GJ - Privredna komora Srbije

GJ - Privredna komora Srbije GJ - Privredna komora Srbije

18.11.2014 Views

sistematskih istraţivanja u 1960. godini po prvi put je utvrĊeno da se u zapadnom delu Kolubarskog basena nalazi debela ugljonosna serija. Koristeći rezultate geoloških istraţivanja iz 1959/60. godine, uraĊena je geološka karta produktivnog dela Kolubarskog basena u razmeri 1:50 000, koja je posluţila za projektovanje geoloških istraţivanja u periodu 1961 - 1964. godine. U periodu 1961-1964. godina na prostoru leţišta „Tamnava-Zapadno polje― je izbušeno 147 bušotina. Osnovna namena ovih istraţivanja je bila utvrĊivanje prostiranja i kvaliteta uglja. U periodu 1974/76. god. uraĊeno je 86 bušotina. Realizacijom ovih istraţivanja severni deo leţišta „Tamnava― je pokriven mreţom bušotina na rastojanju 250×250 m. Posle ove faze istraţivanja M. AnĊelković i Ţ. Petrović sa saradnicima su 1976. godine izradili Elaborat o rezervama uglja u leţištu „Tamnava―. Elaboratom je obuhvaćen tzv. Centralni deo leţišta „Tamnava―.Od 1983. godine leţište „Tamnava-Zapadno polje― postaje zasebna celina. U okviru Projekta geoloških istraţivanja koji je realizovan 1983/84. godine, uraĊeno je 143 bušotine.Po okonĉanju ove faze geoloških istraţivanja LJ. Jakšić sa saradnicima je uradila Elaborat o rezervama lignita u leţištu „Tamnava- Zapadno polje― sa stanjem 31.12.1984. godine. Od poĉetka eksploatacije uglja - kraj 1995. godine pa do kraja 2004. godine, izvedena su istraţivanja za: sanaciju klizišta u zoni groblja u Kaleniću (333,0 m u 1997. god.); pojašnjenje geotehniĉkih uslova u zoni zapadne završne kosine severno od profila „145― (35 bušotina ukupne duţine 2.368,2 m, raĊene u periodu 1999-2002. god.); preciziranje poloţaja i prostiranja proslojaka glina u uglju, strukturno-tektonskih odnosa u leţištu i dr., za potrebe tekuće proizvodnje (150 bušotina ukupne duţine 5.525,9 m izvedenih u periodu 1997-2004. god.); definisanje pozajmišta materijala za izradu vodonepropusnog sloja na budućem pepelištu za TE- TO „Kolubara-B― (9 bušotina, duţine 516,6 m, raĊenih 2003. god.); i zapadnu kosinu po projektu "Projekat geotehniĉkih istraţivanja zapadne završne kosine PK „Tamnava-Zapadno polje― u zoni retenzione brane „Kladnica― (5 bušotina ukupne duţine 504,0 m izvedenih u periodu 2004. god.). Od 2005. godine u leţištu „Tamnava-Zapadno polje― vrše se kontinuirana detaljna i eksploataciono-operativna istraţivanja. Ova istraţivanja prate front radova i osnovna svrha im je u prekategorizaciji rezervi i rešavanju operativnih problema u eksploataciji. U periodu od 2005 do 2011. godine izvedeno je 194 istraţnih bušotina sa ukupnom duţinom bušenja od 12.483,37 m' [6]. 2.2 Metode istraţivanja U cilju definisanja geološke graĊe sloţene ugljonosne serije korišćeni su sledeći metodološki postupci: Geološko kartiranje etaţa. Geološko kartiranje etaţa vrši se za prostor gde se odvija eksploatacija. Kako je za potrebe što efikasnije eksploatacije uglja neophodno detaljno i taĉno sagledavanje leţišnih uslova, geološko kartiranje prostora gde se odvija eksploatacija ima svoju potpunu opravdanost (kartiranje se vrši saglasno napredovanju rudarskih eksploatacionih radova). Na taj naĉin se dolazi do relevantnih podataka na osnovu kojih se pristupa aţuriranju odgovarajućih geoloških podloga, u cilju poboljšanja njihove taĉnosti. Istraţno bušenje. Za potrebe eksploatacionih istraţivanja uglja na površinskom kopu primenjuje se bušenje sa jezgrovanjem, metodom rotacionog mašinskog bušenja srţnim cevima. Jezgro je najvaţniji produkt i izvor neophodnih informacija. Za ova istraţivanja potreban je visok procenat jezgra koje je neoštećeno i zadovoljavajućeg preĉnika, kako bi se dobilo dovoljno materijala za predviĊene analize, zbog ĉega se tokom bušenja vrši prilagoĊavanje reţima bušenja i vrste pribora sredini kroz koju se buši (peskovi, gline ili ugalj). Poĉetni preĉnik bušenja je 146 mm, a završni preĉnik bušenja 86 mm. Minimalan procenat jezgra treba da bude 90%. Jezgro se, po redosledu bušenja pakuje i ĉuva u drvenim sanducima. Drvenim oznakama se oznaĉavaju dubine intervala (manevara) bušenja. Tamo gde nedostaje jezgro ostavlja se prazno mesto u sanduku. Po završetku bušotine jezgro se fotografiše uz obavezno obeleţavanje jasno vidljive oznake dubine. Jezgro se potom detaljno kartira, odrede intervali oprobavanja, a zatim se vrši uzorkovanje. Nakon završetka istraţne bušotine vrši se geodetsko snimanje kote i koordinata usta bušotine. Kartiranje i uzorkovanje jezgra je saglasno vaţećem Pravilniku, ali prilagoĊeno leţišnim uslovima t.j. sloţenosti graĊe ugljenih slojeva. 215

Na kopu ―Tamnava-Zapadno polje‖ od 2005-te godine uveden je novi naĉin oprobavanja jezgra istraţnih bušotina. Oprobava se svaka litološka promena u oba sloja uglja, ukoliko je debljina promene veća od 0,1 m. Ukoliko je debljina promene manja od 0,1 m, oprobava se kompletno, s tim što duţine intervala oprobavanja kroz ugalj uglavnom ne prelaze 1 m. Ovakav naĉin oprobavanja znatno povećava broj laboratorijskih analiza, ali se dobija mnogo realnija slika o kvalitetu slojeva. Strukturno-facijalna metoda podrazumeva prouĉavanje facijalnih osobina sedimentnih tvorevina pri kome se uzimaju u obzir (neo)tektonska zbivanja kako iz vremena njihovog postanka, tako i u toku kasnije geološke istorije. Ova metoda je neophodna pri paleogeografkoj rekonstrukciji jer jasno sagledava uzajamnu povezanost izmeĊu tektonskih i sedimentacionih procesa. Primena ove metode omogućava analizu litostratigrafskih odnosa tvorevina u vremenu njihovog stvaranja i veoma je znaĉajna za jasno definisanje geološke graĊe. (Termin facija podrazumeva izdvajanje sedimentnih stena/slojeva koje na svom prostoru imaju istovetan litološki sastav i paleontološki sadrţaj). Prilikom tektonskih ispitivanja definiše se sadrţaj i sklop terena. Sklop, zapravo predstavlja odnose litoloških ĉlanova, strukturne oblike u njima, njihove osobine, meĊusobne veze i prostornu orjentaciju. Prilikom ispitivanja sklopa mora se definisati: 1. geometrija sklopa; 2. kinematika sklopa i 3. dinamika sklopa. Pukotine su rupture gde je iznos kretanja, po površini diskontinuiteta, toliko mali da se u datom veliĉinskom podruĉju moţe zanemariti. Pukotine se klasifikuju kao: tenzione, kompresione i pukotine smicanja (klizne). Rasedi su rupture koje u odgovarajućem veliĉinskom podruĉju imaju kretanje blokova koja se ne mogu zanemariti. Osnovni elementi raseda su: rasedna površ, iznos kretanja po rasednoj površi se definiše vektorom celokupnog kretanja (VCK). Komponente VCK-a su: kretanja po padu, kretanja po pruţanju, horizontalno kretanje po rasednoj površi je HOD, a vertikalno kretanje je SKOK. Naborne strukture nastale tektonskim oblikovanjem razvile su se do stadijuma potpunih nabora: pozitivnih - antiforme i negativnih - sinforme [1]. Objedinjeni rezultati svih geoloških istraţivanja su prikazani: - geološkim stubom, koji predstavlja grafiĉki prikaz redosleda stvaranja geoloških tvorevina i njihovih najvaţnijih svojstava u jednoj relativno homogenoj sredini. Na njemu se specijalnim oznakama daje litologija, paleontološke karakteristike (fosilna fauna i flora), karakter kontakta i debljina sedimenata u okviru jedinstvene stratigrafske podele. Geološki stub predstavlja istoriju razvoja odreĊene oblasti i dat je za lokalni profil; i - blok-dijagramima. Blok-dijagrami se koriste kada se ţeli dati jasna i lepa slika odgovarajuće geološke celine. IzraĊuju se u razliĉitim razmerama i razliĉitim projekcijama. 2.3 Primena metoda istraţivanja Na osnovu podataka dobijenih geološkim istraţnim radovima jasno se izdvajaju: podina ugljonosne serije ( 2 M 3 2 ), sloţena ugljonosna serija ( 2 M 3 2 ) i povlata ugljonosne serije ( 2 M 3 2 - Q). Osnovne geološke karakteristike (superpozicioni odnosi, litološki i granulometrijski sastav, boja, debljina, kao i prisustvo fosilne faune i flore) date su u okviru Tabele br. 1 i Slike br. 1. Istraţno bušenje. U okviru istraţnog prostora egzistuje sloţena ugljonosna serija primarno definisana podacima iz 102 geološke istraţne bušotine i geološkim kartiranjem etaţa. Tako se sloţena ugljonosna serija prirodno razdvaja na zapadni deo (sloţena ugljonosna serija sa dva ugljonosna sloja i meĊuslojnim peskom) i istoĉni deo (jedinstvena ugljonosna serija, gde izostaje meĊuslojni pesak). Najveća odstupanja u interpretaciji sloţene ugljonosne serije su bila na podini I ugljonosnog sloja (u prostoru izmeĊu profilskih linija „26125― i „26250― i od „38000― do „39000―) i povlati I ugljonosnog sloja u zoni dubinskog bloka (u prostoru izmeĊu profilskih linija „26125― i „25750― i od „36500― do „37250―). 216

sistematskih istraţivanja u 1960. godini po prvi put je utvrĊeno da se u zapadnom delu Kolubarskog basena<br />

nalazi debela ugljonosna serija.<br />

Koristeći rezultate geoloških istraţivanja iz 1959/60. godine, uraĊena je geološka karta produktivnog dela<br />

Kolubarskog basena u razmeri 1:50 000, koja je posluţila za projektovanje geoloških istraţivanja u periodu 1961<br />

- 1964. godine. U periodu 1961-1964. godina na prostoru leţišta „Tamnava-Zapadno polje― je izbušeno 147<br />

bušotina. Osnovna namena ovih istraţivanja je bila utvrĊivanje prostiranja i kvaliteta uglja. U periodu 1974/76.<br />

god. uraĊeno je 86 bušotina. Realizacijom ovih istraţivanja severni deo leţišta „Tamnava― je pokriven mreţom<br />

bušotina na rastojanju 250×250 m. Posle ove faze istraţivanja M. AnĊelković i Ţ. Petrović sa saradnicima su<br />

1976. godine izradili Elaborat o rezervama uglja u leţištu „Tamnava―. Elaboratom je obuhvaćen tzv. Centralni<br />

deo leţišta „Tamnava―.Od 1983. godine leţište „Tamnava-Zapadno polje― postaje zasebna celina. U okviru<br />

Projekta geoloških istraţivanja koji je realizovan 1983/84. godine, uraĊeno je 143 bušotine.Po okonĉanju ove<br />

faze geoloških istraţivanja LJ. Jakšić sa saradnicima je uradila Elaborat o rezervama lignita u leţištu „Tamnava-<br />

Zapadno polje― sa stanjem 31.12.1984. godine.<br />

Od poĉetka eksploatacije uglja - kraj 1995. godine pa do kraja 2004. godine, izvedena su istraţivanja za:<br />

sanaciju klizišta u zoni groblja u Kaleniću (333,0 m u 1997. god.);<br />

pojašnjenje geotehniĉkih uslova u zoni zapadne završne kosine severno od profila „145― (35<br />

bušotina ukupne duţine 2.368,2 m, raĊene u periodu 1999-2002. god.);<br />

preciziranje poloţaja i prostiranja proslojaka glina u uglju, strukturno-tektonskih odnosa u leţištu i<br />

dr., za potrebe tekuće proizvodnje (150 bušotina ukupne duţine 5.525,9 m izvedenih u periodu<br />

1997-2004. god.);<br />

definisanje pozajmišta materijala za izradu vodonepropusnog sloja na budućem pepelištu za TE-<br />

TO „Kolubara-B― (9 bušotina, duţine 516,6 m, raĊenih 2003. god.); i<br />

zapadnu kosinu po projektu "Projekat geotehniĉkih istraţivanja zapadne završne kosine PK<br />

„Tamnava-Zapadno polje― u zoni retenzione brane „Kladnica― (5 bušotina ukupne duţine 504,0 m<br />

izvedenih u periodu 2004. god.).<br />

Od 2005. godine u leţištu „Tamnava-Zapadno polje― vrše se kontinuirana detaljna i eksploataciono-operativna<br />

istraţivanja. Ova istraţivanja prate front radova i osnovna svrha im je u prekategorizaciji rezervi i rešavanju<br />

operativnih problema u eksploataciji. U periodu od 2005 do 2011. godine izvedeno je 194 istraţnih bušotina sa<br />

ukupnom duţinom bušenja od 12.483,37 m' [6].<br />

2.2 Metode istraţivanja<br />

U cilju definisanja geološke graĊe sloţene ugljonosne serije korišćeni su sledeći metodološki postupci:<br />

Geološko kartiranje etaţa. Geološko kartiranje etaţa vrši se za prostor gde se odvija eksploatacija. Kako je za<br />

potrebe što efikasnije eksploatacije uglja neophodno detaljno i taĉno sagledavanje leţišnih uslova, geološko<br />

kartiranje prostora gde se odvija eksploatacija ima svoju potpunu opravdanost (kartiranje se vrši saglasno<br />

napredovanju rudarskih eksploatacionih radova). Na taj naĉin se dolazi do relevantnih podataka na osnovu kojih<br />

se pristupa aţuriranju odgovarajućih geoloških podloga, u cilju poboljšanja njihove taĉnosti.<br />

Istraţno bušenje. Za potrebe eksploatacionih istraţivanja uglja na površinskom kopu primenjuje se bušenje sa<br />

jezgrovanjem, metodom rotacionog mašinskog bušenja srţnim cevima. Jezgro je najvaţniji produkt i izvor<br />

neophodnih informacija. Za ova istraţivanja potreban je visok procenat jezgra koje je neoštećeno i<br />

zadovoljavajućeg preĉnika, kako bi se dobilo dovoljno materijala za predviĊene analize, zbog ĉega se tokom<br />

bušenja vrši prilagoĊavanje reţima bušenja i vrste pribora sredini kroz koju se buši (peskovi, gline ili ugalj).<br />

Poĉetni preĉnik bušenja je 146 mm, a završni preĉnik bušenja 86 mm. Minimalan procenat jezgra treba da bude<br />

90%. Jezgro se, po redosledu bušenja pakuje i ĉuva u drvenim sanducima. Drvenim oznakama se oznaĉavaju<br />

dubine intervala (manevara) bušenja. Tamo gde nedostaje jezgro ostavlja se prazno mesto u sanduku. Po<br />

završetku bušotine jezgro se fotografiše uz obavezno obeleţavanje jasno vidljive oznake dubine. Jezgro se<br />

potom detaljno kartira, odrede intervali oprobavanja, a zatim se vrši uzorkovanje. Nakon završetka istraţne<br />

bušotine vrši se geodetsko snimanje kote i koordinata usta bušotine. Kartiranje i uzorkovanje jezgra je saglasno<br />

vaţećem Pravilniku, ali prilagoĊeno leţišnim uslovima t.j. sloţenosti graĊe ugljenih slojeva.<br />

215

Hooray! Your file is uploaded and ready to be published.

Saved successfully!

Ooh no, something went wrong!