumenta za realizaciju fitoremedijacije teških metala iz zemljišta. Danas ove<br />

kulture imaju i veliki znaĉaj u vezivanju povećane koliĉine atmosferskog ugljenika, kojeg drveće u apsorbuje<br />

u procesu fotosinteze i deponuje u deblo, lišće i grane, te u korijenov sistem.<br />

U procesu fitoremedijacije postoje i ograniĉenja kao što su (Pilipović, A., et al., 2002): 1. Ograniĉenos<br />

primjene na plića zemljišta, odnosno na površinski sloj zemljišta u kojem egzistira veći dio korijenovog<br />

sistema, 2. postojanje tolerancija zasaĊenih sadnica prema toksiĉnim materijama (teškim metalima), 3. duţi<br />

vremenski period za odvijanje procesa uklanjanja zagaĊenja iz zemljišta nego kod druge metode (npr. kod<br />

mehaniĉkog uklanjanja), 4. efikasnost fitoremedijacija samo na umjereno hidrofobna jedinjenja i 5.<br />

postojanje potencijalne opasnosti da doĊe u lanac ishrane ţivotinja preko konzumiranja dijelova biljaka u<br />

ĉija tkiva su ušli toksini.<br />

ZAKLJUĈAK<br />

1. Fitoremedijacija putem zasnivanja kultura kratkih ophodnji moţe se sa uspjehom primijeniti<br />

ukoliko se u potpunosti zadovolje kriterijumi koji se odnose na osobine samih zagaĊujućih materija, uslove u<br />

zemljištu i osobine šumskih vrsta koje se koriste.<br />

2. Topole i vrbe su izuzetno pogodne šumske vrste za relativno brzu fitoremedijaciju zemljišta na<br />

odlagalištima površinskih kopova uglja, bez obzira što su ove fitoremedijacione tehnike još uvijek<br />

nedovoljno istraţene.<br />

299

Hooray! Your file is uploaded and ready to be published.

Saved successfully!

Ooh no, something went wrong!